Category: Svijet

  • Šef iz snova: Hrvatski ‘kralj čipsa’ plaća radnicima školovanje, vraća kredite, najbolji dobio BMW

    Šef iz snova: Hrvatski ‘kralj čipsa’ plaća radnicima školovanje, vraća kredite, najbolji dobio BMW

     

     

    Kompanija Kanaan, vodeći proizvođač čipsa u Hrvatskoj, čija se fabrika nalazi u Donjem Miholjcu, nadomak granice s Mađarskom, početkom oktobra kupila je 32 laptopa. Ne bi to, naravno, bila nikakva vijest da računari nisu namijenjeni djeci zaposlenih, učenicima osnovnih i srednjih škola.

     

    Dobili su ih kao poklon kompanije u kojoj njihovi roditelji rade, besplatno. Ovo je međutim, tek početak priče, koju donosi portal Telegram.hr.

     

    Svi zaposlenici Kanaana, čija djeca pohađaju fakultete na univerzitetima u Hrvatskoj, imaju pravo na stipendiju u mjesečnom iznosu od 1.500 kuna, bez obzira šta studirali.

     

    Ukoliko uspješno završe studij, stipendiju ne moraju vraćati.

     

    Oni, pak, koji su upisali mašinski ili elektrotehnički fakultet, s namjerom da se nakon završetka studija zaposle u Kanaanu, primaće bespovratnu stipendiju od 3.500 kuna mjesečno.

     

    Slogan, “ali ni to nije sve”, moglo bi se nastaviti podatkom da Kanaan svim svojim radnicima zaposlenim na neodređeno vrijeme nudi mogućnost nastavka školovanja ili stručnog usavršavanja. U iznosu od 20.000 kuna godišnje kompanije će im platiti troškove upisa, školarine i druge izdatke vezano uz nastavak obrazovanja.

     

    Svi zaposlenici Kanaana koji u ovoj godini podignu stambeni kredit u nekoj od komercijalnih banaka dobiće od kompanije bespovratnu subvenciju od pet posto na iznos podignutog kredita. Podigne li neki od zaposlenih Kanaana kredit od, naprimjer, 50.000 evra, kompanija će mu isplatiti 2.500 evra kako bi lakše riješio stambeni problem.

     

    I još jednom, “ali ni to nije sve”: zatreba li nekom radniku Kanaana hitna pozajmica, ne mora trčati u banku s hrpom papira o dokazivanju boniteta. Može računati na pomoć svoje kompanije i iznos do 15.000 kuna, uz kamatu od četiri odsto, koliko je zakonska obveza kad se radi o pozajmicama. U posljednje dvije godine takvu je mogućnost, u raznim prilikama, iskoristilo tridesetak radnika Kanaana.

     

    Prosječna plata je 6.000 kuna neto

    Zvonko Popović, stopostotni vlasnik Kanaana, kompanije u kojoj radi 130 ljudi s prosječnom platom od oko 6.000 kuna neto mjesečno, tek nakon dugih nagovaranja i popriličnog nećkanja pristao je razgovarati o povlasticama svojih radnika, koje za mnoge zaposlene u Hrvatskoj izgledaju poput utopijske bajke o savršenom društvu i poslodavcu iz snova.

     

    Popović kaže da sve ono što njegovi radnici danas uživaju nije učinio zato da bi se time hvalisao u medijima, već stoga što smatra da i oni, s obzirom na doprinos koji su dali razvoju i uspješnom poslovanju kompanije, zaslužuju takav tretman.

     

    S vlasnikom Kanaana, Zvonkom Popovićem, razgovarano je u sjedištu njegove kompanije, u Donjem Miholjcu, tvrtke koju su, zbog njene uspješnosti, pohodili mnogi političari, od bivših predsjednika Stipe Mesića i Ive Josipovića, do predsjednice na odlasku Kolinde Grabar-Kitarović i njenog nasljednika na Pantovčaku, Zorana Milanovića, dok je bio premijer. I niko, kaže, osim jednog političara, predsjednika male i već odavno neparlamentarne stranke, nije ga upitao što će mu bista Josipa Broza Tita na radnom stolu. Nije ga to pitala čak ni predsjednica, koja je Titovu bistu izbacila s Pantovčaka.

     

    Ne želi da radnici imaju grč u želucu

    Popović je upitan namjerava li u Kanaanu ostvariti načelo “svako prema mogućnostima, svakome prema potrebama” koje je bezuspješno pokušao ostvariti propali sistem. Smije se i veli da ono što je u nekom sistemu bilo dobro ne treba trpati u isti koš sa stvarima koje su bile loše i ne vidi problem u tome da prihvati ono što je bilo pozitivno. Socijalnu osjetljivost, kaže, povukao iz djetinjstva koje nije bilo bajno.

     

    “Seljačko sam dijete, oca poljoprivrednika, majke domaćice i znam kako je bilo teško kad je otac morao izdvojiti dio novca da bi školovao brata i mene i znam koliko su se roditelji žrtvovali i odricali za naše školovanje. Osjećaj roditelja da ne može školovati svoje dijete jedna je od najgorih karmi”, priča Popović.

     

    Pojašnjava kako želi da radnici u njegovoj kompanije osjete kako su cijenjeni i poštovani, jer su uložili mnogo truda, želi da na posao dolaze relaksirani, bez grča u želucu i da ne moraju razmišljati što će kada im za dvije-tri godine dijete završi srednju školu, želi ići na fakulteta, a oni, roditelji, to mu neće moći priuštiti.

     

    “Svaki čovjek koji je ostavio dio svog vremena, svog života, radeći u Kanaanu, meni kao vlasniku veoma je važan, ali je važan i cijelom kolektivu. I zato ih nastojim lišiti briga oko školovanja, kako njihove djece, tako i njihovog, ukoliko se žele doškolovati ili nastaviti školovanje koje su iz nekih razloga morali prekinuli ili uopće nisu mogli upisati školu ili fakultet”, kaže on.

     

    Radnici s kojima je novinar Telegrama pričao kažu kao njihov poslodavac sve primjećuje, pa je zapazio da neki zaposlenici počaste kolege kada im je rođendan, drugi to ne čine, čak skrivaju i taje, jer imaju važnijih izdataka i ne mogu si priuštiti proslavu rođendana. Popović je odlučio da firma snosi troškove kateringa za svaku proslavu rođendana.

     

    “To je moj mali doprinos radnicima da se osjećaju jednako i da ne moraju skrivati svoje rođendane zato što ne mogu platiti hranu kojom žele počastiti radne kolega”, kaže Popović.

     

    Kanaan je nedavno, u odjelu za ljudske resurse, zaposlio psihologa. Njen će zadatak, između ostalog, biti briga za psihofizičko stanje zaposlenih, naročito onih u menadžmentu koji su, u svom poslu, izloženi priličnim stresovima. Kao jedna od mjera, dva puta sedmica, po jedan sat, unutar radnog vremena, za sve zainteresirane, biće organizovan joge. Popović kaže da i na taj način žele smanjiti napetosti i stres kojima su radnici uprave izloženi.

     

    Kurs engleskog za vrijeme radnog vremena

    Prije dvije godine donjomiholjačka kompanija, lider u proizvodnji čipsa u Hrvatskoj, organizovala je za sve zainteresovane radnike kurs engleskog jezika. Petnaestak zaposlenika, u sklopu radnog vremena, išlo je časove engleskog koje je davala profesorka škole stranih jezika. Vlasnik Kanaana, Zvonko Popović, kaže da će s tom praksom nastaviti i ove godine jer se pokazala dobrom i jer ponovno ima zainteresovanih.

     

    Kompanija Kanaan svojim radnicima daje i jubilarne nagrade. Ali i više od toga. Radnik na liniji za proizvodnju čipsa, na poslovima aromatizera, u 2018. godini dobio je za nagradu pravo korištenje automobila premium klase, BMW 3, na godinu dana, 24 sata dnevno, sa svim plaćenim troškovima. Početkom 2020. ponovno smo, najboljem radniku, koji je radio na fritezi, dali na korištenje, opet na godinu dana, 24 sata dnevno, u privatne svrhe, korištenje BMW-a.

     

    “Kada sam to krajem godine saopštio, čovjek nije mogao vjerovati da će 365 dana, bez ikakvih troškova, voziti BMW. Ostao je potpuno zatečen. A evo kako sam ga izabrao. U cijelom pogonu postavljene su kamere pa ponekad znam gledati kao teče proces proizvodnje, a često onamo i odlazim. Zapazio sam tog mladog radnika kako uvijek priskače u pomoć drugima: kad neko ima nekakav problem on se nađe pri ruci i rješava ga. Iako to nije njegov posao, iako se nije radilo o njegovoj mašini, poznavao je rad i drugih dijelova pogona, pomagao kad bi što zapelo, trudio se”, objašnjava Popović.

     

    Nagrađivat će se trud

    Pitali su Popovića kako se bira najbolje radnike: predlažu li ga ostali radnici, poslovođe, glasa li se o više kandidata.

     

    “Radnika godine biram ja, a radnika mjeseca biraju zaposleni iz pogona. Radimo u četiri smjene i svakog mjeseca iz svake smjene biramo najboljeg. Nagrada je stimulativni dio povećanja plaće za 2.000 kuna”, tumači on.

     

    Pojašnjava kako bira radnika godine. Kaže, želi biti u kontaktu s radnicima, a da bi to mogao mora s njima biti što je moguće više. Pravilo je da onaj ko se angažuje više i dobije više. Zato će krenuti i s novim načinim obračuna plata u kojem će stimulativni dio pratiti napore svakog radnika da radi više, bolje i kvalitetnije. Nagradiće se trud, inovacije, doprinosi kompaniji.

     

    Pitalu su Popovića ima li u svojoj firmi “uhljeba”, zaposlenih koji dolaze uz pomoć politike i političkih stranaka. I sam je kratko vrijeme bio u lokalnoj politici, sredinom 2005. izabran je za zamjenika gradonačelnika Donjeg Miholjca, ali ubrzo je shvatio kako to nije posao za njega.

     

    “Niko nije zaposlen putem veze. Primamo samo najbolje, nikakve nas intervencije ne zanimaju”, kaže.

     

    Popović kaže da veoma cijeni odanost radnika svom poslu i svojoj kompaniji. Spominje osobu koja je nedavno otišla u penziju, odličnog radnika, predanog poslu, s jednom jedinom manom. Kada bi stigla plata znao je malo dublje zaviriti u čašicu. Ali nikad za vrijeme posla, nikada se to ni na koji način nije odražavalo u kompaniji.

     

    “To je posebna priča, priča o čovjeku koji je krenuo sa mnom kada smo devedesetih počeli stvarati Kanaan. Bio je prvi radnik u Kanaanu, izvrstan, sjajan. Posve posvećen poslu. Prije 6-7 godina, jednom zgodom, došao sam u radionicu, vidio kako odmiče od očiju nekakvu pločicu i s naporom pokušava pročitati šta na njoj piše. Tada sam saznao da ima mrenu na očima, poslao sam ga na operaciju i platio trošak liječenja. Čovjek je bio toliko sretan, rekao mi je da ne može vjerovati kako je ponovno progledao i kako opet vidi kao nekad”, priča Popović.

     

    “Nedavno je otišao u penziju. Znao sam da je živio kao podstanar, pa sam odlučio kupiti mu kuću i na taj način zahvaliti za dopisano Kanaanu, za 30 godina rada. Sada uživa u toj kući, sretan je. Napravili smo ugovor po kojem u kući može biti do kraja života, bez plaćanja najma, njegovo je samo da podmiri režije. I naravno, kada to želi, može nam se pridružiti u pogonu kada treba obaviti kakav mašinobravarski posao, tako da uz penziju još i ponešto zaradi”, nastavlja.

     

    Samo zadovoljan radnik može biti dobar radnik

    Kaže, kako upravo pokušava dogovoriti s kompanija koje prodaju automobile, a Kanaan kao veliki kupac ima povlaštene cijene, da te privilegovane cijene mogu dobiti i radnici odluče li se kupiti novi automobil. Nada se da će u tome uspjeti. Ne možemo a da ponovno ne upitamo Popovića ne zamjeraju li mu da na svoj, osebujan način vođenja privatne kompanije, pokušava ostvariti neku vrst “samoupravnog kapitalizma” (anagdota pokojnog Feralovog urednika i novinara, pokojnog Predraga Lucića), no on kaže kako ga takve moguće primjedbe ni malo ne diraju.

     

    “Na žalost”, kaže Popović, ‘velika većina današnjih radnika nije humano tretirana. Pa onako kao što država često zna “nagaziti” poslodavce, naplaćujući im nebulozne kazne za beznačajne prekršaje, tako i poslodavci nerijetko nagaze svoje radnike. Naročito je taj ružni odnos bio izražen u vrijeme izrazitog viška radne snage”.

     

    Popović kaže kako želi da se radionici u njegovoj kompaniji osjećaju dobro, da budu poštovani i da osjete kako se njihov trud i zalaganje primjećuje i vrednuje. Smatra kako samo zadovoljan radnik može biti dobar radnik i kako mu pripada dio onoga što se zove profit, dio što je ostvario cijeli kolektiv i što ne može biti zasluga samo jedne osobe, a koju si poslodavci često pripisuju i prisvajaju.

     

    radiosarajevo

  • Ispovijest konobara s primorja: Turisti treba i ovo da čuju

    Ispovijest konobara s primorja: Turisti treba i ovo da čuju

    Mladić je, kako je istakao, istupio u javnost sa svojom pričom jer misli da gosti treba da čuju i drugu stranu, “onu o kojoj se ne priča i onu koja se ne vidi na licima umornih, ali vrijednih radnika”.

    Večernji list prenosi ispovijest mladića koji je radio kao sezonac u Medulinu, jednom od poznatijih turističkih mjesta u Istri. U maju je, kaže, dobio posao kao konobar.

    „Prema telefonskom razgovoru, na kojem sam i dogovorio posao, trebalo je sve biti u najboljem redu: plaćen stan, radno vrijeme od 9 sati na dan, jedan dan nedeljno slobodan, prijava, plata 1000 eura na račun, napojnice su moje. Gazda se u tom prvom razgovoru činio kao korektan poslodavac, sa mnogo iskustva u turizmu i razumevanja za radnike“, počinje svoju ispovijest.

    Naravno, u sljedećem trenutku prelazi na prvo neprijatno suočavanje: „Smješten sam u stan s još tri radnika iz Makedonije. Jedna soba u kojoj se i kuha i spava i improvizovano kupatilo bez vrata. Iako se međusobno nismo poznavali brzo smo našli zajednički jezik. Ali, stan je bio prljav, mašina za veš i tuš bili su neispravni, a u kuhinji smo imali samo kuhalo za vodu bez ijedne čaše, pribora za jelo ili lonca. Gazda nam je kratko rekao da tražimo previše i neka napolju pijemo kafu i jedemo, a tuš ima na plaži!“

    Cimeri sezonci su bili iznenađeni takvim tretmanom, ali ipak su odlučili da se nekako snađu. “Dobro, ionako smo došli da radimo”, zaključili su. Vrlo brzo počinje druga noćna mora, baš na poslu.

    “Radili smo smjene od 12 sati na dan, bez dana odmora, a napojnice je uzimao gazda. Svoj ugovor o radu dobio sam tek nakon mjesec dana, a na njemu je pisao minimalan iznos. Rekao sam gazdi da se nismo tako dogovorili, a njegov je odgovor bio da su mu troškovi preveliki i da ću razliku od minimalne plate do dogovorenih 1.000 eura dobiti na ruke”, navodi mladić.

    I baš kad su mislili da stvari ne mogu biti gore, početkom juna “stupaju na snagu nova poslovna pravila”, koja će posebno biti interesantna turistima.

    “Prvo, POS aparat (za plaćanje karticama) se skriva i koristi samo ako gost baš nikako ne može da plati gotovinom. Ne moram ni spominjati koliko je to neugodnosti izazivalo, jer su svuda po baru bile oznake da se prihvata plaćanje karticama. Neprijatnosti smo obično doživljavali s strancima, koji su bili većina naših gostiju, oni su po navici željeli da plate karticom. Drugo, računi se izdaju samo ako neko baš insistira, a sav promet iz novčanika se nekoliko puta na dan predaje gazdinom rođaku koji se predstavljao kao bodigard, a zapravo mu je posao kontrola radnika. Kako su gosti često očekivali račun tako smo ih mi radnici i izdavali. Gazda nam je zbog toga zaprijetio da će nam skidati od plate jer ne radimo po njegovim pravilima”.

    Svakodnevne gužve donosile su veliki dnevni promet.

    “U našim novčanicima na dan se skupilo oko 15-25000 kuna, a u kasi je fiskalizirano jedva 1000-2000 kuna. Naime, fiskalizirale su se samo naplate karticama. Ponekad bi se, ‘da se zavara poreska’, fiskaliziralo 300-500 kn računa za gotovinu”, priča mladić.

    Tu je sve, kako kaže, postajalo previše i sezonci su počeli da razmišljaju o tome da nađu novi posao.

    “Jedan od cimera iz Makedonije dao je otkaz jer ni nakon mjesec dana nije vidio ni radnu dozvolu niti ugovor. Dobio je tek pola plate na ruke. Pokupio je stvari i otišao isti dan. Nakon toga mi ostali morali smo da nadoknadimo njegove sate, pa nismo imali ni 5 minuta pauze tokom smjene”.

    Vremenom je upoznao i druge radnike iz ostalih kafića i radnji i shvatio da je to ustaljena praksa, a da je kod nekih bilo čak i gore – neki su radili i više od 12 sati dnevno, bez dana odmora, bez prijave i s povremenim isplatama na ruke.

    “Niko od stranih radnika nije vidio svoju radnu dozvolu niti ugovor. Nisu imali nikakvu sigurnost, a iz agencije koja ih je dovela u Hrvatsku tvrdili su da nema problema jer izrada dozvole traje mesecima. Ljudi su vjerovali u to!”

    Priča i kako mu prvo nije bilo jasno kako je moguće  da se tako nešto dešava na jednoj od hit turističkih destinacija, a da nema nikakvih kazni. No, ubrzo mu je postalo jasno.

    “Svaki put kada je dolazila carinska ili finansijska ili radna inspekcija, moj gazda je, baš kao i sve ostale gazde na šetalištu, nekoliko sati prije znao ko dolazi i kada. Tada su neprijavljeni radnici bili na prinudnom odmoru, izdavali su se svi računi, a ilegalne kopije svjetskih brendova skrivali su se u privatnim automobilima”.

    Kada je konačno dao otkaz gazda iz Medulina dao mu je samo dio plate, kako bi ga kaznio, jer “ko je on da odlazi usred sezone”. Svoju je priču htio da ispriča javnosti, ali se navodno obratio i svim nadležnim institucijama i nada se da će biti preduzete odgovarajuće mjere.

     

    Izvor: vecernji list

  • Guardian pisao o jugonostalgiji: Država u kojoj su svi voljeli jedni druge

    Guardian pisao o jugonostalgiji: Država u kojoj su svi voljeli jedni druge

    Utjecajni britanski list Guardian je objavio tekst o jugonostalgiji, a koji je objavio pod naslovom “‘Svi su voljeli jedni druge’: Uspon Jugonostalgije”.

    U uvodnom dijelu reportaže iz Beograda istaknut je Muzej Jugoslavije i njegova Kuća cvijeća, u kojoj je sahranjen predsjednik socijalističke Jugoslavije Josip Broz Tito. Jugoslavenski državni čelnik je nazvan diktatorom kojem se polaganjem cvijeća, na mjestu na kojem se sahranjen, odaje počast.

    “Mnogi posjetitelji muzeja su odrasli pod starim sistemom i došli su da obilježe diktatorov rođendan koji je prije raspada Jugoslavije bio glavni državni praznik. Neki od njih su iz krajnje lijevih političkih stranaka te nose kičaste majice i transparente. No, tu je bilo i nekoliko mladih ljudi”, piše autorica teksta Jessica Bateman.

    “Svi su voljeli jedni druge”

    Razgovarala je s jednim od mladih posjetitelja – 18-godišnjim Milošom Tomčićem koji je bio odjeven kao Titov pionir.

    “Želio sam vidjeti sliku tog vremena. To je bilo sjajno vrijeme. Svi su voljeli jedni druge”, rekao je, odgovarajući na pitanje zašto je došao u Muzej Jugoslavije.

    Upitan da li se osjeća kao Srbijanac ili kao Jugoslaven, bez oklijevanja je kazao da je Jugoslaven.

    “Majka je Srbijanka, otac je Crnogorac, baka je Hrvatica. Zapravo, cijela porodica dolazi iz svih dijelova Jugoslavije”, istakao je Tomčić.

    Također je napomenuto da je Tito pod idejom bratstva i jedinstva nastojao ujediniti ljude iz različitih etničkih i vjerskih zajednica te da se Jugoslavija 90-ih raspala u ratovima. Primjećuje se da je narativ nakon rata bio da je Tito skoro pola stoljeća primoravao ljude da protivno svojoj želji zajedno žive.

    “Međutim, mnogi 30 godina kasnije su duboko naklonjeni prema državi koja više ne postoji i žale zbog njenog raspada”, dodaje se.

    Otkud jugonostalgija

    Istaknuto je jedno od posljednjih istraživanja kojim se utvrdilo da 81 posto građana Srbije smatra da je raspad Jugoslavije bio loš po njihovu zemlju, a takvog stava je 77 posto građana Bosne i Hercegovine. U Sloveniji, koja je članica Evropske unije, 45 posto stanovništva smatra da je raspad Jugoslavije bio štetan po ovu državu. U Kosovu je 10 posto stanovništva takvog mišljenja.

    Politička antropologinja iz Sarajeva Larisa Kurtović, koja je izučavala postjugoslavenski identitet u Bosni i Hercegovini, za Guardian je govorila o jugonostalgiji. Podsjetila je da nostalgija podrazumijeva neku vrstu melanholije ili čežnje te da mlađi ljudi s više kritike posmatraju socijalističku Jugoslaviju, sagledavajući njene pozitivne i negativne strane.

    “Postoji veliko poštovanje prema socijalističkom periodu, a to je povezano s ekonomskim rastom i znatnim poboljšanjem životnog standarda. Propala obećanja jugoslavenskog projekta blijedila su s nacionalizmom i nasiljem koji su uslijedili. Većina jugoslavenskih država je poslije rata doživjela veliki ekonomski pad i još uvijek ima veliki odliv mozgova”, istakla je Kurtović.

    Ukazano je da posebno Bosnu i Hercegovinu i Srbiju pogađaju politički sukobi, dok njihova socijalistička, utopističko-brutalistička infrastruktura, među kojima su velika stambena naselja i željeznica, propada. Ocijenjeno je da su se Hrvatska i Slovenija stabilizirale članstvom u Evropskoj uniji, dok u ostalim republikama bivše Jugoslavije postoji sumnja da će ikada postati članicama Unije.

    Neki se pitaju da li se u prošlosti mogu pronaći bilo kakva rješenja za budućnost. Kurtović se pozvala na pokrete za radnička prava, koji su se u Bosni i Hercegovini pojavili u posljednjoj deceniji, a koji su zasnovani na jugoslavenskom radničkom samoupravljanju.

    “Riječ je o sistemu specifičnom za Jugoslaviju”, ukazala je i dodala da se razlikuje od staljinističkog državnog vlasništva nad industrijom.

    Imidž zemlje u svijetu

    Guardian je Jugoslaviju izdvojio kao državu koja se dosta razlikovala od zemalja Istočnog bloka te koja je nastojala imati uravnotežen odnos prema Zapadu i Istoku. Mnogi posjetioci Titovog groba spomenuli su snagu jugoslavenskog pasoša te su istakli da su sada potrebne vize za ulazak u većinu zemalja.

    George Peraloc je 1989. rođen u Sjevernoj Makedoniji, ali trenutno živi u Bangkoku. Prema njegovim riječima, kada god mu je potrebna neka birokratska usluga, kao što je otvaranje bankovnog računa, u Tajlandu ne mogu da pronađu Sjevernu Makedoniju, ali mogu pronaći Jugoslaviju.

    Među onima je koji smatraju da bi i dalje imali koristi od Jugoslavije te je napomenuo da je sva infrastruktura iz socijalizma, a da se sada ona raspada.

    Navedeno je i to da postoje oni koji nastoje održati antifašističko, antinacionalističko nasljeđe ovog dijela svijeta, koje se pokušalo revidirati ili izbrisati ratovima. Između ostalog, na Balkanu i šire, postoji horovi koji pjevaju partizanske pjesme. Jedan takav hor postoji u Beču, a nazvan je 29. novembar, po datumu proglašenja Federativne Narodne Republike Jugoslavije 1945. Njime se nastoji prevazići nacionalizam koji je nastao u dijaspori nakon rata na području bivše Jugoslavije.

    Petar Korčnak je obrazložio zašto je 2020. pokrenuo podcast “Sjećanje na Jugoslaviju”.

    “Dok sam odrastao činilo mi se da je Jugoslavija raj”, rekao je i dodao da su mnogi čehoslovački disidenti pobjegli u Jugoslaviju.

    Istakao je da su mnogi disidenti iz ostalih država Istočnog bloka, kao što je Rumunija, utočište pronašli u Jugoslaviji.

    Amela Išerić je s porodicom tokom rata izbjegla iz Bosne i Hercegovine u Sjedinjene Američke Države. Kako je kazala, kao dijete je imala utisak da je Jugoslavija bila najljepše vrijeme i da je sve bilo harmonično. Kasnije je promijenila mišljenje.

    “Kada sam odrasla, shvatila sam da postoje stvari koje mi se ne sviđaju”, izjavila je, a kao razlog za to je navela nedostatak prava za LGBT osobe i suprotstavljanje političkim neistomišljenicima.

    Međutim, kako je naglasila, i dalje se može poistovjetiti s duhom Jugoslavije.

    izvor: klix.ba

  • SAD šalje Ukrajini poklon vrijedan tri milijarde dolara: Misteriozni ‘Vampiri‘ spremni za borbu

    SAD šalje Ukrajini poklon vrijedan tri milijarde dolara: Misteriozni ‘Vampiri‘ spremni za borbu

    Pentagon je najavio novi paket vojne pomoći za Ukrajinu, ujedno i najveći dosad. Njegova vrijednost procjenjuje se na gotovo 3 milijarde dolara.

    Nova isporuka američke vlade uključuje šest naprednih protuzračnih raketnih sistema NASAMS, još nepoznat broj sistema protiv dronova pod nazivom VAMPIRE, kao i gomilu topničkog streljiva, radara i drugog materijala, piše The Drive.

    Očekuje se da će se planirani transferi oružja i vojne opreme odvijati tokom nekoliko godina. Amerikanci naglašavaju kako im je u fokusu razvoj ukrajinske vojske na duži rok, bez obzira na to kako bi se sukob s Rusijom mogao razvijati.

    Ukupna vrijednost pomoći iznosi 2,98 milijardi dolara, a bit će isporučena putem Ukrajinske inicijative za sigurnosnu pomoć (USAI). Riječ je o mehanizmu američke vojne pomoći za Ukrajinu koji je uspostavljen prije nego što je počela ruska invazija.

    Valja napomenuti kako je odvojen od isporuke oružja i drugog materijala koje je predsjednik Joe Biden odobrio putem predsjedničkog povlačenja robe iz zaliha pojedinih tijela američke vlasti (Presidential Drawdown Authority).

    Takva povlačenja zaliha naime uključuju prijenose predmeta iz inventara američke vojske, dok USAI finansira direktnu kupovinu novog oružja i druge opreme, kao i obuku vojnika, održavanje vojne opreme i drugih sličnih usluga za Ukrajinu.

    “Ovaj paket omogućit će Ukrajini nabavu sistema protuzračne odbrane, topničkih sistema i streljiva, protuzračnih bespilotnih sistema i radara kako bi mogla nastaviti proces razvoja vojske”, poručio je američki predsjednik Joe Biden prilikom čestitke Ukrajincima povodom Dana neovisnosti.

    O kakvom se oružju radi?

    NASAMS je norveško-američki protuzračni sustav srednjeg do velikog dometa. To je i prvi sustav iz koga su se ispaljivale rakete AIM-120 AMRAAM (zrak-zrak) sa zemlje.

    Ukupno osam sistema, koliko će im Amerikanci dostaviti, trebali bi Ukrajincima pružiti odličnu zaštitu od aviona, raketa i bespilotnih letjelica. Nadalje, sistem NASAMS, koji su zajednički razvili američki odbrambeni izvođač Raytheon i norveška firma Kongsberg, jednostavno je moderniji i efektniji od postojećih ukrajinskih raketnih sistema zemlja-zrak kratkog i srednjeg dometa koji datiraju iz sovjetske ere.

    Ono što ostaje nejasno jest kako će sistemi NASAMS biti konfigurirani. Naprimjer, određene varijante NASAMS-a postavljaju se na Humvee ili druga slična oklopna teretna vozila. Ista pitanja odnose se i na streljivo koje su se SAD obvezale poslati s tim sistemima.

    Misteriozni Vampiri

    Zanimljivi je i takozvani “Vampir”, sustav za borbu protiv dronova. Slično oružje dosad nije nije bilo uključeno u prethodne pakete američke vojne pomoći. U početku nije niti bilo jasno šta je zapravo ovaj sistem. U prvim izvještajima se tako pogrešno pisalo kako je riječ o jednoj drugoj vrsti bespilotne letjelice.

    Naime, zbog sličnosti u imenu, ovi sustavi zamijenjeni su s projektom Vampire, programom Kraljevske mornarice Ujedinjenog Kraljevstva za razvoj bespilotnih letjelica koje se lansiraju s broda.

    L3Harris, privatna kompanija iz SAD-a koja se bavi obrambenom tehnologijom i surađuje s Pentagonom, naknadno je potvrdila za portal Breaking Defense kako je misteriozni ‘Vampir‘, nova verzija sistema Vehicle-Agnostic Modular Palletized ISR Rocket Equipment (akronim VAMPIRE).

    Američki vojni portali uglavnom se slažu u procjeni kako će, čak i da se sutra postigne mirovni sporazum između Rusije i Ukrajine, rizik od novih sukoba ostati na izuzetno na visokom nivou.

    Imajući to na umu, Amerikanci poručuju da ukrajinska vojska već sada mora planirati kako će se obnoviti i modernizirati u postkonfliktnoj eri. Ovaj posljednji paket je, kažu, prvi korak ka modernizaciji ukrajinske vojske, piše Jutarnji list.

  • Nagradni online kvizovi u službi jačanja ekološke svijesti mladih Zapadnog Balkana

    Nagradni online kvizovi u službi jačanja ekološke svijesti mladih Zapadnog Balkana

    Ekološki problemi danas, u drugoj deceniji 21. vijeka, postaju jedna od najaktuelnijih tema u naučnom, obrazovnom i medijskom prostoru, kako u svijetu tako i kod nas, pa su znanje i informisanje iz ove oblasti od izuzetnog značaja. Također, ekološki problemi su odlaganjem njihovog rješavanja doveli do ekološke krize koja nas je sve zatekla uporedo sa ekonomskom i socijalnom krizom savremenog svijeta.

    Nemarno, često hazardno, iskorištavanje prirodnih resursa počelo je ugrožavati ljudsko, biljno i životinjsko stanište, te je dovelo do diskusija o potrebi konkretnih društvenih akcija kako bi se zaustavili započeti trendovi divlje kolonizacije prirodne sredine. Zbog ljudske dominacije, želje i motiva za ostvarenjem što većeg profita bez obzira na ekološke probleme i sve većeg siromaštva povezanog sa niskim nivom ekološke kulture, najveći razlog ekološke krize je nedostatak globalne svijesti o značaju životne sredine kao čovjekovog prirodnog okruženja i izvora njegove egzistencije, odnosno radnih i životnih resursa koje treba umjereno koristiti.

    Ekološka svijest stanovništva će se teško razviti spontano, bez obzira na stepen ekonomskog, socijalnog i političkog razvoja društva. Ona mora da se formira, razvija i održava kroz planiranu socijalizaciju od ranih školskih dana potpomognuta različitim nastavnim i vannastavnim aktivnostima kroz osnovno i srednje obrazovanje, a da svoj eksponencijalni rast nastavi integrisana u programe visokoškolskih ustanova kroz različite studijske programe koji stavljaju u fokus ekološke probleme.

    Da sve ne ostane samo na riječima o jačanju ekološke svijesti mladih, projektni tim Young Western Balkan Ambassadors of Positive Changes je u protekla dva mjeseca sa svojim pratiteljima na društvenim mrežama podijelio četiri edukativne sesije o zagađenosti plastikom, pojmu cirkularne ekonomije, mjerama Zelene agende za Zapadni Balkan i neadekvatnim potrošačkim navikama. U narednom periodu za pratitelje Facebook stranice Ambasadori pozitivnih promjena organizovaće se online kvizovi sa pitanjima iz edukativnih sesija, te će na taj način moći provjeriti koliko su naučili o posljedicama neefikasnih potrošačkih sistema.

    Pravo na učešće imaju svi pratitelji Facebook i Instagram stranica Ambasadori pozitivnih promjena koji imaju od 15 do 30 godina, a koji su nastanjeni na području Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. Pobjednik svakog nagradnog kviza osvaja vrijedan tablet. Pobjednicima će nagrada biti uručena na svečanoj ceremoniji dodjele nagrada koja će biti organizovana u decembru u Sarajevu i koja će na jednom mjestu okupiti entuzijastične mlade ambasadore pozitivnih promjena iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije.

    Više na:https://www.akta.ba/vijesti/bih/152098/nagradni-online-kvizovi-u-sluzbi-jacanja-ekoloske-svijesti-mladih-zapadnog-balka

  • Od 1. oktobra za mnoge dolazi najveće povećanje plata u Njemačkoj

    Od 1. oktobra za mnoge dolazi najveće povećanje plata u Njemačkoj

    Od 1. oktobra zakonom propisana minimalna plata u Njemačkoj porast će na dvanaest eura po satu sa sadašnjeg nivoa od 10,45 eura.

    Savezni ministar rada Hubertus Heil (SPD) opisao je nadolazeće povećanje u govoru za mnoge kao “vjerovatno najveći skok plata u njihovim životima”.

    Ali što to znači za ljude s mini i midi poslovima?

    Nova minimalna plata donosi i promjene za marginalne honorarne zaposlenike na mini poslovima i zaposlenike na srednjim poslovima. Anke Marx, odvjetnica u Radničkoj komori Saarlanda, objašnjava da će gornja granica zarade za male poslove od oktobra porasti s 450 eura na 520 eura.

    Ubuduće će se ograničenje temeljiti na sedmičnom radnom vremenu od deset sati i novoj zakonskoj minimalnoj plaći. “S minimalnom platom od dvanaest eura, možete raditi oko 43 sata mjesečno”, kaže Marx.

    Međutim, moraju se uskladiti samo plaće, a ne radno vrijeme u ugovoru.

    Mini-poslovi su manji poslovi u kojima zaposlenici rade najviše 70 dana u kalendarskoj godini i prethodno su smjeli zaraditi najviše 450 eura mjesečno. Oni ne moraju plaćati nikakve doprinose za svoje socijalno osiguranje.

    Osnovno pravilo za mini-poslove je da se svako ko u prosjeku zarađuje više od 450 eura (od oktobra: 520 eura) mjesečno ne smatra mini-poslom. Postoje iznimke ako zaposlenici samo povremeno i nepredviđeno prekorače gornju granicu primanja.

    Od 1. oktobra, međutim, prekoračenje te granice je i zakonski propisano. Tada zaposlenici smiju premašiti granicu za male poslove od 520 eura samo u dva kalendarska mjeseca u godini, objašnjava Marx. Osim toga, u jednom kalendarskom mjesecu mogu zaraditi najviše dvostruko više od navedenog: 1.040 eura.

    “Dakle, ako je višak bio nepredvidiv, može se zaraditi najviše 7.280 eura godišnje umjesto načelno mogućih 6.240 eura”, izračunava Marx. Promjene su utvrđene zakonom.

    Novosti postoje i za zaposlenike na takozvanim midi poslovima. Dosad su smjeli zarađivati ​​između 450,01 i 1300 eura mjesečno. Za razliku od marginalnih zaposlenika s nepunim radnim vremenom na malim poslovima, oni koji rade na srednjem radnom vremenu također plaćaju svoje socijalno osiguranje, iako s nižim doprinosima za zaposlenike od onih koji normalno zarađuju.

    Dakle, midi posao počinje tamo gdje mini posao završava. Sukladno tome, s novom minimalnom plaćom, i ovdje se povećavaju granice: zaposlenici na srednjim poslovima od oktobra mogu zarađivati ​​između 520,01 i 1600 eura. Zbog svog položaja između niske i normalne zarade, midi poslovi se nazivaju i “klizećim zonama”.

    U donjem dijelu ove klizne zone, midi-jobberi su oslobođeni doprinosa za socijalno osiguranje, objašnjava odvjetnik Marx. Povećava se udio doprinosa za poslodavce. To znači: Do granice od 1.600 eura doprinosi za socijalno osiguranje postupno se usklađuju do redovnog doprinosa, prenosi Fenix Magazin.

     

    izvor: N1

  • Erdogan želi posredovati u pregovorima između Putina i Zelenskog

    Erdogan želi posredovati u pregovorima između Putina i Zelenskog

    Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan rekao je u ponedjeljak kako smatra svojim ciljem da u bliskoj budućnosti organizira razgovore ruskog šefa države Vladimira Putina i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, javila je ruska agencija TASS, dok Kijev šalje poruke da Moskva pregovorima želi kupiti vrijeme.

    “Naš cilj je da u bliskoj budućnosti organiziramo sastanak Putina i Zelenskija radi rješavanja krize (u Ukrajini)“, citira TASS današnju poruku Erdogana u Ankari.

    U međuvremenu, Erdogan je sukob u Ukrajini nazvao „najvažnijom krizom na svijetu“, koja ima posljedice po Tursku i cijelo čovječanstvo.

    “Turska je učinila sve moguće napore da spriječi ovaj rat, a zatim da ga mirno okonča. Zahvaljujući našim naporima bilo je moguće i stvaranje mehanizma za sprečavanje žitne krize”, rekao je Erdogan.

    Uzimajući u obzir da Rusija i Ukrajina čine više od trećine svjetske proizvodnje žitarica, Erdogan je rekao kako činjenica da je ukrajinsko žito počelo ponovno ići u svijet upravo preko Turske “sama po sebi najvažniji događaj za čovječanstvo“.

    Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov je početkom kolovoza rekao da je sastanak predsednika Ruske Federacije i Ukrajine moguć tek nakon što delegacije pregovarača dviju država naprave sve svoje domaće zadaće, ali da nema preduvjeta za pregovore na najvišoj razini.

    Turski predsjednik Erdogan, koji se početkom kolovoza sastao s Putinom, a u petak je prvi put u zadnjih šest mjeseci doputovao u posjet Ukrajini, već je više puta rekao da je spreman posredovati između Kijeva i Moskve.

    Rusija želi stupiti s Ukrajinom u nove pregovore kako bi imala vremena obnovi svoje vojne snage i povede novu ofenzivu, rekao je u ponedjeljak za AFP savjetnik ukrajinskog predsjednika Mihajlo Podoljak.

    Kremlj već tjednima “želi uvjeriti Ukrajinu da pristupi pregovorima” kako bi “zamrznuo sukob i sačuvao status quo na okupiranom ukrajinskom području”, naveo je Podoljak dok zemlja ulazi u šesti mjesec rata koji je povela Moskva.

    Rusija “šalje svoje prijedloge preko raznih posrednika”, dodao je, ne imenujući ih, dok u ovom trenutku Kijev i Rusija nemaju nikakav politički kontakt.

     

    izvor: N1

  • Prevrnuo se autobus: Jedna osoba poginula, 25 povrijeđeno

    Prevrnuo se autobus: Jedna osoba poginula, 25 povrijeđeno

    Jedna osoba je poginula, a 25 je povrijeđeno kada se autobus somborskih registracija prevrnuo na auto-putu kod Leskovca, u mjestu Pečenjevce.

    Teže povrijeđeni putnici, njih 11, prevezeni su u niški klinički centar, a u leskovačku bolnicu prebačeno je 14 lica.

    Autobus je bio pun putnika koji su se vraćali iz Haniotija u Grčkoj.

    Direktor leskovačke opšte bolnice Nebojša Dimitrijević rekao je da niko od pacijenata nije životno ugrožen.

    Vladimir Vida iz Uprave saobraćajne policije rekao je da se nesreća dogodila oko 5.50 časova, a sve medicinske ekipe iz Leskovca, Lebana, Vlasotinaca i Niša bile su angažovane na zbrinjavanju povrijeđenih.

    Izvor :BHRT

  • Muskovi sateliti koji su se mogli vidjeti na nebu iznad BiH i Hrvatske uznemirili građane

    Muskovi sateliti koji su se mogli vidjeti na nebu iznad BiH i Hrvatske uznemirili građane

    Sinoć je hrvatske, ali i dio bh. građana uznemirila svjetleća pojava na nebu koja se mogla vidjeti u proteklim satima. Astronomi objašnjavaju da nema razloga za zabrinutost jer je riječ o satelitima Elona Muska.

    Redakciji Klix.ba građani su se javljali zbog nepoznate pojave na nebu sinoć oko 22 sata. Kako ističu neki od njih, svjetleći objekat se mogao vidjeti na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. No, i mnoge Hrvate je ova pojava uznemirila.

    Zbog toga su iz Hrvatskog astronomskog društva pojasnili o čemu je riječ.

    “Ono što se večeras vidjelo na nebu su novi Starlink sateliti kompanije SpaceX gospodina Elona Muska koji služe pružanju usluge globalnog interneta. Kad ih puste iz rakete idu jedan za drugim pa se onda šire i idu paralelno vrlo blizu jedan drugome dok se ne rašire i ne stignu svaki u svoju orbitu”, napisali su oni.

    Starlink sateliti omogućavaju internetske usluge i ljudima koji žive u udaljenim područjima bez pristupa brzom internetu, a to se postiže upravo lansiranjem satelita u svemir.

    Index.hr prenosi kako su se sateliti vidjeli i iz Paga, Cavtata, Zadra, Brača i Trogira, odakle su im čitatelji slali fotografije svjetlećeg objekta. Mnogi su im objekat i opisali objašnjavajući da je izgledalo kao zmija na nebu koja se puno duže zadržala nego klasični meteor.

    Izvor: Klix.ba

  • Velike svjetske rijeke presušuju: Ovako to izgleda iz svemira

    Velike svjetske rijeke presušuju: Ovako to izgleda iz svemira

    Postoji fraza “naći se na rijeci bez vesla”, koja označava neugodnu situaciju iz koje nije jednostavno izaći. Ali ako se ta rijeka ovog ljeta nalazi na sjevernoj hemisferi, veslo ionako neće biti od pomoći, piše CNN.

    Nedostatak kiše i nemilosrdni toplinski valovi isušuju rijeke u SAD-u, Evropi, Aziji i na Bliskom istoku. Mnoge se rijeke smanjuju uzduž i poprijeko. Dijelovi riječnog korita koji vire iznad vode uobičajen su prizor. Neke su rijeke toliko isušene da su postale gotovo neprohodne.

    Klimatske promjene

    Klimatska kriza koju su uzrokovali ljudi potiče ekstremne vremenske uvjete diljem svijeta, što ne utječe samo na rijeke nego i na ljude koji se na njih oslanjaju. Većina ljudi na planetu na neki način ovisi o rijekama, bilo za pitku vodu, za navodnjavanje usjeva, za energiju ili za prijevoz robe.

    CNN donosi pregled kako šest velikih svjetskih rijeka trenutačno izgleda iz svemira.

    Rijeka Colorado presušuje i smanjuje se zbog povijesne suše na zapadu SAD-a, koja pokazuje malo znakova popuštanja. Colorado vodom pune dvije najveće akumulacije u SAD-u. Kako bi zaštitila riječni sliv, američka vlada je uvela obvezne redukcije vode i zatražila od saveznih država da osmisle dodatne akcijske planove.

    (Na slikama gore usporedba rijeke Colorado u ljeti 2000. i 2022. godine)

    Jedna od tih akumulacija, jezero Mead, smanjuje se kako razina vode pada prema statusu “mrtvog bazena”, odnosno točki u kojoj akumulacija neće biti dovoljno visoka da propusti vodu nizvodno kroz branu. Razina vode opada od 2000., ali ima oštriji pad od 2020. Jezero je prošle godine toliko opalo da je počelo otkrivati neobične ostatke, poput ljudskog tijela u bačvi.

    Vjerojatno se radi o žrtvi nekog davnog ubojstva. Posljedice krize rijeke Colorado su goleme – oko 40 milijuna ljudi u sedam saveznih država i Meksiku oslanja se na vodu iz rijeke za piće, poljoprivredu i električnu energiju.

    Rijeka Colorado u ljeto 2000.

    Poređenje rijeke Colorado. Na prvoj fotografiji je rijeka iz 2000. godine, a na drugoj iz 2022. godine.

    Rijeka Colorado u ljeto 2022.

    Vjerojatno se radi o žrtvi nekog davnog ubojstva. Posljedice krize rijeke Colorado su goleme – oko 40 miliona ljudi u sedam saveznih država i Meksiku oslanja se na vodu iz rijeke za piće, poljoprivredu i električnu energiju.

    Rijeka Po

    Rijeka Po presijeca vrh Italije i teče na istok u Jadransko more. Napaja se zimskim snijegom u Alpama i obilnim kišama u proljeće, a ima strm pad koji donosi brz tok. Obično su razorne poplave veći problem u slivu Poa.

    Ali sada Po izgleda sasvim drugačije. Zima je u sjevernoj Italiji bila suha, pa je snijeg davao malo vode, a proljeće i ljeto također su bili sušni, što je regiju gurnulo u najveću sušu u posljednjih sedam desetljeća. Vodostaj je toliko nizak da je nedavno usred korita pronađena bomba iz Drugog svjetskog rata.

    Veliki je problem što se milijuni ljudi oslanjaju na Po za život, uglavnom kroz poljoprivredu. Oko 30% talijanske hrane proizvodi se duž rijeke Po, kao i neki od najpoznatijih izvoznih proizvoda, poput parmezana.

    Rijeka Rajna

    Rajna izvire u švicarskim Alpama, teče kroz Njemačku i Nizozemsku i potom sve do Sjevernog mora. To je ključan kanal za europski transport, ali trenutno je ploviti njime prava noćna mora.

    Dijelovi riječnog korita izronili su iznad površine vode, što znači da brodovi koji je pokušaju proći moraju zaobići niz prepreka, čime se cijeli proces usporava.

    Rajna ima mnogo mjernih stanica na svom putu, uključujući Kaub, zapadno od Frankfurta u Njemačkoj, gdje je nivo vode pao na samo 32 centimetra. Brodarske tvrtke općenito smatraju sve manje od 40 centimetara na Rajni preniskim za plovidbu, a u Kaubu manje od 75 obično znači da kontejnerski brod mora smanjiti opterećenje na oko 30 posto.

    Nizak nivo vode također znači da kompanije plaćaju više takse da bi prošle, a svi ti čimbenici čine dostavu skupljom, što se obično prenosi na potrošače.

    Izvor: Dnevni avaz