Time je još jednom potvrdio koliko je dobar i trenutno nedostižan konkurenciji u Evropi, piše
Index.hr. Navode kako je sada vrijeme za najveću scenu te da Hrvatska ovakvog borca nije imala od Cro Copa i Soldić može biti čak i bolji.Uspjeti kao MMA borac na Balkanu gotovo je nemoguća misija ako niste u pravoj dvorani. Teško je doći do bilo kakve prilike za meč jer ima premalo regionalnih organizacija, a čak i za pozivnicu na te događaje trebaju dobre menadžerske sposobnosti. Soldić je počeo vrlo skromno. Ljubuški, Metković i srbijanski Odžaci bili su prvi gradovi u kojima je upisao profesionalne mečeve.
Ipak, već tada je pokazivao nevjerojatnu urođenu snagu, eksplozivnost i srce. Njegov atraktivni udarački stil vrlo brzo je prepoznat na domaćoj sceni, a 2015. godine napravio je ključan potez u karijeri. Spojio se s Ivanom Dijakovićem, vlasnikom UFD Gyma iz njemačkog Düsseldorfa, koji važi za jedan od najkvalitetnijih u Evropi.
Robocop, kako je nadimak najboljem hrvatskom borcu, stigao je u stranu zemlju vrlo skromno. “Robo je došao doslovno s jednom kesom, nije imao ništa. Godinu i pol dana gotovo je živio u dvorani i samo trenirao”, otkrio je kasnije Dijaković. Vrlo brzo mu se sav rad isplatio. Postigao je nešto što nikad nije pošlo za rukom borcu s ovih prostora.
U pet mjeseci uzeo je tri pojasa
Njegova karijera vrlo brzo je eksplodirala. Od oktobra 2016. do marta 2017. godine uzeo je tri pojasa, sve tri borbe završivši nokautom.
U Švicarskoj je osvojio SMMAC pojas do 77 kilograma, a onda je krenuo nevjerojatan pohod. Legendarnog Ivicu Truščeka nokautirao je nakon preciznog high kicka i uzeo pojas u FFC-u, tada daleko najboljoj domaćoj organizaciji. Potvrdu da njegova dominacija nije relevantna samo na regionalnoj sceni dobio je u idućoj borbi.
U Darmstadtu je nokautirao iskusnog Poljaka Rafala Lewona i uzeo pojas i u Superior FC organizaciji. Bila je to prva od četiri pobjede nokautom u 2017. godini, kada je postalo jasno da za njega postoji samo jedan put i izazov – najbolja evropska organizacija KSW.
Koliko su ga Poljaci već tada cijenili, govori činjenica da su mu već u prvoj borbi dali napad na pojas, borbu protiv jednog od najboljih KSW-ovih boraca u historiji. Soldić je šokirao svijet.
Boris Mankowski uzeo je titulu u velter kategoriji 2013. godine i obranio ju je četiri puta. U Poljskoj, zemlji zaluđenoj svakom vrstom šaketanja i borbi, postao je jedna od najvećih zvijezdi i svojevrsni nacionalni projekt. Meč sa Soldićem trebao je biti samo još jedna potvrda njegove superiornosti.
Već od početka borbe vidjelo se da je Soldić brži i snažniji borac, ali posebno su impresionirali njegova izdržljivost i tajming za udarce protiv puno iskusnijeg borca. Mankowski je izgledao kao početnik. Od prve runde nadobivao se batina, a sudija je u tri navrata htio zaustaviti meč.
On je nastavljen sve do kraja treće runde, kada je Mankowski uz pomoć liječnika ustao na predah između rundi, ali nanesena šteta i krv natjerale su doktore da proglase borbu gotovom. Uzeti titulu u KSW-u s 22 godine dovoljno je nevjerojatan podvig samo po sebi. Uzeti ju na takav način bilo je čudo. I četvrti pojas u osam mjeseci stavljen je oko pasa borca iz Viteza.
Soldić je zatresao svijet. Od poljskog borca nije preuzeo samo pojas nego i dobar dio njegove slave. Robocop je postao jedan od najpopularnijih i Poljacima najdražih boraca. Ipak, već u idućoj borbi dobio je nezaboravnu lekciju.
Izgubio je pojas, skoro i zdravlje. Iz svega se vratio puno jači
Kao i svaka priča o velikom prvaku, i ova je imala još puno uspona i padova. Jedan od najbolnijih stigao je u sljedećem meču. Soldić je u prvoj obrani KSW-ove titule nokautiran prvi put u životu. Dricus du Plessis završio je hrvatskog borca serijom udaraca u drugoj rundi.
Malo nakon poraza Soldić je objasnio zašto je djelovao neprepoznatljivo.
“Jeo sam puno više za vrijeme trening-kampa. Povećao sam obroke, htio sam biti još veći u borbi. Uoči zadnje sedmice imao sam četiri ili pet dodatnih kilograma u odnosu na ostale borbe. To je završilo jako loše.”
Poznato je da borci u sedmici borbe dehidracijom organizma gube posljednje kilograme kako bi zadovoljili vagu dan prije borbe. Isto tako, te kilograme naglo vraćaju u 24 sata između vaganja i borbe. Soldić je lekciju mogao platiti i puno skuplje.
Iako je zadovoljio vagu, odmah nakon toga stavljen je na infuziju kako bi vratio dio izgubljene tekućine i elektrolita. S obzirom na to da mu je tijelo bilo dehidrirano preko svake mjere, dvaput je pao u nesvijest. Ipak, odlučio je dan kasnije boriti se u tom stanju i izgubio je.
Lekciju je naučio. Odlučio je da je dovoljno brz, lagan i svjež s uobičajenom kilažom. Već u idućoj borbi dobio je šansu vratiti pojas i taj put je deklasirao Du Plessisa. Tada je uzeo pojas koji mu do danas niko nije uspio oduzeti.
Od tada je imao šest borbi u KSW-u i isto toliko pobjeda. Pobijedio je brazilskog majstora jiu-jitsua Viniciusa Bohrera i nokautirao Krystiana Kaszubowskog, koji je kao mladi udarač trebao biti novi poljski odgovor na Soldića. Nakon što je razbio cijelu velter diviziju i dvaput odbranio naslov, odlučio je preći u višu kategoriju.
Prvi meč imao je protiv Michala Materle, legendarnog borca koji je u tom trenutku imao 29 pobjeda i sedam poraza u karijeri te je bio višestruki KSW-ov prvak. Širu javnost zanimalo je kako će se Soldić snaći s protivnicima koji se bore u sedam kilograma težoj kategoriji, ali rezultat je ostao isti. Brutalan nokaut u prvoj rundi dao je do znanja da je daleko ispred svih.
KSW-u nije preostalo ništa nego dati mu napad na pojas i u srednjoj kategoriji. Mamed Khalidov samo je dvaput izgubio nokautom u svojoj bogatoj karijeri. Drugi put sinoć od Soldića, a prvi put prije čak 17 godina, u prvom profesionalnom meču karijere. Iako poljski mediji uveliko pričaju o revanšu, pitanje je koliko on ima smisla. Iako je i sam izjavio da želi napasti i pojas poluteške kategorije, Soldić je počistio čitavu organizaciju.
U sportskom smislu teško da može išta više postići u KSW-u. Drži dva pojasa, a protivnike niže nokautima kao da je riječ o trećerazrednim borcima, a ne nekima od najboljih na Starom kontinentu. Jedini logičan korak je, čini se, najveća svjetska MMA pozornica – UFC.
Dijaković je već u par navrata rekao kako Soldić ima dobru ponudu od UFC-a, ali zasad je zadovoljan u poljskoj organizaciji. Treba napomenuti da početni ugovor u UFC-u u pravilu nije velik dok borac ne sagradi dovoljno veliku reputaciju i popularnost koja bi mu donijela povišicu.
Također, u UFC-u postoje kolektivni ugovori, a bitna financijska stavka svih KSW-ovih boraca je reklamiranje sponzora tokm borbi, bilo bannerima, bilo jednokratnim tetovažama na tijelu. U ovom trenutku Soldić vjerojatno i dalje može više zarađivati u KSW-u, posebno s obzirom na to da je postao jedan od najvoljenijih boraca u Evropi. Ipak, sa sportske strane bila bi nevjerojatna šteta ne vidjeti taj talent na najtežem mogućem ispitu.
Mirko Filipović je bez dileme najveći MMA borac ikad s ovih prostora. Njegova najveća ostavština nisu velike borbe, pobjede i naslovi, nego činjenica da postoji ogromna baza ljudi koji su MMA zavoljeli uz njega i zbog njega, gledajući njegove okršaje s rivalima iz slavnih dana Pridea.
Od kada je sišao s najveće pozornice i napustio UFC, region nije imao ovako uzbudljivog borca, koji odaje dojam da se može nositi s najboljima od najboljih. Do 26. godine Soldić je postigao više nego što mnogi vrhunski borci postignu tokom čitave karijere, ali njegov talent obećava još više.
Koliko god KSW bio velik, UFC je svijet za sebe. Američko tlo je Meka za sve borce željne planetarne slave, a uspjeh tamo ekvivalent je olimpijskom zlatu borilačkog sporta. Soldić je već pokazao kakav je borac. Jednom, ako i kada ode tamo, Robocop će imati šansu prestići čak i Cro Copa.
