Operisala je tumor kičmene moždine. Pozivom na broj 17041 donirate 2 KM. Molimo vas za podjelu apela.
Nikada ne biste rekli da je na obje fotografije ista djevojka. Nažalost jeste. Zbog bolesti, 19-godišnja Amina Zjakić iz Bugojna potpuno je neprepoznatljiva.
Njen studentski život je završen prije nego je i počeo. Upisala je fakultet i dobila index, ali se razboljela u avgustu 2023. i predavanja je dočekala u bolničkom krevetu. Njenu mladost, snove i planove uništila je teška bolest.
Ljekari u našoj zemlji su joj preporučili operaciju i liječenje u inostranstvu. Jako rizična operacija na kičmenoj moždini je već urađena u Istanbulu, a sada joj slijede radioterapije. Za njeno liječenje je potrebno 24.285 eura.
Mi smo dali klinici garanciju da ćemo pokriti troškove operacije od 15.500 eura, za radioterapije je potrebno 4.500 eura i sanitetski prevoz 4.285 eura.
Ova mlada djevojka ima brata blizanca, a sa mamom, sestrom te dedom i nanom živi u njihovoj porodičnoj kući.
Pomozimo ovoj mladoj djevojci da ozdravi, a osim poziva na broj 17041 donacije su moguće i klikom na opciju DONIRAJ ODMAH ili naših žiro računa.
Za korisnike BBI, Union i Asa banke, omogućena je i donacija putem KVIKO aplikacije, uz obavezno naglašavanje svrhe uplate.
Računi za uplate
Za uplate iz BiH
Intesa Sanpaolo Banka BiH
154-180-20085330-48
UniCredit Bank
338-730-22202506-52
Raiffeisen Bank
161-000-02481200-94
Bosna Bank International d.d.
141-306-53201196-79
NLB Banka d.d.
132-260-20223371-17
ZiraatBank BH d.d. Sarajevo
186-121-03108095-46
Asa banka d.d. Sarajevo
134-105-11300001-66
Sparkasse Bank d.d. BiH
199-496-00059682-82
Primalac:
Udruženje “Pomozi.ba”, dr. Fetaha Bećirbegovića br. 8, 71000 Sarajevo
Kompanija GS Holding GmbH iz Regensburga u Njemačkoj jedan je od trenutno najvažnijih i najaktivnijih investitora u Bosni i Hercegovini, piše BiznisInfo.ba.
Travnička firma se, prvenstveno, bavi proizvodnjom i ugradnjom industrijskih komponenti u složene proizvode prema zahtjevima i potrebama kupaca.
No, ono što je trenutno najvažnije, jeste proizvodnja prvog električnog dostavnog vozila koje je izrađeno u ovoj tvornici – EVO.
EVO je novo električno dostavno vozilo koje je osmislio, razvio i proizveo GS-TMT zajedno s vanjskim saradnicima i dobavljačima.
Prema podacima iz ove kompanije, EVO je novi “igrač” na tržištu čija je serijska proizvodnja predviđena za 2024. godinu. Glavni naglasak bit će na njemačkom tržištu, ali namjera je biti zastupljeniji i u regiji.
Prema ranijim najavama iz kompanije, vozilo će se moći vidjeti i na ulicama bh. gradova, i to početkom 2025. godine.
Prema podacima BiznisInfo.ba, GS-TMT je u 2023. imao impresivne prihode od 65,8 miliona KM i dobit od 5 miliona KM. Broj zaposlenih popeo se na 505, što je četrdesetak više nego godinu ranije, što govori o rastu kompanije.
Ova kompanija poznata je i po proizvodnji bicikala Ruff Cycles.
No, tu nije kraj. Riječ je o istom njemačkom investitoru koji uskoro otvara fabriku u Prozoru-Rami, koja je već izgrađena. Isti Holding, naime, vlasnik je firme GS-Rama.
Nova tvornica u Prozoru-Rami
Nakon toga uslijedit će drugi projekti, ovisno o radnoj snazi. Tvornica bi na početku trebala biti dom za 100 radnika, a u punom kapacitetu za njih 250 do 300.
Ulaganja u “GS-Rama” su ogromna, iznos koji se spominje je i preko 40 miliona KM, a očekuje se i širenje kompleksa.
Brojne delegacije i zvaničnici iz Bosne i Hercegovine, ali i svijeta, posjetili su danas Ahmiće kod Viteza gdje je obilježena 31. godišnjica od masakra nad bošnjačkim civilima, javlja Anadolu.
Na početku komemoracije prikazan je film o zločinu u Ahmićima u kojem je jedan od haških osuđenika, ratni komandant Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Dario Kordić kazao da bi sve ponovio.
Komemoraciji u Ahmićima prisustvovali su zvaničnici sa svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i strani zvaničnici, među kojima je bio i bivši komandant britanskog bataljona u okviru mirovnih snaga UN-a u BiH Boba Stjuarta (Stewart).
– Većina njih mi je rekla nema načina da to uradimo i napustimo ovu zemlju. Ovi ljudi su kao naša porodica. Oni su poput nas. Možda su različite vjere bosanski muslimani, ali razmišljaju, ponašaju se i briga im je ista kao i naša. Mi smo zaštićeni, imamo pancire, bolnice, a oni nemaju ništa. Ahmići 16. aprila nisu imali ništa. Dugo sam govorio da mi, Ujedinjeno Kraljevstvo, smatramo BiH posebnim mjestom, ljude poput nas, da se ljudi ponašaju onako kako se mi ponašamo. Imamo odgovornost da pomognemo ljudima gdje god možemo. Međunarodna zajednica je iznevjerila Ahmiće. Zbog toga se izvinjavam. Ubijeno je 116 ljudi, ali ne samo u Ahmićima. Tijela su bila svuda okolo. Bilo je ubijenih i Hrvata. Nije bilo jednostrano. Imali smo sreće jer smo bili zaštićeni. Bili smo profesionalni vojnici koji su bili svjesni rizika – prisjeća se Stjuart.
Ispovijest preživjele svjedokinje
Prisutnim se obratila i Enisa Ahmić-Mulić, preživjela iz masakra.
– Iako su činjenice poznate, suočavamo se s društveno-političkom stvarnošću koja boli, baš kao što je boljela i stvarnost užašnog zločina. Kordića jedan dio hrvatske javnosti uzdiže u rang pravednika. Njegove izjave o spremnosti za ponavljanjem zločina jasno ilustriraju fenomen društvene nesvijesti, bez koje nema napretka u budućnosti. Bez iskrenog pokajanja nema oprosta, a to je činjenica koja se ne odnosi samo na Ahmiće. Presude se moraju poštivati, kao temeljni princip pravne države i pravde, to uključuje, osim izvršavanja kazne za zločine i promociju istine o prošlosti kao osnove za izgradnju budućnost – poručila je Enisa.
Stravičan zločin
Podsjećamo, u ranim jutarnjim satima, 16. aprila 1993. godine, pripadnici jedinica za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane (HVO) “Džokeri” i “Maturice” izvršili su napad na selo Ahmići. Ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad.
Ubijeno je 116 bošnjačkih civila, a najmlađa žrtva u Ahmićima bila je tromjesečna beba.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakru, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.
Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, među kojima i zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.
Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a “Džokeri”, bosanskog Hrvata Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora. Na slobodu je pušten nakon što je odslužio kaznu od osam godina i četiri mjeseca.
“DA SAM JA NEKO” je samo jedan put i jedan odabir onoga što ja jesam danas. Ono što me vodi i da podijelim svoju priču sa svima vama koji gledate srcem. Na svoj način pričam vam ono što ne vidite iza medijske scene… Ovo je jedno lijepo druženje uz mnogo raznih i iskrenih emocija, koje ćemo podijeliti zajedno. Preporučuje se za sve generacije i uzraste, osim za djecu mlađu od tri godine .
Svečanim presjecanjem vrpce u nedjelju su u Karauli otvorene prostorije Udruženja građana za promociju i zaštitu životinja i sportskih igara “Karaulski konjanik”. Prosotorije su otvorili premijer Srednjobosanskog kantona, Tahir Lendo i Senad Pajić, predsjednik Udruženja, koji su se predhodno obratili brojnim gostima.
Više od pet stoljeća duga je tradicija uzgoja konja i odlazaka konjanika iz Karaule put Ajavatovice. Uvijek je to najbrojnija, najkićenija i duhu tradicije opremljena povorka konjanika. Konjanici iz Karaule posjećuju i druge manifestacije. Kako bi ovu svijetlu tradiciju nastavili, unaprijedili svoje djelovanje vrijedni Karaulci su početkom ove godine pokrenuli aktivnost da naprave i registruju Udruženja građana za promociju i zaštitu životinja i sportskih igara “Karaulski konjanik”. Početkom ove godine Udurženje je registrovano, a danas je dobilo i svoje prostorije.
Na početku svečanosti, na opće oduševljenje prisutnih, prodefilovala je povorka konjanika. Brojnim gostima na svečanom otvorenju obratili su Senad Pajić, predsjednik Udruženja, Senad Mrkonja, predsjednik Džematskog odbora Karaula, Tahir Lendo, premijer Srednjobosanskog kantona, te Rešad Lendo, sekretar Travničkog muftijstva i izaslanik travničkog muftije koji je nakon obraćanja proučio dovu.
U kulturno – zabavnom programu koji je uslijedio nastupila su Kulturno – umjetnička društva “Karaula”i “Turbe” , Hor Gazi – aga, te Jasmin Burek.
Američka kompanija Regulus Global preuzela je 33 posto dionica vogošćanskog Pretisa i manjinski paket dionica bugojanskog Binasa.
Prema informacijama portala Istraga.ba, ova američka kompanija stoji iza transakcije obavljene u ponedjeljak na Sarajevskoj berzi.
“Na Slobodnom tržištu – ST1 ostvaren je promet od 14.314.078,20 KM dionicama emitenta PRETIS DD VOGOŠĆA (simbol UNPRRK1 ); u sklopu 23 transakcije prometovano je 1.403.341 dionica. Kurs ovog emitenta iznosio je 10,20 KM”, objavljeno je u ponedjeljak u službenom izvještaju Sarajevske beze.
U pitanju su, kako saznajemo, dionice čiji su formalni vlasnici do sada bili fondovi iz BiH, navodi Istraga. Osim udjela u Pretisu, ovi fondovi su prodali i svoje dionice u Binasu iz Bugojna.
“Na Slobodnom tržištu – ST3 ostvaren je promet od 531.511,50 KM dionicama emitenta BINAS DD BUGOJNO (simbol UBNSRK2 ); u sklopu 9 transakcija prometovano je 81.771 dionica. Kurs ovog emitenta iznosio je 6,50 KM”, objavila je u ponedjeljak Sarajevska berza.
Regulus Global LLC registrovana je u američkoj saveznoj državi Virginia
“Bavimo se svime, od obavještajnog softvera do vojnih sistema, uključujući opremu koja potpada pod ITAR/AECA. Specijalizirani smo za usklađivanje sposobnosti stranih vojski i agencija za provođenje zakona saveznika SAD-a s njihovim američkim kolegama, pružajući vrhunsku opremu i najbolje prakse za provedbu i održivost. Regulus posluje u više od 70 zemalja diljem svijeta”, navedeno je na stranici Regulus Global LLC-a.
I nakon ovog preuzimanja dionica, Federacija ostaje većinski vlasnik Pretisa. Prema zvaničnim podacima dostupnim na Sarajevskoj berzi, Federacija je vlasnik 51 posto dionica Pretisa.
Najviše sam se bojao da nas žive ne zapale u kući, reći će jedan od preživjelih svjedoka masakra u Ahmićima koji se prije 31 godinu dogodio u ovom mjestu u srednjoj Bosni.
Četrdeset osam sati pepela! Tako je nazvana jedna od najstrašnijih operacija izvedena tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, iza koje su ostala tek tijela 116 ubijenih civila među kojima 32 žene i 11 djece, koja su spaljivana! Najmlađa žrtva zločina bila je tromjesečna beba!
Iza ovog zločina stoje pripadnici 4. bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su izvršili masakr nad Bošnjacima u selu Ahmići.
Priredio: Faruk Vele
Haški tribunal je konstatirao da je masakr izvršen 16. aprila 1993. u selu Ahmići predstavlja “tek jednu užasnu epizodu u široko rasprostranjenom obrascu nasilja kojem je svrha progon”.
Zapisi iz spaljenih domova
Ovom zločinu prethodila je jedna prijetnja.
“Nemojte se igrati time!…Može se desiti ne samo da ne bude države Bosne i Hercegovine, nego da ne bude ni muslimanskog naroda”, kazao je osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, dopredsjednik predsjedništva tzv. hrvatske republike Herceg-Bosne, bivši čelnik HDZ-a BiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u srednjoj Bosni sredinom februara 1993. godine u intervjuu koje je snimila TV tzv. HZHB, Studio Vitez.
To je onaj HVO koji je ovih dana proslavio svoju 32. godišnjicu.
To je onaj isti Kordić kojeg će po izlasku iz zatvora dočekivati vrh HDZ-a BiH na čelu sa Draganom Čovićem, a biskup Košić ljubiti ruke čovjeka koji je smatrao legitimnim i opravdanim čak i spaljivanje djece.
Selo Ahmići nalazi se oko dva kilometra istočno od grada Viteza, u središnjoj Bosni i Hercegovini. Do 16. aprila 1993. imalo je otprilike 800 stanovnika, od kojih je bilo oko 90 posto bosanskih muslimana. U Ahmiće se sklonilo oko 300 muslimana prethodno prisilno raseljenih iz drugih područja.
Prema izvještaju Tadeusza Mazowieckog od 19. maja 1993. godine, tokom ili nakon napada dvije džamije u selu su uništene, jedna eksplozivom, dok je druga bila zapaljena i njeni ostaci su još uvijek tinjali “kad su terenski djelatnici stigli u selo”.
Od 89 tijela koja su pronađena u selu, većina su bile starije osobe, žene, djeca i dojenčad. Popis ukupnog broja žrtva dobiven je iskazima raseljenih osoba koje su svjedočile ubistvima.
A ovo su njihovi izvodi iz Knjige umrlih. I oni su važni, jer ne tako davno su pojedini političari u susjednoj Hrvatskoj govorili o “potrebi da se ispita je li se u Ahmićima doista dogodio zločin”?!
“Tragedija koja se aprila 1993. dogodila u malom selu Ahmići odražava poput mikrokosmosa mnogo šire napetosti, sukobe i mržnju koji od 1991. more bivšu Jugoslaviju i koji su prouzrokovali toliko patnji i krvoprolića. Za samo nekoliko mjeseci pripadnici različitih etničkih grupa koji su dotad bili u dobrosusjedskim odnosima, živjeli jedni kraj drugih u miru i koji su nekada poštovali različitost vjerskih običaja i tradicije pretvorili su se u neprijatelje”, navedeno je u presudi Pretresnog vijeća u predmetu “Kupreškić i drugi”.
Dehumanizacija ljudi – put u zločin
Nacionalistička propaganda je “postepeno pothranjivala promjenu u predodžbama i samoidentifikaciji pripadnika pojedinih etničkih grupa”.
“Prvobitna percepcija ‘drugih’, tj. pripadnika drugih etničkih grupa, kao ‘različitih’ postepeno se počela mijenjati u percepciju njih kao ‘tuđinaca’, a zatim i kao ‘neprijatelja’, te potencijalne prijetnje identitetu i prosperitetu vlastite grupe.
Nekadašnji dobrosusjedski suživot pretvorio se u progon onih ‘drugih’.
Glavna meta tih napada bio je upravo sam identitet – sama ljudskost – žrtve. To ‘lično nasilje’ se provodi nad drugim ljudskim bićima isključivo zbog njihove etničke, vjerske ili političke pripadnosti”, navedeno je u presudi.
Tragedija koja se odigrala tog dana, naveli su, ima sve odlike antičke tragedije.
“Kao prvo, odlikovala se jedinstvom vremena, prostora i radnje. Ubijanje, ranjavanje i paljevina izvršeni su na istom području, u razdoblju od nekoliko sati. Izvršile su ih relativno male grupe pripadnika vojnih snaga bosanskih Hrvata: HVO-a i specijalnih jedinica hrvatske vojne policije, takozvanih Jokera. U toku nekoliko mjeseci koliko je trajao ovaj sudski postupak vidjeli smo pred sobom, kroz priče žrtava i preživjelih, veliku tragediju. Baš kao i u antičkim tragedijama, u kojima se zlodjela nikad ne prikazuju već ih prepričavaju glumci, brojni su svjedoci Pretresnom vijeću opisali ljudske tragedije koje su snašle tolike obične stanovnike tog malog sela”, sažetak je presude Pretresnog vijeća.
Poricanje i prikrivanje zločina počinjenih u ratovima devedesetih na području bivše Jugoslavije je, u pravilu, bilo pažljivo planirano i sustavno provođeno, baš kao i njihovo izvršenje.
Zločin u Ahmićima u tom pogledu nije izuzetak. Štaviše, paradigmatičan je primjer.
Tvrdili da su zločine počinili Bošnjaci u uniformama HVO-a!?
Kako to konstatira u interaktivnom narativu Ahmići: 48 sati pepela i krvi* Centar za tranzicijsku pravdu, zločin u Ahmićima je paradigmatičan je primjer poricanja i prikrivanja.
“Nakon masakra u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, političko i vojno rukovodstvo bosanskih Hrvata u kontaktima s međunarodnim predstavnicima podastrlo je čitav niz teorija i (ne)mogućih objašnjenja – od toga da je zločin isprovocirao misteriozni Englez do toga da su ga počinili Srbi, pa čak i Muslimani prerušeni u uniforme Hrvatskog vijeća obrane”, navodi se.
Zataškavanje je nastavljeno i nakon rata, preciznije od novembra 1995. godine, kada je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju podigao optužnice za zločin u Ahmićima.
“Hrvatske vlasti su, istina, primorale optužene na dobrovoljnu predaju, ali su ujedno poduzele korake da u Hag – pored Blaškića, Kordića i drugih optuženika – ne stignu i dokazi koji bi doprinijeli razotkrivanju istine o Ahmićima. Tako su arhive prije dolaska haških istražitelja premještane na njima nedostupna mjesta i pedantno čišćene od kompromitirajućih dokumenata”.
“Hrvatska obavještajna služba je potom otišla korak dalje, nastojeći da se infiltrira u Tribunal i podrije njegove napore u razotkrivanju zločina u Ahmićima i ne samo u Ahmićima. Hrvatske ‘krtice’ infiltrirane su u Tribunal i njegovo tužilaštvo u okviru tajne operacije nazvane “Operativna akcija Haag”.
Zbog odbijanja državnih struktura da dostavljaju tražene dokumente i nastojanja da osujete rad haških istražitelja, glavna tužiteljica Louise Arbour zatražila je u julu 1999. godine od tadašnje predsjednice suda da Hrvatsku zbog nesuradnje prijavi Vijeću sigurnosti UN-a. Iako do prijave nikada nije došlo, ostaje zabilježeno da je tužilaštvo znalo što mu se radi iza leđa”, navodi se u interaktivnom narativu.
Da Louise Arbour nije bila u zabludi, postalo je posve jasno 2000. godine, nakon smjene režima. Nova vlast dostavila je Tribunalu dokaze “koji svjedoče o nečasnim radnjama državnih struktura i pokušajima da se zataje dokazi o Ahmićima i drugim zločinima počinjenim u BiH s hrvatske strane”.
FOTO: Arhiv: Emsad, Nihada i njihovo troje djece ubijeni su zajedno
Smrt porodice Salkić
Zemlja i poslije skoro tri decenije otkriva užasnu istinu. Početkom ovog mjeseca saopćena je vijest o identifikaciji novih 13 žrtava u prostorijama Javnog komunalnog preduzeća Gradska groblja Visoko. Iza te vijesti se skrila se strašna sudbina o ubijenim cijelim porodicama tokom akcije „48 sati pepela“ na području MZ Ahmići u srednjoj Bosni.
Tako je u Visokom zvanično identificirano pet članova porodice Salkić iz mjesta Nadioci kod Viteza, sela u sastavu MZ Ahmići. Članovi ove porodice su potvrdili identitet supružnika Emsada (1955) i Nihade (1959) te njihovo troje djece: Melise koja je u momentu smrti imala samo osam godina, Nermina koji je imao svega 12 godina te četrnaestogodišnjeg Senada.
U petak, 4. aprila ove godine potvrđen je identitet i braće Čerimić, također iz mjesta Nadioci kod Viteza – Edina rođenog 1976. godine i njegovog tri godine mlađeg brata Elvedina (1979). Valjda u namjeri da se skrije zločin, njihova i druga tijela prebačena su iz Viteza u Mostar. Istina je, ipak, otkrivena!
Svi članovi porodice Salkić te braća Čerimić, u skladu sa željama njihovih porodica, biće ukopani 7. maja 2022. godine u Šehidskom mezarju u Vitezu.
Ko je osuđen za Ahmiće?
Za zločin u Ahmićima osuđeno je šest osoba na ukupno 95 godina zatvora. Haški tribunal (ICTY) izrekao je pet presuda, među kojima je i kazna od 25 godina zatvora Dariju Kordiću, koji je oslobođen nakon izdržane dvije trećine kazne. Kordiću je ujedno izrečena i najteža kazna za najveći zločin u Ahmićima.
Međutim, nikad se nije pokajao za Ahmiće. Dočekan je kao heroj. Danas je katolički teolog i posvećen je vjeri. Sud BiH je na deset godina zatvora osudio Paška Ljubičića.
Inače, prve optužnice za zločine u Lašvanskoj dolini podignute su 1995. godine, a do 2006. pred Tribunalom je održano sedam postupaka protiv ukupno 13 optuženih. Dvojica optuženih su osuđena nakon priznanja krivice: Miroslav Bralo 2005. godine u Tribunalu, a Paško Ljubičić 2008. u Sarajevu, pošto je njegov predmet prepušten Sudu Bosne i Hercegovine.
U preostalih pet haških procesa sudilo se jedanaestorici optuženika koji su poricali krivicu.
Tihomir Blaškić se predao u aprilu 1996. i, budući da ostala petorica s originalne optužnice za Lašvansku dolinu još nisu bila dostupna Tribunalu, njemu je odvojeno suđenje počelo u junu 1997. Zlatka Aleksovskog su hrvatske vlasti predale Tribunalu u aprilu 1997. a suđenje mu je počelo u januaru 1998. godine. Antu Furundžiju je SFOR uhapsio u decembru 1997., a suđenje je održano u junu iduće godine.
Haški sud izrekao je presude i Dragi Josipoviću, Vladimiru Šantiću, Miroslavu Brali i Anti Furundžiji. Tihomir Blaškić bio je osuđen na 45 godina zatvora, prvostepenom presudom, ali je nakon apelacije oslobođen krivice za zločine u Ahmićima, te je osuđen na devet godina zatvora za druge zločine.
I poslije 29 godina jedino pitanje koje odzvanja srednjom Bosnom je zašto? Nema tog cilja u ime kojeg može biti počinjeno ovakvo zlo. I druga zla u Bosni i Hercegovini.
Nekada se nikada i nikome više ne ponove Ahmići, Stupni Dol, Vrbanja… Neka se nikada i nikome ne ponove Trusina, Grabovica, Uzdol! Sjedinjeni u boli, danas mislimo o žrtvama i njihovih porodicama.
*Napomena: U ovom tekstu korišteni su materijali SENSE Centar za tranzicijsku pravdu iz interaktivnog narativa “Ahmići: 48 sati pepela i krvi”, koji je posvećen tribunalovoj istrazi, rekonstrukciji i procesuiranju zločina počinjenih u Lašvanskoj dolini u aprilu 1993. godine
Tokom proteklog vikenda na području Srednjobosanskog kantona prijavljeno je 6 krivičnih dijela.
Dana 12.04.2024.godine oko 18,20 sati u mjestu Potkraj, općina Kiseljak policijski službenici tima za borbu protiv zloupotrebe opojnih droga PU Kiseljak izvršili su kontrolu putničkog motornog vozila marke VW Golf kojim je upravljao E.B. rođen 1993.godine iz Sarajeva. Tom prilikom kod istog je pronađena određena količina bijele praškaste materije za koju se sumnja da je opojna droga speed.
Dana 13.04.2024.godine oko 00,55 sati u mjestu Okuka, općina Travnik policijski službenici PS Travnik izvršili su kontrolu putničkog motornog vozila marke BMW kojim je upravljao S.L. rođen 1987.godine iz Novog Travnika. Tom prilikom isti dobrovoljno predao određenu količinu bijele praškaste materije za koju se sumnja da je opojna droga speed.
U saradnji sa nadležnim kantonalnim tužilaštvom protiv osumnjičenih se poduzimaju zakonom propisane mjere i radnje.
JAVNI RED I MIR
Evidentirano je 14 slučajeva narušavanja javnog reda i mira.
SIGURNOST SAOBRAĆAJA
Evidentirana je 21 saobraćajna nezgoda u kojima je 8 osoba zadobilo lakše tjelesne povrede.
Zbog različitih prekršaja iz oblasti saobraćaja uručena su ukupno 444 prekršajna naloga, od kojih je 59 naloga uručeno zbog prekršaja prekoračenja dozvoljene brzine, koji su evidentirani mobilnim i fiksnim radarima.
Iz saobraćaja je zbog upravljanja vozilom pod dejstvom alkohola ili bez položenog vozačkog ispita isključen 21 vozač, od kojih je 6 vozača zadržano u policijskim stanicama do otriježnjenja zbog prisustva alkohola u organizmu preko 1,5 promila.
Zbog neregistrovanosti ili tehničke neispravnosti iz saobraćaja je isključeno 5 vozila.
Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska, postavila je plakat na ulazu u naselje Ahmiće kod Viteza, gdje se ovog mjeseca navršava 31. godina od zločina i stradanja civila bošnjačke nacionalnosti. Ovim činom htjeli su pokazati da se sjećaju žrtava i zatražiti da Republika Hrvatska preuzme odgovornost.
“Oprostite u ime građana Republike Hrvatske”, stoji na velikom plakatu
Ranije su sličan plakat postavili na Slavonskoj aveniji u Zagrebu koji podsjeća na žrtve ratnih zločina u Ahmićima. Njega su pojedinci uništili za samo jedan dan.
Iz Inicijative mladih za ljudska prava – Hrvatska su naveli da uništavanje ovog plakata još je jedan primjer pokušaja brisanja tema iz javnog prostora koje problematiziraju i podsjećaju na sudski utvrđenu ulogu hrvatskog državnog vrha hrvatskih vojnih snaga u ratu u Bosni i Hercegovini.
“Plakatom smo, ususret 31. obljetnici ratnog zločina u Ahmićima, podsjetile na zločine u Ahmićima i poručile da se građani Republike Hrvatske sjećaju žrtava i tražimo da Republika Hrvatska preuzme odgovornost i ispriča se za svoje zločine”, istaknuli su.
Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska
Pripadnici HVO-a su u napadu na Ahmiće, 16. aprila 1993. godine, ubili 116 civila, a u Udruženju građana žrtava rata “16. april” kažu kako je do sada identificirano i ukopano 85 osoba, dok se još traga za tijelima 31 osobe.
Za zločine u Ahmićima, Haški tribunal je osudio jednog od komandanata Hrvatskog veća odbrane Darija Kordića na 25 godina zatvora. Za te zločine su osuđena još trojica pripadnika HVO-a, Miroslav Bralo na 20 godina zatvora, Paško Ljubičić na osam, i Tihomir Blaškić na devet godina.
Rodna kuća Ive Andrića – Ex Ponto danas, 12. aprila 2024. godine, ugostila je prestižnu radionicu o laparoskopskim kolorektalnim operacijama pod nazivom “Kako to ja radim!”, u organizaciji Udruženja Endoskopskih Hirurga Bosne i Hercegovine i JU Bolnice Travnik. Ova radionica predstavlja značajan događaj za medicinsku zajednicu u BiH, okupljajući vodeće stručnjake u polju endoskopske hirurgije, prenosi Travnicki.INFO.
Radionicu je vodio renomirani Prof. dr. sc. Marko Zelić iz Hrvatske, uz učešće istaknutih predavača kao što su Prof. dr. sc. Kenan Karavdić, Prof. dr. sc. Nenad Lalović, i Dr. Adnan Šatrović. Program je započeo ceremonijom otvaranja u 09:30, nakon čega je slijedila serija predavanja i praktičnih radionica.
Događaj je obogaćen teorijskom nastavom, gdje su učesnici imali priliku da se upoznaju s najnovijim tehnikama i pristupima u laparoskopskim kolorektalnim operacijama. Osim teorijskog dijela, učesnici će u nastavku dana imali priliku za praktični rad u hirurškoj sali, uključujući vježbe na najsavremenijem CMR robotu “Versius”.
