Prije 21 godinu Bosnu i Hercegovinu je potresao slučaj koji je podsjetio mnoge na tragičnu sudbinu Danke Ilić (2) iz Srbije. Tada je u Bugojnom udred dana nestao dječak Enes, ali ni nakon potrage, nikada nije pronađen.
O tome je pisala i njegova sestra Alijana koja je na društvenim mrežama objavila apel da se jave svi koji imaju bilo kakve informacije.
“Moja životna priča počinje. Enes Ribić rođen 13. 2. 1997. godine u Bugojnu. Živjeli smo u jednom mjestu koje se zvalo Novo Naselje, ulica je bila Poljice 4. Živjeli smo mama, otac, stariji brat Enes i ja. Nadimak mu je bio Enci. Dana 1. aprila, u 11:30 sati, mama je pravila ručak u kući i rekla mi je: ‘Hajde, ćeri, zovni brata da jede.’ Izašla sam. Bila su neka djeca. Pitala sam ih gdje je Enci, drug mi kaže: ‘Otišao je na jedan krug.’ Tada je počela naša noćna mora. Izašla sam i tražila ga, ali ga nigdje nije bilo. Krenula sam u drugu ulicu. Dolje je bila riječica zvana Vesočnica. Bila je plitka. Kao djeca smo gradili vir da se kupamo. Ako je upao u tu riječicu, nije mogao proći ograđeni vir”, napisala je Alijana.
Kazala je da je u blizini rijeke pronašla njegov biciklo koji je bio uredno spušten što njen brat nikada nije radio.
“On je na sebi imao plavi džemper, crnu trenerku i, sjećam se, klopice crne boje. Nalazim biciklo pored obale, mislim da je pao u rijeku. Otac ide s druge strane, naravno. Stigli su ronioci iz Zenice, koji su ronili tri dana zahvaljujući mojoj tetki, koja je novčano pomagala svim silama, samo da se nađe živ ili mrtav. Imao je malog kućnog ljubimca, psa koji se zvao Deri. Bio je sa njim taj dan. Deri se vratio, ali nije vodio dolje prema rijeci, već se zaustavljao kod smetljišta gdje ponjuši i vrati se kući“, napisala je sestra nestalog dječaka.
Ronioci su, kako navodi, u viru pronašli uginulu ovcu, ali deteta nigde nije bilo.
“Ronioc reče mome ocu: ‘Ova riječica je mala. Mislimo da nije u vodi’. Otac, onako uplakan, kaže: ‘Ronite, upao je.’ Došla je policija, traga nema. Ronilo se dan i noć, noć i dan. Nije se ništa našlo. Džemper u kojem je bio Enes je malo širi i zakačio bi se za granu”, kazala je sestra.
Alijana navodi da tada počinje košmar. Njeni roditelji su krneuli vidovnjacima koji su tvrdili da je Enes živ.
“Da napomenem, sve to je finansirala moja tetka. Bez nje se ništa ne bi moglo. Nije odustajala, samo je govorila: ‘Nemojte pitati za pare, tragajte.’ Od tog dana, 1. aprila 2003. godine, svaki trag se gubi. Jedan vidovnjak je bio iz Korčule i rekao: ‘Dijete nije u vodi, ukradeno je’”, kazala je Enesova sestra.
Iako je prošlo više od 21 godinu, Enesova sestra vjeruje da je njen brat živ te je uputila apel svima koji imaju bilo kakve informacije.
“Ako je živ, a jeste, znam i ako čita neko, neka se sjeti ožiljka na nozi, gdje se posjekao sjekirom. Mali ožiljak, duža kosica. Bio je onako temperamentan, veseo. Imao je repić na glavi, kao što sam napomenula, duža kosica je bila”, kazala je ona.
Mnogi su reagovali na objavu sestre nestalog dječaka, izrazili saučešće porodici i nadu da će momak pronaći svoju porodicu, a nekoliko korisnika je ovaj slučaj uporedilo sa nedavnim strašnim ubistvom djevojčice Danke Ilić (2) u Srbiji. A dok su se jedni prisjećali sličnih tragedija, drugi su pisali pretpostavke šta se moglo dogoditi s dječakom.
Radiosarajevo.ba
