Prošlo je oko 15 godina otkad su sudovi u SBK presudili u korist bivših radnika „BNT-TMiH“, kojima je ta firma morala isplatiti sve neisplaćene plaće i doprinose, uz zateznu kamatu. Ipak, dio radnika do danas je naplatio samo dio potraživanja. Kako sredstva nisu mogli naplatiti od firme, pravni zastupnici radnika pred sudovima pokušavaju dokazati da je Vlada FBiH solidarno odgovorna za obaveze „BNT-TMiH“. Iz Vlade FBiH to ne prihvataju.
„BNT-Tvornica mašina i hidraulike“ (BNT-TMiH) u većinskom je vlasništvu Federacije BiH. Riječ je o jednoj od firmi u oblasti namjenske industrije. Prijeratni gigant iz Novog Travnika, nakon agresije na BiH bio je u brojnim problemima.
Radnici koji su ostali raditi u kompaniji, početkom 2000-ih godina našli su se u poprilično nezavidnoj situaciji. Plaće, kao i ostale vrste prihoda, kasnile su, nisu isplaćivane ili je isplaćivan samo dio, a dešavalo se i da se radnici pošalju na čekanje, jer posla u nekoliko navrata nije bilo, piše Žurnal.
Zbog toga mnogi odlaze iz firme raditi privatno, kako u BiH, tako i u inostranstvo. Ipak, od svojih zarađenih, a neisplaćenih plaća, toplih obroka, regresa… nisu željeli odustati. Radnici, podijeljeni u nekoliko različitih grupa, tuže firmu tražeći da im se to isplati.
„Većina dugovanja nastala je u periodu od 2001. do 2005. godine. Sjećam se perioda kada smo skoro svaku plaću tražili štrajkom. Ko je najodgovorniji za to? Mi mislimo tadašnji direktor Abaz Mandžuka“, govori za Žurnal jedan od bivših radnika koji su tužili firmu.
Ubrzo sudovi u Srednjobosanskom kantonu donose i pravosnažne presude – firma je dužna isplatiti bivšim radnicima, sada tužiteljima, neisplaćene plaće s pripadajućim doprinosima, uz zakonsku zateznu kamatu. Govorimo o stotinama radnika/tužitelja kojima je firma „BNT-TMiH“ trebala isplatiti ogroman novac. Ako uzmemo u obzir sve presude, riječ je o više miliona maraka. Pojedinačno, skoro svakom radniku trebali su se isplatiti iznosi od preko 10 hiljada maraka.
Od tih navedenih pravosnažnih presuda prošlo je oko 15 godina, a i dalje jednom broju radnika nije isplaćen sav novac. Mnogi od njih su se na razne načine uspjeli penzionisati, ima i onih koji i dalje rade, dok su neki u međuvremenu preminuli, čekajući na naplatu potraživanja.
SOLIDARNA (NE)ODGOVORNOST
Odgovor na pitanje zašto dio radnika toliko dugo čega na naplatu nije jednostavan. Štaviše, pravni zastupnici radnika za Žurnal govore kako je riječ izuzetno kompleksnim slučajevima, s mnogo tužitelja i više odvojenih sudskih postupaka.
Ipak, pokušat ćemo pojednostaviti. Kada su donesene navedene presude, bile su i prve isplate. Kako je objašnjeno novinarima Žurnala, sredstva su tada osigurana prodajom dijela imovine firme.
Radnicima koji su razgovarali s novinarima Žurnala nije najjasnije kako su tada raspoređivana sredstva. „Koliko ja znam, mi smo dali punomoć advokatu, a sredstva su išla na neki zajednički račun. Kasnije nas nazovu, mi dođemo, stave u kovertu onoliko koliko nam, valjda procentualno, pripada“, govori jedan od njih dodajući kako je do sada bilo nekoliko manjih isplata.
No, sva potraživanja nisu svi mogli naplatiti. „BNT-TMiH“ u to vrijeme posluje u gubitku te radnici nisu bili u mogućnosti svoja potraživanja namiriti od nekadašnjeg poslodavca.
Kako bi se naplatila sredstva, šalju se prijedlozi za pokretanje – stečaja. Međutim, stečaj nije pokrenut. Umjesto toga, „BNT-TMiH“ 2015. godine ide u postupak finansijske konsolidacije.
„Dugovanja prema zaposlenicima na ime potraživanja iz radnog odnosa po osnovu pravosnažnih i izvršnih sudskih presuda su obuhvaćena postupkom finansijske konsolidacije. Modus finansijske konsolidacije i izmirenja dugovanja prema zaposlenicima na osnovu pravomoćnih i izvršnih sudskih presuda je svrsishodniji i efikasniji model rekonstrukcije privrednog društva BNT-TMiH d.d. Novi Travnik od stečajnog postupka“, stoji u odgovoru ministra energije, rudarstva i industrije FBiH Nermina Džindića Žurnalu.
Džindić dodaje kako „finansijska konsolidacija pruža mogućnost revitalizacije poslovanja“, dok „stečajni postupak, kao što je opšte poznato u našoj sudskoj praksi, obavezno znači i kraj poslovanja“.
Bivšim radnicima to, razumljivo, nije bilo previše bitno. Godine su prolazile, a potraživanja u cijelosti nisu naplaćena. Kako bi to ipak uradili, njihovi pravni zastupnici pred Općinskim sudom u Sarajevu pokreću tužbe protiv većinskog vlasnika – Federacije.
Jedan od najbitnijih navoda tužbi jeste onaj dio koji se tiče Zakona o stečajnom postupku. Naime, u članu 5. tog zakona navodi se kako je za otvaranje stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom koji proizvodi naoružanje i vojnu opremu potrebna prethodna saglasnost federalnog ministra energije, rudarstva i industrije, te da ako federalni ministar ne da svoju saglasnost, za obaveze stečajnog dužnika solidarno odgovara Federacija.
Iz Vlade FBiH se, ipak, ne slažu s tim da bi oni trebali biti solidarno odgovorni za obaveze „BNT TMiH“. Čak su i sudije u različitim postupcima, kako stečajnim, tako i parničnim, imali različite stavove.
Naime, a kako to tvrdi ministar Džindić, Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije „nikada nije izrekom uskratilo otvaranje stečajnog postupka, već je samo dostavljalo obavještenja stečajnom sudu – cit: Ovaj akt ne predstavlja ni davanje niti uskraćivanje saglasnosti…“
Ipak, kako saglasnosti nije bilo, stečajni sud u Travniku odbio je otvaranje stečajnog postupka, što je, ustvari, i bio signal radnicima da pokrenu parnične postupke protiv Federacije tražeći da se utvrdi da je ona solidarno odgovorna za obaveze „BNT-TMiH“.
Sudije u Sarajevu su u ovim postupcima, također, donosile različite presude. Iako je u nekoliko predmeta sudski dokazana solidarna odgovornost Vlade FBiH, u drugim to još nije slučaj, zbog čega jedan dio radnika nikada nije naplatio svoja potraživanja. Nekoliko sudskih postupaka i dalje je u toku, a s obzirom na sporost sudova u Sarajevu, upitno je kada će radnici naplatiti potraživanja.
„Ako me firma neće isplatiti, ako me Vlada FBiH neće isplatiti, od koga onda da tražim pošteno zarađene plaće?“, pita se jedan od radnika.
U razgovoru s novinarima Žurnala, nekadašnji sindikalni predsjednik Edhem Silajdžija govori kako ni on nije naplatio sva potraživanja. Otkriva kako će najveći problem za Vladu FBiH i firmu biti tužba nekoliko stotina radnika koji nisu ranije tužili, a na kojoj je, navodno, i Abaz Mandžuka, bivši direktor kojeg skoro svi bivši radnici s kojima smo razgovarali drže najodgovornijim za nastala dugovanja.
„Posljednje što sam čuo je da pregovaraju s Vladom FBiH. Navodno, ko se odrekne kamate, brže će mu se isplatiti, ko neće čekat će duže…“, priča Silajdžija dodajući kako je vrijednost tog spora nekoliko miliona, a da sam Mandžuka, navodno, potražuje nekoliko desetina hiljada maraka.
U međuvremenu, čini se kako je finansijska konsolidacija imala određene pozitivne efekte, jer „BNT-TMiH“ od 2016. godine posluje pozitivno, iako su rasle i obaveze.
No, za bivše radnike koji su u firmi radili i prije rata, to ne znači puno. I dalje im nije jasno kako su neki radnici naplatili sve, a oni samo dio potraživanja. Posebno su razočarani odnosom premijera Fadila Novalića i ministra Džindića prema njima. Za današnji „BNT-TMiH“ govore kako nije ni sjena nekadašnjeg novotravničkog „Bratstva“, te da nisu mogli ni zamisliti da će danas biti u ovakvoj situaciji – ni oni, ni firma.
„Pesimistični smo, čak i nada umire. Kad se sjetim svega, ovo sad mi izgleda kao ružan san…“, zaključuje jedan od njih.
Podsjetimo, Žurnal je u saradnji s Al Jazeerom Balkans 2019. godine producirao film „Bratstvo“, a koji govori o pogonima u kojima skoro da više i nema radnika i Novom Travniku koji je od grada mladosti postao grad penzionera.
Fokus
KOMENTARI