U naselju Bešpelj dvadesetak kilometara udaljenom od Jajca, njegovi mještani, Bošnjaci i Hrvati, koji ovdje decenijama žive zajedno, odbijaju biti dio stereotipa i priča o sukobima i podjelama koje nameće društvo i politička retorika.
Njihova priča, ali i projekti koje zajedničkim snagama uspješno završavaju, djeluju zaista nestvarno na ovom području, na kojem su linije razdvajanja iz proteklog rata još, nažalost, vidljive u svemu.
Vrijedni mještani ovdje sve rade zajedno i ne žele govoriti o suživotu jednih pored drugih, već zajedničkom životu jednih s drugima koji, kažu, nema alternativu.
Dvadesetak kilometara sjeverno od Jajca, na obroncima planine Ranče i oko 1.000 metara nadmorske visine naići ćete na nestvarne prizore prirodnih ljepota, ali i posebnih ljudi. Ni djelić nacionalnih podjela prisutnih, nažalost, na ovim prostorima, ovdje ne možete vidjeti. Samo srdačne poglede ljudi koji sve životne probleme rješavaju zajedno.
„Radimo skupa, obavljamo poslove, skupa živimo, nemamo apsolutno nikakvih problema. Vodu zajedno radimo, sve zajedno obavljamo. Istu vodu pijemo, isti kruh jedemo, ovdje sve nam je isto, moramo zajedno“, kaže mještanin Hidajet Vunić.
„Ovaj put je za groblje, ali ako je akcija, niko ne pita kako se zoveš, svi pomažu jedni drugima“, ističe mještanka Manda Budeš.
„Komšije prekoputa su moji muslimani i tako dragi, meni su kao moji rođaci, tako ih gledam. Nikad mi nije predstavljalo nekakvu razliku. Ljudske vrijednosti mi vrijede. Poštuj sebe, a tako i drugoga i to mi vrijedi. Dok nam političari ne daju primjer“, dodaje mještanka Mara Budeš.
Dok ih, kažu, visoke politike razdvajaju, mještani Bešpelja odbijaju biti dijelom društva podijeljenog u torove. Zbog kojih su, kažu, ali i poratnih loših politika ostali bez velikog broja svojih komšija raseljenih po svijetu, pa ih sada od nekadašnjih 2.500 ovdje živi tek 450. Život im otežava i loše vodosnabdijevanje, ali i rupe na lokalnom putu, čije rješavanje im je bitnije od velikih nacionalnih pitanja. Oni se o rješenjima svojih problema brzo dogovore. Svjedoči tome i gesta mještana koji su svoju zemlju darovali komšijama Hrvatima za njihovo groblje.
„Smajo Julardžija, a Hasić je to prenio, ima papir donesen iz Australije kad je dato. On im je dao i napravili su groblje“, objašnjava Nesib Julardžija.
„Ono groblje je bilo pretijesno, sad je prošireno, a čovjek je zemljište dao bez marke i hvala mu velika“, kaže Mijo Pavić.
Vrijedni ljudi ovdje zajedno stvaraju, živeći uglavnom od poljoprivrede, ali i posla u lokalnom rudniku, u kojem radi većina mještana, zbog čega u Bešpelju skoro da nema nezaposlenih. Čuvaju tako višedecenijsko prijateljstvo živeći bez podjela. Barem onih ljudskih, jer one institucionalne nisu zaobišle ni njih. Naime, i njihove učenike, iako žive zajedno, školski sistem pod jednim krovom razdvaja na dva dijela. Na to, kažu, ne mogu utjecati, ali po onom što je do njih, mogu biti primjer.
„Možete obići cijeli svijet, ali dok ne dođete ovdje, dok ne dođete među ove ljude… Najbolje je ograditi od politike. I uživati svaki dan kao da nam je zadnji. A uživati ne možete sami, bez susjeda“, poručuje Manda Budeš.
„Bešpelj može biti primjer suživota Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini i koristim priliku da čestitam svim katolicima njihove praznike, pogotovo ovdje našim susjedima“, istakao je imam džemata Bešpelj Abdurahman ef. Mujak.
izvor: federalna.ba
