Category: SBK

Ljubitelji brzine i vozačkog umijeća okupili su se proteklog vikenda na Auto Rallyju u Gornjem Vakufu-Uskoplju.

Nastupio je veliki broj vozača iz brojnih klubova i gradova Bosne i Hercegovine. Oni su svojim umijećem, brzinom i neustrašivošću oduševili ljubitelje automobilizma iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja, Bugojna, Jajca, Donjeg Vakufa, Travnika…

Posebno zapažene rezultate, i to u svim klasama, na ovom takmičenju ostvarili su članovi AMK Ilijaš.

Rezultati:

KLASA I:

1. mjesto: Antonio Mirčić
2. mjesto: Adi Morankić
3. mjesto: Emir Hrustanović
4. mjesto: Nihad Bučuk

KLASA II:

3.mjesto: Dženan Suša

KLASA III:

3. mjesto: Tarik Fazlić

U ekipnom plasmanu klubova AMK Ilijaš je osvojio prvo mjesto, što je izvanredan rezultat.

Posebno je prisutne dojmio nastup Antonio Mirčić, mlade nade AMK Ilijaš.

„Sretan sam zbog mojeg i ukupnog uspjeha našeg kluba“, kazao je za portal Radiosarajevo.ba Mirčić.

radiosarajevo

Srednjobosanskog kantona (Službene novine Srednjobosanskog kantona, broj 12/16 – prečišćeni tekst),

S A Z I V A M

123. sjednicu Vlade Srednjobosanskog kantona, za četvrtak, 12. 5. 2022.godine,                                            u 9 sati

Za sjednicu predlažem

                                                 DNEVNI RED

1. Zapisnik sa 122. sjednice Vlade Srednjobosanskog kantona – sekretar Vlade
2. Prijedlog zakona o muzejskoj djelatnosti – Ministarstvo obrazovanja, nauke, mladih, kulture i sporta
3. Prijedlog odluke o osnivanju Turističke zajednice Srednjobosanskog kantona – Ministarstvo privrede
4. Prijedlog odluke o usvajanju Bilansa energetskih potreba Srednjobosanskog kantona za 2022. godinu – Ministarstvo privrede
5. Prijedlog odluke o raspodjeli sredstava privatnim preduzećima i preduzetnicima za učešće na sajmovima i izložbama za 2022. godinu – Ministarstvo privrede
6. Prijedlog odluke o usvajanju Programa mjera zdravstvene zaštite životinja u 2022.godini za epizootiološko područje Srednjobosanskog kantona i načinu financiranja mjera – Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva

7 Prijedlog odluke o usvajanju Programa utroška sredstava od prikupljenih veterinarskih naknada za mjere zdravstvene zaštite životinja u 2022.godini za epizootiološko područje Srednjobosanskog kantona i načinu financiranja mjera – Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva

8. Prijedlog odluke o usvajanju izmjena Programa utroška sredstava za poticaje u poljoprivredi za 2022. godinu (primarna poljoprivredna proizvodnja) – Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva
9. Prijedlog odluke o izdvajanju sredstava za izvođenje dodatnih radova na izgradnji zgrade PS Donji Vakuf – Ministarstvo unutrašnjih poslova
10. Prijedlog odluke o izdvajanju sredstava za izvođenje dodatnih radova na izgradnji zgrade PS Kreševo – Ministarstvo unutrašnjih poslova
11. Prijedlog odluke o raspodjeli sredstava ostvarenih od naknade za obavljanje tehničkog pregleda vozila za 2022. godinu – Ministarstvo privrede
12. Prijedlog odluke o izdvajanju sredstava Tekuće zalihe za pomoć u liječenju fizičkih osoba – Ministarstvo zdravstva i socijalne politike
13. Prijedlog odluke o raspodjeli sredstava za osnovne muzičke škole (za maj i juni) u 2022. godini – Ministarstvo obrazovanja, nauke, mladih, kulture i sporta
14. Prijedlog odluke o davanju saglasnosti školama za zaključivanje ugovora o djelu za pojedina radna mjesta u školskoj 2021/2022. godini – Ministarstvo obrazovanja, nauke, mladih, kulture i sporta
15. Prijedlog odluke o izdvajanju sredstava općini Jajce za saniranje štete od požara na stambeno-poslovnom objektu u vlasništvu Fatime Meštrovac – Kantonalna uprava za civilnu zaštitu
16. Prijedlog odluke o izdvajanju sredstava općini Jajce za saniranje štete od požara na stambeno objektu u vlasništvu Pave Jagodina – Kantonalna uprava za civilnu zaštitu
17. Izvještaj načelnika općine Travnik o utrošku doniranih sredstava za saniranje štete od požara na stambenim objektima – Kantonalna uprava za civilnu zaštitu
18. Saglasnost za sklapanje ugovora o djelu za obavljanje poslova civilne zaštite – Kantonalna uprava za civilnu zaštitu
19. Prijedlog odluke o davanju saglasnosti za nabavku funkcionalne podrške za aplikaciju Kadrovske evidencije – Ministarstvo unutrašnjih poslova
20. Prijedlog zaključka o davanju saglasnosti za nabavku motornog vozila za potrebe Skupština Kantona – Predstavnik Skupštine Kantona
21. Prijedlog zaključka o davanju saglasnosti za nabavku kontejnera – Ured za evropske integracije, fondove, odnose sa javnošću i kvalitetu prema međunarodnom standardu
22. Saglasnost za isplatu naknada za rad po osnovu ugovora za obavljanje privremenih i povremenih poslova za potrebe Kantonalne uprave za branioce – Kantonalna uprava za branioce
23. Finansijski izvještaj Turističke zajednice SBK/KSB za 2021. godinu – Ministarstvo privrede
24. Razrješenja i imenovanja
25. a) Prijedlog rješenja o imenovanje direktora Zavoda za zdravstveno osiguranje Srednjobosanskog kantona – Ministarstvo zdravstva i socijalne politike
26. b) Prijedlog rješenja o imenovanje zamjenika direktora Zavoda za zdravstveno osiguranje Srednjobosanskog kantona – Ministarstvo zdravstva i socijalne politike
27. c) Prijedlog rješenja o imenovanju komisije za kontrolu namjenskog utroška sredstava za ortopedska pomagala – Kantonalna uprava za branioce

PREMIJER KANTONA

Tahir Lendo, dipl.ing.

Na Šehidskom mezarju u Vitezu danas je poslije ikindije-namaza obavljena dženaza i ukop devet mještana mučki ubijenih u stravičnom zločinu kojeg su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) počinili tokom operacije “48 sati pepela” i masakra u Ahmićima 16. aprila 1993. godine.

Svoj smiraj je 29 godina poslije užasnog zločina našlo dvoje odraslih, te čak sedmero djece iz Viteza!

Među njima je cijela porodica Salkić: supružnici Emsad (1955.) i Nihada (1959.) iz mjesta Nadioci (MZ Ahmići), te njihovo troje djece: Senad (1979.), Nermin (1982.) i Melisa Salkić. Mala Melisa je u trenutku ubistva imala tek osam godina.

Porodica i stanovnici Viteza oprostili su se i od brata i sestre Adisa (1978.) i Adise (1981.) Salkić, djece, također, ubijenog Esada Salkića, kao i braće Edin (1976.) i Elvedin (1979.) Čerimića.

Udruženje žrtava iz Ahmića potražuje ukupno 22 žrtve. S novim ekshumacijama taj broj je smanjen. Žrtve nastavljaju tražiti…

U ranim jutarnjim satima, 16. aprila 1993. godine, pripadnici jedinica za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane (HVO) “Džokeri” i “Maturice” izvršili su napad na selo Ahmići. Ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad.

Ubijeno je 116 bošnjačkih civila, a najmlađa žrtva u Ahmićima bila je tromjesečna beba.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakru, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.

Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, među kojima i zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.

Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a “Džokeri”, bosanskog Hrvata Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora. Na slobodu je pušten nakon što je odslužio kaznu od osam godina i četiri mjeseca.

Radiosarajevo.ba

U svakom gradu u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini postoji kulturno-historijsko blago i prirodna ljepota, zbog čega zaista vrijedi doći. No, Jajce spada zasigurno među prve tri pozicije kada je u pitanju turizam. Vodopad, jazero, mlinčići, slapovi. Na svakom koraku čeka vas nešto zaista posebno.Vaše je samo da dođete. A ovom prilikom pogledajte šta smo mi zabilježili za vas.

Na Šehidskom mezarju u Vitezu danas poslije ikindije-namaza bit
će obavljeni dženaza i ukop devet mještana mučki ubijenih u
stravičnom zločinu kojeg su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane
(HVO) počinili tokom operacije “48 sati pepela” i masakra u
Ahmićima 16. aprila 1993.

Piše: Faruk Vele

Svoj smiraj će 29 godina poslije užasnog zločina naći će dvoje odraslih, te čak sedmero djece iz Viteza! Među njima je cijela porodica Salkić: supružnici Emsad (1955.) i Nihada (1959.) iz mjesta Nadioci (MZ Ahmići), te njihovo troje djece: Senad (1979.), Nermin (1982.) i Melisa Salkić. Mala Melisa je u trenutku ubistva imala tek osam godina.

Porodica i stanovnici Viteza će se oprostiti i od brata i sestre
Adisa (1978.) i Adise (1981.) Salkić, djece, također, ubijenog
Esada Salkića, kao i braće Edin (1976.) i Elvedin (1979.)
Čerimića.

“Pozivamo sve pojedince, udruženja, sportske kolektive i sve
druge organizacije koje egzistiraju na području općine Vitez, tako i širom BiH, da dođu u što većem broju, da odamo počast i
posljednji put ispratimo naše najmilije na bolji svijet, a koji će tek
nakon 29 godina naći svoj smiraj. Molimo Allaha dž.š. da naše
šehide učini našim šefadžijama na Sudnjem danu. Amin, navodi
se u obavještanju Udruženja 16. april 1993. godine iz Viteza.

Iza agencijske vijesti s početka aprila ove godine krila se, dakle,
strašna istina o cijelim porodicama zbrisanim tokom masakra na
područu MZ Ahmići aprila 1993. godine. Identitet ovih žrtava je
najprije utvrđen putem DNK metode da bi jučer taj identitet
potvrdili i članovi njihovih porodica.

Imena ovih žrtava, koje su se vodile kao nestale osobe, nalaze se
na spomen-ploči 116 žrtava masakra u Ahmićima.

Bili su samo djeca…

“Riječ je o porodici iz mjesta Nadioci. Tokom akcije HVO-a 16.
aprila 1993. godine. Vjerovatno kada su vidjeli da su sela počela
da gore, pokupili su djecu, sjeli na traktor i krenuli su prema
mjestu Gruber i Zenici, kako bi se spasili. Dočekani su od strane
HVO i svi su pobijeni, uključujući djecu: Melisa (8), Nermin (12) i Sead (14). Kompletna porodica je uništena. Emsada Salkića sam
poznavao. Bio je ugledni čovjek, trgovac. Znam njegovo porijeklo.
To je fina i čestita porodica“, kazao je ranije za Radiosarajevo.ba iz predsjednik Udruženja žrtava „16. april“ iz Ahmića, Atif Ahmić.
Na udaru bojovnika HVO-a porodica Salkić je bila i nešto prije
masakra u Ahmićima.

Naime, u februaru 1993. Tomislav Cicko Bralo na svirep način
je ubio i spomenutog Esada Salkića u njegovoj kući u Nadiocima,
što bilježi historičar, dr. Amir Kliko u knjizi “Rat u srednjoj Bosni
1992.-1994.”

General Tihomir Blaškić se tada izvinio za ubistvo Esada
Salkića. Rekao da Bralo „već dva mjeseca nije pripadnik HVO-a,
da će bit uhapšen i suđen“. Međutim, Bralo je pušten upravo 15.
aprila 1993., da bi dan kasnije činio zvjerstva u Ahmićima! Dva
mjeseca nakon zločina za koji se Blaškić, dakle, izvinio,
ubijena su i Esadova djeca, maloljetni Adis i Adisa, koji će,
danas, također, biti ukopani.

Zašto su prebačeni u Mostar?

U petak, 4. aprila ove godine potvrđen je identitet i braće
Čerimić, također iz mjesta Nadioci kod Viteza, Edina rođenog
1976. godine i njegovog tri godine mlađeg brata Elvedina
(1979).

“Gotovo svi Bošnjaci iz sela Nadioci, koji su tu živjeli sa
komšijama katolicima, pobijeni su tih dana. Ostala jedna porodica Čemirmića“, pojašnjava nam Atif.

Posebno je indikativna i nadasve tragična priča o tome kako
su Salkići i ostali iz Viteza završili na lokalitetu Međine kod
Mostara!?

“Žalosno je što se to odigralo. Mi smo imali dojavu od mještana
Nadioka, katolika, prije par godina da se oni nalaze na jednoj
lokaciji. Obavijestili smo gospodina Amora Mašovića.

On i njegov tim su izašli na teren, ali nisu našli ništa. Lokacija
je sto posto bila tačna, ali su u međuvremenu posmrtni ostaci,
očito, iz Viteza prebačeni u Mostar, u zajedničku grobnicu Međine – da se uklone tragovi zločina…“, objašnjava nam Ahmić.

Na pitanje kada se to dogodilo, odgovara da je riječ o
početku 2000-tih.

Ubili više od 20 ljudi

Udruženje žrtava iz Ahmića potražuje ukupno 22 žrtve. S novim
ekshumacijama taj broj je smanjen. Žrtve nastavljaju tražiti…
U knjizi “Genocid u Ahmićima 1993.” autor Rasim Muratović
donosi iskaze svjedoka. Jedna od njih, Abdulah Ahmić, je
potvrdio saznanja i o ubistvima civila u mjestu Nadioci.

“Saznat ću, kasnije, da su u Nadiocima ubili preko 20 ljudi,
među kojima žene, djecu i starce, dakle sve su pobili“, rekao
je.

Ko stoji iza ovih zločina? U spomenutoj knjizi “Rat u srednjoj
Bosni 1992.-1994.” dr. Kliko bilježi da su jedinica Jockery iz
Busovače i jedinica 4. Bojne Vojne policije HVO “brzo ovladali
Ahmićima i Nadiocima nakon čega je počeo pokolj nad
bošnjačkim stanovništvom”.

“Nisu poštedjeli nikoga. Klali su, strijeljali i žive spaljivali
pripadnike ARBiH, žene, djecu, starce i invalide. Ubili su 116
civila i pripadnika ARBiH“, zaključuje Kliko.

Ekshumacija i identifikacija su, nažalost, potvrditi ove navode.

Nastavljači tragičnih politika

Zločini u Ahmićima kod Viteza, Stupnom Dolu (Vareš) i okolnim
mjestima srednje Bosne, potom, recimo, pakleni plan HVO-a da u
Starom Vitezu detoniraju cisternu punu eksploziva u namjeri da
ga potpuno unište (o čemu je potresno pisao Dragan Bursać),
zajedno sa kasnijom pogibijom osmero hrvatske djece u
Vitezu od granate s položaja Armije RBiH, a da ne govorimo
o Prozoru, Gorenjem Vakufu, Mostaru, Stocu, Čapljini,
odnosno Trusini, Grbovici, Uzdolu… (jer zločin je zločin)
ispisuju priču o pogubnosti sukoba tokom 1993. i 1994. na
širem području Hercegovine i srednje Bosne.

On je, kao je potvrdo i Tribunal u Hagu, prije svega, bilo
posljedica tragičnih fantazmi „arhitekte UZP-a“ hrvatskog
predsjednika Franje Tuđmana (kojeg ovih dana veličaju i u
Europskom parlamentu!?) njegove politike stvaranja etnički čistih
područja putem „udruženog zločinačkog poduhvata“, s učešćem
Hrvatske vojske (HV). To je, kao i danas, bio nadasve izraz
političkog uvjerenja da Bosna ne može opstati kada se „hrvatske i
srpske škare spoje“, te da se trebaju praviti nekakve granice „za
povijest“.

Užasno je da nastavljači takvih politika postoje i danas Hrvatskoj i
BiH, te ne mogu i ne žele da spoznaju ove istine i tragičnosti tog
puta za građane ove zemlje, ma kako se zvali. Ova priča i nastaje
da bi ukazala na zastrašujuće razmjere širenja mržnje i opasnih političkih fantazmi, jer to neminovno vodi u zlo.

Radiosarajevo.ba

“Kao mlad čovjek sanjao sam da u Travniku imam ključeve od vlastitog stana, pa sam se već sa 17 godina, kada sam samo u flanelskoj košulji osvojio prvenstvo Jugoslavije u skijaškom trčanju, za njih izborio te dobio par metara kvadratnih koje sam mogao nazivati svojima. Sedamdeset godina poslije toga dobio sam, evo, ključeve od cijeloga grada. 

Utvaram si da sam se i za to sam izborio.
Zahvaliti, međutim, imam mnogima.
Prije svega zahvaljujem svakome od onih 15.000 ljudi koji su jučer bili na utakmici Humanih zvijezda između BiH i Hrvatske, a uoči koje su mi predstavnici općine uručili odluku o tome da me proglašavaju Počasnim građaninom Travnika. Moj najbolji prijatelj iz djetinstva Izet Nalić zvani Grmalj, a kojemu također zahvaljujem što je došao na utakmicu te tijekom cijelog mog boravka u Travniku na raspolaganje mi stavio svoga veoma sposobnog unuka Damira kojega su moji prijatelji odmah prozvali Mali Grmalj, kaže da nikada u svojih 90 godina nije vidio toliki odaziv ljudi na Piroti. Ja još uvijek nisam toliko star kao on, ali ni ja ne pamtim nešto ovako veličanstveno… Bio sam baš ponosan na svoj grad koji je tom prigodom poslao poruku kako njih ne zanima toliko “suživot”, ta politički skovana fraza, koliko ih zapravo zanima ono što se zove “život”, te da je jedino oružje kojim se žele boriti – nogometna lopta. Zahvaljujem, nadalje, filmskoj ekipi Sportske televizije koja me tijekom cijelog boravka u mom rodnom gradu nije ispuštala iz kadra, njihovoj mladoj i talentiranoj redateljici Ireni Škorić koja me nije previše maltretirala već samo profesionalno usmjeravala u svoj umjetnički koncept za koji ne mogu reći da mi se nije svidio, te Miroslavu Paru koji mi ih je uostalom sve i prikačio. Snimaju me već više od pola godine za dokumentarni film “Legende hrvatskog sporta – nepoznato o poznatima – Miroslav Ćiro Blažević”, a koji bi do kraja godine pod pokroviteljstvom Hrvatskog olimpijskog odbora trebao svugdje biti prikazan pa da i drugi mogu vidjeti ljepote moga rodnog grada. Ovo putovanje im je bilo veliki test koji su, kako mi se čini, ipak položili.
Hvala izaslanstvu iz Prištine što su mi poklonili dres reprezentacije Kosova i najavili sličnu inicijativu proglašenja počasnim građaninom i u Prištini, gdje sam također ostavio neki trag, a ne mogu da ne spomenem još jedanput i načelnika općine Travnik Kenana Dautovića i njegovu vrijednu ekipu suradnika bez kojih ništa od ovoga ne bi ni bilo moguće.
Svim igračima obiju reprezentacija koji su došli, Ivici Džambasu koji ih je okupio te sudcu koji je u zadnjoj minuti dosudio jedanaesterac i tako, eto, omogućio da utakmica zavrsi nerješenim rezultatom 5:5 – također jedno iskreno hvala!

Ovo su bila četiri zbilja iznimna dana u mome životu i emocije su me, da vam budem iskren, toliko preplavile da sam tek danas uspio sabrati misli i napisati ovu malu zahvalu uz koju stavljam i nekoliko fotografija. Obećajem, međutim, da ću narednih dana, kada dobijem još foto i video materijala, s vama podijeliti i neke druge dogodovštine s ovog emotivnog putovanja u grad kojim sam se oduvijek ponosio, a koji mi je upravo pokazao da i on isto čini sa mnom.

Ključevi grada su, ništa se ne bojte moje Travničanke i Travničani, na sigurnom!

Voli vas vaš Ćiro.”

Dernek ili Đurđevdan poznato je ime tradicionalnog stočnog vašara koji se održava u Turbetu kod Travnika.

I ove godine na stočnoj pijaci u Turbetu okupilo se mnogo posjetilaca, a sadržaj je kao i svake godine šarolik. Štandovi ”sve po marku”, pečena jagnjetina, te prodaja stočnih životinja samo su neki od sadržaja koji se nude posjetiocima.

Više pogledajte i pročitajte na: https://www.travnicki.info/u-turbetu-odrzan-durdevdanski-vasar-veliki-broj-prisutnih-iz-svih-krajeva-bih-i-regiona-fotovideo/?fbclid=IwAR3whYpFcT2mqBlhLr8w4c7U3z4ycktPacIB7KzVOpoPj896vLbY-Y3SuWI

Agencija DAN