Category: Magazin

  • Šta prvo treba učiniti ako izgubite vozačku dozvolu?

    Šta prvo treba učiniti ako izgubite vozačku dozvolu?

    Iako gubitak vozačke dozvole nije razlog za paniku, važno je poduzeti proaktivne korake što je prije moguće

    Gubitak vozačke dozvole je nezgodan, ali se mnogima dogodio. Iako gubitak vozačke dozvole nije razlog za paniku, važno je poduzeti proaktivne korake što je prije moguće.

    Najvažniji razlog za to je spriječiti nekoga da koristi vašu vozačku dozvolu. To može biti u obliku krađe identiteta od nekoga ko se lažno predstavlja kao vi tokom vožnje, piše BIHAMK.

    Da biste dobili novu vozačku dozvolu postupak je sljedeći:

    – Dužni ste gubitak dozvole odmah prijaviti policiji u mjestu gubitka, a nakon toga u mjestu prebivališta zatražiti izdavanje duplikata; (uvijek prijavite izgubljenu vozačku dozvolu policiji kako biste mogli imati papirnati trag u slučaju da neko lažno upotrijebi vašu dozvolu).

    – Nakon toga policija izdaje potvrdu o činjenici gubitka, nestanka ili krađe dokumenta, nakon čega građanin o svom trošku, objavljuje dokument nevažećim u Službenim novinama.

    – Sljedeći korak, nakon proglašavanja dokumenta nevažećim, je podnošenje zahtjeva za izdavanje novog dokumenta. Izdavanje vozačkih dozvola je pod nadležnošću Ministarstva unutrašnjih poslova, te za vađenje nove vozačke dozvole treba da se obratite područnoj (općinskoj) policijskoj upravi.

    Potrebna dokumentacija za izdavanje nove vozačke dozvole

    – zahtjev koji dobijate na lokaciji – obrazac VD-1 (bez naknade);

    – potvrda da je vozačka dozvola proglašena nevažećom u službenim novinama;

    – ukoliko je vozačka dozvola izdata od strane druge policijske uprave u odnosu na trenutno mjesto prebivalista – uvjerenje da je podnosilac zahtjeva posjedovao vozačku dozvolu;

    – dokaz o uplati propisane naknade.

    U slučaju naknadnog pronalaska dokumenta, dužni ste odmah dokumente vratiti nadležnoj policijskoj službi koja vam je izdala duplikat.

  • VIDEO: Čudo neviđeno u Hrasnici, ovca ojanjila petero janjadi

    VIDEO: Čudo neviđeno u Hrasnici, ovca ojanjila petero janjadi

    Hajrudin Zahirović iz Hrasnice kod Gornjeg Vakufa-Uskoplja je jučer doživio pravo iznenađenje. Naime, iako je početnik u ovčarstvu doživio je da mu ovca ojanji petero janjadi. Svi su živi i zdravi osim petog koje se najkasnije ojanjilo i malo kasni za ostalima. Nije očekivao ovakvo nešto i puno mu znači što se desilo baš njemu.

    Više na: https://www.youtube.com/watch?v=Ce2kj5i_c4Y&ab_channel=SrednjaBosnaDanas

    izvor: youtube / Srednja Bosna Danas

  • Halidov koncert za pamćenje: Publika uživala u tri sata spektakla

    Halidov koncert za pamćenje: Publika uživala u tri sata spektakla

    Izvor: avaz.ba

    Halid Bešlić je još jednom opravdao naziv kralja narodne muzike.

    U prepunoj Zetri, pred više od 15.000 gledalaca, Halid Bešlić je zabavljao publiku skoro tri sata.

    Halid Bešlić je koncert otvorio pjesmom „Dvadesete“, a onda su hitovi samo nizali.

    „Ja bez tebe ne mogu da živim“, „Sviraj nešto narodno“, „Iznad Tešnja“, samo su neki od hitova koje je Halid Bešlić zapjevao.

    Na bini se u jednom trenutku priključila i Kristina Kovač. Nikolina Kovač i Halid Bešlić objavili su prije devet mjeseci numeru “Još si moje sve”. Upravo tu numeru su i izveli zajedno. Bešlić često poziva Kovač da gostuje na njegovim koncertima.

    Kovač je pred sarajevskom publikom izvela i pjesmu Dine Merlina “Ako me ikada sretneš”.

    Laura iz Španije bila je specijalna gošća Bešlićevog koncerta.

    Sa bh. zvijezdom narodne muzike otpjevala je pjesmu “Miljacka”, a onda joj je Halid prepustio binu, a ona je izvela numeru Zdravka Čolića “Pusti, pusti modu”.

  • Uskoro pomičemo kazaljke sata unaprijed! Znate li zašto je praksa uvedena?

    Uskoro pomičemo kazaljke sata unaprijed! Znate li zašto je praksa uvedena?

    Krajem mjeseca, tačnije u noći sa subote na nedjelju, 26. marta, prelazimo na ljetno računanje vremena i tada satove pomičemo s 2 na 3 sata ujutro.

    Europska komisija prije nekoliko godina predložila je da se ukine sezonsko pomicanje sata, ali države članice o tome se još nisu dogovorile, a čini se da u dogledno vrijeme ni neće.

    Odluka o tome hoće li neka država uzeti kao trajno ljetno ili zimsko vrijeme ovisi o njezinu zemljopisnom položaju pa sezonsko pomicanje sata, uz sve nedostatke, čini se ostaje najbolji kompromis.

    Kad bi, primjerice, sve zemlje iz srednjoeuropske vremenske zone uzele trajno ljetno vrijeme, u Španiji, Belgiji, Nizozemskoj, Danskoj zimi bi sunce izlazilo tek sredinom prijepodneva, a na sjeverozapadu Španije oko 10 sati.

    U slučaju da uzmu zimsko kao trajno vrijeme, sunce bi na istoku Poljske ljeti izlazilo u tri sata ujutro.

    Ljetno računanje vremena uvedeno je nakon naftne krize 1970-ih u nadi da će se time uštedjeti energija. Od 1996. sve zemlje EU-a pomiču sat unaprijed zadnje nedjelje u marta i vraćaju ga nazad zadnje nedjelje u oktobru.

    Koliko se time šteti samom organizmu, ostaje kontroverzno pitanje na kojeg nema jedinstvenog odgovora.

    Naučnici su, pak, u mnogim studijama pokazali da pomicanje sata šteti tijelu.

  • Fejzbuk i Mesendžer će se opet ujediniti

    Fejzbuk i Mesendžer će se opet ujediniti

    Mesendžer će se uskoro ponovo ujediniti sa Fejzbuk aplikacijom. Zakopana u postu na blogu koji pokušava da uvjeri korisnike da Fejzbuk definitivno ne umire, Meta je zvanično objavila da sprovodi test kojim se Mesendžer vraća nazad u Fejzbuk aplikaciju.

    “Uskoro ćete vidjeti da proširimo ovo testiranje”, piše vođa Fejzbuka Tom Alison u objavi.

    Fejzbuk i Mesendžer su se prvi put razdvojili 2014. godine, a izvršni direktor Mark Zakerberg je tada izjavio da postojanje Mesendžer kao zasebne aplikacije omogućava “bolje iskustvo”.

    Sada, Meta poništava tu promjenu, i to nije toliko iznenađenje. Prošlog juna Verdž je izvijestio je o Metinim planovima da konačno vrati Mesendžer na Fejzbuk, dok je konsultant za društvene mreže Mat Navara takođe primijetio da Meta testira ovu funkciju prošlog decembra.

    Fejzbuk pravi promjenu kako bi se bolje takmičio sa TikTokom, koji ima ugrađene opcije za razmjenu poruka kojih se Fejzbuk riješio prije skoro deceniju. Međutim, Meta ne kaže koliko će ljudi početi da vidi ugrađeno prijemno sanduče.

    U svom saopštenju, Fejzbuk je takođe ponovio da sada ima više korisnika nego ikada ranije.

    “Suprotno drugim izvještajima, Fejzbuk nije mrtav niti umire, već je u stvari živ i napredan sa 2 milijarde aktivnih korisnika dnevno. Ljudi koriste Fejzbuk za više od povezivanja sa prijateljima i porodicom, ali i za otkrivanje i angažovanje oko onoga što im je najvažnije”, piše Alison.

    Međutim, nejasno je koliko su od tih “dnevnih” korisnika Fejzbuka oni koji su nehotice navučeni na objavljivanje na platformi.

    Izveštaj Njujork Tajmsa otkriva da mnogi tinejdžeri i mladi odrasli na Instagramu nisu shvatili da su označili okvir koji Instagramu daje dozvolu da deli svoje objave na Fejzbuku kada su se prijavili na platformu.

    “Osjećam se tako podmuklo”, kaže za Tajms jedan 28-godišnji korisnik Instagrama i dodaje: “Da li Fejzbuk toliko pati?”

     

  • Veliko interesovanje za koncert Halida Bešlića

    Veliko interesovanje za koncert Halida Bešlića

    Rijetko viđena euforija vlada pred večerašnji koncert Halida Bešlića u Olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu.

    Zetra će, već je izvjesno, pucati po svim šavovima i očekuje se više od 15.000 posjetilaca.

    Organizatori ništa ne prepuštaju slučaju i za ovaj vrhunski muzički događaj bit će postavljena vrhunska oprema, tako da će posjetioci moći istinski uživati.

     

    Posebna bina u obliku baklave

    – Velika produkcijska ekipa koja broji desetine profesionalaca angažirana je za veliki koncert Halida Bešlića u sarajevskoj Zetri. Željeli smo da ovo bude istinski spektakl i odstupili smo od stereotipa i za 11. mart osmislili smo binu koja još nije viđena u olimpijskoj dvorani. Za ovu priliku gradi se posebna bina u obliku baklave. Za veliki koncert Halida Bešlića angažirane su tri velike produkcijske firme, zbog kompleksnosti bine i velike količine opreme.

    Sama bina imat će staklenu plohu s odrazom, prednji bokovi bine bit će podloženi led ekranima. Za ovaj koncert bit će postavljeno 150 metara kvadratnih led ekrana kao nikada do sada na jednom koncertu u Sarajevu. Iznad same bine bit će postavljena konstrukcija za rasvjetu, koja će također biti u obliku baklave, a sam broj od više od 200 rasvjetnih tijela je također impresivan i garantuje poseban ugođaj svim posjetiocima – kaže Nedim Srnja, menadžer Halida Bešlića i producent koncerta u Zetri.

     

    Brojne visoke zvanice i poznate ličnosti

    Halid je izuzetno raspoložen i ističe da se raduje susretu s publikom u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Kako doznajemo, na koncertu u subotu očekuju se brojne visoke zvanice i poznate ličnosti.

    Mlada Španjolka Laura Marin stigla je u petak u Sarajevo, a u subotu će biti gošća na velikom koncertu Halida Bešlića u sarajevskoj Zetri. Ona je od djetinjstva zadivljena Halidovom muzikom i već više od pet godina na društvenim mrežama izvodi pjesme s naših prostora.

    – Moja publika zna da je ovo trenutak koji čekam skoro 10 godina. Ovo je kao rolerkoster emocija. Pokušavam ostati mirna i uživati u svakom trenutku, ali sve ovo je kao san. Da sam tu i da pričam bosanski i da ga čujem od ljudi. Najviše sam uzbuđena zbog ljudi, oni mene prate na društvenim mrežama, ali jedva čekam da vidim njihova lica, energiju, emociju i da čujem njihov glas – rekla je Laura za „Avaz“.

  • Presuda u Quebecu: Pokazivanje srednjeg prsta je bogomdano pravo

    Presuda u Quebecu: Pokazivanje srednjeg prsta je bogomdano pravo

    Pokazivanje srednjeg prsta komšiji možda nije pristojno, ali je zaštićeno kao dio prava osobe na slobodu izražavanja prema kanadskom ustavu, presudio je sudija.

    U odluci na 26 stranica, sudija Dennis Galiatsatos iz francusko-govorne provincije Quebeca odbacio je tužbu protiv muškarca optuženog da je maltretirao svog komšiju u predgrađu Montreala.

    „Da budemo potpuno jasni, nije zločin pokazati nekome prst“, rekao je on u presudi od 24. februara. “Pokazivanje prsta je bogomdano, poveljom zagarantovano pravo koje pripada svakom Kanađaninu”, dodao je, misleći na kanadsku povelju o pravima i slobodama.

    Optuženog, Neall Epsteina, učitelja i oca dvoje djece, policija je uhapsila u maju 2021. godine zbog prijetnje i prepucavanja sa komšijom u Beaconsfieldu u Quebecu.

    Taj gest “možda nije uljudan, možda nije pristojan, možda nije džentlmenski… ali ipak, ne podliježe krivičnoj odgovornosti”, presudio je Galiatsatos.

    Sudija je dodao da uprkos uobičajenom narodnom jeziku, “predmeti se zapravo ne odbacuju”, ali da je po ovom pitanju “sud sklon da zaista uzme spis i baci ga kroz prozor”.

    „Avaj“, rekao je, „sudnice u zgradi suda u Montrealu nemaju prozore“.

    izvor: federalna.ba/The Guardian

  • Bivši muž joj mora isplatiti za 25 godina neplaćenih kućanskih poslova

    Bivši muž joj mora isplatiti za 25 godina neplaćenih kućanskih poslova

    Žena koja se razvela od svog muža dobila je presudu da joj se isplati 204.624,86 eura nakon što je na sudu uspješno iznijela argumente da je zaslužila naknadu za 25 godina obavljanja svih kućanskih poslova.

    Sud u Velez-Malagi u Španiji presudio je da ženi treba dodijeliti naknadu od bivšeg muža za sve neplaćene kućanske poslove koje je radila tokom 25 godina braka.

    Pravo na novac

    48-godišnja Ivana Moral razvela se od supruga 2020. godine, a sud je odlučio da, budući da je ona radila sve kućanske poslove u dvije i po decenije zajedničkog života, ima pravo na nešto novca.

    Odredili su naknadu od 204.624,86 eura na osnovu španskih zakona o minimalnoj mjesečnoj plaći, tako da je Ivana sada u suštini plaćena za obavljanje svih kućnih poslova tokom braka.

    Kako prenosi Euronews, Ivana je “ekskluzivno” radila sve poslove, a istovremeno je doprinijela porodičnom biznisu- u teretani u kojoj je čistila.

    Kada se Ivana razvela, ona i njen suprug zadržali ono što su zaradili tokom veze.

    Sadržaj tužbe

    Međutim, u Ivaninoj tužbi stoji da je ona bila “uskraćena za svaku moguću karijeru zbog svoje isključive posvećenosti domu i porodici”, dok je njen bivši suprug “tokom godina braka gomilao i eksponencijalno uvećavao svoju imovinu”.

    Ivana je rekla da su ona i njene kćerke ostale bez ičega, te da joj nikada nije bio dozvoljen pristup suprugovim finansijskim poslovima.

    Tokom njihovog braka, posao njenog bivšeg supruga u teretani bio je dovoljno uspješan do te mjere da je mogao kupiti Porsche, Range Rover, BMW motore i ogromnu farmu maslinovog ulja koja je procijenjena na četiri miliona eura, piše Unilad.

    Advokat Ivane Moral, Marta Fuentes, opisala je presudu kao pobjedu svih žena koje su uložile mnogo kako bi njihovi muževi profesionalno napredovali.

    Prvobitno joj je ponuđeno namirenje za polovinu porodične kuće, ali joj je sada odobren paušalni iznos naknade i bit će isplaćena i mjesečna penzija od 500 eura.

  • NAHID KAŽE DA JE IMAO 76 ŽENA! USKORO PUNI 70 GODINA: Volim garave, plave, žute, visoke, niske…

    NAHID KAŽE DA JE IMAO 76 ŽENA! USKORO PUNI 70 GODINA: Volim garave, plave, žute, visoke, niske…

    Nahid Markić, poznat kao čuvar sevdalinki i tradicionalne nošnje, sada je u sedmoj deceniji života i priznaje da ga životna energija polako napušta.

    Za sebe često kaže da voli garave, plave. žute, visoke i niske.

    • Kada sam oženio ovu što mi je dva sina rodila i što sam je dva puta vjenčavao i razvodio, … sad sam razveden 10 godina- naveo je Nahid.

    Kaže da mu je bivša žena zaključala harmoniku jer je bila ljubomorna, pa nije 45 godina svirao. Tada je radio limariju, radove, u željezari…

    • Volio sam volan, autostoperke. Gdje je koja zaustavila, nije bila nijedna kojoj nisam stao- dodaje uz smijeh Nahid.
    • Ko je rekao, bio je u pravu, ne mijenjajte plavu za garavu – govori kroz smijeh.

    Sedamdesetu godinu puni uskoro, kako kaže, te priča kako je postojala jedna žena iz Amerike koju je i on zavolio.

    • Pa me izigrala, a možda je i sudbina što nisam otišao – dodaje on.

    Navodi da, ako bi mu se pružila prilika da upozna ženu stvorenu za njega, ne bi žalio.

    Kaže ako bi koja, kao i one prethodne kojih je bilo oko 76, pala na sedvah i harmoniku ne bi odbio.

    Video pogledajte OVDJE.

  • Prije 100 godina rođen Zaim Muzaferija, ostavio neizbrisiv trag u bh. kinematografiji

    Prije 100 godina rođen Zaim Muzaferija, ostavio neizbrisiv trag u bh. kinematografiji

    Na današnji dan prije tačno 100 godina u Visokom je rođen Zaim Muzaferija, bosanskohercegovački filmski, televizijski i pozorišni glumac. U nekoj oficijelnoj varijanti to bi bio početak ovog teksta, ali suštinski rečeno danas se navršava stoljeće od rođenja Zaima Muzaferije, glumčine, koji nije bio glumac po struci, i profesora francuskog i njemačkog jezika, koji je ostavio neizbrisiv trag na bosanskohercegovačku kinematografiju.

    Iako je penziju stekao kao profesor, Muzaferija je ostvario više od stotinu uloga na filmu, televiziji i u teatru, za koje je višestruko nagrađivan, i zbog čega se s pravom može reći da je čovjek koji je obilježio kako bosanskohercegovačku, tako i jugoslovensku kinematografiju. Glumom se prvo bavio amaterski, a njegov “profesionalni” debi je bio u filmu “Uzavreli grad” (1961) Veljka Bulajića i već sa prvim filmom osvaja specijalnu nagradu na festivalu u Puli i afirmira se kao epizodista. Među više od stotinu ostvarenih uloga, Muzaferija nije krio da su mu najdraže uloge bile u filmovima “Žena s krajolikom” Ivice Matića i “Ovo malo duše” Ademira Kenovića.

    “Ima dosta značajnih uloga, i kad se taj film prikazuje mene to puno ne interesuje. Ali, ako se daje ‘Žena s krajolikom’ i ‘Ovo malo duše’, te filmove mogu uvijek ponovo gledati”, rekao je Muzaferija u jednom od posljednjih intervjua, 2002. godine.

    Kako je uloga djeda Jusufa u filmu “Ovo malo duše” bila jedna od Muzaferijinih omiljenih, time je i autor ovog filma Ademir Kenović pravi sagovornik za 100-godišnjicu rođenja visočkog glumca. Muzaferija je inače glumio u tri Kenovićeva filma, najprije u “Ovo malo duše” (1986), potom u “Kuduzu” (1989) i na kraju u “Savršenom krugu” (1997).

    “Zaim Muzaferija je bio divan čovjek”, prvo je što Kenović kaže za Anadoliju, prisjećajući se Zaima Muzaferije te nastavlja: “On, iako nije bio profesionalni glumac, kako se to često kaže, bio je glumčina. Na neki način, ja volim reći i osjećati da je bio zaista moj blizak prijatelj. Mislim da je velika stvar što je on uopšte postojao.”

    Kenović dalje navodi kako je Muzaferija, prije svega, bio ozbiljan čovjek.

    “Ozbiljno se pripremao za sve što je radio. Bio je profesor jezika i dobro je vladao našim jezikom i svim našim jezicima i njihovim nijansama koje su se govorile na našim prostorima”, kaže Kenović, dodajući da je saradnja s Muzaferijom bila istinsko zadovoljstvo. Dodaje da ga je Muzaferija uvijek najprije pitao da li želi čuti šta on misli ukupno o svim detaljima, mimo onoga što je bila njegova konkretna uloga.

    “On je tome pristupao kao ozbiljni jezičar koji mi je skretao pažnju na svaki detalj koji se izgovara u filmu. Po tome se onako najviše sjećam početka saradnje. Onda se on, na neki način, pretvarao u taj lik. Meni je bilo neopisivo zadovoljstvo imati ga u timu”, kaže Kenović.

    Na pitanje koliko mu kao autoru filma znači Muzaferijina izjava da je “Ovo malo duše” bio jedan od njegovih najdražih filmova, koji je uvijek rado iznova mogao pogledati, Kenović odgovara kako i sam kao autor taj film doživljava upravo kao što ga je doživljavao i Zaim Muzaferija.

    “Taj film gledam isto kao neki stari klasični film koji je nekada neko napravio i to je jedini film ustvari koji gledam onako neopterećeno, bez treme, jer to je ‘nečije’, ta priča je sama sebe stvorila”, pojašnjava Kenović.

    Na kraju dodaje kako se uvijek rado sjeti momenata sa snimanja njihovog posljednjeg zajedničkog projekta.

    “Kada smo radili zadnji film ‘Savršeni krug’ i kada sam rekao ekipi da zovu Zaima da dođe na set, oni su mi rekli da je u bolnici. Rekao sam da samo odu i kažu da ćemo raditi. Onda je on došao i rekao: ‘Bio sam u bolnici, ali kad sam čuo da radiš film nekako su me počeli svrbiti tabani. Sve sam mislio da ćeš me zvati’. Doveli su ga u kolicima, radili smo onu scenu na tavanu s golubovima. Rekao sam da je u redu, radit ćemo s kolicima. Međutim, počele su probe i on je počeo ubrzo trčati za golubovima, što je na neki način bilo potvrda koliko je to njemu značilo, šta mu je to davalo i kako mu je udahnulo život”, priča Kenović.

    Na pitanje da li je “pravedno” kada se govori o Muzaferiji u prvi plan isticati to da je bio epizodista ili sporedni glumac, Kenović daje jasan odgovor: “Nema malih i velikih uloga, nema sporednih i glavnih uloga, imaju samo velike i male kreacije. On je uvijek pravio velike kreacije. On je bio veliki glumac, glumac velikih kreacija. Sretni smo što smo imali takvog čovjeka kao svog.”

    Muzaferija je bio neobična pojava. Ono što bi se na neki način moglo istaknuti kao njegova najupečatljivija osobina bila bi zasigurno njegova maksimalna posvećenost u svemu što je u životu radio, bilo da se radi o glumi, profesorskom pozivu, poljoprivredi, uzgoju meda ili nešto drugo.

    “Sve pokušavam raditi sa svom ljubavlju i predajem se potpuno tome, imam tremu za sve čemu pristupam. Prije toga razmišljam i previše dugo, namećem sebi neke teme, alternative, da li ovako ili onako. Sve radim sa svojim punim snagama, mogućnostima, darom ako ga ima, fizičkom i duhovnom snagom, svemu proklanjam mnogo vremena”, kazao je Muzaferija, također u intervjuu 2002.

    Muzaferiji je sve što je u životu radio bilo podjednako važno. Tako nije bilo moguće ni čuti da je Muzaferija forsirao ili isticao svoj profesorski poziv u odnosu na glumu ili obrnuto. Ti različiti identiteti kod Muzaferije nikada se nisu sukobljavali, naprotiv, nadopunjavali su jedan drugoga, da bi u konačnici činili Muzaferiju posve neobičnom i posebnom ličnošću. Muzaferija je čak pronalazio zajedničke tačke između glume i poziva prosvjetnog radnika, što potvrđuje i u razgovoru za Radio Vrnjačka Banja iz 1990. godine, za koji govori kao gost tamošnjeg festivala:

    “Profesura je također jedna vrsta glume, namještanja i svog položaja, i svog vanjskog izgleda, odjevanja, umivanja, češljanja, naročito onog što treba da kaže. Zar to nije dosta slično s nastupom glumca, jer i tu i za katedrom čovjek dobije, tamo iz udžbenika, ovdje iz knjige snimanja ili scenarija, ono što kaže. Sad samo ostaje profesoru kako da to kaže, kako da to saopšti, prenese, ne samo do ušiju, i do očiju, nego i do srca i duše, do cijelog čovjekovog bića”

    U istom razgovoru s novinarom Zoranom Rajićem, Muzaferija odgovara na pitanje vezano za to da se mahom u filmovima pojavljivao kao epizodist, sporedni glumac, gdje kaže: “One (sporedne uloge) meni odgovaraju, to je moj domet, ja i sam ne vjerujem da bih mogao nositi neku ulogu kroz cijeli film, to je pitanje unutarnje snage. Ovo je sasvim dovoljno za moju poziciju u životu, kao profesora, mislim da je čak i previše. Ako se stiče utisak da sam filmski glumac, a ja to nisam, onda možete zamisliti koliko je to za mene veliko. Ja sam danas penzioner iz škole.”

    Od 1995. Zaim Muzaferija se ponovo vraća amaterizmu i nastupa u TV-filmu “Bajram”, a ubrzo zatim je u pozorišnoj predstavi “1001 bošnjački dan” svoga sina Jesenka Muzaferije, obilježio je 60 godina umjetničkog rada. Definirajući to u svom posljednjem intervjuu, koji je dao za list “Oslobođenje”, jednom jedinom rečenicom: “Moj krug se zatvara”.

    Samo četiri mjeseca poslije, 5. novembra 2003. godine Zaim Muzaferija je umro u krugu svoje porodice u Visokom.

    Osim glumom Muzaferija se bavio i pisanjem poezije. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu pisao je dnevnik i poeme o ratu koje je recitovao širom svijeta, u Londonu, Milanu, Amsterdamu, Nurnbergu te istovremeno pomagao na razne načine borcima Armije BiH u i oko Visokog.

    U Visokom se od 2003. godine redovno održava manifestacija “Dani Zaima Muzaferije”.