Radio Donji Vakuf

Category: Magazin

  • Sevdalinka upisana na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa

    Sevdalinka upisana na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa

    Sevdalinka, bosanskohercegovačka gradska i narodna pjesma upisana je na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva.
    Povodom toga u Federalnom ministarstvu kulture i sporta danas je upriličena konferencija za medije na kojoj je istaknuto da je proces upisa sevdalinke na Reprezentativnu listu UNESCO-a trajao nekoliko godina, ali da je zahvaljujući iznimno predanom radu, uprkos brojnim poteškoćama taj proces okončan.
    – Evo danas je taj svečani trenutak da Federalno ministarstvo koje i jeste i kandidiralo sevdalinku ima priliku da kaže da je taj proces okončan, uvjerena sam na veliku radost svih žitelja, ne samo Federacije BiH, nego cijele Bosne i Hercegovine – kazala je ministrica kulture i sporta FBiH Sanja Vlaisavljević.
    Pomoćnica ministrice Mirela Milićević Šečić, koja je sa svojim timom radila na procesa upisa sevdalinke na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu, kazala je da ovim činom sevdalinka postaje “dio kulturnog mozaika svijeta, dostojan reprezent kulture naših naroda i bogatstva nematerijalne baštine naše zemlje”.
    Podsjetila je da je BiH u okviru te kategorije do sada na UNESCO-ovu listu upisala Zmijanjski vez, Konjičko drvorezbarstvo, Branje trave Ive na Ozrenu, Običaj košenja na Kupresu te u okviru serijske nominacije Uzgoj konja rase Lipicanaca.
    – U Paragvaju se održava 19. sesija Međuvladinog komiteta za nematerijalnu kulturnu baštinu na kojem će upis sevdalinke biti ozvaničen. Ali jako je važno da smo mi već prije mjesec dana dobili zvaničan izvještaj evaluacijskog tijela UNESCO-a, koji je godinu dana razmatrao sve elemente naše nominacije, kako bi mogli donijeti svoje mišljenje o njoj. Po svih pet kriterija, sevdalinka je ispunila sve uvjete i njeno mjesto je na ovoj svjetskoj listi – kazala je Milićević Šečić.
    Stručnu podršku izradi nominacijskog dokumenta dala je akademska zajednica, učešćem predstavnica dvije visokoškolske institucije, Univerziteta u Sarajevu i Sveučilišta u Mostaru.
    Tamara Karača Beljak sa Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu kazala je da ta institucija mnogo radi na promicanju tradicijske muzike BiH.
    – Ovaj upis sevdalinke, a beskrajno smo radosni zbog toga, otvorio nam je vrata i pokazao kako se može raditi i kako na tu Reprezentativu listu UNESCO-a mogu doći i neki drugi oblici tradicijske muzike Bosne i Hercegovine – rekla je Karača Beljak.
    Lidija Vladić-Mandarić, profesorica na Sveučilištu u Mostaru, koja je također učestvovala u procesu upisa sevdalinke na listu, u pisanoj poruci je rekla je da “ovo priznanje nije samo potvrda njene iznimne vrijednosti, već i poziv svima da preuzmemo odgovornost za njezinu trajnu zaštitu i prenošenje”.
    – Sevdalinka nije tek muzički izraz. Ona je živuća historija, pjesma koja nosi glas naroda, svjedočanstvo o prošlim vremenima i osjećajima koji nas spajaju. Na Sveučilištu u Mostaru, a posebno na Studiju glazbe, duboko smo svjesni snage sevdalinke kao kulturnog fenomena i njenog neizmjernog značaja u oblikovanju našeg bosanskohercegovačkog identiteta – kazala je Vladić-Mandarić.
    Današnja konferencija počela je izvođenjem sevdalinke “Kraj potoka bistre vode” u interpretaciji Mensure Bajraktarević.
    Iz Federalnog ministarstva kulture i sporta vjeruju da će ovo međunarodno priznanje potaknuti dalji rad na promociji sevdalinke, ali i projekte očuvanja drugih brojnih kulturnih izričaja koji su dio kulturnih identiteta naroda u Bosni i Hercegovini.
  • Koja je najbolja razlika u godinama između partnera – šta govori istraživanje

    Koja je najbolja razlika u godinama između partnera – šta govori istraživanje

    Dok neki ljudi smatraju da je dob veliki faktor u vezi, drugi su više zainteresirani za osobnost svog romantičnog partnera nego za to koliko su stari. Međutim, prema jednoj australskoj studiji, postoji razlog zašto se tako mnogo parova na kraju zaljubi u nekoga tko je nekoliko godina stariji ili mlađi od njih, a to bi mogao biti odgovor za uspješniju vezu, piše Mirror.

    Studija je otkrila da su parovi s velikom razlikom u godinama imali brži pad zadovoljstva u vezi tijekom prvih šest do deset godina braka u usporedbi s parovima slične dobi. Za heteroseksualne parove navodi se da su parovi s dobnom razlikom između jedne i tri godine, pri čemu je muškarac stariji, imali najveću razinu zadovoljstva. “Zadovoljstvo vezom malo se smanjilo za parove s dobnom razlikom od četiri do šest godina i nastavilo se smanjivati ​​za parove s dobnom razlikom od sedam ili više godina”, naveli su istraživači.

    Čini se da istraživanja pokazuju da se u mnogim kulturama dobna razlika od jedne do tri godine smatra idealnom, ali neki istraživači sugeriraju da će čak i veza s dobnom razlikom manjom od 10 godina donijeti više zadovoljstva. “Ipak, brojke rijetko govore cijelu priču kada je u pitanju ljubav. Moguće je biti mnogo stariji ili mlađi od svog partnera i imati baš pravu vezu za sebe”, poručili su. Komentirajući ovo istraživanje, jedan korisnik Reddita ustvrdio je da je razina zrelosti osobe mnogo jači pokazatelj hoće li veza uspjeti nego njihova dob.

    “To ovisi o razini zrelosti i načinu na koji se odnosite jedno prema drugome. Sve dok se s mlađim ne govori ponizno ili se ne osjeća nelagodno”, napisao je. “Razlika od osam godina između dvije odrasle osobe koje su pristale na to je u redu. To je više pitanje osobne kompatibilnosti, uzajamne privlačnosti i ambicija te zajedničkih životnih preferencija”, dodao je drugi.

    “Imam 39 godina, moja bivša ima 49, iskreno, to više ima veze sa zrelošću nego s bilo čim drugim. Postala je potpuno drugačija i morao sam pobjeći od nje. Sada u 39. godini više volim žene u srednjim dvadesetima i ranim tridesetima. Kasne tridesete do četrdesete su mi najbolji izbor jer su žene zrelije i prema meni se ponašaju drugačije zato što nemam djecu, dok one gotovo uvijek imaju tinejdžere ili odraslu djecu”, zaključio je treći korisnik.

    N1

  • Danas je Svjetski dan baklave

    Danas je Svjetski dan baklave

    Izvor: Anadolija (S. T.)

    Baklava, svjetski poznati desert preliven šerbetom, bez sumnje je jedno od najistaknutijih remek-djela turske kuhinje. Tokom posjete Turskoj, ovo je jednostavno nezaobilazan desert koji morate probati. Svaki zalogaj ove slastice je neodoljivo hrskav i sočan.

    Priprema se tako što se mljevena pistacija, lješnjaci ili orasi slažu između 40 tankih slojeva specijalnog tijesta, koje se zatim peče i preliva slatkim šerbetom.

    Ako tražite poseban povod da probate tursku baklavu i saznate više o njenom putu od carske kuhinje do današnjih stolova, zabilježite 17. novembar, Svjetski dan baklave!

    Carski desert sa svečanom tradicijom

    Priprema baklave usavršavana je u carskim kuhinjama Osmanskog carstva, stvarajući raskošan desert prepun sofisticiranih okusa. Samo su najvještiji majstori kuhari, posebno obučeni za izradu baklave, imali privilegiju da je pripremaju, naročito tokom proslava i ceremonija.

    Njihove vješte ruke stvarale su savršen spoj tankih slojeva tijesta i gustog šerbeta, čineći baklavu pravim remek-djelom koje se prenosi generacijama. Zahvaljujući svojoj autentičnoj aromi i tradicionalnom receptu, baklava je ostala omiljena poslastica, bilo kao desert nakon ručka ili kao znak dobrodošlice gostima.

    Posluživanje baklave tokom posebnih dana, poput vjenčanja i Bajrama, zadržalo je svoje mjesto u tradiciji.

    Prvi zaštićeni okus Turske: Gaziantepska baklava

    Većina će se složiti da se najbolja baklava pravi u Gaziantepu, u jugoistočnoj regiji Turske. Evropska komisija je 2013. godine dodijelila Gaziantepskoj baklavi status zaštićenog porijekla, čime je postala prvi turski proizvod registrovan na toj listi. Ne iznenađuje da je prepoznat njen jedinstveni okus, jer je ovaj grad poznat kao gastronomski raj sa sjajnom kulinarskom tradicijom. Gaziantep je već ranije dobio međunarodno priznanje, kada je uvršten u UNESKO-ovu mrežu kreativnih gradova za svoju izuzetnu gastronomsku ponudu.

    U Gaziantepu se vještina pravljenja baklave, baš kao u osmanskim dvorovima, prenosi s majstora na šegrta kroz stoljeća. Taj jedinstveni okus moguće je postići samo vještinom, pažnjom prema detaljima i preciznošću. Majstori razvlače tijesto u 40 do 45 tankih slojeva, koje pune lokalnim pistacijama i maslacem. Potom se baklava peče u pećima na hrastovom drvetu. Nakon pečenja, desert se prelijeva šerbetom.

    Gaziantepska baklava pruža pravi doživljaj za sva čula. Najprije vas privuče njena predivna zlatna boja, zatim čujete šuštanje hrskavih slojeva tijesta, a potom vas obuzme miris svježih pistacija i maslaca. Kada je konačno okusite, osjetit ćete nježan, ali neodoljivo bogat okus koji se topi na nepcu. Prijatno!

    Brojne varijacije

    Iako je Gaziantepska baklava najpoznatija, ovaj desert se ističe svojom raznolikošću i neodoljivim okusima u svim regijama. Ono što najviše razlikuje vrste baklave je nadjev, koji se u svakoj regiji priprema od lokalno dostupnih sastojaka. S obzirom da Turska ima prostranu geografiju s različitim mikroklimama i lokalnim proizvodima, sastojci za nadjev variraju od kraja do kraja. Gaziantepska baklava puni se pistacijama, dok se u crnomorskoj regiji koristi lješnjak. U središnjoj Anadoliji popularna je baklava punjena orasima, a u Trakiji možete uživati u baklavi s bademima ili posutoj sezamom.

    Nazivi različitih vrsta baklave često zavise od načina rezanja i korištenih sastojaka.

  • Koja je idealna temperatura u kući kada je vani hladno?

    Koja je idealna temperatura u kući kada je vani hladno?

    Vani je sve hladnije, pa mnogi koji mogu razmišljaju o pojačanju grijanja. Međutim, s obzirom na visoke cijene energije, većina ljudi ne želi trošiti više nego što je potrebno.

    Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje da unutarnja temperatura doma bude 18 °C, no mnogi stručnjaci smatraju da je to preniska temperatura koja može ugroziti zdravlje, piše Daily Mail, prenosi citymagazine.

    Kako biste zimi ostali zdravi i topli, stručnjaci preporučuju postavljanje termostata na najmanje 20 °C. Kritike na preporuku WHO-a stigle su i od građana, koji su svoje nezadovoljstvo izrazili na X platformi. Jedan korisnik je napisao:

    “Namjestit ću temperaturu kako ja smatram prikladnim, i nitko se drugi ne smije miješati”.

    WHO tvrdi da je 18 °C ​​dovoljna temperatura za većinu zdravih ljudi, pod uvjetom da su prikladno odjeveni.

    Prema njihovim smjernicama, 18 °C ​​je optimalna temperatura za umjerenu klimu, ali stručnjaci kažu da bi to moglo biti prenisko za udobnost mnogih ljudi.

    Thomas Balogan iz tvrtke “Atlantic Edge” savjetuje da termostat treba namjestiti na 20 °C zimi dok ste kod kuće, dok bi noću ili kada niste prisutni temperatura trebala biti nešto niža, oko 15-16° C.

    Matthew Sheeran iz tvrtke “Money Wellness” ističe kako je važno pronaći ravnotežu između topline i održavanja prihvatljivih troškova grijanja. Preporučuje temperaturu između 18 °C ​​​​i 21 °C kako bi dom bio udoban bez prevelikih troškova.

    Unatoč visokim troškovima, zdravstveni stručnjaci ističu važnost održavanja topline doma, osobito za starije osobe i one koji žive u kućama ili stanovima s lošom izolacijom. Farmaceut Torun Govind napominje da hladni i vlažni domovi povećavaju rizik od prehlade, gripe i plijesni na zidovima, što može pogoršati zdravstvene probleme poput astme.

    Tom Edmunds iz tvrtke “Wunda” ističe da temperature niže od 18 °C ​​u domovima mogu imati negativan učinak na zdravlje, te preporučuje da se sobna temperatura ne spušta ispod tog minimuma, čak ni u prostorijama koje se rijetko koriste. Također upozorava na opasnost od plijesni ako temperatura padne ispod 13 °C.

    Program N1

  • Magazin People: John Krasinski je najzgodniji muškarac svijeta 2024. godine

    Magazin People: John Krasinski je najzgodniji muškarac svijeta 2024. godine

    Magazin People svake godine bira najseksi muškarca svijeta. Ove godine titulu je osvojio glumac i redatelj John Krasinski (45).

    Glumac je proglašen u emisiji The Late Show Stephena Colberta. Na pitanje voditelja koliko dugo je znao da je najseksi muškarac svijeta, John je nasmijao gledatelje rekavši: “Znam već pet minuta. I dalje mislim da je ovo šala.”

    Prije njega titulu je osvojio Patrick Dempsey.

    Glumac je u intervjuu otkrio da više od karijere voli biti samo suprug i otac. Uživa u Netflixovim dokumentarcima i pričama za laku noć svojoj djeci. Živi u Brooklynu sa svojom suprugom, također glumicom, Emily Blunt (41) i njihovim kćerima Hazel (10) i Violet (8).

    John kaže da je Emily bila jako uzbuđena kad je čula veliku vijest. Glumica se prije Peopleovog proglašenja čak našalila da, ako njezin suprug osvoji titulu, kuću će oblijepiti naslovnicama magazina.

     

    I u ovim trenucima ističe koliko voli Emily.

    “Lijepo je kad ste u braku s nekim, neprestano učite, mijenjate se i razvijate. Tako sam sretan što prolazim sve to s njom”, rekao je. Ipak, kaže da titula najzgodnijeg muškarca na svijetu neće promijeniti ništa u njegovom životu.

    “Mislim da će me Emily samo natjerati da radim više kućanskih poslova. Nakon što izađe ovo u javnost, ona će sigurno reći: ‘U redu, to znači da ćeš stvarno tu titulu zaraditi kod kuće’”, kaže Krasinski.

    Najpoznatiji i najvoljeniji je zbog svoje uloge Jima Halperta u hit seriji U uredu (The Office). Bio je koscenarist, režirao je i glumio zajedno s Emily u trileru A Quiet Place iz 2018. godine.

    Krasinski je rođen u Newtonu u Massachusettsu. Ima poljske i irske korijene. Na Sveučilištu Brown studirao je kazališnu glumu pod mentorstvom Johna Emigha i Lowryja Marshalla. Tijekom boravka na tom sveučilištu bio je član komičarske skupine Out of Bounds, a diplomirao je 2001. godine.

    Nakon toga je pohađao Nacionalni kazališni institut u Connecticutu, a poslije i njujorški The Actors Center te engleski Royal Shakespeare Company. Poslije diplome na Brownu Krasinski odlazi u New York gdje započinje glumačku karijeru, pojavljujući se najprije u reklamama te u gostujućim ulogama u TV emisijama.

    Krasinski se 2004. godine nakon manjih filmskih i televizijskih uloga prijavljuje na audiciju za američku adaptaciju britanske humoristične TV serije U uredu. Prošao je audiciju i dobio ulogu Jima, prodajnog predstavnika u podružnici tvrtke za distribuciju papira. Glumcu je u početku ponuđena uloga Dwighta Schrutea, međutim on ju je odbio zbog želje da glumi Jima.

    Tu ulogu je tumačio svih devet sezona koliko se ona snimala, sve do finalne epizode u svibnju 2013. Osim kao glumac, John je u seriji sudjelovao i kao redatelj i scenarist nekih epizoda.

    Glumac se pojavljivao i u epizodnim ulogama kriminalističkih serija Zakon i red: Zločinačke nakane te CSI: Las Vegas. Uz Georgea Clooneyja i Renée Zellweger je 2008. glumio u sportskoj komediji Leatherheads, o počecima razvoja američkog nogometa u SAD-u. Iste godine imao je glavnu ulogu u drami Novi život koju je režirao oskarovac Sam Mendes.

    Krasinski je bio kandidat za glavnu ulogu Kapetana Amerike u akcijskom filmu Kapetan Amerika: Prvi osvetnik, ali je tu ulogu kasnije dobio Chris Evans.

    ╰┈➤ Program N1

  • Šta je postporođajna depresija i koje simptome raspoloženja ne smijemo ignorisati kod novih majki

    Šta je postporođajna depresija i koje simptome raspoloženja ne smijemo ignorisati kod novih majki

    Postporođajna depresija je stanje koje se javlja nakon porođaja, a kao odgovor na novonastale životne promjene koje donosi rođenje djeteta. Šta karakteriše ovo stanje, da li majka ovakve promjene sama može prepoznati, kolika je uloga društva. Odgovore na ova i mnoga druga pitanja u Novom danu su dale Đana Lončarica, psihologinja i geštalt psihoterapeutkinja i pedijatrijska sestra Ana Tikveša iz Udruženja “Mama M” iz Bijeljine.

    Kako možemo na najjednostavniji način definisati postporođajnu depresiju, pojasnila je Lončarica.

    “Postporođajna depresija je ozbiljno stanje koje se može javiti kod određenog broja žena i koje je potrebno tretirati i liječenjem psihijatra, psihologa i psihoterapeuta. Često (s postporođajnom depresijom) miješamo baby blues, tj. neraspoloženje i tuga kod većine žena kod porođaja, nekad ljudi ne prave distinkciju između ta dva stanja. Poslije porođaja dolazi do promjena raspoloženja, hormona, normalno da je tako, to je stresni događaj iako je pozitivnog katraktera, majke ulaze u novu ulogu, to zahtijeva novi identitet, i osjećaju se zbunjeno, uzbuđeno, neraspoloženo, ali sredina nekad ne razlikuje kada su majke depresivne, odbijaju kontakt s bebom, odbijaju da govore o tim stanjima i to je stanje koje zahtijeva stručnu pomoć”, naglasila je.

    Dodaje kako se porodilje, u praksi, uvijek gledaju oprezno i s brigom, jer i najjednostavnije stanje koje je uobičajeno može da se iskomplikuje i može imati druge posljedice, a da li će se razviti zavisi od mnogih faktora – genetika, karakter, psihički poremećaji u porodici, ima li nasilja, ekonomska situacija itd.

    A šta je potrebno i kako se ponašati na terenu sa ženama koje se tek porode, pojasnila je pedijatrijska sestra Tikveša govoreći iz svog iskustva rada s novim majkama.

    “Ono što jeste potrebno, a zvuči kao floskula je podrška okoline, najbližih ljudi koji su u našoj porodici, oni koji nam pomažu u prvom periodu i nije u pitanju samo logistika, prosto, potrebno je razumijevanje tog perioda, danas je težak i izazovan posao biti majka, okruženi smo informacijama s interneta, imamo nestvarni prikaz kako majčinstvo izgleda – to su žene koje prelijepo izgledaju, vratile su se u formu nakon sedam dana….i ono što neprestano slušamo je ‘kako je bilo nama’. Imamo jednu ulogu koja je nepoznata popuno, a prirodna, i imamo očekivanja s jedne strane i nestvarni prikaz života i majčinstva s druge strane. Sve se svodi na jednu riječ a to je – razumijevanje, stanja i situacije u kojoj se nalazi nova mama”, podvukla je.

    Kada je u pitanju podrška, postoji nekoliko vidova podrške koja je potreban novim majkama, kako kroz period trudnoće tako i u postporođajnom periodu, pojasnila je:

    “Ako krenemo od početka, podrška prvo kroz sam tok trudnoće od sistema koji bi trebao malo da promijeni pristup i ukaže na moguće promjene koje će se dogoditi, od najbližih, od partnera, od onih koji su nam blizu, najuža porodica….svih onih ljudi koji su u kontaktu s novom mamom”.

    Ponovila je da je razumijevanje “osnovna i ključna riječ” od svega, te ne umaranje nove mame s pitanjima.

    “Dovoljno smo opterećeni da li ćemo biti dovoljno dobra mama, roditelj, hoćemo li sve raditi ispravno. Danas je jako teško biti trudnica, pogotovo kad prolazi kroz niz izazova i podložna je uticajima i onog što dobije od svoje okoline”, zaključila je Tikveša.

    Iz ugla psihološke nauke, Lončarica se nadovezuje da su poruke okoline, kao što je ‘ma hajde, kako je meni bilo’, nešto što stvara zid, pogotovo ako je nova majka već tada zbunjena novom ulogom.

    “Prevelika očekivanja i pritisak i fantazija sredine kako treba izgledati raspoloženje majke. Ono što je važno za sve nas ljude bez obzira na situaicju da nas ljudi pitaju kako smo i saslušaju, a ne da pretpostavljaju. Još jedan je problem, nekad se majke stide reći da se loše osjećaju, sredina ih na neki način osuđuje, – ‘kako to postala si majka, kako ti je naporno ustajati noću’. Sredina smatra da je to pozitivan događaj što i jeste, ali zaboravljamo da i pozitivni mogu biti stresni dodagđaji, nekad to dovodi do toga da majke kriju svoje osjećaje i okolina i zdravstveni radnici teško prepoznaju kako je to. Zato je potrebno da budemo empatični”, ističe.

    Podsjeća i na to da uz činjenicu da se radi lijepa i važna uloga, ona je i kompleksna gdje se majka pita i brine kako će biti djeca i one same, a uz hormonski disbalans to se sve odražava na sveukupno zdravlje.

    Tikveša u nastavku pojašnjava da se prvi znaci postporođajne depresije mogu javiti i mjesecima nakon porođaja, dok prvi osjećaj s kojim se majka može susresti jeste tzv. baby blues ili prva porođajna tuga, što prolazi spontano.

    “Ono što sam nedavno susrela jeste jedna majka koja je poslije nekih desetak dana imala to raspoloženje, ravnu crtu i alarm su bili njeni najbliži, suprug i majka, koji su skrenuli pažnju i dali podatke i mogli smo reagirati. Ona je danas dobro i to je sve prošlo, ali to je bio meni neki jedinstven slučaj gdje sam imala određenu brigu i strah, ta žena je bila nezainteresovana i nemoguće je primijetiti čak i meni koja dolazim povremeno, a tek porodica. Porodica je ta koja primjećuje promjene”, naglasila je.

    Ono što se ne smije ignorisati kod nove majke, dodaje, jesu odstupanja od bilo kakvog uobičajenog ponašanja

    “U početku je teško razlikovati, dolazak bebe je nov za cijelu proodicu, žena tada doživljava jednu od najvećih tranzicija, ne bi trebalo ignorisati u smislu ‘ma proći će to’, nije ništa strašno, normalno je, to bi bilo negdje značajno i slušati novu mamu ono što ona dijeli, ne banalizovati kao svi su to prošli, ti savjeti nisu od velike uloge, primijetiti – da, ali slušati šta ona treba da priča. Pogotovo jer znamo da se postporođajna depresija može javiti i nakon nekoliko mjeseci”, dodaje Tikveša.

     

    N1

  • Koliko košta mentalno zdravlje: Cijene variraju od 50 pa do 100 i više KM

    Koliko košta mentalno zdravlje: Cijene variraju od 50 pa do 100 i više KM

    Dok u Bosni i Hercegovini raste sve veća svijest o važnosti očuvanja mentalnog zdravlja, ali i o potrebi za stručnom pomoći, i dalje postoje brojni izazovi za građane kao što su pristupačnost psiholozima, ali i cijene seansi.
    U manjim bh. gradovima radi po jedan psiholog u domovima zdravlja, dok u nekima nijedan. Sarajevo, s druge strane, ima problem s nedostatkom psihologa, liste čekanja su sve duže, a vlada sve veći interes za psiholozima u privatnom sektoru.
    U Centrima za mentalno zdravlja JU Doma zdravlja KS trenutno radi 16 psihologa, a prema postojećoj sistematizaciji potrebno ih je 22.
    – Ovo ujedno može biti i razlog nešto dužeg čekanja na termin. U narednom periodu u JU Dom zdravlja KS bit će uposlen još jedan psiholog u okviru Projekta Zavoda za zapošljavanje KS. Menadžment JU Dom zdravlja KS uradit će sve što je potrebno u skladu sa postojećim kapacitetima, a uvjetovani i tržištem rada, kako bi Centri za mentalno zdravlje pružali kontinuiranu i pravovremenu uslugu – rečeno nam je iz JU Dom zdravlja KS.
    Zbog manjka psihologa u javnim ustanovama građani sve više potražuju pomoć u privatnom sektoru, pa tako u BiH za jednu seansu kod psihologa u prosjeku izdvajaju 50-100 KM, zavisno od specijalizacije terapeuta, njegove ili njene stručnosti, te tipa terapije.
    Psihotron, online platforma za psihološko savjetovanje, nudi cijene u prosjeku od 70 do 117 KM po satu u zavisnosti od psihoterapeuta.
    Psiholog Marko Romić nam je kazao kako cijene u Mostaru idu i do 100 KM po seansi.
    – U Mostaru imaju dva centra za mentalno zdravlje. Imamo dovoljan broj psihologa. U privatnim ustanovama također rade psiholozi, a što se tiče njihovog broja ne vjerujem da ih manjka – kazao nam je Romić.
    Kada je riječ o cijenama, Romić je objasnio da postoje kratka savjetovanja koja mogu trajati nekoliko minuta do psiholoških dijagnostičkih postupaka kao što su psihološka testiranja čije trajanje varira.
    – Psihoterapijske usluge, u smislu individualne ili grupne terapije, što opet ovisi o tome šta je problematika i koliki su kapaciteti osoba s kojima se radi. Ne možemo govoriti o jednoj cijeni po satu, to je prilično rastezljivo. Ovdje ima onih kojih terapijsku seansu naplaćuju 80 ili čak 100 KM, a ima onih koji naplaćuju 50 KM – istakao je Romić.
    Građani se najviše javljaju psiholozima, kako kaže Romić, radi različitih anksioznih i depresivnih stanja, fobija, a tretmani mogu trajati od tri do pet seansi, a neki i do 20 i više.
    – Nije svaka osoba jednako kapacitirana provesti nešto što treba provesti. Psihoterapija podrazumijeva određene postupke koji se uče tokom terapije, a onda i njihovo pridržavanje – objasnio je Romić.
    U Mostaru se u prosjeku čeka do sedam dana na termin kod psihologa.
    Psiholog Emina Kučuk je komentirala kako kao i u svakoj drugoj djelatnosti onaj koji kreira uslugu ima pravo da kreira i cijenu smatrajući da je odnos cijene i kvalitete usluge recipročan.
    – Mislim da psihološke tretmane i seanse i one koji nam daju takvu vrstu usluge biramo sami kao i sve ostalo. Ne smatram da je cijena ta koja određuje kvalitet usluge, u smislu da je zaista recipročna. Ne mora značiti da ako je cijena nečije seanse 120 ili 100 KM, da je bolja u odnosu na nekoga čija je cijena 50 KM – kazala je.
    Mišljenja je da se cijene trebaju prilagoditi. Na naše pitanje da li bi usluge psihologa trebale biti besplatne, odnosno pristupačne svakome, Kučuk kaže da je problem mentalnog zdravlja jako složen u našoj državi.
    – Imate projekat mentalnog zdravlja i centre za mentalno zdravlje u sklopu kojeg su involvirani psiholozi i psihijatri gdje su te usluge besplatne. Nemam povratnu informaciju koliko je ko zadovoljan tim uslugama. Smatram da bi se trebalo više fokusirati na finansiranje, kao što imamo finansiranje besplatnih pregleda. U velikoj je potražnji psihološka usluga i ne može to biti besplatno, ne može država pokriti to sve – zaključuje Kučuk.
  • Prava jesenska idila: Pripremite kesten na pravi način i uživajte u ovom godišnjem dobu

    Prava jesenska idila: Pripremite kesten na pravi način i uživajte u ovom godišnjem dobu

    Tmurna i hladna jesen nezamisliva je bez slasnih kestena koji nam, u ovakve dane, unose toplinu i nježnost.

    Kestene, koje krase slatkasti okus i nježne arome, obožavamo u svim oblicima, od kesten pirea pa sve do raznih kolača i torti u kojima se nerijetko nalaze. Osim ovih slastica, kesteni su nam posebno dragi kada su pripremljeni na najjednostavniji mogući način – pečenjem.

    Pečene kestene najčešće kupujemo od uličnih prodavača koji ih mjesecima neumorno peku u svim vremenskim uslovima, a nerijetko i sami okupimo društvo i, umjesto roštilja koji je karakterističan za ljeto, na vatri pečemo – kestene.

    Ponekad nam niti jedna od od ovih mogućnosti nije dostupna i jedino rješenje kojim si možemo ispuniti želju za pečenim kestenima je ispeći ih kod kuće, u rerni.

    Kako bi kod kuće napravila najbolje pečene kestene, oko 450 grama kestenja isperi u vodi i ocijedi. Potom, na ravnoj površini svakog kestena, oštrim nožem napravi slovo X, ali pazi da unutrašnjost kestena ne zarežeš previše. Zarezane kestene potopi u hladnu vodu i ostavi da tako stoje otprilike 30 minuta. Na ovaj će način kesteni ostati sočni.

    Dok se kesteni namaču, rernu zagrij na 200 stepeni. Potom, ocijedi kestene (ne moraš ih sušiti krpom) i rasporedi ih na lim koji si prethodno obložila papirom za pečenje. Peci 20-ak minuta, ali ih svakih nekoliko minuta provjeri i okreni.

    Da su kesteni pečeni, znat ćeš po tome što se njihova kora zapekla i blago odvojila od unutrašnjosti. Pečene kestene istresi na kuhinjsku krpu pa rubove krpe skupi u sredini kako bi kreirala malu vrećicu i tako ostavi 10-ak minuta kako bi kesteni ‘otpustili’, piše miss7.

    Radiosarajevo.ba

  • Stručnjaci pozivaju na oprez: Moguće je otrovati se i jestivim gljivama

    Stručnjaci pozivaju na oprez: Moguće je otrovati se i jestivim gljivama

    U sezoni gljiva, opreznost je ključna, naročito nakon nedavnog slučaja trovanja u Tuzli, gdje je 23 osobe zatražilo ljekarsku pomoć zbog konzumacije gljiva.

    Prema riječima Svjetlane Lolić, profesorice na Katedri za mikrobiologiju i biologiju ćelije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjoj Luci, ne postoji univerzalno pravilo za razlikovanje jestivih od otrovnih gljiva.

    “Nema zlatnog pravila, potrebno je detaljno poznavanje svake vrste”, kaže Lolić, ističući da se moraju pažljivo proučiti sve karakteristike gljiva, od šešira do baze, kako bi se izbjeglo trovanje.

    Posebno upozorava na opasnost od starih gljiva koje mogu postati toksične zbog plijesni, čak i ako su u osnovi jestive. Ističe i potrebu da početnici u branju gljiva idu u šumu s iskusnim gljivarima.

    Trenutno je sezona najotrovnijih vrsta gljiva poput zelene pupavke, bijele pupavke i smrdljive pupavke, a sve tri vrste su prisutne u našim šumama.

    Lolić napominje za Nezavisne novine da, iako je vrganj prilično popularna gljiva, nema smrtonosnih vrsta među njima, ali upozorava na mogućnost izazivanja digestivnih problema kod konzumacije određenih vrsta.

    Podsjetimo, od početka sedmice u UKC Tuzla javilo se 26 pacijenata koji su imali tegobe uzrokovane trovanjem gljivama. Nakon opservacija jedan pacijent je zadržan na daljnjem liječenju.

    “Pregledano je ukupno 26 osoba i jedna osoba je zadržana u UKC Tuzla. Očekujemo do kraja dana da bude otpuštena na kućno liječenje”, izjavila je Ersija Aščerić-Mujedinović iz Službe za komunikacije UKC-a Tuzla.

    Više o tome čitajte na linku OVDJE.

  • Na današnji dan: Rođen je Mehmedalija Mak Dizdar, jedan od najznačajnijih bh. pjesnika

    Na današnji dan: Rođen je Mehmedalija Mak Dizdar, jedan od najznačajnijih bh. pjesnika

    Prije 107 godina, 17. oktobra 1917. godine, u Stocu je rođen Mehmedalija Mak Dizdar, jedan od najznačajnijih bh. pjesnika koji je obilježio jednu čitavu kulturno-historijsku eru naše zemlje.

    Poznat kao “pjesnik stećaka”, Dizdar je svojim djelima ostavio dubok trag u literaturi.

    Nakon završene osnovne škole u Stocu, preselio se u Sarajevo, gdje je živio do svoje smrti 14. jula 1971. godine. Njegove zbirke, poput “Kamenog spavača” i “Modre rijeke”, smatraju se remek-djelima bh. književnosti 20. stoljeća.

    Pjesnika koji je Bosnu definirao stećcima i tezom da je ova zemlja prkosna od sna, koji je sanjao o pravdi i radio pravdu, nagradio je sarajevski bend Indexi, snimajući pjesmu, a kasnije i album pod nazivom Modra rijeka, čime je dodatno zacementiran status Dizdara kao autentičnog bosanskohercegovačkog pjesnika.

    Njegovo lice danas krasi novčanicu od 10 KM, a autor je i poeme koja se nalazi na spomen-obilježju poginulima na Tuzlanskoj kapiji:

    “Jer ovdje se ne živi samo da bi se umrlo

     

    Ovdje se i umire

    Da bi se živjelo.”