Category: Magazin

Postoje jela koja zaista mirišu na neka prošla vremena. Najčešće podsjećaju na neke lijepe trenutke i osoboe koje smo voljeli. Danas ih se prisjećamo, a kako bi vaš dom zamirisao baš kao u najljepšim danima djetinjstva donosimo vam recepte za te pomalo zaboravljene specijalitete.

Popara – recept za ukusno zaboravljeno jelo

Za poparu kažu da je jedno od najukusnijih “sirotinjskih” jela. Glavni njegov sastojak je hljeb koji stoji nekoliko dana. Domaćice su ovo jelo izmislile kako ne bi bacale stari hljeb što se na našim prostorima smatra grijehom.

Kako se priprema popara?

U šerpu sipajte vodu do visine nekoliko prstiju. Možete staviti i više vode, sve zavisi koliku količinu popare želite da napravite. Mjera od 2dl vode i 250 do 300 grama hljeba (oko pola vekne hljeba) je mjera za jednu do dvije porcije.

Bosanske gurabije – slatkiš koje su pravile naše nane

Sastojci:

– 250 g maslaca ili margarina

– 150 g šećera u prahu

– 1 jaje

– 1 kašičica vanilinog šećera

– 500 g brašna

– prstohvat soli

– šećer u prahu za posipanje

Priprema:

Umutite maslac ili margarin sa šećerom u prahu dok ne postane kremasto. Dodajte jaje i vanilin šećer, pa dobro sjedinite.

U smjesu postepeno dodajte brašno i prstohvat soli. Mešajte dok ne dobijete glatko tijesto. Od tijesta pravite male kuglice ili diskove, a možete ih po želji dekorisati viljuškom. Stavite gurabije na pleh obložen papirom za pečenje. Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 180°C oko 15-20 minuta, dok ne dobiju zlatnu boju. Pospite ih šećerom i uživajte.

Kljukuša – na sve načine dobar izbor

Kljukuša je jelo koje koje se u različitim gradovima u Bosni i Hercegovini pravi na različite načine, ono što je važno je da je svako jelo preukusno.  Za pravu sarajevsku kljukušu potrebno je:

• 500 gr krompira
• jedna glavica crvenog luka
• pet supenih kašika brašna
• 50 ml ulja,
• dva jajeta
• dvije kašičice soli
• jedna kašičica bibera

Prvo ogulite krompir, a potom ga izrendajte. Luk očistite i isjeckajte što sitnije. Zatim dodajte sve ostale sastojke i dobro promiješajte. Smjesu je potrebno izliti na nauljenu tepsiju, pa peći 20 minuta na 250 stepeni. Nakon što tepsiju izvadite iz rerne ostavite nekoliko minuta da se ohladi. Tajna sarajevske kljukuše je u hrskavosti bočnih dijelova. Zato se ne treba praviti predebela kljukuša već gurmani cijene umijeće kuhara koji uspiju napraviti što tanju kljukušu koja ipak zadržava sočnu sredinu. Napraviti ovo jelo na prvu izgleda jednostavno, ali rijetki znaju napraviti onu “pravu”. Kako izgleda gotovo savršena sarajevska kljukuša pogledajte na fotografiji.

Šnenokle

Šnenokle su jelo koje su domaćice sa ovih prostora često pripremale. U zavisnosti od regiona manje je ili više poplarno-

Ipak mnogi ih se sa sjetom sjećaju. Šnenokle su jedan od onih deserta koji nas svojim ukusom vraćaju pravo u detinjstvo. Glavna zvijezda ove poslastice jesu vazdušaste knedle od bjelanaca koje se prosto tope u ustima, a kremasti fil od vanilije kojim su prelivene samo upotpunjuje cjelokupan doživljaj.

Šnenokle – kako se prave najbolje šnenokle?

Zanimljiva je činjenica da se u francuskoj kuhinji ovaj desert zove plutajuće ostrvo (île flottante), jer se zbog načina serviranja knedle od bjelanaca čine kao ostrvo koje pluta na vanilija kremu. I zaista, ovaj spoj neprevaziđen je ne samo zbog njegove estetike, već i zbog načina na koji se ukusi nadopunjuju.

Sastojci:

• 1 litar
• 4 jajeta
• prstohvat soli
• 6 kašika šećera
• 2 kesice vanilinog šećera
• 2 kašike brašna

Sipajte litar mlijeka u šerpu sa debelim dnom i stavite ga na ringlu da se grije na srednjoj temperaturi. Dok se ono grije, odvojite žumanca od bjelanaca. Žumanca ostavite po strani za krem, a u bjelanca dodajte prstohvat soli i umutite ih mikserom.

U početku koristite manju jačinu, a zatim pređite na veću. Ukoliko volite slađe, možete dodati i 2 kašike šećera. Mutite dok ne dobijete čvrst snijeg.

Kada ste ulupali bjelanca, a mlijeko se zagrijalo, vreme je za pravljenje knedlica. Obratite pažnju da mlijeko ne smije da vri, već samo da struji. Smanjite temperaturu na najmanje, umočite supenu kašiku u mlijeko kako se bjelance ne bi lijepilo za nju, a zatim kašikom ubacujte knedle od bjelanaca u mlijeko.

Nakon 1-2 minuta knedlice će početi da rastu. Okrenite ih kašikom kako bi se skuhale i sa druge strane. Često se dešava da knedlice bježe kada pokušate da ih okrenete, a kako se to ne bi dešavalo, probajte da ih kašikom prelivate mlijekom dok se kuhaju.

Kada su knedle gotove, izvadite ih iz šerpe pomoću rešetkaste kašike i redajte direktno u posude u kojima ćete ih servirati. Mlijeko sklonite sa ringle.

Priprema krema od žumanaca:

Dodajte kristal šećer i vanilin šećer u žumanca i dobro ulupajte mikserom. Kada su žumanca pobijelila i postala pjenasta isključite mikser. Dodajte brašno i prvo nježno umješajte varjačom, pa onda nastavite sa mikserom. Dodajte jednu do dvije kutljače mlijeka pa promješajte smjesu dok se ne sjedini.

Vratite šerpu sa mlijekom na ringlu na malu jačinu i postepeno dolivajte umućena žumanca u mlijeko neprestano mješajući. Krajnji proizvod treba da bude gusti krem, te kuhajte i mješajte sve dok smjesa ne dostigne željenu gustinu, oko 8 minuta. Tokom hlađenja krem će se dodatno zgusnuti, te pazite da ne bude previše gust, a ni previše rijedak.

Kada je krem gotov, odmah ga prelijte preko knedlica od bjelanca i ostavite u frižideru da se desert dobro ohladi.

Mnogi naraštaji pre pojave računara i video igara, igrali su se napolju. Među popularnijim igrama bili su klikeri. Klikeri (pikule, klikeri, špekule, frenje…) datiraju još iz rimskog perioda. Tada su pravljeni od mermera ili životinjskih kostiju. Na našim prostorima igrale su se najčešće dve igre sa klikerima: na rošu i troka.

Kod igranja klikera, osim poznavanja pravila, bilo je jako bitno poznavati terminologiju, koja se razlikovala od podneblja do podneblja. Detalje o načinu igranja ove zaboravljene igre prenosimo sa portala RadioSarajevo.ba radiosarajevo.ba:

Vrste klikera

Klikeri su male kuglice najčešće oko jedan centimetar veličine, iako mogu biti i manje i veće. Oni veći zvali su se bžombe ili bambusi, dok igra sa manjim, obično nije bila dozvoljena.

Osim po veličini klikeri se dele po vrsti, tačnije materijalu. Tako imamo  staklence,  porculanere, mesečare, naftalince ili naftaše itd.  Ovi poslednji su ime dobili po tome što su boje nafte, a boje im se prelivaju na svetlu.

Postojali su i klikeri sa kojima, obično, nije bilo dozvoljeno igranje. To su u prvom redu gvozdenci, male metalne kuglice, najčeše iz kuglagera, zatim plastenici, koji su bili prelagani i kamenci, koji su bili najčešće od mermera. Razlog je jednostavan: gvozdencem i kamencem vrlo je lako oštetiti staklence.

Postojali su i tzv. mlečni klikeri, odnosno namerno oštećeni klikeri čija je površina bila toliko ohabana da su poprimili belu boju. Oni nisu imali neku vrednost. Vrednost klikera je zavisila isključivo od njegove atraktivnosti. Tako ste npr. za jednog naftalinca mogli dobiti i preko deset ‘običnih’ staklenaca.

Pravila igre

Klikeri se najčešće igraju ‘u klikere’ (iako se moglo igrati i u stripove ili pare). Odnosno, pobednik uzima kliker onog koji je izgubio. Može seigrati i reda radi, ali to brzo dosadi. Važno je znati značenje i riječi opelješiti (opeljati). Kada vas neko opelješi znači da ste jednostavno ostali bez svih klikera.

Klikeri su kod večine igrača imali i sentimentalnu vrednost. Tačnije, veliki broj igrača imao je svoj ‘srećni’ kliker.

U našem podneblju pod igrom klikera podrazumevala se igra ‘na rošu’, iako ima i drugih igara koje su se igrale. Roša je rupa koja se pravila zabijanjem pete u zemlju i laganim okretanjem. Broj igrača potrebnih za igru je dva ili više, a svaki igra po jednom i tako u krug istim redosledom.

1. Nakon što se napravi roša (na sredini zemljanog igrališta) igrači se udalje od iste određeni broj koraka i posebno utvrđenim redosledom bacaju klikere prema rupi, a onaj koji bude najbliži roši igra prvi. Smatralo se da je prednost zadnji bacati kliker. Da biste dobili tu privilegiju bilo je potrebno samo prvi reći: Hopa! i bacate zadnji. Ukoliko kažete: Predhopa! onda bacate predzadnji, dok se ostali učesnici podele između sebe. Pobednik u toj partiji je automatski hopa u sledećoj, a onaj koji je ispao prvi baca prvi.

2. Svaki ima pravo na samo jedan potez osim ako ne ubaci u rošu ili eliminiše drugog igrača i tako dobije pravo na još jedan potez.

3. Ukoliko prilikom bacanja pogodite nečiji kliker svi se vraćaju na početnu liniju. To se zove cike. U nekim verzijama, onaj koji pogodi tuđi kliker igra prvi bez obzira na udaljenost od roše. Cike može biti i ako je udaljenost bilo koja dva igrača od rupe jednaka (obično se meri koracima ili širinom prsta).

Ukoliko je više od jednog igrača ubacilo u rošu iz početnog bacanja takođe se može proglasiti Cike. U nekim ligama postoji i pojam cike-tuš. U tom slučaju jedan od bacača uzme oba klikera, stavi jedan preko drugog i sa visine ramena ispusti u rošu ta dva klikera. Nakon što se klikeri odbiju i udalje od roše, onaj koji je bliži igra prvi.

4. Primarni cilj je ući u rošu. Tek nakon toga možete gađati druge i, ukoliko ih pogodite, izbaciti iz igre, tj. uzeti im kliker. Ukoliko ih pogodite prie ulaska u rošu to ne menja stanje na terenu, već ste samo pomerili protivničku kuglicu. Ipak, ako pogodite tuđu kuglicu, a nakon toga se vaš kliker odbije i uđe u rošu, onda ste izbacili protivnika. Ukoliko pogodite protivnički kliker i njegova kuglica uđe u rošu onda on ostaje u igri.

5. Onaj koji je u roši ima pogodnost da ‘zove’ (čeka) druge.  Tako npr. možete protivnika zvati dva, tri  ili četiri puta. Nakon njegovih poteza vi imate pravo da gađate protivnika onoliko puta koliko ste ga zvali. Time rizikujete da onaj koga ste zvali pobedi vas. Ukoliko se protivnik dovoljno približi roši i izbije vas iz iste, onda on uzima vaš kliker. Takođe postoje posebne vrste zvanja, pa protivnika možete zvati da igra sa zemlje, sa kolena i sa kuka, ali u tim slučajevima (osim ako se suprotno dogovorite) i vi na isti način morate da gađate protivnika.

6. Ukoliko za vreme igre ubacite kliker u rošu dok se u njoj nalazi drugi kliker onda se izvodi tzv. izbijanje. Onaj koji je drugi ušao u rošu izbija ovog prvog. Izbijanje se, obično vrši iz tri pokušaja, sa udaljenosti najmanje za jednu dužinu stopala i sa visine kolena. Ukoliko izbijete protivnika (pri tome ga doslovno morate izbaciti iz roše) uzimate njegov kliker, a ukoliko u tome ne uspete, igru nastavlja igrač koji je na redu.

Kako se igra troka

Još jedna, vrlo česta igra sa klikerima bila je troka. Za ovu igru bila su potrebna tri igrača. Na zemlji se nacrta (odoka) jednakostranični trougao na čije krajeve svaki igrač stavi po jedan kliker, koji je služio kao zalog ili čip za igru. Zalog je mogao biti veći, pa se po još jedan kliker doda na sredinu svake stranice.

U ovoj igri postojao je pojam piš. Bilo je važno odrediti piš pre troke ili piš posle troke. To znači da, ukoliko ste odredili prvu varijantu, možete protivnika izbaciti pre nego što pogodite ijedan kliker u trouglu, ili u drugoj verziji prvo se mora ukloniti jedan (ili svi, zavisno od dogovora) klikeri u trouglu, pa tek onda protivnikov kliker sa kojim igra.

Vrlo česta varijanta je bila da se igra samo u klikere koji su u trouglu, tako da oni klikeri kojim se baca ostaju u posedu njihovih vlasnika. Da biste uzeli kliker koji je na ivici trougla, potrebno ga je bilo izbiti iz istog, ali pod uslovom da taj kliker ne završi u trouglu ili na njegovim stranicama.

Da li se vi sećate klikera?

Izvor: radiosarajevo.ba

U petak će na sjevernoj Zemljinoj hemisferi biti vrhunac meteorske kiše Kvadrantida, prve koja će moći da se posmatra u novoj 2025. godini, a trajat će do 16. januara.

Većina meteorskih kiša je dobila naziv po sazviježđima odakle potiču, ali u ovom slučaju nije tako.

Tako Kvadrantidide, redovna prva godišnja meteorska kiša ne potiče iz sazviježđa, nego s jedne male planete povezane s kometom koju su Kinezi otkrili prije 500 godina u sazviježđu Volara, vidljivom iz sjeverne hemisfere Zemlje.

Ovi meteori obično nemaju duge repove, ali glave mogu izgledati kao svjetle vatrene lopte. Na vrhuncu rojenja moglo bi biti zabilježeno čak 120 meteora na sat, prema NASA.

Dok Zemlja kruži oko Sunca, nekoliko puta godišnje prolazi kroz krhotine koje su ostavile prolazne komete, a poneke i asteroidi. Izvor Kvadrantida su ostaci male planete 2003 EH1.

Kada ove svemirski objekti koji se brzo kreću uđu u Zemljinu atmosferu, krhotine nailaze na otpor vazduha, postaju vrele i sagorijevajući ostavljajući trag na noćnom nebu.

Najbolje vrijeme za gledanje kiše meteora, za šta nije potrebna oprema, rano je pred svitanje, kada je Mjesec nisko na nebu. Izvori svjetlosti kao što je pun Mjesec ili vještačka svjetlost su glavne prepreke za jasan pogled na meteore.

Naredna kiša meteora, Liridi, dostići će vrhunac sredinom aprila.

Bonus video:

Zimski je period i prva stvar koju mnogi rade ujutro jeste čišćenje snijega kako bi mogli nesmetano nastaviti sa svojim svakodnevnim aktivnostima. Nekima nije mrsko da to rade, a neki ipak se žale i jedvaju čekaju ljepše vrijeme. Ipak, čišćenje snijega ne mora biti neželjeni posao, posebno kada se uzme u obzir da ova aktivnost troši kalorije.

Čišćenje snijega lopatom u sebi ujedinjuje kardio elemente i vježbe snage. Podrazumijeva hodanje, dizanje pune lopate snijega, guranje i udisanje svježeg zraka. Ne samo da će pritom raditi mišići ruku i nogu nego se oblikuje i čitav gornji dio tijela, kao i mišići donjeg dijela leđa.  Prema istraživanju Medicinskog fakulteta Univerziteta Harvard, prosječna osoba koja teži 70 kilograma može u pola sata čišćenja snijega izgubiti čak 223 kalorije.

Poređenja radi: Pola sata trčanja troši upola manje kalorija. Zato se čišćenje snijega smatra intenzivnim ”treningom” te mu je najbolje pristupiti kada ste već u određenoj formi ili barem nemate ozljede koje bi mogle utjecati na smanjenje učinkovitosti ili pak prouzročiti daljnje tegobe.

Besplatna teretana je trenutno ispred vaše kuće, tako da lopate u ruke i u borbu protiv kalorija!