Category: Magazin

  • Znate li koja je pjesma Milana Mladenovića nastala nakon masakra na Markalama?

    Znate li koja je pjesma Milana Mladenovića nastala nakon masakra na Markalama?

    Maja Maričić, nekadašnja djevojka frontmena EKV-a Milana Mladenovića, otkrila je prije par godina kako je nastala zadužbina sa njegovim imenom na čijem je čelu, o tome kako je frontmen EKV-a pisao pjesme, ali i koji album benda najviše voli.

    Ono što je najzanimljivije, govorila je kako je nastala pjesma Crv koju su zajedno napisali.

    “Seli smo i spontano napisali tu pesmu”, govori Maričić a potom je upitala novinarku: “Ne znam da li znate koji je direktan povod za nastanak te pesme?”

    “Mi smo tada bili u Brazilu. Bio je 5. februar 1994. godine i toga dana su granatirane Markale u Sarajevu. Nas je to, naravno, jako potreslo.

    Imali smo jedan razgovor nakon što smo saznali te vesti. Sedeli smo satima a onda smo seli i napisali u jednom dahu tu pesmu”, prisjetila se Maričić.

    Crv

    Vi slepi, vi gluvi, vi sebični ljudi
    što pravite buku bez reda i smisla
    bez zašto i zato, za koga i kako
    bez pitanja koje bi možda osušilo
    ponosni osmeh na licu bez suza
    na licu što nikada obraz okrenulo nije

    Ref.
    Brazgotina sanduk i crv
    obrazi dlaka i krv

    Vi nemi igrači svog obrednog plesa
    vi srećni u transu
    u svetu što postoji
    samo u glavama

    Ljudi bez skrupula, ljudi bez milosti
    ljudi bez sećanja
    vi što ne znate pljuskove
    zvuka boje mirisa
    vi ljudi bez pameti

    Ref.

    Radiosarajevo.ba

  • Maratonac Erol Mujanović u “lovu” na Antarktik: Historijski poduhvat na ledenom kontinentu

    Maratonac Erol Mujanović u “lovu” na Antarktik: Historijski poduhvat na ledenom kontinentu

    Poznati bosanskohercegovački maratonac Erol Mujanović jedan je od rijetkih iz Bosne i Hercegovine koji je završio svih šest svjetskih World Majors maratona, a sada se sprema za još jedan izuzetan podvig.
    Dana 15. marta, Mujanović će sudjelovati na prestižnom Antarktika maratonu, jednom od najizazovnijih sportskih događaja na svijetu, koji godišnje završi samo nekoliko desetina učesnika.Antarktika maraton je poseban ne samo zbog ekstremnih vremenskih uvjeta, nego i zbog činjenice da se održava na jedinom nenaseljenom kontinentu. Završetkom ovog maratona, Erol će postati prva osoba iz Bosne i Hercegovine koja je trčala maraton na ovom kontinentu, a što je definitivno podvig koji će zauvijek biti upisan u historiju naše zemlje.

    “Kratko po završetku Bostonskog maratona u aprilu 2024. ponuđena mi je prilika da kupim broj i paket za Antarktika maraton. Odmah sam shvatio da se radi o jedinstvenom životnom iskustvu i nevjerovatnoj prilici da vidim i doživim nešto sasvim novo i drugačije te sam prihvatio izazov znajući da ću morati naći sredstva ‘u hodu’. Izuzetno mi je drago što ću imati privilegiju trčati na Antarktiku. Samo put preko Južne Amerike, koji kombinuje avion i višednevnu plovidbu brodom, je iscrpljujući i težak koliko i sam maraton. Stoga radim sve što je u mojoj moći da budem u što boljoj formi za ovaj jedinstveni izazov”, izjavio je bh. maratonac koji je usred intenzivnog trening režima.

    Antarktika maraton projekat već podržavaju ugledni partneri kao što su Klix.ba, Bosnalijek, NLB banka, i Porsche BH (Moon), čime se dodatno potvrđuje značaj ove inicijative.

    “Od svih maratona i ultra-maratona koje sam trčao, ovo će zasigurno biti daleko najteža utrka jer se radi o kombinaciji veoma hladne temperature, ledenog vjetra, ograničene i minimalne logistike trke tokom maratona i vremenske razlike na drugom kontinentu. Također, među otežavajućim faktorima su plovidba brodom i ograničen kvalitet sna par dana prije trke. Svi ti faktori me ujedno i dodatno motivišu i dat ću sve od sebe da se zastava Bosne i Hercegovine zavijori i na Antarktiku”, zaključio je Mujanović i zahvalio se partnerima koji ga podržavaju na ovom zahtjevnom maratonu.

    Ovaj sportski poduhvat ima i važnu društveno odgovornu misiju.

    Naime, kilometri trke bit će prodavani, a prikupljena sredstva bit će uplaćena već poznatom projektu “Stariji brat, starija sestra”, koji pomaže djeci bez roditeljskog staranja. Na taj način, projekat spaja sport, humanost i društvenu odgovornost.

    Ovaj historijski poduhvat pratite i na Klix.ba i podržite ovu izuzetnu priču humanosti i sportskog duha.

    Kompanije koje se žele uključiti i dati podršku ovom projektu mogu kontaktirati Erola Mujanovića preko njegovih društvenih mreža, kao i putem redakcije portala.

    klix-ba

  • Jela koja vraćaju u djetinjstvo: Znate li šta je gurabija, popara, kljukuša…

    Jela koja vraćaju u djetinjstvo: Znate li šta je gurabija, popara, kljukuša…

    Postoje jela koja zaista mirišu na neka prošla vremena. Najčešće podsjećaju na neke lijepe trenutke i osoboe koje smo voljeli. Danas ih se prisjećamo, a kako bi vaš dom zamirisao baš kao u najljepšim danima djetinjstva donosimo vam recepte za te pomalo zaboravljene specijalitete.

    Popara – recept za ukusno zaboravljeno jelo

    Za poparu kažu da je jedno od najukusnijih “sirotinjskih” jela. Glavni njegov sastojak je hljeb koji stoji nekoliko dana. Domaćice su ovo jelo izmislile kako ne bi bacale stari hljeb što se na našim prostorima smatra grijehom.

    Kako se priprema popara?

    U šerpu sipajte vodu do visine nekoliko prstiju. Možete staviti i više vode, sve zavisi koliku količinu popare želite da napravite. Mjera od 2dl vode i 250 do 300 grama hljeba (oko pola vekne hljeba) je mjera za jednu do dvije porcije.

    Uključite ringlu na šporetu na srednju jačinu. Stavite lončić ili šerpu sa vodom na uključenu ringlu, kako bi se voda ugrijala. U vodu ubacite komadić maslaca ili margarina (oko 50 grama). Hljeb izlomite na manje komadiće. Kada voda provri komadiće hljeba ubacite u šerpu. Mješanjem postignite da smjesa bude srednje gusta odnosno da hljeb upije vodu. Ipak budite oprezni da je ne upije previše jer će izgubiti svoj ukus. Kada skuhate hljeb dodajete sir, kravlji, ovčiji ili koziji u zavisnosti koji više volite.  Popara se uvijek jede dok je vruća.

    Bosanske gurabije – slatkiš koje su pravile naše nane

    Sastojci:

    – 250 g maslaca ili margarina

    – 150 g šećera u prahu

    – 1 jaje

    – 1 kašičica vanilinog šećera

    – 500 g brašna

    – prstohvat soli

    – šećer u prahu za posipanje

    Priprema:

    Umutite maslac ili margarin sa šećerom u prahu dok ne postane kremasto. Dodajte jaje i vanilin šećer, pa dobro sjedinite.

    U smjesu postepeno dodajte brašno i prstohvat soli. Mešajte dok ne dobijete glatko tijesto. Od tijesta pravite male kuglice ili diskove, a možete ih po želji dekorisati viljuškom. Stavite gurabije na pleh obložen papirom za pečenje. Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 180°C oko 15-20 minuta, dok ne dobiju zlatnu boju. Pospite ih šećerom i uživajte.

    gurabija
    Gurabija

    Kljukuša – na sve načine dobar izbor

    Kljukuša je jelo koje koje se u različitim gradovima u Bosni i Hercegovini pravi na različite načine, ono što je važno je da je svako jelo preukusno.  Za pravu sarajevsku kljukušu potrebno je:

    • 500 gr krompira
    • jedna glavica crvenog luka
    • pet supenih kašika brašna
    • 50 ml ulja,
    • dva jajeta
    • dvije kašičice soli
    • jedna kašičica bibera

    Prvo ogulite krompir, a potom ga izrendajte. Luk očistite i isjeckajte što sitnije. Zatim dodajte sve ostale sastojke i dobro promiješajte. Smjesu je potrebno izliti na nauljenu tepsiju, pa peći 20 minuta na 250 stepeni. Nakon što tepsiju izvadite iz rerne ostavite nekoliko minuta da se ohladi. Tajna sarajevske kljukuše je u hrskavosti bočnih dijelova. Zato se ne treba praviti predebela kljukuša već gurmani cijene umijeće kuhara koji uspiju napraviti što tanju kljukušu koja ipak zadržava sočnu sredinu. Napraviti ovo jelo na prvu izgleda jednostavno, ali rijetki znaju napraviti onu “pravu”. Kako izgleda gotovo savršena sarajevska kljukuša pogledajte na fotografiji.

    sarajevska kljukuša
    sarajevska kljukuša

    Šnenokle

    Šnenokle su jelo koje su domaćice sa ovih prostora često pripremale. U zavisnosti od regiona manje je ili više poplarno-

    Ipak mnogi ih se sa sjetom sjećaju. Šnenokle su jedan od onih deserta koji nas svojim ukusom vraćaju pravo u detinjstvo. Glavna zvijezda ove poslastice jesu vazdušaste knedle od bjelanaca koje se prosto tope u ustima, a kremasti fil od vanilije kojim su prelivene samo upotpunjuje cjelokupan doživljaj.

    Šnenokle – kako se prave najbolje šnenokle?

    Zanimljiva je činjenica da se u francuskoj kuhinji ovaj desert zove plutajuće ostrvo (île flottante), jer se zbog načina serviranja knedle od bjelanaca čine kao ostrvo koje pluta na vanilija kremu. I zaista, ovaj spoj neprevaziđen je ne samo zbog njegove estetike, već i zbog načina na koji se ukusi nadopunjuju.

    Sastojci:

    • 1 litar
    • 4 jajeta
    • prstohvat soli
    • 6 kašika šećera
    • 2 kesice vanilinog šećera
    • 2 kašike brašna

    Sipajte litar mlijeka u šerpu sa debelim dnom i stavite ga na ringlu da se grije na srednjoj temperaturi. Dok se ono grije, odvojite žumanca od bjelanaca. Žumanca ostavite po strani za krem, a u bjelanca dodajte prstohvat soli i umutite ih mikserom.

    U početku koristite manju jačinu, a zatim pređite na veću. Ukoliko volite slađe, možete dodati i 2 kašike šećera. Mutite dok ne dobijete čvrst snijeg.

    Kada ste ulupali bjelanca, a mlijeko se zagrijalo, vreme je za pravljenje knedlica. Obratite pažnju da mlijeko ne smije da vri, već samo da struji. Smanjite temperaturu na najmanje, umočite supenu kašiku u mlijeko kako se bjelance ne bi lijepilo za nju, a zatim kašikom ubacujte knedle od bjelanaca u mlijeko.

    Nakon 1-2 minuta knedlice će početi da rastu. Okrenite ih kašikom kako bi se skuhale i sa druge strane. Često se dešava da knedlice bježe kada pokušate da ih okrenete, a kako se to ne bi dešavalo, probajte da ih kašikom prelivate mlijekom dok se kuhaju.

    Kada su knedle gotove, izvadite ih iz šerpe pomoću rešetkaste kašike i redajte direktno u posude u kojima ćete ih servirati. Mlijeko sklonite sa ringle.

    Priprema krema od žumanaca:

    Dodajte kristal šećer i vanilin šećer u žumanca i dobro ulupajte mikserom. Kada su žumanca pobijelila i postala pjenasta isključite mikser. Dodajte brašno i prvo nježno umješajte varjačom, pa onda nastavite sa mikserom. Dodajte jednu do dvije kutljače mlijeka pa promješajte smjesu dok se ne sjedini.

    Vratite šerpu sa mlijekom na ringlu na malu jačinu i postepeno dolivajte umućena žumanca u mlijeko neprestano mješajući. Krajnji proizvod treba da bude gusti krem, te kuhajte i mješajte sve dok smjesa ne dostigne željenu gustinu, oko 8 minuta. Tokom hlađenja krem će se dodatno zgusnuti, te pazite da ne bude previše gust, a ni previše rijedak.

    Kada je krem gotov, odmah ga prelijte preko knedlica od bjelanca i ostavite u frižideru da se desert dobro ohladi.

  • 14 zanimljivih činjenica koje možda ne znate o Bosni i Hercegovini

    14 zanimljivih činjenica koje možda ne znate o Bosni i Hercegovini

    1. Bosna i Hercegovina se nalazi u jugoistočnoj Evropi, na Balkanskom poluostrvu, a graniči sa Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom.
    2.. Zemlja ima malu obalu duž Jadranskog mora, dužine svega oko 20 kilometara (12 milja), što je čini jednom od najkraćih na svijetu.
    3. Sarajevo, glavni grad, bio je domaćin Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, povodom prve Zimske olimpijske igre održane u jednoj socijalističkoj zemlji.
    4. Sarajevo zbog svoje bogate vjerske raznolikosti često nazivaju “Jerusalemom Evrope”, a u neposrednoj blizini su džamije, crkve i sinagoge.
    5. Državu čine dva glavna politička subjekta: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska, osnovana nakon Dejtonskog sporazuma 1995. godine.
    6. Stari most (Stari most) u Mostaru, prvobitno izgrađen u 16. stoljeću, predstavlja UNESCO svjetsku baštinu i simbol pomirenja i jedinstva.
    7. Bosna i Hercegovina je poznata po ćevapima, rolnicama od mljevenog mesa na žaru često se serviraju sa hljebom i lukom, koji su glavni deo njene kuhinje.
    8. Rat u Bosni (1992–1995) bio je jedan od najrazornijih sukoba u Evropi od Drugog svjetskog rata, ostavljajući trajne ožiljke naciji.
    9. Zemlja je dom “Piramidama Visokog”, za koje neki tvrde da su drevne građevine koje je napravio čovjek, iako ova teorija ostaje kontroverzna.
    10. Kultura kafe duboko je usađena u bosansko društvo, uz tradicionalnu bosansku kafu posluženu u malim, zamršeno dizajniranim šoljicama.
    11. Zemlja ima tri zvanična jezika: bosanski, hrvatski i srpski, koji su međusobno razumljivi.
    12. Rijeka Una, jedna od najljepših rijeka u zemlji, popularna je destinacija za ljubitelje raftinga i kajakarenja.
    13. Bosna i Hercegovina je bogata srednjovjekovnom historijom, a brojni dvorci i tvrđave rasuti širom zemlje.
    14. Naziv “Bosna” potiče od rijeke Bosne, dok “Hercegovina” potiče od titule srednjovjekovnog vojvode (Herceg) koji je vladao južnim regijom.
  • Igra za pamćenje: Da li se vi sjećate klikera?

    Igra za pamćenje: Da li se vi sjećate klikera?

    Mnogi naraštaji pre pojave računara i video igara, igrali su se napolju. Među popularnijim igrama bili su klikeri. Klikeri (pikule, klikeri, špekule, frenje…) datiraju još iz rimskog perioda. Tada su pravljeni od mermera ili životinjskih kostiju. Na našim prostorima igrale su se najčešće dve igre sa klikerima: na rošu i troka.

    Kod igranja klikera, osim poznavanja pravila, bilo je jako bitno poznavati terminologiju, koja se razlikovala od podneblja do podneblja. Detalje o načinu igranja ove zaboravljene igre prenosimo sa portala RadioSarajevo.ba radiosarajevo.ba:

     

    Vrste klikera

    Klikeri su male kuglice najčešće oko jedan centimetar veličine, iako mogu biti i manje i veće. Oni veći zvali su se bžombe ili bambusi, dok igra sa manjim, obično nije bila dozvoljena.

    Osim po veličini klikeri se dele po vrsti, tačnije materijalu. Tako imamo  staklence,  porculanere, mesečare, naftalince ili naftaše itd.  Ovi poslednji su ime dobili po tome što su boje nafte, a boje im se prelivaju na svetlu.

    Postojali su i klikeri sa kojima, obično, nije bilo dozvoljeno igranje. To su u prvom redu gvozdenci, male metalne kuglice, najčeše iz kuglagera, zatim plastenici, koji su bili prelagani i kamenci, koji su bili najčešće od mermera. Razlog je jednostavan: gvozdencem i kamencem vrlo je lako oštetiti staklence.

    Porculaneri su beli, a često su imali po koju ocrtanu šaru. Staklenci su providne kuglice u kojima su se nalazila mala pera jednoperci, dvoperci,petoperci i dvanaestoperci, a mesečari su bili potpuno providni.

     

    Postojali su i tzv. mlečni klikeri, odnosno namerno oštećeni klikeri čija je površina bila toliko ohabana da su poprimili belu boju. Oni nisu imali neku vrednost. Vrednost klikera je zavisila isključivo od njegove atraktivnosti. Tako ste npr. za jednog naftalinca mogli dobiti i preko deset ‘običnih’ staklenaca.

     

    Pravila igre

    Klikeri se najčešće igraju ‘u klikere’ (iako se moglo igrati i u stripove ili pare). Odnosno, pobednik uzima kliker onog koji je izgubio. Može seigrati i reda radi, ali to brzo dosadi. Važno je znati značenje i riječi opelješiti (opeljati). Kada vas neko opelješi znači da ste jednostavno ostali bez svih klikera.

    Klikeri su kod večine igrača imali i sentimentalnu vrednost. Tačnije, veliki broj igrača imao je svoj ‘srećni’ kliker.

     

    U našem podneblju pod igrom klikera podrazumevala se igra ‘na rošu’, iako ima i drugih igara koje su se igrale. Roša je rupa koja se pravila zabijanjem pete u zemlju i laganim okretanjem. Broj igrača potrebnih za igru je dva ili više, a svaki igra po jednom i tako u krug istim redosledom.

     

    1. Nakon što se napravi roša (na sredini zemljanog igrališta) igrači se udalje od iste određeni broj koraka i posebno utvrđenim redosledom bacaju klikere prema rupi, a onaj koji bude najbliži roši igra prvi. Smatralo se da je prednost zadnji bacati kliker. Da biste dobili tu privilegiju bilo je potrebno samo prvi reći: Hopa! i bacate zadnji. Ukoliko kažete: Predhopa! onda bacate predzadnji, dok se ostali učesnici podele između sebe. Pobednik u toj partiji je automatski hopa u sledećoj, a onaj koji je ispao prvi baca prvi.

     

    2. Svaki ima pravo na samo jedan potez osim ako ne ubaci u rošu ili eliminiše drugog igrača i tako dobije pravo na još jedan potez.

     

    3. Ukoliko prilikom bacanja pogodite nečiji kliker svi se vraćaju na početnu liniju. To se zove cike. U nekim verzijama, onaj koji pogodi tuđi kliker igra prvi bez obzira na udaljenost od roše. Cike može biti i ako je udaljenost bilo koja dva igrača od rupe jednaka (obično se meri koracima ili širinom prsta).

     

    Ukoliko je više od jednog igrača ubacilo u rošu iz početnog bacanja takođe se može proglasiti Cike. U nekim ligama postoji i pojam cike-tuš. U tom slučaju jedan od bacača uzme oba klikera, stavi jedan preko drugog i sa visine ramena ispusti u rošu ta dva klikera. Nakon što se klikeri odbiju i udalje od roše, onaj koji je bliži igra prvi.

     

    4. Primarni cilj je ući u rošu. Tek nakon toga možete gađati druge i, ukoliko ih pogodite, izbaciti iz igre, tj. uzeti im kliker. Ukoliko ih pogodite prie ulaska u rošu to ne menja stanje na terenu, već ste samo pomerili protivničku kuglicu. Ipak, ako pogodite tuđu kuglicu, a nakon toga se vaš kliker odbije i uđe u rošu, onda ste izbacili protivnika. Ukoliko pogodite protivnički kliker i njegova kuglica uđe u rošu onda on ostaje u igri.

     

    Obično se podrazumeva da onog koga zovete ide prema roši, ali ako to nije dogovoreno onda onaj koji zove treba da naglasi: ponte prema roši, jer u suprotnom protivnik može ‘pobeći’ ukoliko oceni da se nalazi u nepovoljnoj situaciji.

    5. Onaj koji je u roši ima pogodnost da ‘zove’ (čeka) druge.  Tako npr. možete protivnika zvati dva, tri  ili četiri puta. Nakon njegovih poteza vi imate pravo da gađate protivnika onoliko puta koliko ste ga zvali. Time rizikujete da onaj koga ste zvali pobedi vas. Ukoliko se protivnik dovoljno približi roši i izbije vas iz iste, onda on uzima vaš kliker. Takođe postoje posebne vrste zvanja, pa protivnika možete zvati da igra sa zemlje, sa kolena i sa kuka, ali u tim slučajevima (osim ako se suprotno dogovorite) i vi na isti način morate da gađate protivnika.

    6. Ukoliko za vreme igre ubacite kliker u rošu dok se u njoj nalazi drugi kliker onda se izvodi tzv. izbijanje. Onaj koji je drugi ušao u rošu izbija ovog prvog. Izbijanje se, obično vrši iz tri pokušaja, sa udaljenosti najmanje za jednu dužinu stopala i sa visine kolena. Ukoliko izbijete protivnika (pri tome ga doslovno morate izbaciti iz roše) uzimate njegov kliker, a ukoliko u tome ne uspete, igru nastavlja igrač koji je na redu.

     

    Kako se igra troka

    Još jedna, vrlo česta igra sa klikerima bila je troka. Za ovu igru bila su potrebna tri igrača. Na zemlji se nacrta (odoka) jednakostranični trougao na čije krajeve svaki igrač stavi po jedan kliker, koji je služio kao zalog ili čip za igru. Zalog je mogao biti veći, pa se po još jedan kliker doda na sredinu svake stranice.

    U ovoj igri postojao je pojam piš. Bilo je važno odrediti piš pre troke ili piš posle troke. To znači da, ukoliko ste odredili prvu varijantu, možete protivnika izbaciti pre nego što pogodite ijedan kliker u trouglu, ili u drugoj verziji prvo se mora ukloniti jedan (ili svi, zavisno od dogovora) klikeri u trouglu, pa tek onda protivnikov kliker sa kojim igra.

     

    Vrlo česta varijanta je bila da se igra samo u klikere koji su u trouglu, tako da oni klikeri kojim se baca ostaju u posedu njihovih vlasnika. Da biste uzeli kliker koji je na ivici trougla, potrebno ga je bilo izbiti iz istog, ali pod uslovom da taj kliker ne završi u trouglu ili na njegovim stranicama.

     

    Da li se vi sećate klikera?

     

    Izvor: radiosarajevo.ba

  • Današnji dan se smatra najdepresivnijim u godini: Znate li zašto?

    Današnji dan se smatra najdepresivnijim u godini: Znate li zašto?

    Treći ponedjeljak u januaru smatra se najdepresivnijim danom u godini.

    Uprkos tome što nema naučnih dokaza koji bi potvrdili ovu tvrdnju, takozvani Plavi ponedjeljak postao je popularna tema u medijima, a mnogi se slažu da upravo ovaj dan nosi određene izazove.

    Razni faktori

    Koncept Plavog ponedjeljka osmislio je britanski psiholog Klif Arnal (Cliff Arnall) 2005. godine, koristeći formulu koja uključuje razne faktore poput vremenskih uslova, dugova nastalih tokom praznika, niske motivacije nakon novogodišnjih odluka te općeg osjećaja umora i stagnacije.

    – Prvo su me pitali da dođem do dana za koji mislim da je najbolji za rezerviranje ljetnog odmora. Kad sam počeo razmišljati o motivima za bukiranje praznika, prisjećajući se onoga što su mi hiljade ljudi govorile tokom posla ili radionica, ovi faktori upućivali su na to da je treći ponedjeljak u januaru posebno depresivan – objasnio je za The Daily Telegraph 2013.

     

    Arnalova formula glasi [W + (D – d)] x TQ / M x Na. W označava vrijeme, D dugove, d mjesečnu plaću, T vrijeme od Božića, Q vrijeme u kojem smo odustali od novogodišnjih odluka, M nivo motivacije, a Na, osjećaj da trebamo poduzeti neke korake.

    Nedostatak naučne osnove

    Iako se Arnalova formula često kritikuje zbog nedostatka naučne osnove, ona ipak ukazuje na kombinaciju faktora koji mogu uticati na naše raspoloženje.

    Kraći zimski dani s malo sunčane svjetlosti, povratak u rutinu nakon praznika i finansijski pritisci mogu pridonijeti osjećaju potištenosti. Osim toga, janaur je mjesec kada mnogi osjećaju da nisu ostvarili svoje novogodišnje odluke, što može dodatno smanjiti samopouzdanje.

    Kako prebroditi Plavi ponedjeljak?

    Ako se osjećate potišteno, važno je zapamtiti da niste sami te da postoje jednostavni koraci koji vam mogu pomoći da lakše prebrodite ovaj dan.

     

    Provedite vrijeme na svježem zraku: Šetnja ili bilo koja druga aktivnost na otvorenom može vam pomoći da se osjećate bolje. Izloženost prirodnoj svjetlosti, čak i u oblačnim danima, može pozitivno uticati na raspoloženje.

    Povežite se s voljenima: Razgovor s prijateljima ili porodicom može biti iznimno terapeutski. Dijeljenje osjećaja i smijeh s voljenim osobama može smanjiti stres i potištenost.

    Postavite male ciljeve: Umjesto da se fokusirate na velike obaveze, odaberite nekoliko manjih zadataka koje možete ostvariti tokom dana. Osjećaj postignuća, pa makar bio i malen, može značajno podići raspoloženje.

    Razmazite se: Danas je pravi trenutak da učinite nešto za sebe. Bilo da je to topla kupka, čitanje omiljene knjige ili gledanje filma, važno je posvetiti vrijeme aktivnostima koje vas vesele.

    Prakticirajte zahvalnost: Izdvojite nekoliko minuta da zapišete stvari na kojima ste zahvalni. Ovaj jednostavan postupak može vam pomoći da preusmjerite fokus s negativnih misli na pozitivne aspekte svog života.

    Vježbajte: Fizička aktivnost dokazano podiže razinu endorfina, hormona sreće. Čak i 15-ak minuta lagane vježbe može napraviti veliku razliku.

  • Ahmet i sa skoro 100 godina života dalje radi kao čistač cipela

    Ahmet i sa skoro 100 godina života dalje radi kao čistač cipela

    Ahmet Metiner, 95-godišnji Turčin koji živi u Kirklareliju blizu Istanbula, uprkos poznim godinama još uvijek radi kao čistač cipela.

    Ovaj posao radi već 70 godina, a sve je počelo kada je od oca naslijedio alat i pribor pomoću kojeg je naučio kako ispravno mazati i čuvati cipele.

    Kako je ispričao za Anadoliju, počeo je raditi kao čistač cipela kada se vratio sa odsluženja vojnog roka i nakon što mu je preminuo otac.

    Ima petoro djece i četvero unučadi

    Jedno vrijeme je radio i kao ulični čistač cipela, ali već desetak godina ovaj posao obavlja u malom i skromnom salonu.

    Ahmet, koji ima petoro djece i četvero unučadi, kaže da mnogo voli svoj posao uprkos poznim godinama, a dodaje da će nastaviti da se bavim ovom profesijom sve dok mu zdravlje to dozvoljava.

    Sa tugom u glasu ističe da je njegova profesija pred izumiranjem u mnogim mjestima i gradovima, dodajući kako mladi ljudi ne pokazuju želju i interesovanje za čišćenjem cipela.

    “Ovo je zanimanje koje sam naslijedio od oca. Ne bih volio da se moram prestati baviti ovim. Mislim da sam najstariji u ovom mjestu”, kazao je 95-godišnji starac.

    Bolje raditi nego sjediti

    Više voli raditi u radnji nego, kako je rekao, sjediti kod kuće.

    “Ovdje mi je ljepše, kod kuće me odmah zaboli glava. Ovdje mi se sviđa, ponekad dođu mušterije, sjedim s prijateljima, obavim molitvu. Neki prijatelji me pitaju što i dalje dolazim da radim. Ja im samo odgovorim da nije sramota raditi i da ću se baviti svojim poslom dok god sam zdrav”, kazao je Metiner.

    Čišćenje cipela na javnom mjestu nekada je bila uobičajena pojava u mnogim gradovima i svjetskim metropolama, ali je ova tradicija posljednjih godina skoro nestala.

    ╰┈➤ Program N1 

  • Večeras prva meteorska kiša

    Večeras prva meteorska kiša

    U petak će na sjevernoj Zemljinoj hemisferi biti vrhunac meteorske kiše Kvadrantida, prve koja će moći da se posmatra u novoj 2025. godini, a trajat će do 16. januara.

    Većina meteorskih kiša je dobila naziv po sazviježđima odakle potiču, ali u ovom slučaju nije tako.

    Jedan francuski astronom je 1795. godine proglasio za sazviježđe Kvadrans Muralis, u blizini sazviježđa Veliki Medved, odakle stiže meteorska kiša Kvadrantida, ali je 1922. godine Međunarodni astronomski savez odlučio da to ipak nije sazviježđe, te je ono skinuto s liste priznatih sažviježđa, saopštila je američka svemirska agencija NASA.

    Tako Kvadrantidide, redovna prva godišnja meteorska kiša ne potiče iz sazviježđa, nego s jedne male planete povezane s kometom koju su Kinezi otkrili prije 500 godina u sazviježđu Volara, vidljivom iz sjeverne hemisfere Zemlje.

    Ovi meteori obično nemaju duge repove, ali glave mogu izgledati kao svjetle vatrene lopte. Na vrhuncu rojenja moglo bi biti zabilježeno čak 120 meteora na sat, prema NASA.

    Dok Zemlja kruži oko Sunca, nekoliko puta godišnje prolazi kroz krhotine koje su ostavile prolazne komete, a poneke i asteroidi. Izvor Kvadrantida su ostaci male planete 2003 EH1.

    Kada ove svemirski objekti koji se brzo kreću uđu u Zemljinu atmosferu, krhotine nailaze na otpor vazduha, postaju vrele i sagorijevajući ostavljajući trag na noćnom nebu.

    Najbolje vrijeme za gledanje kiše meteora, za šta nije potrebna oprema, rano je pred svitanje, kada je Mjesec nisko na nebu. Izvori svjetlosti kao što je pun Mjesec ili vještačka svjetlost su glavne prepreke za jasan pogled na meteore.

    Naredna kiša meteora, Liridi, dostići će vrhunac sredinom aprila.

    Bonus video:

    Nebo nad Berlinom je razsvetlil meteor

    Nebo nad Berlinom je razsvetlil meteor

    Izvor: REUTERS

     

    ╰┈➤ Program N1 

  • LOPATU U RUKE I NA TRENING: Znate li da čišćenje snijega troši više kalorija nego trčanje?

    LOPATU U RUKE I NA TRENING: Znate li da čišćenje snijega troši više kalorija nego trčanje?

    Zimski je period i prva stvar koju mnogi rade ujutro jeste čišćenje snijega kako bi mogli nesmetano nastaviti sa svojim svakodnevnim aktivnostima. Nekima nije mrsko da to rade, a neki ipak se žale i jedvaju čekaju ljepše vrijeme. Ipak, čišćenje snijega ne mora biti neželjeni posao, posebno kada se uzme u obzir da ova aktivnost troši kalorije.

    Čišćenje snijega lopatom u sebi ujedinjuje kardio elemente i vježbe snage. Podrazumijeva hodanje, dizanje pune lopate snijega, guranje i udisanje svježeg zraka. Ne samo da će pritom raditi mišići ruku i nogu nego se oblikuje i čitav gornji dio tijela, kao i mišići donjeg dijela leđa.  Prema istraživanju Medicinskog fakulteta Univerziteta Harvard, prosječna osoba koja teži 70 kilograma može u pola sata čišćenja snijega izgubiti čak 223 kalorije.

    Poređenja radi: Pola sata trčanja troši upola manje kalorija. Zato se čišćenje snijega smatra intenzivnim ”treningom” te mu je najbolje pristupiti kada ste već u određenoj formi ili barem nemate ozljede koje bi mogle utjecati na smanjenje učinkovitosti ili pak prouzročiti daljnje tegobe.

    Slikovni rezultat za čišćenje snijega kalorije

    Besplatna teretana je trenutno ispred vaše kuće, tako da lopate u ruke i u borbu protiv kalorija!

  • Svjetski dan turske kafe: Spoj tradicije i užitka

    Svjetski dan turske kafe: Spoj tradicije i užitka

    Izvor: Anadolija (I. C.)

    Kafa je svojevrsni posrednik koji okuplja ljude, simbol je druženja i neizostavni dio života ljudi širom svijeta, a posebno u Bosni i Hercegovini u kojoj turska i bosanska kafa imaju i specifične nazive po tome kada se piju, a to su sehurska kahva, krmeljuša, dibekuša ili tucana, dočekuša, razgovoruša, šutkuša, dremuša, merakuša, rastjeruša, srkletuša, doljevuša, potrkuša, ječmenuša i druge.

    Jedinstven okus i tradicionalna vrijednost turske kafe uvrstili su je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine 5. decembra 2013. godine, od kada se ovaj datum obilježava kao Svjetski dan turske kafe.

    Tradicija ispijanja turske kafe datira još od 16. stoljeća, kada se taj topli napitak proširio širom osmanske imperije i kroz stoljeća postao društveni fenomen koji se svojim ritualima uvukao duboko u tradiciju naroda širom svijeta.

    Kafu kao takav društveni fenomen ponajviše su prihvatili i razvili narodi Balkana, a posebno u Bosni i Hercegovini, gdje se govori o bosanskoj kafi koja se donekle razlikuje od izvorne turske kafe po načinu spravljanja i služenja, ali njena društvena uloga je ostala ista kroz stoljeća.

    U praktičnom smislu, turska kafa se kuha na način da se miješa sa hladnom vodom dok kuha, dok se bosanska kafa, kako kazuju stariji ljubitelji ovog napitka na Baščaršiji, peče na način da se prvo malo zagrije u džezvi, a potom zaljeva kipućom vodom, što joj daje još intenzivniji miris i okus.

    Danas se može govoriti o još mnogo varijanti kafe s obzirom na njeno porijeklo i način spravljanja i služenja, ali njena društvena uloga je svugdje ista, a to je da smiruje i okuplja ljude da se druže. U Bosni, ako vas neko zove na kafu, to i ne mora značiti da ćete piti kafu, jer je ona postala i svojevrsni simbol druženja.

    Neovisno da li vole tursku, bosansku, espresso, jaču, slađu ili s mlijekom, ljudi u Bosni i Hercegovini najčešće radni dan i počinju i završavaju, druže se i poslove sklapaju uz fildžan ili šalicu kafe, kave ili kahve. Prijateljima se i na radost i na žalost ide na kafu, a neizostavna je i na svečanim blagdanskim trpezama svih naroda i narodnosti ovih krajeva.

    – Kafa kao dio života –

    O kafi i njenoj petovjekovnoj tradiciji za AA je govorio čuveni sarajevski Dibek, Hajrudin Burek, poznatiji kao Banča, koji vodi pržionicu kahve koja na Baščaršiji radi 130 godina.

    Ističući da je posao naslijedio od porodice i da kahvu tuca već 53 godine, Banča je kazao da i danas koristi stari dibek, ćuskiju kojom tuca kahvu u kamenu koji prema kazivanju potiče sa Drača.

    “Kahva je dio života“, rekao je Banči i pojasnio nam kako kahve imaju i svoja specifična imena, pa su poznate sehurska kahva, krmeljuša, dibekuša ili tucana, dočekuša, razgovoruša, šutkuša, dremuša, merakuša, rastjeruša, srkletuša, doljevuša, potrkuša, ječmenuša, iftar kahva i mnoge druge.

    Ukazujući zbirku novčanica koje je dobio od svojih mušterija, kao i fotografije poznatih ličnosti koje su posjetile njegovu radnju, Banča je kazao da najviše ima lira jer ponajviše ima gostiju iz Turkiye.

    – Buđenje i početak dana uz kafu –

    Denis Roščić iz hrvatske Dalmacije živi i radi u Njemačkoj, a sa prijateljima i rođacima je posjetio Sarajevo, gdje je za AA kazao da taj izlet nije mogao proći bez kafe na Baščaršiji.

    “Rado sa prijateljima pijem kavu i to je i kod nas u Dalmaciji običaj. Znamo da nam je kava došla preko Bosne i došli smo pogledati i probati kavu sa izvora. Budim se s kavom, za mene kava znači druženje i razgovor“, kazao je Roščić i dodao da voli sve vrste kafe od turske do italijanske.

    Emir Šabanović iz baščaršijskog kafea “Ayna“ je kazao da dvije decenije ugostiteljskog rada može reći da je za dobru tursku kafu potrebno imati kvalitetnu kafu i dobru vodu.

    “Sarajevo je uvijek bilo čvor za putovanja ljudi i zato ovdje od davnina postoje čaršije u koje su dolazili ljudi i sa istoka i zapada. Zato imamo tursku kafu, čaj, svilu, pamuk i druge robe iz svih dijelova svijeta“, kazao je Šabanović.

    Kazao je da strani turisti s posebnim užitkom dolaze da probaju bosansku ili tursku kafu, a da je ona neizostavni dio života za Bosance i Hercegovce.

    “Kafa ili kahva za svakog Bosanca znači način života. Ljudi ne izlaze iz kuće ujutro dok ne popiju kafu i ispuše cigaretu. Tako kuju planove za dan“, rekao je Šabanović i dodao da se kafa često pije i u samoći kako bi se razmislilo o životu i situaciji u kojoj se čovjek nalazi.

    BHRT1