Rejhan Demirdžić je bosanskohercegovački pozorišni, filmski, radijski i televizijski glumac, te televizijski scenarista. Rođen 02.01.1927. u Sarajevu. Prvi nastup imao u sarajevskom Narodnom pozorištu 1943. godine. Osim u sarajevskom Narodnom pozorištu glumio u pozorištima u Šapcu, Titovom Užicu i Nišu u periodu od 1945. do 1955. kada se definitivno vraća u Sarajevo. Bio je veliki majstor glumačkog zanata – glumac koji nije imao svoj fah već je mogao uspješno glumiti, mangupa, nacističkog oficira, bega i gradskog gospodina. Rejhan Demirdžić i Rudi Alvađ su u zabavnim emisijama Radija Sarajevo igrali veoma popularne likove Uzeira i Momu. Umro je 22. august 1988. u Sarajevu.
Filmografija: Filmovi – Vratiću se (1957), Krst Rakoc (1962), Popodne (1964), Glineni golub (1966), Diverzanti (1967), Quo vadiš Živorade (1968), Neka daleka svjetlost (1969), Derviš i smrt (1974), Sarajevski atentat (1975), Simha (1975),
Husinska buna (1980), Miris dunja (1982), Ukazanje Gospe u selu Grabovica (1982), Pismo – glava (1983), Inat (1988) Serije – Karađoz (1970), Porobdžije (1976), Tale (1977), Kože (1982)
Doktorica Margarita Koroleva navela je jedan poseban razlog zbog kojeg bi ljudi stariji od 60 godina trebali jesti šljive, a to je da to voće jača imunološki sistem, kao i što poboljšava rad crijeva.
Ljudi u starijoj životnoj dobi često imaju problem sa slabom pokretljivošću crijeva i neredovitom probavom.
Budući da nerijetko pate od zatvora, šljive bi svakako trebali uvrstiti u prehranu jer su one prirodni laksativ.
Osim toga, ovo su još neki razlozi zbog kojih ne biste trebali propustiti sezonu šljiva:
Antioksidansi: Šljive sadrže antioksidanse poput vitamina C i E te fenolnih spojeva. Antioksidansi pomažu u neutralizaciji slobodnih radikala u tijelu, što može pomoći u smanjenju stresa i rizika od određenih bolesti povezanih sa starenjem.
“Zdravlje kostiju: Stariji ljudi često su osjetljiviji na gubitak mineralne gustoće kostiju, što može dovesti do osteoporoze. Šljive sadrže određene minerale poput kalija i borona koji podržavaju zdravlje kostiju.
Vitamini i minerali: Šljive sadrže niz vitamina i minerala, uključujući vitamin K (važan za zgrušavanje krvi i zdravlje kostiju), vitamin A (važan za vid i imunološki sistem), kalij (za regulacijju pritiska) te željezo (za zdravu proizvodnju krvi).
Nizak glihemijski indeks: Šljive imaju relativno nizak glihemijski indeks, što znači da ne uzrokuju brz skok nivoa šećera u krvi. Ovo je posebno važno za starije osobe koje mogu biti osjetljive na probleme s regulacijom šećera u krvi.
Hidratacija: Starije osobe često su podložnije dehidraciji. Šljive sadrže značajnu količinu vode, što može doprinijeti hidrataciji organizma, piše Sensa.
400 ml vode
1 kašičica šećera
5 g suvog kvasca
440 g brašna za hljeb
10 g soli
20 g griza
12 ml maslinovog ulja
10 g meda
Priprema:
U posudu sipajte 60 ml tople vode, dodajte šećer i kvasac. Zatim lijepo promiješajte i ostavite da se aktivira 10 minuta. Zatim u aktivirani kvasac sipajte preostalu vodu (340 ml) i dodajte prosijano brašno, so, griz, ulje i med. Promiješajte da se svi sastojci lijepo sjedine, pa pokrijte providnom folijom i ostavite da nadođe nekih sat vremena. Nauljenim rukama kratko premijesite, pa ponovo pokrijte i ostavite da odmori nekih pola sata. Isti postupak ponovite još 3-4 puta. Stavite tijesto u nauljenu tepsiju i prstima pritisnite na više mjesta. Nakon što ste ispritiskali tijesto, ostavite da odmori nekih pola sata. Poređajte paradajz, luk, začine po želji, nauljite, pa onda pecite u zagrijanoj rerni na 200°C oko 20-25 minuta.
Sjećanje na jugoslovenskog predsjednika Josipa Broza Tita živi u svim republikama na različite načine. Međutim, da li ste znali da i danas postoje čitavi drvoredi i šume zasađeni u obliku njegovog imena?
Snimci iz vazduha, zapravo pomoću satelitskih snimaka Google mapa, pokazuju da drvoredi „ispisani“ u obliku imena TITO postoje na više lokacija.
Jedna od njih je u Beogradu, nadomak Vojnomedicinske akademije, odnosno iza Aerodroma Banjički vis, u Ulici Kraljice Ane na Banjici.
Beograd
U Srbiji postoji još jedna sličan prikaz satelitskih snimaka, u šumi na južnoj strani Vlasinskog jezera gdje se iz neba takođe može videti ispis „Tito“.
Vlasinsko jezero
U Hrvatskoj, tačnije u mjestu Tar u Istri, postoji maslinjak u istom obliku, a on je prikazan na naslovnoj fotografiji teksta.
U Bosni i Hercegovini, nadomak Kreševa, isto se može vidjeti na satelitskim snimcima drvored u obliku imena Tito.
Blizu Bihaća, u naselju Račić, smjestila se turistička atrakcija Japodska ostrva. Ovo čudo prirode predstavlja kulturno-arheološko područje, okruženo zelenilom i plavom kraljicom – rijekom Unom
Japodski otoci nevjerovatna su turistička atrakcija Bosne i Hercegovine, smještena tik uz hrvatsku granicu. Ade povezane drvenim mostićima teritorijalno se graniče s prekrasnim Nacionalnim parkom Una, jednim od tri nacionalna parka u Bosni i Hercegovini.
Taj je park svojim bojama, zvukovima i slikama obilježio zapadni dio Bosne gdje se smjestio, a zanimljivo je da je samo 40-ak kilometara udaljen od Nacionalnog parka Plitvičkih jezera. Pripada Unsko-koranskoj zaravni i obuhvata doline rijeka Une i Unce.
Ostrvca kroz koja protiče Una
Pet rječnih ostrvaca, tj. ada nedaleko od Bihaća, u mjestu Račić, po ljepoti nemaju konkurenciju u svijetu. Povezana su drvenim mostićima, a kroz njih protiče, stvarajući kaskade, rijeka Una, piše Punkufer.
Sređen turistički centar Japodski otoci sastoji se od uređenog parkinga, restorana ispod kojeg čujete šuštanje rijeke, beach bar i velikog prostora za kampovanje. U skladu s prirodnom ravnotežom, svi su objekti pretežno drveni, a planirana je i rekonstrukcija japodskog naselja, onakvog kakvo je nekad postojalo na tim prostorima.
Spavajte na drvetu, u luksuznom šatoru, apartmanu ili vikendici
Uz sve ljepote koje nude Japodski otoci, posebno oduševljenje i doživljaj stvara smještaj koji se tamo nudi. Kućica na drvetu koja će vas vratiti u djetinjstvo i bajke u kojima ste tada uživali. Osim toga, tu su pravi luksuzni drveni bungalovi, koji će dodati komfor u vaš boravak, a možete ponijeti i spostveni šator. Možete da spavate i u apartmanima ili vikendicama.
Bezbrižni odmor, slavlja, team building, momačke i djevojačke večeri
Japodski otoci idealan su izbor za porodični, romantični, ali i odmor s društvom. Djeca se tamo mogu zabavljati u raznim igrama poput fudbala, badmintona ili pravljenja kula u pesku. Odraslima će rafting ili kanu safari na Uni i ostale rječne avanture poslužiti kao dobra sportsko-adrenalinska kombinacija za teambuilding, proslavu rođendana, momačko ili djevojačko večer…
Ideja da crveno znači stani, a zeleno znači idi seže daleko od semafora. Od malih nogu su nas učil da crvena boja znači opasnost, a zelena sigurnost. Ali zašto su baš te boje odabrane za semafore?
Prvi saobraćajni signali postavljeni su u Sjedinjenim Američkim Državama 1910-ih. Zabrinuti zbog nesreća s više putnika na cesti, gradovi su postavili saobraćajne tornjeve kako bi pomogli protoku automobila.
Policajci su upravljali tornjevima, koristeći zviždaljke te crvena, zelena i žuta svjetla kako bi vozačima pokazali kada trebaju stati i krenuti.
Zatim je 1920. godine William Potts stvorio prvi trobojni četverosmjerni semafor kako bi pomogao vozačima da ostanu sigurni na raskrsnicama. Prvi se pojavio u Detroitu u Michiganu, na uglu Woodward Avenue i Fort Street.
U cijeloj su zemlji postojali razni sistemi semafora i šabloni, bez koordinacije. Zatim je Savezna uprava za autoceste 1935. izradila “Priručnik o jedinstvenim uređajima za kontrolu saobraćaja”.
Postavili su jedinstvene standarde za sve saobraćajne znakove, oznake na trotoaru i saobraćajnu signalizaciju, zahtijevajući crvene, žute i zelene indikatore svjetla.
Zašto zelena, žuta i crvena?
Prije nego što su postojali semafori za automobile, postojali su saobraćajni signali za vozove. U početku su željezničke kompanije koristile crvenu boju za zaustavljanje, bijelu za kretanje i zelenu za oprez.
Kao što vjerovatno možete zamisliti, kondukteri su naišli na nekoliko problema s bijelom. Bijelo se noću lako moglo zamijeniti s nekim drugim svjetlom zbog mogućih odbijanja svjetla, zbog čega su željezničke kompanije prešle na zelenu boju.
A budući da se žuta lako razlikuje od ostalih boja, postala je standard za oprez. Od tada je tako, boje su postale standard i za semafore za saobraćaj cestama.
Zašto je crvena odabrana za stop?
Crvena je boja s najvećom valnom dužinom. Dok putuje kroz molekule zraka, raspršuje se manje od drugih boja, pa se može vidjeti s veće udaljenosti. Zamislite kako sunce postaje crveno dok zalazi. Iako je ljudsko oko najosjetljivije na žuto-zelenu boju markera, nijansu visokovidljivih sigurnosnih prsluka, crvenu može vidjeti iz veće udaljenosti.
Žuta ima kraću valnu dužinu od crvene, ali dužu valnu dužinu od zelene. To znači da je crvena vidljiva najdalje, kao korisno napredno upozorenje za usporavanje ili zaustavljanje. Nije jasno je li crvena odabrana na temelju valne dužine, kontrasta u odnosu na zelenu ili prirodne povezanosti crvene s krvlju, a time i opasnosti.
Vjerovali ili ne, žuta je nekad značila stop. Davnih 1900-ih neki su znakovi za zaustavljanje bili žuti jer je bilo preteško vidjeti crveni znak u slabo osvijetljenom području. Na kraju, s razvojem visoko reflektirajućih materijala, rođeni su crveni znakovi stop.
Budući da se žuta dobro vidi u svako doba dana, neki saobraćajni znakovi i školski autobusi i dalje su obojeni tom bojom, piše Jutarnji.hr.
Vjeruju kako je zadatak svakog roditelja motivirati dijete te mu pružiti podršku kada god mu je ona potrebna. Također, određenim stvarima koje roditelji govore svojoj djeci mogu utjecati na njihovo odrastanje i formiranje njih kao osoba.
Što god im kažemo u njihovoj najranijoj mladosti, obično ostane i djeca će to najvjerojatnije aktivno koristiti u komunikaciji s drugim ljudima, najčešće sa svojim vršnjacima, a kasnije bračnim partnerima ili vlastitom djecom.
Zato je ključno znati što reći i kada to reći, objašnjavaju stručnjaci. Od svih rečenica, jedna je posebno bitna te upravo nju većina djece želi čuti od svojih roditelja. Ona glasi ”Ponosan/na sam na tebe.”
Naime, uvijek je važno da svome djetetu damo do znanja da se ponosimo njime, bez obzira na to što nas ponekad naljuti ili napravi nešto čime se možda baš i ne slažemo. Stvar je u tome da dijete zna da, koliko se god trudilo, njegov će trud biti prepoznat od strane njegovih roditelja.
Psiholozi kažu da će to djetetu dati dodatnu motivaciju i osjećaj sigurnosti, ali i samopouzdanje koje mu je potrebno da jednoga dana odraste u sretnu i uspješnu odraslu osobu.
Trebinje je jedna od najznačajnijih turističkih destinacija Bosne i Hercegovine koja zahvaljujući odličnom geografskom položaju između Dubrovnika i Herceg Novog vrlo intenzivno razvija turizam tokom cijele godine.
Medžlis Islamske zajednice Trebinje i brojna dijaspora postaju značajniji investitori u turizam čime se proširuje ponuda i privlače novi gosti, kako domaći tako i strani.
U Trebinju je nedavno otvoren prvi halal restoran-ćevabdžinica koja je smještena u Vakufskoj kući u Starom gradu u blizini Sultan Ahmedove džamije.
Orhan Tičić je rođen u Trebinju, a živi i radi u Engleskoj. Uprkos udaljenosti, mnogo vremena provodi u rodnom gradu, a nedavno je odlučio investirati u restoran, odnosno ćevabdžnicu.
– U Engleskoj imam firmu koja sarađuje sa prehrambenom industrijom gdje mi radimo marketing, advising, socijalne mreže, web stranice i aplikacije. Zajedno sa kolegom Tihomirom Ateljevićem iz Trebinja smo došli na ideju da otvorimo čevabdžinicu u Starom gradu – kaže Tičić za Anadoliju.
Njegova namjera je da svojim primjerom uspješne investicije motivira i druge iz dijaspore da ulažu u Trebinje i Bosnu i Hercegovinu kako bi se lokalna ekonomija i standard poboljšali što je dobrobit svih građana.
Objekat je u procesu halal certifikacije, po čemu je jedinstven u ovom djelu Hercegovine.
– Poslujući u Trebinju, upoznao sam se sa mnogo novih ljudi iz Trebinja i iz cijele Bosne i Hercegovine koji su nam izašli u susret i pomogli. Jedan od njih je i poznati bosanskohercegovački kuhar Nihad Memeledžija koji je tokom priprema za otvaranje objekta, odnosno edukacije osoblja, boravio u Trebinju te nam je mnogo pomogao na početku, kad je najizazovnije – dodaje Tičić.
FOTO: AA
Medžlis Islamske zajednice Trebinje, iako djeluje u specifičnim okolnostima, već godinama ulaže u razvojne projekte obnove vakufske imovine i njeno stavljanje u privrednu funkciju. Prije otvaranja ovog restorana, Medžlis je investirao 2018. godine u četiri apartmana čime je upotpunjena ponuda Trebinja halal smještajem. Ovaj projekat je realizovan u najvećoj mjeri zahvaljujući velikom dobrotvoru i najvećem poslijeratnom trebinjskom vakifu Kasimu Čustoviću Kami.
Vakufsku kuću u kojoj je smještena ćevabdžinica su donacijama kupile i uvakufile džematlije Trebinja još 2018. godine, a njena obnova trajala je dvije godine.
– Jedan od najvećih donatora za obnovu Vakufske kuće bila je općina Karatay iz Konye u Turskoj, kojoj dugujemo veliku zahvalnost. Naravno, zahvalnost dugujemo i svim drugim donatorima kojih je mnogo i svi su zaslužni da u Trebinju imamo jedan ovakav objekat razvojnog karaktera – kaže glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Trebinje Sadik ef. Fazlagić.
Iz Medžlisa se nadaju da će ovaj primjer saradnje biti motivacija i drugima da ulažu i posluju u Trebinju.
– Nadamo se da će investitor svojim trudom, radom i ozbiljnošću opravdati ukazano povjerenje i privući veliki broj turista iz Bosne i Hercegovine i regiona. Veliko nam je zadovoljstvo što je zakupac vakufskog prostora uspješni Trebinjac iz dijaspore sa izraženom željom za pokretanje jednog ovakvog biznisa u svome rodnom gradu. Ovo je primjer koji želimo istaći kao pozitivan, ali i potaći druge ljude da ga slijede – dodaje hafiz Fazlagić.
FOTO: AA
Pored navedenog, u Trebinju postoji više privatnih smještajnih objekata čiji su vlasnici iz dijaspore. Jedan od njih je Avdo Karadža koji je prizemlje porodične kuće u prigradskom naselju Prljače preuredio u tri apartmana.
– Mi smo prije 20-tak godina odlučili uložiti sredstva u porodično imanje s ciljem bavljenja turizmom. Međutim, različite okolnosti su nas udaljile od tog cilja da početkom ove godine krenuli sa radom. Naša kuća se nalazi izvan grada, prema Nikšiću, što gostima pruža miran boravak i tišinu u sezoni. Trebinje je jako privlačna destinacija u svim godišnjim dobima, a posebno zimi kada je magla u Sarajevu. Također, Trebinje je povoljnija opcija za smještaj ako želite posjetiti Dubrovnik, Herceg Novi ili neki drugi grad u blizini – kaže Karadža.
Za njega je ova investicija i priprema za povratak iz Švedske, odnosno posao kojim se može baviti njegova porodica.
Prve riječi mališana najvažniji su za svakog roditelja i često, kada u očekivanom periodu dijete ne počinje pričati, pojavljuju se pitanja da li postoje određene poteškoće u razvoju govora.
Zabilježeno je da dječaci češće imaju kašnjenje razvoju govora u odnosu na djevojčice. Istraživanja su pokazala da djevojčice izgovaraju prve riječi i prve rečenice u mlađoj dobi u odnosu na dječake.
Također, djevojčice imaju i veći vokabular u ranoj komunikaciji u odnosu na dječake, potvrdila nam je logoped Irma Nuhić.
“Ipak, treba naglasiti da u procesu normalnog razvoja govora ta razlika bi trebala biti samo nekoliko mjeseci i dio je normalnog razvoja govora. Tako npr., tipična dob u kojoj djeca počinju da pričaju je oko prvog rođendana, ali možete čuti prve riječi i malo prije toga ili nešto kasnije. Dječaci imaju tendenciju da počnu pričati kasnije u tom periodu nego djevojčice”, pojasnila je.
Zbog čega dječaci počinju pričati kasnije?
Irma Nuhić je navela da je jedan od razloga biološki faktor (gen FOXP2) koji je nazvan još i “jezičkim genom” za razvoj govora i jezika. Djevojčice imaju viši nivo FOXP2.
“Muški i ženski polni hormoni također imaju ulogu u razvoju govora i jezika. Tako estrogen ( ženski hormon) može poboljšati društvene i verbalne vještine i povezan je s određenim aspektima mozga koji utječu na dio razvoja govorno jezičnih vještina”, rekla je.
Biološka razlika i razlika u odgoju između dječaka i djevojčica također ima važnu ulogu u tom procesu. Mnogi ljudi mijenjaju svoje ponašanje i stil komunikacije u zavisnosti od toga da li razgovaraju s dječakom ili djevojčicom što utječe i na razvoj njihovih govornih vještina.
“Kroz historiju dječaci se više podstiču da se bave fizičkim aktivnostima poput sporta ili igranja vani. Za razliku od njih djevojčice su podsticane na više društvenih i ‘domaćih’ aktivnosti poput čajanki ili igre sa lutkama. Ove aktivnosti dosta podstiču razvoj govornih sposobnosti”, pojasnila je Irma.
Kako prepoznati da li se radi o poteškoćama u razvoju govornih vještina?
Iako je prirodno da dječaci kasnije počinju pričati, ipak svaki roditelj će se zabrinuti da li se radi o prirodnim pojavama ili kašnjenju u razvoju govora. Irma Nuhić je pojasnila kako je najbolje prepoznati da li je djetetu potrebna pomoć logopeda.
“Ako vaše dijete nije razvilo svoje jezične vještine za svoje godine, nemojte pretpostavljati da je razlog zato što je dječak i zauzmite pristup ‘ne čekaj i provjeri’. Bilo da je muško ili žensko, u dobi od 18 do 24 mjeseca vaše dijete treba da ima najmanje 5 do 10 riječi koje koristi redovno i spontano. Posjetite najbližeg logopeda i razriješite nedoumice”, preporučila je ona.
Počela je sezona šljiva, a ovo ukusno voće možete iskoristiti za pripremu različitih jela i slastica poput tradicionalne šljivopite.
Ako imate domaće šljive napravite ovu zanimljivu šljivopitu po starom receptu naših nana, a ovaj okus će vas sigurno vratiti u djetinjstvo.
Šljivopita nije klasična pita, to je vrlo mekana pita, koja se uvijek servirala kašikom na tanjir, pa bi se nekad znalo dodati malo naribanih oraha, no možete ih i preskočiti.
Sastojci
800 g šljiva
100 g smeđeg šećera
100 g brašna
50 g gustina
cimet, muškatni oraščić
Šljive operite, očistite i prepolovite, te ih poredajte u već namašćenu tepsiju. Kad ih poredate, pospite ih najprije šećerom, pa zatim pomiješanom smjesom brašna i gustina. Na kraju pospite cimetom i naribajte malo muškatnog oraščića.
Gustin će pomoći da se šljive sjedine i malo zgusnu u svom soku koji budu otpustile tokom pečenja u rerni.
FOTO: AA
FOTO: AA
