Category: Magazin

Tokom 2015. i 2016., NASA je provela jedinstven eksperiment na paru blizanaca, u kojem su jednog motrili dok je bio u svemiru, a drugog na Zemlji.

To su vidjeli kao izvanrednu priliku da prouče utjecaj tzv. dileme – geni vs. okolina te su započeli “Projekt blizanci”.

Subjekti su bili Scott i Mark Kelly, a dok je umirovljeni astronaut Mark bio na Zemlji, Scott je proveo godinu dana na Internacionalnoj svemirskoj stanici u razdoblju od marta 2015. do marta 2016. Tokom tog vremena, na obojici su rađene analize kako bi se mjerile genetske različitosti među njima.

Jedan od glavnih razloga istraživanja bilo je otkriti kako let u svemir i boravak u njemu utječe na ljudski organizam. Iako već decenijama šalju ljude u svemir, konkretne fizičke i psihičke promjene nikad nisu konkretno zabilježene, kao ni jasne. U svemiru bi duže živjeli? Prvi rezultati istraživanja objavljeni su u januaru 2017. na NASA-inom Human Research Program sastanku u teksaškom Galvestonu.

Istraživači su, na svoje veliko iznenađenje, otkrili kako su se Scottovi telomeri u svemiru izdužili te su postali duži od bratovih.

Telomeri su kratki ponovljeni niz nukleotida na kraju hromosoma eukariota, a tokom procesa starenja, uslijed svake podjele stanica, telomeri se skraćuju.

“To što se dogodilo je potpuno suprotno od onog što smo očekivali”, izjavila je biologinja specijalizirana za područje zračenja, Susan Bailley.

Dužina Scottovih telomera vratila se u normalu ubrzo nakon povratka, iz razloga koji su još uvijek nejasni naučnicima te se nadaju kako će odvojena studija, koja bi trebala biti gotova do 2018., otkriti tačan razlog, prenosi Express.

Osim toga, stručnjaci su uočili promjene u DNK-u blizanaca. Konkretno, Scott je prošao kroz manje metilacije DNK, procesa u kojem se metil grupe dodaju DNK.

Sve te promjene bit će detaljno analizirane i objašnjenje krajem ove godine, najavili su naučnici.

Radiosarajevo.ba

Ajvar, “balkanski kavijar”, svojevrsni namaz od crvenih i ljutih paprika, na tom poluotoku ima kultni status. Bez obzira maže li se ajvarom hljeb, ili poslužuje uz sir ili uz mesna jela, ajvar je sastavni dio svake zimnice.

“Mi žene razmjenjujemo recepte, ali svaka misli da je njezin nabolji”, kaže Vesna Arifović na beogradskoj tržnnici Zeleni Venac, gdje svakoga dana prodaje paprike.

Ajvar se priprema najesen, a prethodno se paprike ispeku, ogule, ocijede i samelju, a u smjesu se na kraju dodaje suncokretovo ulje. Sve mu to daje prepoznatljivu “hrđavu” boju.

Okusi se razlikuju širom bivše Jugoslavije. Makedonci u ajvar dodaju patlidžane, Bosanci bijeli luk, a Srbi sol, šećer i ocat, prenosi Hina.

Tu i počinju rasprave čiji je ajvar jedinstveniji i bolji.

“Postoje dvije vrste ljudi, oni koji su probali ajvar i oni koji nikada nisu bili u Srbiji”, objavila je nedavno srpska turistička zajednica na svom Twitteru. Ondje je Leskovac, u središtu zemlje, ujedno i središte proizvodnje ajvara.

“Naš ajvar je najbolji”, odgovara Ivo Lukenda i sela Ljetovika, općina Kiseljak, u srednjoj Bosni. On ne može zamisliti ajvar bez bijelog luka.

Makedonci, samoproglašeni najbolji kuhari na Balkanu, za to ne žele niti čuti kada u svoj ajvar dodaju patlidžane.

Za sve to mnogo ne mare u hrvatskoj Podravci, jednom od glavnih proizvođača ajvara za široku upotrebu.

A svi su se oni zajednički uvrijedili kad je jedna slovenska kompanija 90-ih godina pokušala zaštiti ajvar kao svoj proizvod.

“Istinu govoreći, sva ta strka oko ajvara počela je s pojavom ‘brendiranja’ hrane u bivšoj Jugoslaviji”, kaže Tamara Ognjević, stručnjakinja za gastronomsko nasljeđe iz Beograda.

“Ono što je nekoć bila namirnica svakog domaćinstva postalo je interesantno prehrambenoj industriji i svi – Makedonci, Bugari, Srbi, čak i Slovenci – u jednom su trenutku počeli tvrditi da je to njihovo”, dodaje Ognjević.

Ona kaže da je ajvar na Balkan vjerojatno došao s turskim osvajanjima. Prva poznata upotreba bila je u jednom restoranu u Beogradu u 19. stoljeću čiji su vlasnici bili Makedonci, rekla je.

Riječ ajvar vjerojatno je derivat turske riječi hajvar, za kavijar. Nazivom se htjelo reći da se radi o otprilike jednako ekskluzivnom proizvodu s obzirom na složen proces proizvodnje i skupe namirnice, kao što je onda bilo suncokretovo ulje, objašnjava Ognjević.

Moderni proizvođači ajvara nastoje proširiti krug poklonika. Philip Evans, Britanac koji živi u Skoplju, prije šest godina osnovao je tvrtku koja izvozi ajvar u više od desetak zemalja, uključujući Britaniju i Francusku.

“Smatrali smo da ajvar nije zauzeo svoje mjesto u gastronomskom svijetu”, kaže Evans.

“Kada pogledate proizvode poput humusa, harise ili pesta, sve su one postale gastronomski ‘mainstream’, a mi smo osjetili da i ajvar ima taj potencijal”, rekao je.

Iako Britanac, Evans je potpuno svjestan “vrlo strastvenih osjećaja” koje ajvar pobuđuje širom Balkana.

“Svačija tetka pravi onaj najbolji”, rekao je.

Bosanskohercegovačka prehrambena industrija Vispak d.d. Visoko na ovogodišnjem sajmu ZEPS dobila je za svoju novu Kokošiju juhu nagradu “Zlatna ruža”.

Najviše ocjene za kvalitet stigle su od žirija Sajma nakon analize Vispakove juhe na Poljoprivredno – prehrambenom fakultetu u Sarajevu.

Razvoj nove Kokošije juhe trajao je godinu dana u stalnoj koordinaciji sa Uduženjem kuhara Bosne i Hercegovine i potrošačima. Posljednji i najbolje ocijenjen okus koji je okarakterisan kao puni okus domaće juhe je analiziran na području 10 različitih lokacija Bosne i Hercegovine. Naime, cilj razvoja nove juhe je bio da se potrošačima za kratak vremenski period ponudi miris i okus one prave domaće juhe koje su naše majke spremale. Cjelokupna kampanja je nastavljena u interakciji sa mladim ljudima, kuharima i našim potrošacima, navode u Vispaku.

“Ponosni smo na našu novu Kokošiju juhu, jer je za kratko vrijeme postala simbol tople porodične atmosfere svakog Bosanca i Hercegovca. Ujedno svi oni na najbolji način pokazuju da su svjesni da kupovinom domaćih prozvoda direktno učestvuju u razvoju svoje države”, kazala je Muco.

Vispak nastavlja sa razvojem novih juha i čorbi u okviru svog prepoznatljivog programa ‘Bosanske kuhinje’. U planu je da se početkom iduće godine na tržište plasira pet novih bistrih juha. Prije tri mjeseca na trzište je plasirana i nova goveđa juha.

“Unaprijeđenjem dosadašnjeg portofolija proizvoda otvaraju se nove mogućnosti sa kojima su kvalitet i bosanski ‘štih’ prepoznali i potrošači izvan Bosne i Hercegovine. Specifične vrste čorbi i začina koje su dio Bosanske kuhinje daju osobenost, a time i odlučujuću tržišnu prednost, čime se samo potvrđuje Vispakova kompetentnost u ovoj posebnoj kategoriji”, riječi su Zerine Muco, rukovodilac marketinga i prodaje kompanije Vispak.

Čini se kako se država odlučila ozbiljno pobrinuti za zdravlje građana, s obzirom da cigarete stalno poskupljuju, a u pripremi je i zakon o strogoj zabrani pušenja na javnom mjestu, uključujući i ugostiteljske objekte. Prijedlogom zakona o potpunoj zabrani pušenja na javnim mjestima u FBiH, ide i na adresu reklamiranja i pakiranja duhanskih proizvoda, ali i pitanja vezanih uz e-cigarete i nargile.

Prema posljednjim analizama, u BiH puši čak 40 posto odraslih građana. Jedan pušač u BiH tijekom godine u prosjeku potroši 2.278 cigareta, a svake godine više od 8.000 ljudi izgubi život zbog bolesti izravno uzrokovanih duhanskim dimom. Izvor tekst I foto: Dručiji.ba

Na Starom gradu Ostrožac u Cazinu su započela geotehnička ispitivanja u području Sahat- kule s ciljem izrade geotehničkog elaborata, a u okviru izrade glavnog i izvedbenog projekta hitnih mjera sanacije, zaštite i konzervacije na dvorcu Lotara Berksa u sastavu nacionalnog spomenika „Stari grad Ostrožac“.

Po riječima prof. dr. Envera Mandžića koji stručno nadgleda radove, prema onom što je dosada utvrđeno, sahat- kula se nalazi na vrlo lošem terenu i većoj količini nasipa zbog čega ne čude njeno naginjanje i pukotine u zidu.

 “Trenutno se na Starom gradu Ostrožac izvode istražni radovi vezani za sahat- kulu i ti radovi su planirani u jednom sveobuhvatno zadatku od prije dosta godina koji je opisao konkretno stanje ovog Starog grada.

Između ostalog, problem kule je posebno istaknut zato što je došlo do naginjanja kule i da bi spriječili dalje naginjanje treba provesti istražne radove da bi građevinci na osnovu toga uradili neku vrstu sanacije i sprečavanje daljeg propadanja. Pukotine na zidu i kuli su evidntne. Koliko su one stare, to ne znamo ali ovi istražni radovi bi trebali pokazati na čemu to leži.

Prema ovom do sada što smo otkrili, tu je dosta nasipa i geografski teren na kojem je kula je dosta loših karakteristika tako da nije čudno što je u jednom trenutku počelo naginjanje kule. Iako, s donje strane vidimo da su graditelji stavili i potporu da bi spriječili kretanje tog zida ali je očito da to nije bilo dovoljno. S ovim istražnim radnjama trebamo utvrditi šta se tu dešava i ustanoviti šta treba poduzeti”, kaže akademik Mandžić.

Projekat se realizira prema Sporazumu između Grada Cazina i JU Kulturni centar Cazin kojim su definirane obaveze i odgovornosti institucija te udružena sredstva u iznosu od 45.500 KM koja su za ove potrebe osigurana kroz različite projektne aplikacije sa viših nivoa vlasti. Radove je danas obišao i gradonačelnik Cazina Nermin Ogrešević.

“Za nas je izrazito bitno da smo krenuli u ovaj projekat jer kada prikupimo projektnu dokumentaciju koja će definirati stanje, načine i pristup rekonstrukciji ovog dijela Starog grada Ostrožac, imat ćemo mogućnost razmišljati o ulaganju sredstava, traženju partnera i konačno pristupiti sveobuhvatnoj rekonstrukciji ovog spomenika. Zbog toga je važno da smo ušli u ovaj program i da je učinjen taj prvi neophodni korak ka trajnom rješavanju i očuvanju Starog grada”, istaknuo je gradonačelnik Ogrešević.

U narednim danima u okviru ovog projekta će biti provedene i aktivnosti čišćenja bršljena i ostalog rastinja sa zidova dvorca, sahat kule i pripadajućih bedema u cilju uvida u stepen njihovog oštećenja i planiranja mjera sanacije, prenosi akta.ba.

 

U Bosni i Hercegovini ne proizvode se telefoni, naša zemlja nema fabrike skupocijenih tehničkih uređaja, ali ima ljude koji su na taj nedostatak, na poseban način spremni kreativno odgovoriti – i dati duh apratima koji život znače. Iza ovog sjajnog start-upa stoji Minela Jašar – Opardija, producentica i voditeljica televizije N1.

U vrijeme dok ljudi iz naše zemlje odlaze tražeći sreću negdje drugo, postoje i oni koji, hraneći se izazovima, ne pristaju na kompromise i svoju budućnost vide isključivo u domovini.

Takvi ljudi su blago naše zemlje i zalog za njenu lijepu budućnost. Težak rad, mnogo vremena, deset marljivih prstiju i dokaz da se može. A dokaza je mnogo. Jedan od njih je Minela Jašar – Opardija, producentica i voditeljica sarajevske televizije N1 koju gledaoci u našoj zemlji rado gledaju u jutarnjem programu CNN-ovog partnera za Balkan.

Minela je, naime, pokrenula zanimljiv projekat. Shvatajući važnost telefona i ostalih mobilnih uređaja u svakodnevnici modernog čovjeka, ona je odlučila pokušati nešto novo. U slobodno vrijeme, nakon radnih obaveza na televiziji, izrađuje zanimljiv dodatak za telefone – zvekir, dašak domovine na poleđini mobitela.

“Ideja je nastala na jednom od sastanaka na N1 televiziji. Kolega mi je pokazao praktičan dodatak, trenutno popularan kao “phone finger ring”, a koji služi kao držač za telefon. Momentalno sam pomislila da bi Zvekir, zbog svog prirodnog izgleda, halke koju ima, bio idealan dodatak telefonu. To sam rekla naglas i dobila komentar “Sjajna ideja”. Zamisao se krčkala otprilike tri mjeseca, ljubomorno sam je čuvala i onda smo suprug Naim i ja odlučili da ideju pretvorimo u proizvod”, ispričala nam je Jašar – Opardija koja je uz pomoć kolega s posla, napravila prvi korak.

Kontakti, pozivi i komunikacija s potencijalnim interesantima donijela je prvo veliko iznenađenje. Svi su poludjeli za Zvekirom i naša sagovornica naprosto se našla u neugodnoj situaciji – svi su željeli svoj simbol domovine na mobitelu.

“Naš prijatelj Said Selmanović je napravio 3D dizajn, razmišljali smo da li Zvekir printati ili raditi alat. Kontaktirali smo kineske proizvođače, pokušavali objasniti šta je zvekir i kako treba da izgleda. Nismo se odlučili na saradnju s njima jer nemaju mogućnost potpisivanja ugovora o povjerljivosti i niko nam nije mogao grantovati da neće na ebayu osvanuti prvi komadi. Sasvim slučajno, povezala sam se sa tehničkim direktorom firme Bekto Precisa, Amirom Ćoralićem i njegovim timom. Pitala sam ga za savjet ko bi mogao raditi proizvodnju, ubijeđena da jednoj firmi koja proizvodi vezove za Fischer ne može biti zanimljivo da nama radi gadget za mobitel. Ali prevarila sam se. Potpisali smo ugovor i započeli saradnju. Sasvim nevjerovatno mi je bilo da su nam ovakvi profesionalci pružili toliko podrške, uložili svoje znanje, vrijeme i dušu u ovakvu ideju. Dug je put od ideje do finalnog proizvoda, dizajn, konstrukcija, izrada alata, montaža. Sav ovaj put, nama dosad nepoznat, prošli smo skupa. Posljednjih mjeseci smo radili na izmjenama i dobili prototip”, otkrila nam je naša sagovornica.

Reakcije ljudi?

“Svi kažu da je lijepo imati nešto bosansko, s velikom simbolikom i pri tome funkcionalno i moderno. Nizali su se prijedlozi gdje to plasirati i već sada imamo prve komade u Abu Dhabiju u “One piece concept”, kao i narudžbe kompanija, državnih institucija i ambasada koje su rekle da je ovo idealan poklon za one koji dožive BiH i žele nositi dio nje sa sobom. A mobitel je nešto od čega se ne odvajamo. Jako me raduje činjenica da će ljudi koji budu nosili zvekir na telefonu, sa sobom nositi dio moje domovine….i da će imati priliku onome ko upita reći da je to simbol Sarajeva, da su to vrata Bosne i Hercegovine, koja su uvijek bila široko otvorena svim dobronamjernim ljudima”, zaključuje na kraju razgovora Minela Jašar – Opardija.

I da, kao što je naš tim “pozvekirio” dok je izradio ovaj gadget, tako se nadamo se ćete i vi pozvekiriti s nama noseći dašak domovine na svojim mobilnim telefonima.

                                                                                                                                                                                                                 /izvor:n1info.com/

Početak nastave prije 8:30 sati ujutro povećava rizik od depresije i anksioznosti kod učenika, tvrdi se u novom istraživanju.

Rani početak nastave stvara pritisak kod djece, što ometa njihovu sposobnost spavanja i izlaže ih većem riziku od nastanka problema u mentalnom zdravlju. Lider studije dr. Jack Peltz s Univerziteta Rochster Medical Center kazao je kako se zbog ranog buđenja stvara pritisak kod djece da moraju ranije leći i naspavati se, zbog čega imaju povećane mentalne smetnje, dok kasniji početak nastave ima dobar utjecaj.

Dobar san uz kasniji početak nastave daje bolje rezultate, rekao je Peltz. Stručnjaci preporučuju učenicima da imaju rutinu lijeganja uvijek u isto vrijeme, a to je između osam i 10 sati navečer te da smanje upotrebu tehnologije prije odlaska u krevet.

U istraživanju je analizirano 197 učenika između 14 i 17 godina koji su popunjavali upitnike. Na pitanja su odgovarali i njihovi roditelji. Pitanja su bila u vezi s njihovim navikama spavanja, kada liježu i da li su jutarnji ili večernji tip.

Bili su podijeljeni u dvije grupe, one kojima nastava počinje prije 8:30 sati i one kojima počinje kasnije. Sedam dana su pisali dnevnik gdje su bilježili navike u spavanju, kvalitet i dužinu sna te simptome depresije i anksioznosti.

Rezultati su pokazali da su učenici koji su ustajali ranije jer im je nastava počinjala u 7:30 sati imali simptome depresije i anksioznosti. Utvrđeno je da je to imalo i utjecaj na njihove aktivnosti i ishranu.

Istraživanje je objavljeno u žurnalu Sleep Health.

Jedan mužjak kornjače krenuo je na put od gotovo 10 kilometara ka lokalnom zoo-vrtu, u koji se upravo uselila mlada ženka.

Kornjača po imenu Fredi prešao je impresivnu razdaljinu u samo jednom danu, a pronađen je 24 sata kasnije pored ulaza u zoo-vrt, prenosi B92.

Nažalost, nije dobio priliku da se druži sa 15-godišnjom kornjačom Astrid, jer ga je jedan prolaznik primijetio i prepoznao po oglasu koji je njegova vlasnica Džoan Steton objavila na Fejsbuku. Prema riječima Džoan, Fredi je obična spora kornjača i nije joj jasno kako je uspio da pređe toliku razdaljinu. – Ubrza pomalo kad se ustremi na maslačak. Da li je jeo maslačke prije nego što je krenuo, nikad nećemo saznati – rekla je ona. Fredi je dio porodice Steton duže od pola vijeka. Gubio se nekoliko puta i jednom čak nestao na godinu dana, zbog čega je Džoan odlučila da mu napiše adresu na oklopu. Adresa je sada gotovo nevidljiva na Frediju, ali ga Džoan prepoznaje po tragovima bijele boje.

izvor: avaz.ba

Osobe rođene u oktobru vrlo su romantične, ali i vrlo odgovorni poslovni ljudi. Donosimo sedam zanimljivih činjenica o osobama koje su rođene u oktobru:

1. Sportski su nastrojeni

Vrlo sportski tipovi. Naime, što je više majka tokom trudnoće izloženija ljetnim sunčevim zrakama, to će više pogodnosti vitamina D utjecati na njezino još nerođeno dijete. Upravo je jedna od tih pogodnosti rast kostiju i mišića.

2. Njihov cvijet rođenja je neven

Neven je biljka koja može narasti do 60 centimetara i koja je cijenjena zbog svoje ljekovite moći. Tako se neven često koristi za ublažavanje posjekotina, opekotina, rana i čak za ugriz ili ubod insekta.

3. Romantični su

Osobe rođene u oktobru vrlo su šarmantne te čine jako dobre romantične partnere. Njima vlada Venera, stoga oni stvaraju sklad te su poznati kao “mirotvorci”.

4. Ili su vage ili su škorpije

Oni koji su rođeni prije 24. oktobra su po horoskopu vage. Uravnotežene i društvene osobe, dok oni rođeni krajem mjeseca su škorpije. Oni su vrlo strastveni, odani, ali i poprilično tvrdoglavi.

5. Poslovno su orijentirani

Marljivi su i odlučni te su vrlo poslovno orijentirani. Kada nešto započnu to onda moraju i dovršiti.

6. Njihovo kamenje rođenje su opal i turmalin

Opal se često povezuje sa srećom. No, prema legendi one koji nose opal, a nisu rođeni u oktobar, snaći će nesreća. Za turmalin se pak smatra kako štiti od loše energije i negativnih misli.

7. Jako dugo žive

Ljudi koji su rođeni između septembra i novembra češće žive i preko 100 godina. No, upravo oni koji su rođeni u oktobru imaju najbolje šanse da dožive jako duboku starost.

radiosarajevo.ba

Bosanskohercegovački pjesnik, prozaik i filmski scenarist. Osnovnu školu, gimnaziju i Filozofski fakultet pohađao u Sarajevu. Uređivao omladinske listove i časopise, predavačke tribine, itd. Do aprila 1992., kad je počeo rat u BiH, bio zaposlen na TV Bosne i Hercegovine, kao “vodeći dramaturg”. U književnosti se javio sredinom sedamdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji mladih književnika koju često nazivaju “šezdeset-osmaškom”. Za svoje pjesničke knjige nagrađivan je najznačajnijim književnim i društvenim priznanjima (Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Godišnja nagrada Udruženja književnika BiH, Godišnja nagrada Izdavačkog preduzeća “Svjetlost”, Zmajeva nagrada, i druge) U ratu objavljena, knjiga njegove poezije “Sarajevski tabut”, nagrađena je izuzetnim priznanjem, “Nagradom slobode”, PEN-centra Francuske. (Prethodni laureati: Solzenjicin, Saharov, Havel.)

Izbori iz njegove poezije, u prevodu na njemački, francuski, italijanski, objavljeni u Austriji, Francuskoj, Italiji (Insel bin ich, im Herzen der Welt, Cercueil de Sarajevo, La bara di Sarajevo). Za italijansko, dvojezično, izdanje, dobio nagradu “Premio letterario 1996 della Fondazione Laboratorio Mediterraneo”.

Jedan je od najznačajnijih filmskih autora (scenarista) u ex-jugoslavenskoj kinematografiji (“Sjećaš li se Dolly Bell?”, “Otac na službenom putu”, reditelja Emira Kusturice, “Kuduz” Ademira Kenovića, itd.) Kao filmski autor, dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Član je Akademije nauka i umjetnosti BiH i majstorski kandidat u šahu. Živi i radi u Sarajevu i Goraždu.

izvor:historija.ba