Category: Magazin

Više od četvrtine Zemljine površine postat će mnogo više suho čak i ako čovječanstvo uspije ograničiti globalno zatopljenje na dva stepena Celzijusa, upozoravaju naučnici.

Ali ako se zatopljenje zadrži na 1,5 stepenu, to bi moglo ograničiti sušenje za desetinu, čime bi se spasile dvije trećine Zemlje za koje se to predviđa pod granicom od dva stepena, piše u istraživanju objavljenom u časopisu Nature Climate Change, prenosi Hina.

Zatopljenjem od 1,5 stepeni će dijelovi južne Europe, južne Afrike, centralne Amerike, obale Australije i jugoistoka Azije – doma oko petine čovječanstva – “izbjeći znatnu aridifikaciju” predviđenu pod dva stepena Celzijusa, istaknuo je Su-Jong Jeong sa univerziteta za nauku i tehnologiju u kineskom Shenzenu, jedan od autora studije.

“Postizanje granice od 1,5 stepeni bio bi važan čin smanjenja vjerovatnosti aridifikacije i povezanih posljedica”, rekao je Jeong.

On je sa grupom naučnika koristio projekcije sedam klimatskih modela kroz različite scenarije zatopljenja kako bi predvidio obrasce sušenja tla.

Aridifikacija je velika prijetnja koja ubrzava degradaciju i desertifikaciju tla te gubitak biljaka i drveća ključnih za apsorpciju ugljikovog dioksida koji grije Zemlju.

Time se povećavaju rizici od suša i požara te se utječe na kvalitetu vode za piće i poljoprivredu.

Naučnici su došli do zaključka da će u slučaju zatopljavanja od dva stepena, koje bi se moglo dogoditi između 2052. i 2070. godine, između 24 i 32 posto sveukupne površine Zemljinog tla postati više suho.

Ali ako će ono iznositi 1,5 stepeni, taj bi se učinak mogao smanjiti na osam ili deset posto sveukupne površine.

Radiosarajevo.ba

Pojedini analgetici čija prekomjerna upotreba može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih tegoba od sada će se moći kupiti samo s receptom, ukoliko je u pitanju i mala doza.

Ministar zdravlja i socijalne zaštite RS Dragan Bogdanić izjavio je kako se želi spriječiti neovlašteno korištenje lijekova, te da će inspekcije pojačano kontrolirati izdavanje recepta i kupovinu lijekova s njima, prenosi Srna.

– Svi oni lijekovi poput kafetina, brufena, aspirina i andola su lijekovi koji se izdaju bez recepta u određenim dozama. Za veće doze lijekova potreban je recept, jer su potencijalno opasni za čovjekovo zdravlje ako se s njima rukuje pogrešno – izjavio je Bogdanić.

Autor: Avaz.ba

U Sarajevu je nedavno potpisan ugovor o dodjeli 1,6 miliona KM bespovratnih sredstava za 18 pčelarskih udruženja u BiH u okviru Projekta razvoja tržišne poljoprivrede FARMA 2, koji finansiraju USAID i Ambasada Švedske u BiH.

Pozitivni pomaci

Navedeno je, između ostalog, da je vanjskotrgovinska razmjena meda nepovoljna za BiH, ali su evidentirani određeni pozitivni pomaci. Za prvih deset mjeseci ove godine, za razliku od prošle, ostvareno je povećanje izvoza od 48 posto. Pčelari u BiH trebali bi imati veću izvoznu paletu pčelinjih proizvoda. Pokrivenost uvoza izvozom, kada je med u pitanju, iznosi svega oko 12 posto, i to je ono što bi se trebalo popraviti u BiH.

Prema statističkim podacima iz prošle godine, u BiH je iz 410.000 košnica proizvedeno 3.148 tona meda, a broj pčelara iznosio je između 6.500 i 9.800.

U prvih deset mjeseci ove godine bilježimo rast i uvoza i izvoza meda, ali je pokrivenost uvoza izvozom i dalje niska i iznosi oko 12,6 posto. Drugim riječima, na jednu marku izvoza bilježimo oko osam KM uvoza.

Uvoz meda u periodu januar – oktobar ove godine porastao je za 23 posto u odnosu na rezultat iz 2016. i iznosi oko 1,5 miliona KM, a to je oko 200 tona. Oko 53 posto meda uvezli smo iz Hrvatske, a ostatak iz Srbije. Prosječna cijena po kilogramu uvezenog meda je oko 7,6 KM.

Vrijednost izvoza za deset mjeseci porasla je za 48 posto u odnosu na cijelu prošlu godinu, ali još govorimo o skromnim vrijednostima, nešto manje od 200.000 KM, oko 13 tona.

Domaće tržište

Prosječna izvozna cijena je oko 15 KM, a izvozili smo na tržišta UAE 39 posto, Kuvajta 26, Saudijske Arabije osam posto i drugih zemalja.

Fokus ostaje na domaćem tržištu i supstituciji uvoza, razvijanju šire palete proizvoda i profesionalizaciji pčelara.

Godina 2017. je bila najsigurnija u historiji komercijalnih letova, pokazali su izvještaji holandske konsultanske firme To70 i Mreže za sigurnost avijacije.

Prošla godina je bila najsigurnija uprkos rekordnom broju letova. Ipak, firma To70 je upozorila da je uprkos visokom stepenu sigurnosti putničkih aviona “nevjerovatno mali broj nesreća” vjerovatno stvar sreće.

Tokom 2017. godine je zabilježeno deset fatalnih avionskih nesreća u kojima je poginulo ukupno 79 ljudi. U 2016. godini se dogodilo 16 nesreća, a poginule su 303 osobe. Podacima su obuhvaćeni civilni avioni koji su certificirani da prevoze najmanje 14 osoba.

Najozbiljnija avionska nesreća se dogodila u januaru prošle godine kada se turski teretni avion srušio u selo u Kirgistanu, a tada su poginula četiri člana posade i 35 ljudi na tlu.

Nesreća s najvećim brojem poginulih ljudi u avionu dogodila se u novogodišnjoj noći kada se Cessna 208 Caravan kompanije Nature Air srušila u zapadnom dijelu Kostarike. Tada je poginula posada zajedno s 12 putnika.

U izvještaju nisu navedene nesreće vojnih aviona i helikoptera, što znači da u statistiku nije ušla nesreća vojnog transportnog aviona iz Mijanmara, koji se srušio u junu, a poginule su 122 osobe. Također, nisu se računali smrtni slučajevi koji su se dogodili u nesrećama malih aviona.

Broj smrtnih slučajeva je u padu u posljednja dva desetljeća. Godine 2005. je poginulo više od 1.000 ljudi širom svijeta.

Klix.ba

Gošća Novog dana na N1 bila je Aida Prolaz, glasnogovornica kompanije Centrotrans koja je govorila o putovanjma iz i prema BiH za vrijeme novogodišnjih praznika.

“Putnici iz BiH najčešće idu za Njemačku, Austriju i Holandiju. Velikim dijelom Dubrovnik i Split, nešto manje Zagreb s obzirom da smo nedavno imali organizovan put na Advent i Zagrebu. Moram dodati da dosta putnika dolazi upravo zbog dešavanja koja su u Sarajevu, kao i zbog porodica. Interesantno, ali najviše u BiH stižu putnici i turisti iz zemalja regije”, kazala je Prolaz za N1.

Neki će novu godinu dočekati u autobusu?

“Imat ćemo putnike koji dolaze iz Njemačke, Austrije i Novu godinu će dočekati u autobusu. Spremni su pokloni za te putnike, a vozači će se zaustaviti zajedno sa tim putnicima i zajedno će dočekati slavlje, nakon čega će se nastaviti put”.

Vrijeme je kad mnogi rezimiraju godinu na izmaku i zbrajaju nade da će sljedeće godine biti bolje.

Aleksandar Seksan (49), jedan od najboljih bh. glumaca, u više od dvije decenije profesionalnog rada ostvario je brojne značajne uloge. Ipak, sjajna izvedba role u predstavi i filmu „Žaba“ svrstali su ga na posebno mjesto

Seksan je jedan od onih umjetnika koji se ne oglašava često u javnosti, a povod susreta s našom ekipom bila je nova predstava u kojoj će igrati.

U ekskluzivnom razgovoru za „Dnevni avaz“ Seksan je otkrio da će u Narodnom pozorištu Sarajevo predstavu „Fistik“ režirati Admir Glamočak, profesor u čijoj klasi je diplomirao.

 „Fistik“ bi u prvoj polovini februara trebao biti premijerno izveden, a glumac nam je govorio o nekim detaljima iako su samo prije nekoliko dana počeli s čitaćim probama.

– „Fistik“ bi trebao biti zanimljiv jer je u pitanju komedija. Ima malu refleksiju na onog starog „Fistika“ i vjerujem da će biti zabavno. Potrudit ćemo se da radnju mnogo ne aktualiziramo. Možda će biti nekoliko replika koje asociraju na nešto čega smo svjedoci danas, a uglavnom će se zadržati na prošlom vremenu. Čak i kostimski će se, kako nam je rekao Glamočak, ići na bajku.

Kakvu saradnju imate s Admirom Glamočakom?

– Odličnu, i danas imam respekt prema njemu kao prema svom profesoru. Radili smo često zajedno i imam puno povjerenje u njega kao reditelja. Predstave koje smo radili pokazuju da je čovjek koji zna šta hoće, koji dođe potpuno spreman i ima jasnu viziju kako predstava treba izgledati, te nas usmjerava u pravcu u kojem trebamo ići mi kao likovi.Ostatak glumačke podjele čine Milan Pavlović, Slaven Vidak, Vedran Đekić…

– Smiješno je, s jedne strane, da smo trenutno Milan Pavlović i ja najstariji u ansamblu. S druge strane, porazno je, jer to govori o tome gdje smo mi sada s godinama. Već uveliko igram očeve, a još malo počet ću i dede igrati, ali to je, svakako, divno, jer dolaze mladi ljudi, koji znaju raditi i sretan sam što preuzimaju stvari u svoje ruke.

Najavljeno je da bi uskoro trebala početi projekcija filma „Žaba“ na festivalima.

– S obzirom na to da smo napravili veliki uspjeh s predstavom, nama je bilo zanimljivo da vidimo kako će publika reagirati na drugi medij. Nismo puno odmakli od predstave, ali je prosto drugačije za gledanje. Prvi put smo bili u prilici da vidimo ono što igramo. Bilo nam je bitno da snimimo film bez obzira na to hoće li imati festivalski život ili ne.

Pratite li društvenu situaciju?

– Ne, ne zanima me uopće. Potpuno sam razočaran time kako ovi ljudi vode državu. Znate šta, ljudi za koje vidim da ne vole našu zemlju ne zanimaju me. I zašto da im pridajem pažnju. Radije gledam serije nego politiku.

Očekujete li da će se desiti pozitivne promjene?

– Ne, sigurno. Moja su životna uvjerenja da trebam biti optimista, ali ipak ne mislim da će se stvari ovdje pomaći. Zapravo, ovdje se radi o nekoj nezajažljivoj gladi kod ljudi. Ali, to je vjerovatno tako, zaradite prvi milion, pa da vam je još 10 i onda to raste unedogled. I uspjeli su nekako godinama da izdresiraju ovaj narod, tako da budemo kao ovce, letargični s tom odvratnom devizom „samo nek’ ne puca“. Uz tu devizu prošlo mi je 25 godina, ali, eto, svjestan sam da sam generacija koju je trebalo takvo nešto da zadesi i koja treba da podnese dio tog tereta. Kada razmišljam o svojoj djeci, volio bih da dožive neka bolja vremena, ali s ovom situacijom čisto sumnjam da će se to desiti.

Ipak, nikada mi nije bila opcija da odem odavde, jer volim geografski ovu zemlju, ali sistem u kojem živim ne volim. Malo nam nedostaje da imamo prekrasne uvjete za život, ali…

Nedavno ste imali gubitak u porodici, izgubili ste sestru.

– Kada su takve vrste bolesti u pitanju, jednim dijelom mozga uvijek ste spremni na ono najgore. Naravno, ne gubiš nadu nikada da će se stvari popraviti, ali ta posljednja faza u kojoj se moja rahmetli sestra nalazila bila je takva da poželite da se to završi. Još je to sve svježe, pa mi se emocije nisu slegle kako treba. Ali, svakako trebamo shvatiti da smo ovdje na samo proputovanju. Zato pokušavam sebe izdresirati da hodam zemljom što skromnije, i ono što me brine su ljudi. Suština je da gledaš ljude oko sebe i da si im servis ako im zatrebaš.

Kao dobrotvorna ustanova

– Moram javno reći da mi ovdje dođemo kao neka dobrotvorna ustanova. Umjesto da gajimo svoje reditelje i mlade umjetnike, ukažemo im povjerenje, dođemo u situaciju kao što su Pjer Žalica ili Srđan Vuletić. Oni su prije deset godina snimili posljednji igrani film. Nagrađivani su na festivalima, ali deset godina nisu snimili film, bez obzira što je jednom reditelju veoma bitan kontinuitet – poručuje Seksan.

„Žaba“ se desi jednom ili nijednom

Šta je to ključno za dugovječnost jedne predstave?

– Ne bih da budem neskroman, ali u karijeri glumca takva vrsta predstave kao što je „Žaba“ desi se jednom ili nijednom. Nama su se, nekako, poklopili svi faktori, odličan tekst, divna podjela glumaca, tema… Kada baratamo emocijama u toj predstavi, ne smijemo da lažemo, jer publika je blizu nas i vidi kada stvari uradimo tehnički ili kada zaista dođu iz želudaca.

Izvor: Avaz.ba