Istanbul, najveći grad u Turskoj, koji se prostire na dva kontinenta, uvršten je na listu “50 najboljih mjesta za putovanje u 2024. godini” po preporuci poznatog turističkog magazina Travel + Leisure (T+L).
Turistički magazin T+L sastavio je popis “50 najboljih mjesta za putovanje u 2024.” prikazujući destinacije, gradove i iskustva koja su privukla pažnju urednika ovog časopisa i inspirisala ih da planiraju svoja putovanja za narednu godinu.
Lista, koja pokriva manje poznate destinacije i najpopularnija svjetska turistička odredišta poput Istanbula, ima za cilj inspirisati znatiželjne putnike da istražuju svijet na nove načine.
Bosforski (Prvi) most
Na osnovu ličnih iskustava, više od 20 stručnjaka za putovanja izdvojilo je 50 destinacija grupisanih u kategorije: “Kultura”, “Hrana i piće”, “Uzbuđenja u velikim gradovima”, “Trenuci na vodi”, “Ljubitelji prirode”, “Plažna atmosfera” (Beach Vibes) i “Putnici avanturisti”.
Živost Istanbula i kultne znamenitosti pružaju gostima grada jedinstvena životna iskustva, što su prepoznali i urednici ovog magazina. Njegova moderna tekstura, koja kombinuje prošlost i sadašnjost na dva kontinenta, svrstala ga je u jednu od najboljih turističkih destinacija, dok ga je magazin uvrstio u kategoriju “Uzbuđenja u velikim gradovima”.
Jedinstveno naselje Balat
“Istanbul, jedan od najpoznatijih gradova svijeta, sadrži historijske znamenitosti, arhitekturu koja odražava njegovu multikulturalnu strukturu, živahnu umjetničku scenu, jedinstveno kulinarstvo i širok spektar izbora za shopping”, navodi časopis T+L u objavi.
Ističe se i da su čitatelji T+L časopisa ove godine proglasili Istanbul “najboljim gradom u Evropi”. Spominju se obale grada, muzej Istanbul Modern koji je dizajnirao poznati arhitekta Renzo Piano inspiriran blistavim vodama Bosfora, Istanbulski muzej slikarstva i skulpture te cjelokupno istanbulsko poluostrvo.
Dolmabahče palača
U tekstu se navodi i luksuzni smještaj u Istanbulu, “blještavi” hoteli, doživljaji gastronomije, restorani sa Michelin zvjezdicama te shopping centri.
Kao najdinamičnija metropola Turske, Istanbul je uvršten na liste putovanja u različitim kategorijama koje su sastavile vodeće svjetske publikacije poput Conde Nast Traveller, Forbes i Time Out.
Zvuk novogodišnjih pjesama, miris hrane i stotine lampica i ukrasa neizostavni su dio zimske idile širom svijeta, a ako još uvijek ne znate gdje biste za zimske praznike, britanski Independent izabrao je 10 najboljih adventskih sajmova u Evropi.
Tako se na prvom mjestu našla Budimpešta, a sezona adventskog sajma nedavno je otvorena, a trajat će do 1. januara. Kako navodi ovaj medij, u Budimpešti vole ranije započeti božićnu sezonu.
Centralno mjesto okupljanja je trg Vorosmarty, ali to nije jedino mjesto gdje možete uživati u zimskoj čaroliji. Trg ispred bazilike svetog Stjepana također se pridružuje zabavi, gdje osim hrane i suvenira možete i klizati na ledu. Također, sličan sadržaj možete pronaći i na trgovima Deak i Fovam.
Na drugom mjestu našao se Advent u Zagrebu, koji počinje 2. decembra i trajat će do 7. januara. Interesantno je da se u Zagrebu Advent održava na brojnim lokacijama, tako će posjetioci moći uživati na različitim lokacijama. Inače, Advent u Zagrebu jedan je od popularnijih adventskih sajmova u Evropi pa nije čudno što se našao u užem izboru ovog britanskog medija.
Na listi su se našla i dva francuska grada – Lille i Strazbur, a interesantno je kako se na listi nije našao Pariz, kojeg mnogi smatraju jednim od najljepših evropskih gradova, naročito u zimskom periodu.
Vrlo očekivano, na listi najboljih adventskih sajmova našli su se oni koji se održavaju u Berlinu i Beču.
Kako navode, u Berlinu postoji više od 70 božićnih sajmova, a najveći je onaj koji se nalazi u Spandau, ali možete pronaći odlične štandove i na Gendarmenmarktu i Alexanderplatzu. Berlinski sajmovi otvoreni su od 27. novembra i trajat će do 30. decembra.
Poput Zagreba, Beč je jedna od najčešćih preporuka za novogodišnje praznike. Među najposjećenijim mjestima u gradu su tržnica ispred tvrđave Schonnbrunn te takozvano Božićno selo na Maria-Theresien-Platzu. Praznična atmosfera na pojedinim lokacijama u Beču započela je već 10. novembra, a zatvorit će se 7. januara.
Britanski medij izdvaja još i sajmove u Brugesu (Belgija), Kopenhagenu (Danska), Baselu (Švicarska) i Birminghamu (Velika Britanija).
Zima sa sobom, osim niske temperature, donosi i kišu, maglu i snijeg, odnosno povećanu vlažnost vazduha.
Kako bi lakše zadržavale toplotu u stambenim prostorima, današnje zgrade napravljene su tako da bi bile energetski efikasnije. No, upravo skupe fasade i PVC stolarija, ako ne praktikujete redovno provjetravanje, u vaš dom dovode novog neprijatelja – vlagu.
Sigurno ste primijetili kako se kada je napolju hladno u vašem zagrejanom stanu “zamagle” prozorska stakla. Riječ je o kondenzaciji koja nastaje zbog velike temperaturne razlike između spoljašnjeg i unutrašnjeg vazduha i jasan je pokazatelj da se vlaga uvukla u vaš životni prostor, piše Večernji list.
Vlaga se, međutim, ne nakuplja u stanovima samo zbog niske temperature napolju, već postoje i drugi faktori koji je izazivaju, kao što su pare od kuhvanja, peglanja i tuširanja, nedovoljno provjetravanje i neispravni ili neadekvatno koriščen sistem grijanja.
Dugoročno, vlaga, buđ i gljivice i domu mogu dovesti do zdravstvenih tegoba poput umora, migrene, nesanice, iscrpljenosti, razdražljivosti i alergijskih reakcija.
Jedno od riješenja svakako je redovno provjetravanje prostorija u kojima boravite. Optimalno bi bilo provjetravati barem pet puta dnevno, a preporučuje se sljedeće pravilo:
Ako je temperatura napolju ispod 0 stepeni, prozore bi trebalo otvarati samo na 5 minuta;
Kad je napolju 0 do 10 stepeni: U ovom temperaturnom rasponu dovoljno je oko 10 minuta provjetravanja;
Kad ima više od 10 stepeni: Prozore ostavite otvorenim oko 15 minuta.
Da li je provjetravanje zimi jedino rješenje?
Svakako, u cilju što racionalnije upotrebe energije, najbolje je uložiti i odlučiti se za ono profesionalno i trajno – kvalitetan ventilacioni sistem.
Kako je i rečeno, najvažnije u stopiranju vlage i buđi jeste to da prostori budu kvalitetno provjetreni konstantno, odnosno da je protok vazduha dovoljan.
Prije 34 godina napustio nas je bosanskohercegovački putopisac, slikar, karikaturista, velikan, čovjek, prijatelj – Zulfikar Zuko Džumhur.
Rođen je 24. septembra 1921. godine u Konjicu. Potiče iz ugledne stare ulemanske porodice.
Osnovnu školu i nižu gimnaziu završio je u Beogradu (gdje mu je otac radio kao imam), a višu gimnaziju završava u Sarajevu 1939. Počeo je studirati pravo, ali je prešao na likovnu akademiju i završio je u klasi Petra Dobrovića.
Prve crteže je objavio u Narodnoj armiji 1947., a od tada sarađuje kao karikaturista i ilustrator u Ježu, Borbi, Politici, Oslobođenju, reviji Danas, NIN-u kao stalni saradnik i urednik. Objavio je više od 10.000 karikatura.
“Nisam ni nesavremen, ni nemoderan, pokušavam i uspijevam da volim vrijeme i adete u kojima trajem i duram, i koje je i jedino moje vrijeme, moji trenuci, moji dani, moje godine i moj dragi vakat”, rekao je jednom Zuko Džumhur, kojem je cijeli svijet bila domovina, a sav ljudski rod njegova porodica.
Napisao je scenarij za više kratkih i tri igrana filma. Uradio je 35 scenografija za pozorište, a posljednjih deset godina života radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje.
Hodoljubio je Zuko svijetom, zapisivao i pričao, spajao ljude i rušio granice. Govorio je lagano, svima razumljivim, narodnim, pitkim jezikom objašnjavao i najsloženije pojmove iz svijeta umjetnosti, prirode, geografije, historije, društva i politike, zbog čega je bio blizak i cijenjen u svim slojevima društva, kako akademskim, tako i narodnim.
Zuko Džumhur je bio izuzetan čovjek. Sâm predsjednik SFRJ Josip Broz Tito se vrlo rado družio sa Zukom koji važi i za jednog od najvećih boema svoga vremena.
Za Zukino najpoznatije djelo Nekrolog jednoj čaršiji predgovor je napisao njegov veliki prijatelj, nobelovac Ivo Andrić.
Umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu 29. novembra 1989. godine.
Dugo će se još prepričavati Zukine misli i anegdote poput:
“Uvijek sam u bijelom svijetu više bio začuđen odnjegovanošću i ljepotom žena u poznim godinama, nego divnom i raskošnom svježinom mladih djevojaka.”
“Oaza u pustinji obraduje čovjeka kao tačka poslije dugačke i nezanimljive rečenice nekog gnjavatora i mehkosera.”
“Jednom je jedan trčao, i desi se da naiđe pored Zuke, a on ga, smijući se, upita: ‘Što, bolan, trčiš?’, a jedan mu odgovori: ‘Pa, zdravo je’, a Zuko mu uzvrati: ‘Samo ti trči! Allah je svakome propisao broj koraka, pa ti požuri da potrošiš svoje’.”
Stranica “Taste Atlas” objavila je članak o “10 najlošije ocijenjenih bosanskohercegovačkih jela i pića”.
TasteAtlas rangiranja ne bi trebala biti shvaćena kao konačan globalni zaključak o hrani. Njihova svrha je promovirati izvrsnu lokalnu hranu, poticati ponos na tradicionalna jela i pobuditi znatiželju o jelima koja niste probali.
Pogledajmo top 10 najlošije ocijenjenih jela i pića iz BiH:
Tufahija
Tufahija je desert napravljen od jabuka koje se kuhaju u vodi i šećeru, pune se kremom od badema ili oraha, zatim se kratko peku i prelijevaju šećernim sirupom. Porijeklo deserta je perzijsko – u BiH je došao s Osmanlijama koji su u prošlosti vladali zemljom.
Ovo osvježavajuće slatko tradicionalno se konzumira ohlađeno, posluženo u velikoj čaši, ukrašeno šlagom i trešnjom na vrhu.
Žilavka
Žilavka je najpoznatija bijela sorta grožđa iz Hercegovine. To je sorta svijetle kože koja proizvodi vina s visokim udjelom alkohola i svježom kiselošću. Iako nije isključivo vezana za tu regiju, Žilavka je snažno povezana s Hercegovinom i vjeruje se da je autohtona hercegovačka sorta.
U prošlosti se Žilavka uglavnom koristila u mješavinama, ali sada se promovira kao izvrsno monosortno vino. Vina su svijetla, svježa i mineralna, obično praćena citrusnim i biljnim notama. Najbolje ih je uživati mlada, ali neki proizvođači se odlučuju za starenje u hrastovim bačvama kako bi proizveli složenija i teža vina. Žilavka se najbolje slaže s laganijim jelima, a iznimno dobro ide uz janjetinu, jegulju, slatkovodnu ribu i jela od povrća.
Kalja
Kalja je staro seljačko jelo koje potječe iz BiH, s varijantama popularnim u Srbiji i području Like u Hrvatskoj. U prošlosti se jelo pripremalo s kombinacijom mesa janjetine ili ovčetine i kupusa ili bilo kojeg dostupnog povrća. Danas se uglavnom priprema s teletinom ili janjetinom, krompirom, kupusom, lukom, mrkvom i paradajzom.
Ovo varivo se kuha dok meso ne postane mekano. Kalja se tradicionalno poslužuje bez priloga, ali često se uz nju poslužuje kašikica kiselog vrhnja i nekoliko kriški hljeba. Jelo je posebno utješno u hladnim zimskim danima.
Sutlija
Sutlija je popularna bh. poslastica koja se sastoji od samo tri glavna sastojka: riže, mlijeka i šećera koji se kuhaju zajedno u istom loncu. Ovaj ukusni rižin puding vrlo je sličan turskom sütlaçu, koji je u BiH donesen za vrijeme vladavine Osmanskog Carstva.
Ovo slatko jelo može se konzumirati toplo ili hladno, a preporučuje se posipati ga cimetom, vanilijom ili naribanom čokoladom.
Popara
Popara, balkanska verzija kaše od hljeba, je drevno jelo koje se cijeni kao brzo i jednostavno rješenje za iskorištavanje ostataka hljebai hranjenje cijele obitelji u tom procesu. Budući da se jede u mnogim zemljama regije, postoje mnogi različiti načini njegove pripreme.
Dva ključna sastojka su hljeb, narezan ili natrgan na manje komade, i tekućina, obično mlijeko, voda ili čaj, koja se koristi za miješanje hljeba u meku masu. Tekućina se tipično miješa s puterom, biljnim uljem ili masti kako bi se dobilo obilnije jelo, piše Hercegovina.info.
Blatina
Blatina je crna sorta grožđa koja se isključivo uzgaja u Hercegovini. Vina proizvedena od Blatine obično su punog tijela, gusta i koncentrirana s zemljanim i voćnim notama koje su često popraćene dobro uravnoteženom mineralnošću.
Zanimljivo je da grožđe ima samo funkcionalne ženske cvjetove, što znači da mu je potrebno drugo grožđe za oprašivanje i prilično je teško za uzgoj. Zbog toga je dobilo osobit nadimak – praznobačva. Blatina se dobro slaže s raznim mesnim jelima, suhomesnatim proizvodima i starim sirom.
Sogan-dolma
Iako mu ime potječe od turskog soğan dolması, što se prevodi kao punjeni luk, ovo jelo je dio tradicionalne bosanske kuhinje. Sastoji se od glavica luka koje se blanširaju i pune ukusnom kombinacijom mljevenog mesa, riže, raznih začina i (po izboru) luka i naribane mrkve.
Kada se napune, glavice se slažu i polako kuhaju u pećnici, obično u maloj količini vode. Završni dodatak je sloj kiselog vrhnja ili kombinacija brašna i paprike, obično obilno namazan na vrh. Sogan-dolma je bosanski klasik, omiljen širom zemlje, iako se obično povezuje s južnim regijama.
Buranija
Buranija je ukusno varivo koje se sastoji od zelenih mahuna i komadića teletine kao glavnih sastojaka. Varivo se obično začinjava solju, paprikom, paprom i lovorovim listom, s dodatnim sastojcima poput luka, mrkve ili krompira.
Kuha se nekoliko sati dok se svi sastojci ne spoje svojim okusima i dok meso ne postane mekano, iako se buranija može pripremiti i bez mesa u vegetarijanskoj verziji jela.
Prijesnac
Prijesnac je tradicionalna pita od sira koja potječe iz područja Trebinja u Hercegovini i sjevernih dijelova Crne Gore. Pita se pravi s kombinacijom svježeg sira, kajmaka ili kiselog vrhnja, jaja, mlijeka, brašna, ulja, soli i praška za pecivo.
Tijesto se stavlja u namašćenu tepsiju i pita se peče dok ne postane zlatno smeđa. Jednom kada je gotova, prijesnac se odmah poslužuje dok je još topao. Iako nema puno informacija o ovom jednostavnom seljačkom jelu, vjeruje se da su ga lokalni stanovnici izvorno pripremali kako bi iskoristili ostatak sira.
Gurabija
Gurabija je klasični bosanski desert, vrsta okruglog, ravnog keksa od prhkog tijesta koji se obično pravi s brašnom, šećerom i uljem. Vjeruje se da ova slatka specijalnost ima orijentalno porijeklo i da je bitan dio kulture, tradicije i kulinarskog nasljeđa cijelog Balkana.
Iako postoji mnogo varijacija ovog deserta, keksi obično sadrže jaja, prašak za pecivo ili sodu bikarbonu, puter ili margarin, te mliječne proizvode poput mileram kreme, jogurta ili mlijeka. Kombinacija se tipično začinjava vanilin šećerom ili vanilin prahom, koricom limuna, orašastim plodovima i suhim voćem.
Vukovi i medvjedi su česta pojava u Bosni i Hercegovini i regionu.
Svakih nekoliko dana možemo vidjeti novi snimak medvjeda ili vuka u nekom naselju u BiH, a nisu rijetke i lisice.
Ovo potvrđuju i podaci Euronatura, fondacije koja se bavi prirodom u Europi. Prema podacima iz 2021. godine, vukova na Balkanu ima najviše u Europi.
Na dinarsko-balkanskom predjelu, koji uključuje Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Crnu Goru, Makedoniju, Albaniju, Grčku, Bugarsku i mali dio Srbije, postoji oko 4000 vukova. Slijedi karpatski predio (Ukrajina, Rumunija, Poljska) s oko 3600 vukova, prema procjenama.
S druge strane, po medvjedima je ova regija ‘tek treća’ u Europi. Rusija ih, prema procjenama, ima oko 10 hiljada, karpatski region oko 7630, dok Balkan ima ‘samo’ 3950.
Naravno, ovo su brojke iz 2021. godine, te je moguće da je situacija drugačija sada. Ipak, ovakve stvari se ne mijenjaju drastično u tri godine, tako da je vjerovatno još naša regija među vodećim u Europi, barem prema ovim parametrima.
Porijeklom iz Turske, ova poslastica vremenom je postala neizostavan dio domaćih trpeza. Tajna dobro pripremljenih tulumbi jeste da testo bude hrskavo spolja, a meko iznutra.
Po ovom starinskom receptu dobićete savršeno pripremljene tulumbe, a uspjeće i početnicima u kuhinji. Za još ukusnih recepata i slasnih gurmanluka posjetite sajt SuperRecepti.rs.
Sastojci:
Za tijesto:
4 krupnija jajeta
400 ml vode
100 ml ulja
250 g brašna
2 kašičice šećera
prstohvat soli
1 l ulja za prženje
Za sirup:
1 kg šećera
600 ml vode
kriške od pola limuna
Napomena: preliv treba napraviti dan ranije i ostaviti je da odstoji preko noći da se lijepo ohladi. Ovo je jako bitan korak.
Priprema:
U dublju šerpu staviti vodu, ulje, šećer i so. Kada proključa skloniti sa šporeta i ubaciti brašno. Miješati varjačom dok se ne napravi čvrsta smjesa u obliku lopte. Ostaviti testo 15 minuta da se prohladi. Dok se tijesto hladi vi pjenasto umutite jaja. Jaja dodajte testu i mikserom sjedinite. Kada vam se čini da ste dobili mekše, svilenkasto testo gotovo je. Tim tijestom punite špric za tulumbe.
U dublji tiganj ili pliću šerpu sipati litar ulja. U hladno ulje istiskajte tulumbe oko 10 cm dužine. Gledajte da ne budu jedna uz drugu jer će tulumbe narasti. Stavite tulumbe da se prže. U početku će se same okretati, a kasnije ih treba povremeno okrenuti.
Kada poprime zlatnu boju vaditi ih rešetkastom kašikom i stavljati ih u sirup (agdu). Isključiti ringlu i ostaviti ulje da se hladi, bar 10 minuta. Zatim istisnuti novu turu tulumbi i staviti ih da se prže. Kada je druga tura gotova prvu poređati u pleh a u sirup spustiti novu turu. Ponoviti dok ima tijesta. Kada su sve tulumbe gotove preliti ih preostalim sirupom i prekriti folijom. Ostaviti ih u frižideru da se hlade. Od navedene količine se dobije oko 40 tulumbi.
Holivudski veteran Clint Eastwood, glumac, redatelj i producent, vraća se s 93 godine iza kamere kao redatelj, snimajući film Porotnik 2.
Film snima u američkoj državi Georgiji, a u njemu će glumiti britanski glumac Nicholas Hoult i australska glumica Toni Collette, prenosi magazin People. U filmu će nastupiti i kanadska zvijezda Kiefer Sutherland i američka glumica Zoey Deutch.
Novi projekt živuće legende američkog i svjetskog filma je pravni triler čija radnja prati porotnika na suđenju za ubojstvo koji shvaća da je možda uzrokovao smrt žrtve i mora se uhvatiti ukoštac s dilemom treba li manipulirati porotom kako bi spasio sebe ili otkriti istinu i predati se. Bit će to prvi film tog višestrukog dobitnika Oscara nakon Cry Macho iz 2021.
Snimanje je nastavljeno nakon što su mnoge filmske produkcije zaustavljene zbog štrajka glumaca u SAD-u koji je počeo sredinom jula završilo nedavno.
Sarajevska grupa Nervozni poštar objavila je prije dva dana novu pjesmu koju su posvetili bh. Dijamantu Edinu Džeki. Riječ je o obradi pjesme “Zvali su ga lepi Zajko”, a zove se “Džeko, majstore”.
Pjesma ima već preko 77.000 pregleda, a oni koji su poslušali pjesmu, oduševljeni su što je posvećena jednom od naših najboljih fudbalera.
“Stadione guta k’o požar i ostavlja krš i lom. Tamo gdje je igr’o on kao da je proletio avion. Džeko, Džeko majstore, stadione dižeš na noge…”, dio je teksta.
Nervozni poštar je sarajevska grupa koja je osamdesetih godina na prostorima bivše Jugoslavije dominirala zajedno s brojnim bendovima nastalim u glavnom gradu BiH. No ono po čemu je ovaj bend bio zaista poseban jeste fuzija dva muzička žanra – folka i hard rocka, kombinacije koja je učinila da Nervozni poštar, doslovno preko noći, počne obarati sve rekorde u prodaji albuma.
