Category: Magazin

Za uspješno planiranje vrtlarskih radova važno je uzeti u obzir prikladne vremenske uslove. Iako posljednjih godina oni postaju sve nepredvidljiviji, dobro je držati se nekih osnovnih pravila stečenih tokom dugogodišnjeg iskustva.

Stoga je dobro voditi vrtlarski dnevnik u koji ćete iz godine u godinu zapisivati što ste i kada posijali te bilježiti dobivene rezultate.

To je važno i zbog izmjene vrtlarskih kultura, odnosno plodoreda. Tako se čuva plodnost tla i zdravlje vrta, osobito kod organskog uzgoja. U domaćem vrtu, na kojem se na manjim površinama izmjenjuje velik broj povrtnih vrsta i cvijeća, plodored se mora izrađivati planski. Kod plodoreda u obzir treba uzeti zahtjeve pojedinog povrća obzirom na: crpljenje hranjivih tvari iz tla (smatra se da povrće jako crpi tlo); utjecaj štetnika i bolesti na pojedinu kulturu i međusobno podnošenje povrća. Da gredice ne bi ostale prazne, vodite računa o prikladnom vremenu sjetve.

Mart
Početkom mjeseca grabljama treba skinuti površinski neraspadnuti sloj malča, posuti gredice kompostom i ostaviti zemlju nekoliko dana da se ugrije. Ako je tvrda i nabijena treba je rastresti vilama. Tek onda počinjemo sa sjetvom. Nakon što je obavimo, vraćamo malč između redova. U prvoj dekadi sije se špinat, luk, mrkva, grašak, poriluk, celer i salata. Također se naklijava krumpir. U drugoj dekadi sijemo papriku, paradajz, kupus i špinat u zaštićene gredice. I dalje se sije celer, rotkvice, grašak, mrkva, salata, pastrnjak, peršin i kopar. U trećoj dekadi sadimo salatu glavaticu, kelj, kupus, korabicu, a u zaklonjen prostor sijemo lubenicu i dinju.

April
Presađujemo lončanice i balkonske biljke te ih stavljamo na otvoreno.. U prvoj dekadi treba završiti sjetvu luka, graška i mrkve. I dalje se rasađuju kupus, cvjetača, korabica i blitva. Na prelazu iz prve u drugu dekadu sade se krumpir i šparoga. U drugoj dekadi sijat ćemo endiviju, brati rotkvice, mladi luk, salatu i špinat. Pred kraj mjeseca možemo na otvoreno posijati lubenice, dinje, krastavce, rajčice i mahune vodeći računa o pojavi kasnih mrazeva. Izniklo povrće možemo od mraza štititi pokrivanjem novinskim papirom, folijom, slamom i lišćem ili nadimljavanjem između redova povrća i stabla voća (paljenjem suhe slame, sijena i lišća).

Maj
Zbog mogućeg mraza još uvijek je potrebno voditi računa o posijanim i posađenim biljkama. U prvoj dekadi maja prihranjujemo povrće gnojivima biljnog porijekla. Također se sade celer, paprika i krastavac na otvorenom. Oko polovine mjeseca posijat ćemo krastavce, kupus, tikvice i dinje, ako to već nismo učinili. Za branje dospijeva kelj, salata, rabarbara, blitva, a za rasađivanje patlidžan, paradajz i paprika. U dijelu vrta odvojenom za ljekovito bilje ii između povrća treba zasijati kim, anis, kopar, borač i drugo bilje. Zbog obilnih padavina potrebno je voditi računa o pojavi puževa i primijeniti neko od zaštitnih sredstava. I dalje stalno brinemo o kompostu zalijevajući ga i puneći prazne pregrade.

Juni
Prva dekada juna idealna je za sjetvu kupusa i cvjetače. I dalje vodimo računa o posijanom i posađenom povrću štiteći ga i prihranjujući gnojivima biljnog porijekla. U vrtu uveliko za branje dozrijevaju kupus, kelj, rana cvjetača i korabica kao i mrkva, grašak, tikvice i krastavac. U drugoj dekadi sijat ćemo zimsku endiviju i rotkve. Sada je pravo vrijeme da povrće prihranjujemo tekućim gnojivom od gaveza, jer biljke razvijaju veliku lisnu masu. Kupusnjačama treba povremeno dodavati kompost kao i blitvi, celeru i poriluku. Vodit ćemo računa da je površina gredica uvijek prekrivena nasjeckanim vrtnim otpacima, slamom i lišćem.

Juli
U prvoj dekadi jula obavlja se sjetva mahuna i kornišona za jesenju potrošnju i sade kupus, kelj i cvjetača. Za vađenje i trošenje stižu češnjak i krumpir . U drugoj dekadi sijat ćemo jesenje rotkve, kineski kupus, presađivati cvjetaču i brati dozrelo povrće u vrtu. Između povrća treba nastirati nasjeckanom koprivom, gavezom i prihranjivati tek rasađene biljke tekućim gnojivom napravljenim od listova kupusa. Pred kraj jula za branje dozrijeva paprika, a ako je sunčano vrijeme možemo vaditi i luk. Većini jednogodišnjih biljaka treba ukloniti sjemenske čašice, da i dalje cvjetaju duboko u jesen, a možete i skupljati sjeme.

August
U prvoj polovini mjeseca brat ćemo papriku, patlidžan, paradajz, razne salate, dinje, lubenice, korjenasto i sve drugo povrće. Još uvijek možete posijati niski grah, pa i niske sorte graška. Sredinom mjeseca obavit ćemo sjetvu salate, luka srebrenca, rotkvi, rotkvica, uz redovno branje dozrelog povrća. Luk možete povaditi, osušiti i ostaviti na suhom i prozračnom mjestu. Ovaj mjesec je idealan i za branje ljekovitog bilja i razmnožavanje ruža i različitih lisnatih grmova. Kineski kupus možete sijati u prvim tjednima augusta, kao i rotkvu i rotkvicu. August je i vrijeme sađenja novih jagoda koje je svake dvije godine dobro preseliti.

Septembar
U prvoj dekadi njegujemo rasad salate i luka srebrenca na otvorenoj gredici. Mogu se posijati zimska salata, špinat i rotkvice. Endiviju možemo povezati da bi unutrašnji listovi bili mekši i sočniji. Polovinom mjeseca sijat ćemo rotkve, špinat i salate svakih 7-10 dana. Pred kraj mjeseca brat ćemo mahune, kornišone, rajčice, papriku, bundeve i drugo jesenje povrće. Stabljike mahune nećemo čupati nego orezati do zemlje. Da glavice kupusa ne bi popucale u vrijeme velikih kiša, možete nožem zarezati stabljiku i tako spriječiti nagli priljev vode u biljku. U voćnjaku beremo rane sorte jabuka i krušaka, orezujemo bobičasto voće. Početkom septembra još možemo saditi nove jagode.

Oktobar
U prvoj dekadi sadimo češnjak, rasad lučica, salate, luka srebrenca. Sredinom mjeseca obavit ćemo sjetvu ozimog špinata, presaditi rabarbaru i staviti paradajz na dozrijevanje. U trećoj dekadi možemo nedozrele glavice cvjetače prenijeti u podrum na dozrijevanje, a iz vrta vaditi korjenasto povrće, brati cvjetaču, kupus, hren i rotkve. U vrtu možemo ostaviti kupusnjače, poriluk, peršin, blitvu i zimske salate. najviše vitamina i minerala imaju svježe ubrane biljke, zato ih u vrtu ostavimo što dulje. Prije prekopavanja i gnojenja stajskim gnojem dobro je zemlju dati na analizu. Kad znamo njezine karakteristike možemo je gnojiti koliko je potrebno.

Novembar
Prije pojave snijega treba ukloniti ostatke povrća i ljekovitog bilja, isjeckati i staviti na kompost. Sve lišće, pokošenu travu i usitnjene grančice iskoristit ćemo za pravljenje visoke gredice ili staviti u kompost koji ćemo zatvoriti slojem zemlje a preko staviti crnu foliju. U prvoj dekadi novembra vadit ćemo preostalo korjenasto povrće i spremiti ga za zimu. Sredinom mjeseca, a prije pojave mraza obrat ćemo kupus i pripremiti zemljište za zimu. U trećoj dekadi brat ćemo glavice kelja pupčara, ali tek nakon što ih uhvati prvi mraz. Također ćemo ostavljati povrće za zimu u trapove ili podrume. Obavljamo gnojenje, osobito stajskim gnojem.

Decembar
Sve raspoložive organske tvari poslagat ćemo nasjeckane po gredicama. Brinut ćemo o voću i uređivati dvorite onoliko koliko to vremenski uvjeti dozvole. Potkraj mjeseca ćemo u tople gredice posijati salatu i luk za proljetnu upotrebu ili papriku za rano presađivanje. Siječanj je idealan za pravljenje plana sjetve i sadnje. Sve stavite na papir. Pročitajte bilješke iz prethodne godine trudeći se da u ovoj izbjegnete eventualne pogreške. Redovito pregledajte trap i uklanjajte sve trule plodove. Organski otpad iz kuhinje stavljajte na kompost vodeći računa da je masa uvijek zatvorena debljim slojem zemlje. Redovito hranite i pojite ptice, pišu 24sata.hr.

izvor: 24sata.hr

Zaražena jedinka virus može šest dana prenositi bez pojave ikakvih simptoma, a za to vrijeme može zaraziti više kolonija

Virusna bolest pogađa hiljade pčela i eksponencijalno se širi Velikom Britanijom.

Riječ je o virusu hronične paralize pčela (CBPV) koji je zabilježen 2007. u Lincolnshireu. Desetak godina kasnije evidentiraju ga u 39 od 47 engleskih, kao i u šest od osam velških regija, pokazuju podaci istraživanja provedenog među više od 24 hiljade pčelara.

Virus uzrokuje drhtavicu, nemogućnost letenja te smrt u roku od samo sedam dana. Hrpe uglinulih pčela mogu se vidjeti diljem zemlje, piše Guardian.

Virus se brže širi u velikim košnicama

Naučnici predvođeni profesorom Gilesom Budgeom sa sveučilišta u Newcastleu ustanovili su da se virus među pčelama profesionalnih pčelara širi brže neko kod malih, amaterskih uzgajivača.

Studija je objavljena u časopisu ‘Nature Communications’. Naučnici su analizom više od 130 hiljada uzoraka meda iz 25 zemalja došli do jasnih dokaza kako se virus širi dvostruko brže u profesionalnim košnicama u Velikoj Britaniji nego u drugim zemljama. Objasnili su kako se virus u velikim košnicama širi brže zbog velikog broja stanovnika.

Profesionalni pčelari pokušavaju spasiti pčele dovođenjem novih matica, no po nekim podacima to bi moglo dodatno ugroziti pčele ako se “uveze” zaražena matica.

– Pčelari kod nas nisu toliko veliki. Prosječan pčelar u Velikoj Britaniji ima oko 100 do 200 kolonija, dok onaj u SAD-u ima deset hiljada – objašnjava Budge.

Bolest otkrivena i kod bumbara i mrava

CBPV je poznat stoljećima, prve simptome opazio je još Aristotel, no čini se kako se sada rapidno širi. Prevalencija je u SAD-u 2007. bila svega 0.7 posto da bi 2014. bila čak 16 posto. Udvostručen je i broj zaraženih pčela u Italiji, dok je u Kini bolest nekada imalo devet, a sada 38 posto pčela.

Zaražena jedinka virus može šest dana prenositi bez pojave ikakvih simptoma, a za to vrijeme može zaraziti više kolonija, piše Guardian. No, prosječna pčela ne udaljava se više od deset kilometara od kolonije, a naučnici su virus pronašli i na udaljenostima od četrdeset kilometara. Vjeruje se da su “krivac” pčelari koji košnice imaju na različitim, međusobno relativno malo udaljenim lokacijama.

Bolest je otkrivena i kod bumbara te mrava, no način prijenosa među njima zasad nije poznat.

Rob Nickless, čelnik Udruge pčelara, kaže da bi najnovija studija mogla pomoći proizvođačima da bolje razumiju bolest. Istraživači će nastaviti raditi na genetici bolesti kako bi vidjeli je li došlo do mutacije te kako je bolest stigla u Veliku Britaniju.

izvor: focus.ba

Hamdija Mulić: “Ramazanske noći” priča objavljena 1914. u Mostaru

Bilo je to podavno, ja sam bio još dječak, kad je naš mjesec ramazan bio u zimi.

Noći su mračne. Oštri sjevernjak brije, zrak studen a ledina i puti cakle sa ledom. Priroda svojim žalosnim licem izgubila je majsku ljepotu i septembarski miris. Nigdje nikoga da na cesti stoji, osim što sretaš sijeldžije s fenjerima kako gotovo trkom idu komšiji na sijelo.

U kućama su svijetlile svjetiljke, pa iz njiha s donjih bojeva zuri kroz prozore svjetlo kao iz špilja. Dašta, kad su sve kuće pokrivene snijegom.

— Eno, gori, majko, još svijetle kandilji na munari! — kliče mali Muhsin kad je ugledao munaru na kojoj su gorili kandilji pa izgleda kao da zvijezde sjaju.

Bilo nas je dosta tu noć na sijelu. Majke s djecom po sijelima, a oci bogme u kahvi sami bez djece, da mirno posjede i porazgovore se.

— U…haj! Peče se četenija! — zavikaše djeca kad su čula od žena i djevojaka da će peći slatko i omiljelo u nas jelo — četeniju.

Naravno, da je sada nastalo pravo veselje. Četenija se kuha, i razvija se za nju ukuhano mlivo, sa šećerom, pa pri tome poslu djevojke pjevaju naše narodne pjesme. Ovamo u sobi velikoj posjele su neke žene te slušaju obično šta sijeda naša nena pripovijeda. Dašto i mi smo djeca uz nenu.

— Ama šta kažeš, prikazuje se? — u čudu će jedna žena prama drugoj koja je o prikazama povela riječ.

— Eto, drugo, da nije sad ramazan, rekla bi da ih ima i večeras… Ama, uh, kad mi na um pane, ima ih, pa eto…

— Ja sam vidjela ženu u bijelu sa zlatnim kosama — druga će opet.

— To je vila!

— De, duše ti, šutite! — najednoć će sijeda nena — Kako znam za se, vazda se o tome prikazivanju priča, pa nikad nema ništa.

To ste vi strašive, pa vam se prikazuje, rekao bi naš Abdullah efendija, pa Bogme i jest. Ja nijesam do sad nikad ništa vidjela, a eto kako kaže Abdullah ef. sramota je i grehota u to i vjerovati.

Kad je to nena izgovorila, malo je i nama djeci bilo lakše jer, nije šala, mi smo se svi prepali, pa još kad pomislimo da nam valja po mraku kući…

Sada je četenija bila gotova. Svi zasjeli za sofru, pa se naslađivali njome.

— Baš je u redu! — veli nena, da pohvali djevojke. Poslije toga opet smijeh, šala i džumbus…

U neko doba noći počesmo se rasipati. Nama je djeci još uvijek u glavi prikaza. Idemo mi ovako kroz neki tijesni sokačić, a ja nešto ugledah…

— Uh! — vrisnuše i druga djeca.

— Ne bojte se! veli nam tetka — ono je Bajro bubnjar.

— Pa kud će sad? — pitamo mi.

—Ide, bogme, ranije svojoj kući da do ručka pospava — reče tetka — a mi se utješismo i tako dođosmo kući.

Mi uz ramazan ručamo kad bude pred zoru sat-dva. Na ramazanski nas ručak budi top ili još običnije bubnjar. Eno ga na, čuje se gdje buba!

To pred vratima aginim buba stari Ciganin Bajro u bubanj, da aginu maju (domaćicu) budi, da spremi ručak. Bajro se ne boji prikaza. Prevalio preda se bubanj od volovske kože, pa udara po njemu. Uz Cigu ti je obično i njegov sinčić, da pred njim drži fenjer.

— Bum, bum, dande-ga, bum! — čulo se jednako niz sokake, a da nije zaboravio ni jednih vrata, budi Cigo muslimane da ustanu, jer eto sad će zora zabijeliti, valja postiti…

A kad osvane bajram?! Eh,tad još veselja oko bubnjara. Samo da ga vidiš! Sav se okitio čevrama i maramama što su ga djevojke darovale. Ala je bio nakićen!

— Juh! Aj! Eto bubnjar! Dan-da-ga-bum! — trčala djeca za njim i vikala. Pred svakom kućom bubnjar stoji, da se dariva.

Da. Drhtao je siromah Cigo čitav mjesec, noću idući po studeni, a sad on valja da štogod dobije zasluge.

Pitajte bubnjara ima li prikaza, pa će Vam kazati:

— To je budaleština! Nikad se ne plaši toga, jer, brate, prikaza nema!

Biografija: Hamdija Mulić (1881—1944)

Mekteb i osnovnu školu pohađao je u rodnom Konjicu, a Nižu gimnaziju i Učiteljsku školu završio je u Sarajevu, gdje je i umro 8. januara 1944.godine. Kao učitelj službovao je u Konjicu i Hrasnici, a od 1913. godine pa do mirovine, radio je u Sarajevu.Uz učiteljsku službu predavao je pedagoške predmete u Učiteljskoj školi i Gazi Husref-begovoj medresi. Sarađivao je u časopisima: Behar, Pobratim, Smilje, Gajret, Biser, Školski vjesnik, Učiteljska zora, Pravda, Novi behar i dr. U listu Behar objavio je tridesetak priča, zabilježio isto toliko narodnih pjesmama i više  pripovijetki. Jedan broj književnih radova objavio je pod pseudonimom Ata Nerćes. Kako je Hamdija Mulić pisao o odgoju i značaju knjige u prosvjećivanju, govore mnogi njegovi tekstovi koji su i danas aktuelni. — Ima inteligentnih ljudi, koji se kite znanjem i umiećem, ali pravo ne shvaćaju plemenitu svrhu na zemlji, te su sa etičkog stajališta pravi idioti… Svrha je pravoga odgoja da se u odgajanicama obrazuje samo onakav inteligent, koji će im dati sigurnu sposobnost da mognu razlikovati dobro od zla; da im dobro izlazi iz duše, kao da i iz duše mrze sve ono, što nije dobro za nj, ni za druge…

Nije dosta samo natrpati dječju dušu znanjem, nego treba da i najmanji dio nauke utječe na dobar odgoj mladeži… —  pisao je rahmetli Hamdija Mulić. (miruhbosne.wordpress.com)

Hamdija Mulić: Iz života za život, Mostar, 1913.

Izvor: D. Tomašević (2014.) Bajram ide… Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine

Za Akos.ba priredio: Mirza Pecikoza

Popularni bend Dubioza kolektiv objavio je sinoć na svojoj zvaničnoj stranici urnebesan videospot s pjesmom koja je očito napisana za “potrebe” trenutne situacije u BiH, u susret 1. maju prazniku rada u doba korona pandemije.

“I ja sam odlučio da se ubacim u ovaj biznis za nabavku respiratora za Vladu Federacije, pa sam posadio malinu”, poručuju na početku spota…

“A, dok traje karantin i vlada panika, tonemo brže i od titanika. Opet pokazuju sve naše vlade kako se stručno u nevolji krade…”, jedan je od stihova pjesme “Sretan 1. maj”…

Pogledajte i poslušajte…

https://www.facebook.com/dubioza/videos/546596812666150/

Budi joj oči kojima će gledati

Došao čovjek poeti Menfalutiju (muslimansko-arapski pisac) i požalio mu se u kakvoj je neprilici.

Nedavno se oženio djevojkom koja mu je unijela sreću u život da bi poslije godinu dana dobila očnu bolest i oslijepila. Htio je da se rastane od nje pa je tražio savjet od Menfalutija. On mu je odgovorio: „Ona je slijepa što se tiče vida, ali njeno srce vidi jer je vjernica. Čuvaj je i budi joj oči kojima će gledati! Budi joj ruka kojom će se pomoći!

Budi joj noge kojima će hodati! Nemoj je ostaviti pa da budeš poslušan šejtanu jer to ona tebi ne bi učinila da se tebi desi! Ne budi razlog njenoj neprilici pa kad u gluho doba noći ustane da ne udari u zid pa da krvari i da se njena krv mješa sa suzama koje su izazvane zbog njenog milog koji ju je ostavio!

Ona je ta koju je Allah odredio da bude pored muškarca koji će uspostaviti hilafet, da popravi ummet, da odgoji vođe i mudžahide. Ako to nisi shvatio znaj da ja pričam pametnima i savjetujem druge i ako odlučiš da se rastaviš s njom, znaj da moj govor može koristiti samo insanu – pravom čovjeku koji ima um i srce, a ne onom slijepog srca. …oči nisu slijepe, već srca u grudima. (Hadždž, 46)

izvor: akos.ba

 

Građane BiH koji su danas krenuli u Neum iznenadila je “potvrda o izvršenoj dezinfekciji prijevoznog sredstva” koju su na ulazu u Neum morali platiti 10 KM. Od početak pandemije, dezinfekcija točkova je bila obavezna, no do danas se nije naplaćivala.

Načelnik Neuma Živko Matuško potvrdio je za N1 da je odluku donio Štab civilne zaštite, a da potvrdu naplaćuje Veterinarska stanica, te da će ti novci biti utrošeni na sredstva za dezinfekciju, gorivo, ljude koji provode ovu mjeru.

“Dezinfekcija točkova na ulazu u Neum plaća se pet, odnosno 10 KM, zavisno da li je riječ o osobnom automobilu ili transportnom vozilu. Štab civilne zaštite donio je ovu odluku. Ukoliko ostane novca, štab civilne zaštite odlučiće gdje to ide”.

Matuško smatra kako je odluka zakonita i da će sva sredstva koja budu prikupljena, biti transparetno raspoređena i prikazana.

Ovo nije prva kontravezna mjera koju je donio Štab civilne zaštire Neum. Podsjetimo da je donedavno na snazi bila i naredba po kojoj bez negativnog testa na koranavirus niste mogli ući u općinu Neum. Van snage je stavljena u ponedjeljak.

izvor: N1

Čovjek se godinama prilagođava situacijama koje ga zadese i u svemu tome traži način da opstane. Suočeni sa pandemijom virusa COVID-19 shvatamo koliko i nismo najdominantija vrsta koja može za sve iznaći rješenje, nego ipak moramo da se prilagođavamo, korigujemo svoje aktivnosti i ponašanja kako bismo ostali zdravi i preživjeli. Pored niza negativnih posljedica koje izaziva pandemija virusa COVID-19, primjetno je i mnogo pozitivnih promjena po pitanju okoliša.

Uslijed brojnih mjera zabrana mnoge firme su prekinule sa proizvodnjom, turističke agencije su također zatvorene zbog čega su putovanja otkazana, usljed zabrane kretanja na ulicama je daleko manji broj vozila, javni prijevoz se ne odvija. Ovim je evidentno popravljen kvaliteta zraka i drastično je smanjena  količina otpada na ulicama. Nema ljudi – nema otpada. U cilju suzbijanja virusa organizovana su dodatna čišćenja pa je grad čist. Ipak, ponegdje ćemo susresti  neku bačenu masku i rukavice, opušak od cigarete ili ostavljen otpad nakon roštilja na izletištu. Sve nam ovo govori da je ekološka svijest građana na niskom nivou i da bi se ubrzo moglo vratiti na ono staro, ili čak gore, stanje čistoće odnosno nečistoće naših ulica i zelenih površina.

COVID-19 će zasigurno proći, zakonske mjere će se ukinuti. Međutim, maske bi nam se ubrzo mogle vratiti kao posljedica našeg dugoročnog nemara prema prirodi. Štetne čestice iz zraka mogle bi biti opasnije po naše zdravlje od COVID-19 zbog čega bi maske postale neophodne. Da li ćemo zaista pristati na ovu mogućnost ili ćemo dati svoj mali doprinos za  očuvanje životne sredine ovisi od nas samih.

Proteklih sedmica svi intenzivno mislimo o svom zdravlju i poduzimamo mjere koje bi ga očuvale. Krajnje je vrijeme da počnemo misliti i o otpadu i važnosti čiste i zdrave okoline.

U cilju sprečavanja dodatnog zagađenja grada Let’s Do It tim u Bosni i Hercegovini pokrenuo je “Let’s Do It- eCOVID kampanju” koju realizuje uz podršku operatera ambalažnog otpada Eko život, Dita d.o.o. i Europlakata. Naša je želja da ovom kampanjom ukažemo ljudima na važnost bacanja otpada u kante i da skrenemo pažnju na čiste ulice za koje želimo da takve i ostanu. Pozivamo sve sugrađane da savjesno i odgovorno odlažu svoj otpad, brinu o okolini i budu ti koji će uticati i na druge da se odgovorno ponašaju kako bismo svi zajedno bili dio rješenja, a ne zagađenja.

Za život u boji prirode, vaš Eko život i Let’s Do It!