Eppur si muove, odnosno “ipak se kreće” jedna je od najpoznatijih rečenica u povijesti znanosti. Navodno ju je pred inkvizicijskim sudom izrekao talijanski fizičar, matematičar i astronom Galileo Galilei (1564. – 1642.), otac moderne znanosti. Ta je rečenica stoljećima i lajtmotiv sukoba između znanosti i religije, odnosno znanstvenika i visokih predstavnika Crkve.
Posljednji takav sukob u slučaju Galileo buknuo je 2008. godine kada su se fizičari Sveučilišta Sapienza u Rimu usprotivili dolasku tadašnjeg pape Benedikta XVI. jer je on u jednom govoru još kao kardinal Ratzinger ponovio tvrdnju filozofa Feyerabenda da je “crkveni proces protiv Galileja bio opravdan i pošten”.
Legendom o glasovitoj rečenici “Ipak se kreće” bavi se i poznati američko-izraelski astrofizičar Mario Livio (75) koji je nedavno objavio novu biografiju slavnog znanstvenika “Galileo and Science Deniers” (Galileo i poricatelji znanosti). Livio smatra da ova legenda predobro zvuči da bi bila istinita.
– Bilo bi ludo da je Galileo to rekao pred inkvizicijom – kaže Livio koji je dugo istraživao porijeklo slavne rečenice te objavio znanstveni rad o svojim otkrićima.
Što znamo o Galileovu životu?
Rođen je u Pisi, u dobrostojećoj obitelji sa šestero djece. Njegov otac Vincenzo Galilei bio je teoretičar glazbe pa je mali Galileo u djetinjstvu učio svirati razne instrumente. Razmišljao je o tome da postane svećenik, ali je na očev nagovor upisao medicinu na Sveučilištu u Pisi gdje je spoznao da je njegova ljubav zapravo matematika. Poslije je i predavao matematiku na sveučilištima u Pisi i Padovi.
O njegovu privatnom životu ne zna se puno. Galileo nije bio oženjen, ali je 18 godina bio u vezi s venecijanskom ljepoticom Marinom Gambom koja mu je rodila troje djece, kćeri Virginiju i Liviju te sina Vicenzija. Budući da su mu izvanbračne kćeri bile teret, Galileo ih je kao tinejdžerice poslao u samostan u blizini Firenze, a sina je poslije uz pomoć političkih veza priznao kao svog nasljednika. Unatoč Galileovu postupku, Virginia, odnosno časna Marija Celeste, bila je iznimno povezana s ocem i brinula se o njemu. Umrla je mlada, sa 34 godine. Američka znanstvena publicistica Dava Sobel istražila je život Marije Celeste i u talijanskim arhivima pronašla 124 pisma koje je kao redovnica napisala svome ocu. Tako je nastala knjiga “Galileova kći” koja je početkom 2000-ih bila bestseler.
Što se dogodilo 1610. godine?
Prekretnica u Galileovu životu zbila se 1610. godine kad je uz pomoć teleskopa došao do čudesnih spoznaja. Otkrio je da je Mjesec stjenovito tijelo slično Zemlji i da Venera pokazuje mijene, što je bio izravni dokaz da se vrti oko Sunca. Uz pomoć teleskopa Galileo je spoznao da oko Jupitera kruže četiri mjeseca te da Sunce ima pjege, koje pokazuju da rotira.
Galileova su otkrića bila snažna potvrda heliocentrične teorije svemira poljskog astronoma Nikole Kopernika (1473.- 1543.) i potpuno su srušila dotadašnju sliku svijeta, sagrađenu uglavnom na biblijskoj Knjizi postanka prema kojoj je Zemlja centar svijeta i oko nje se vrte svi nebeski objekti.
Galileu su ta otkrića priskrbila puno problema jer Crkva na njih nije reagirala s odobravanjem te mu je 1616. godine zabranila da poučava Kopernikovo učenje. No, Galileo se nikako nije mogao pomiriti s nametnutom zabranom pa je 1632. godine objavio glasovito djelo “Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo tolemaico e Copernicano” u kojem je iznio Kopernikov sustav. Zbog toga je 1633. godine u lancima odveden u Rim pred inkvizicijski sud. Morao se javno odreći Kopernikova učenja i proglašen je heretikom, zbog čega je ostatak života proveo u kućnom pritvoru. Proces koji je inkvizicija vodila protiv Galilea postao je simbol sukoba između znanosti i vjere, a Crkvi je priskrbio stoljetnu stigmu “neprijateljice znanja”. Papa Ivan Pavao II. tek se 1992. godine ispričao za zlodjela inkvizicije i priznao da je Galileo mnogo propatio u rukama ljudi i crkvenih tijela.
Kad se u knjigama pojavljuje legendarna fraza?
Najraniju Galileovu biografiju napisao je njegov štićenik Vincenzo Viviana 1655./1656. godine. Prema Liviju, rečenica “Ipak se kreće” prvi se put pojavljuje u jednom odlomku knjige “Talijanska knjižnica” Giuseppea Barettija koja je objavljena 1757., dakle više od 100 godina nakon Galileove smrti. To bi mogao biti jedan od pokazatelja da je priča mit.
Utvrđivanjem porijekla poznate fraze bavio se i talijanski povjesničar Antonio Favaro koji je četiri desetljeća proučavao Galileov život i djelo te objavio “Radove Galilea Galileija”. Favaro je 1911. godine objavio i nekoliko članaka u kojima je detaljno obrazložio svoje napore na utvrđivanju porijekla poznate fraze.
Te godine Favaro je primio pismo od Belgijca Julesa Van Bellea koji je naveo da posjeduje sliku, nastalu oko 1643., dakle ubrzo nakon Galilejeve smrti 1642. godine. Slika je pripisana španjolskom slikaru Bartoloméu Estebanu Murillu, a prikazuje Galilea u zatvoru kako u desnoj ruci drži čavao kojim je očito na zidu urezao putanju Zemlje oko Sunca s riječima “Eppur si muove” napisanima ispod. Van Belle, koji je biografu Favaru poslao fotografiju Murillove slike, smatrao je da je to umjetničko djelo nekada pripadalo vojnom zapovjedniku Ottaviju Piccolominiju, bratu nadbiskupa u Sieni. Zanimljiva je koincidencija da je Galileo u nadbiskupskom domu u Sienni služio prvih šest mjeseci kućnog pritvora. To je otvorilo mogućnost da je Galileo izgovorio glasovitu rečenicu, samo ne pred inkvizicijom.
Kako je Livio našao tajanstvenu sliku?
Ipak, Murillovu sliku nikad nisu pregledali neovisni povjesničari umjetnosti. Kad je Mario Livio odlučio nakon više od jednog stoljeća istražiti Favarove spoznaje, ustanovio je da nitko ne zna gdje se nalazi intrigantna slika.
– Prvo sam htio doći do stručnog mišljenja o pripisivanju slike Murillu. U tu svrhu poslao sam kopiju slike stručnjacima za Murillovo slikarstvo, dvojici u Španjolskoj, jednom u Velikoj Britaniji i jednom u SAD-u. Svi su neovisno jedan o drugome odgovorili da su, iako je teško pružiti uvjerljiva mišljenja na temelju fotografije, pri razmatranju stila, teme i relevantnih povijesnih činjenica prilično uvjereni da Murillo nije naslikao sliku ‘Galileo u zatvoru’. Jedan mi je stručnjak rekao da slikar vjerojatno nije Španjolac, a drugi je sugerirao da slika potječe iz 19. stoljeća – ispričao je Livio.
Nakon otprilike godinu dana traganja Mario Livio je konačno ponovno otkrio gdje se nalazi tajanstvena slika. Jedan od Van Belleovih potomaka prodao je sliku 2007. godine na aukciji u Antwerpenu, a pritom je aukcijska kuća Campo&Campo sliku datirala u 19. stoljeće. Nadalje, predstavnik aukcijske kuće potvrdio je Liviju da na slici nisu našli ni potpis autora, ni godinu nastanka slike.
– Pa što možemo odgovoriti na pitanje je li Galileo rekao glasovite poznate riječi? Povijesni dokazi upućuju na to da se priča prvi put pojavila, ili je barem dokumentirana, tek sredinom 18. stoljeća, dugo nakon Galileove smrti. Zbog toga je vjerojatnije da je taj moto dvojbene autentičnosti. Bez obzira na to, bilo bi uzbudljivo kada bi sadašnji vlasnik slike ‘Galileo u zatvoru’ dopustio da se ona temeljito istraži kako bi se utvrdila točna starost djela. Čak i ako Galileo nikad nije izgovorio te riječi, one imaju određenu važnost za naša trenutna, problematična vremena kada su čak i dokazane činjenice na udaru poricatelja znanosti. Galileov legendarni intelektualni prkos, ‘usprkos onome u što vjerujete, to su činjenice’, postaje važniji nego ikad – zaključio je Mario Livio u časopisu Scientific American.
Jutarnji list
