Prema novom istraživanju, milioni udara groma možda su upravo ono što je trebalo da započne život na Zemlji jer je jedan od ključnih sastojaka potrebnih za život kakav znamo fosfor.
Rezultati istraživanja govore nam da je mnoštvo udara gromova koji su se dogodili dok je Zemlja bila mlada, prije 4 milijarde godina, možda otključalo potrebnu količinu fosfora da stvori temelje za život.
Fosfor je potreban molekulama koji čine osnovne ćelijske strukture i ćelijske membrane, pa čak i čini fosfatnu okosnicu DNK i RNK, rekao je Benjamin Hess, autor studije i student postdiplomskog studija na Univerzitetu Yale na Odjelu za nauke o planeti.
“Većina fosfora na ranoj Zemlji zarobljena je u mineralima koji su u osnovi netopivi i nereaktivni, što znači da se od njih ne mogu stvarati biomolekule potrebne za život. Udari groma pružaju novi mehanizam za stvaranje fosfora u obliku koji može stvoriti važne spojeve za život”, rekao je Hess.
Studija je objavljena u utorak u časopisu Nature Communications.
Dugo se mislilo da su meteoriti isporučili potrebne elemente da se život pojavi na Zemlji. Poznato je da meteoriti sadrže schreibersite, mineral fosfora koji se može otopiti u vodi. Da se dovoljno njih srušilo na Zemlju, taj schreibersite mogao je pružiti pravu količinu fosfora.
Međutim, život je započeo prije 3,5 do 4,5 milijardi godina i tada je manje meteorita utjecalo na Zemlju. Schreibersite ima još jedan izvor nazvan fulgurit, inače poznat kao staklo koje nastaje kada grom udari o tlo.
Utvrđeno je da fulgurit sadrži fosfor oslobođen iz površinskih stijena – i topiv je.
“Munja je mehanizam koji se ne mora vremenom smanjivati kao što to obično čine općeprihvaćeni izvori, meteoriti”, dodao je Hess. “Ovaj mehanizam može biti vrlo važan za razmatranje formiranja života na planetama sličnim Zemlji nakon što su udarci meteorita postali rijetki.”Grom je također bio predmet zanimanja naučnika kada su razmišljali o životu na ranoj Zemlji, jer dovodi do stvaranja gasova poput dušikovih oksida, koji su takođe imali ulogu u nastanku života.
Hess i njegovi kolege istraživači koristili su ovo postojeće istraživanje kako bi istražili brzinu munje na ranoj Zemlji. Danas na Zemlji bude oko 560 miliona udara munja godišnje. Na ranoj Zemlji taj je broj iznosio negdje između 1 i 5 milijardi godišnje.
Tokom milijardu godina to je moglo dovesti do jednog kvintiljona udara groma – i puno fosfora.
Munje su udarale češće na ranoj Zemlji jer je u atmosferi bilo više ugljičnog dioksida. Ugljen-dioksid doprinosi globalnoj temperaturi, a viša globalna temperatura uzrokuje češće i intenzivnije grmljavinske oluje, rekao je Hess.
Nivoi ugljen-dioksida povišeni su na ranoj Zemlji nakon što se objekt veličine Marsa zabio u Zemlju da bi stvorio Mjesec prije 4,5 milijarde godina. Ovo je također oslobodilo puno plinova iz Zemlje, poput ugljičnog dioksida – koji su se potom zarobili u Zemljinu atmosferu i doveli do novih munja, rekao je Hess.
“Naš prijedlog da su udari groma bili značajam mehanizam za stvaranje reaktivnog fosfora važan je za naše razumijevanje nastanka života, jer su udari groma relativno konstantni kroz vrijeme”, rekao je Hess.
Razumijevanje uloge udara groma kao načina stvaranja upotrebljivog fosfora ima implikacije u potrazi za životom izvan Zemlje.
“Naša su otkrića vjerojatno primjenjiva na bilo kojoj planeti koja ima atmosferu koja stvara munju. Sve dok planeta ima značajnu količinu munja, imala bi izvor fosfora potreban za nastanak života”, rekao je Hess.
