Category: Magazin

U svijetu se danas obilježava Svjetski dan sladoleda, koji je ustanovljen u Sjedinjenim Američkim Državama prije 33 godine. Obilježavanje Dana sladoleda predložio je tadašnji predsjednik SAD Ronald Regan. Priča o sladoledu počinje u Kini, gdje su na kraljevskim dvorovima pravili mješavinu leda i mlijeka i dobijali poslasticu koja se smatra pretečom današnjeg sladoleda. U Evropu su sladoled donijeli Arapi, a na engleski dvor je stigao u 17. stoljeću. Kralj Charles II bio toliko oduševljen hladnim desertom da je platio veliku svotu novca kuharu kako bi zadržao recept u tajnosti.  Početkom 20. stoljeća, počeli su da se javljaju različiti oblici sladoleda – prvo kornet, zatim i sladoled na štapiću.  Čuvena britanska premijerka, “Čelična Lady”, Margaret Tatcher je svoju karijeru počela pronalaskom hemijskog jedinjenja koje se dodaje sladoledu da bi bio kremast. Najskuplji sladoled na svijetu košta 25.000 dolara, a uz tu čokoladnu poslasticu dobijete zlatnu narukvicu sa dijamantima.

Jelena Gruba je bila bosanska kraljica, prvo kao supruga kralja Dabiše, a zatim kao jedina žena na bosanskom vladarskom tronu.

Brak sa Dabišom je trajao od 1391. do njegove smrti 1395. godine. Iz njihovog braka rođena je jedna kćerka, Stana. Poslije Dabišine smrti izabrana je za vladaricu od strane bosanske vlastele. Za vrijeme njene vladavine ojačale su krupne velmože koje su praktično upravljale većim dijelom države. Oni su vodili samostalnu politiku i u sklopu svojih posjeda su ubirali carine čime su direktno uništavali i slabili centralnu vlast.

Njena vladavina je okončana u maju 1398. godine, kada ju je vlastela kraljevine Bosne, predvođena Hrvojem Vukčićem, lišila vlasti proglašenjem Ostoje za novog kralja. Razlozi za njenu smjenu nisu poznati, ali je ona nakon vladavine nastavila živjeti u Bosni, sa titulom kraljice. O kraljici Jeleni saznajemo iz samo dva historijska izvora. Ti dokumenti su: jedna povelja upućena Dubrovniku, te jedan zahtjev. Zanimljivo je da nije kovala svoj novac, nego je koristila novac prethodnog bosanskog kralja, svog muža, Stjepana Dabiše. Rođaci su joj bili plemići Nikolići, koji su vladali jednim dijelom Huma.

 

Legenda o Jeleni Gruboj

”Izgradnja dvorca u srcu Zvijezde, na prijevoju Pribija, među žitelje okolnih naselja unese nemir i ogorčenje. Na zahtjev kraljice Jelene trebalo je sačiniti veliko kameno zdanje u nevjerojatno kratkom vremenu. Kraljičina zapovijed bila je jasna, pa je graditelje čekao iznimno težak posao. Nisu smjeli ni pomisliti što bi se dogodilo ako u njemu ne uspiju.Mnogi su moć kraljičinoga vladarskog žezla osjetili još za kraljeva života. A sada, poslije njegove smrti, Jelena bijaše od velikaša izabrana na kraljevsko prijestolje, te čvrstom rukom zavlada iz stolnoga grada Bobovca. Od njezine moći i okrutnosti žacnuše se i oni koji je izabraše nadajući se da će dovođenjem žene na tron lakše nametnuti svoj utjecaj. No, poučena iskustvom iz prošlih vremena, Jelena je savršeno znala kako treba voditi kraljevstvo koje bi rado za sebe imali i najmoćniji vladari toga doba.Čvrste bobovačke zidine štitile su Jelenu od ratnika sa sjevera i istoka. Još je samo trebalo naći načina kako da sebe i svoga nedoraslog sina u čije je ime vladala zaštiti od unutarnje opasnosti. Sumnja u vjernost najvažnijih velikaša i njihova prevrtljiva narav tjerali su kraljicu od bobovačkih kula i zidina. Stoga se sve snažnije nametala potreba za izgradnjom dvorca u kojem bi boravila sa rođacima i najodanijim podanicima, pod budnim okom naoružanih stražara, čime bi opasnost po krunu koju je nosila i sinovljevu glavu bila umnogome otklonjena. U slučaju pak vanjske opasnosti imala bi dovoljno vremena da se skloni u sigurnost tvrdih bobovačkih zidina.

Izbor Pribije za izgradnju dvorca nije bio slučajan. Više je razloga vodilo kraljicu da se opredijeli za tu blagu uzvisinu na zvjezdanskom platou. Još za muževljeva života bila je opčinjena prekrasnim krajolikom u Zvijezdinom podnožju. Znala je satima sjediti na zvjezdanskom kršu i promatrati prostrana pšenična polja kako se ljeskaju na blagom povjetarcu. Otad joj ta uzvisina priraste srcu, te joj ju kralj ubrzo dade u vlasništvo.

Kraljica tu podiže naselje u kojem nastani rodbinu i najvjernije velmože. Okolne su oranice davale obilje žita, a bujni pašnjaci bili su dostatni za brojna stada. Kraljica je često boravila u tome naselju. Odluči stoga dvorac graditi u njegovoj neposrednoj blizini.

 Kameno zdanje na vrhu Zvijezde bilo je izvrsno rješenje za njene brige. Svoju sigurnost stavit će u vlastite ruke. Skloniti se dakle izvan bobovačkih zidina, a opet im biti blizu da može obavljati državničke poslove i po potrebi se u njih skloniti, te istodobno uživati u ljepoti područja za koje se vezala svim svojim bićem, bili su dovoljni razlozi da se dvorac gradi baš na prijevoju Pribija. 

Izgradnja krenu silovito. Podigoše se najodlučniji klesari i zidari, pod teškim teretom zategoše se brojne podaničke mišice, začu se mukli topot stotina konja i volova koji su od kamenoloma do mjesta izgradnje prenosili i vukli goleme kamene blokove. Radilo se do iznemoglosti, od rane zore do kasnih večernjih sati. Kraljica je preko nadglednika budno pratila izgradnju. Kad joj se učini da i pored svih napora radovi sporo napreduju, zapovjedi da se u gradnju uključe i žene koje su dotad obrađivale okolna polja.

 

Oko gradilišta te putem do kamenoloma dade postaviti mnogobrojne baklje u kojima je noću gorjela smola što su je po vijačkim i dubostičkim šumama skupljala odraslija djeca. Radovi se sada nisu prekidali ni noću. Vrijedni graditelji počeše padati od umora, a trudne su žene od silnih napora gubile začetu djecu. Ali, kraljica ne poštedi ni trudnice.

Svako malo ugibaše iscrpljeni konji i volovi.

 

Shrvani teškom nevoljom i ogorčeni zbog kraljičine prevelike revnosti, njezini je podanici prozvaše Jelena Gruba. To se ime brzo proširi po kraljevstvu i zauvijek obilježi ženu koja pokuša vladati željeznom rukom.

 

Kad dvorac uz goleme muke i žrtve napokon bi gotov, kraljica se sa sinom smjesti u nj. Okružena moćnom stražom i ljudima u koje je imala povjerenja, konačno je mogla odahnuti. Uživala je u prelijepom okolišu, posjećujući često i svoje naselje koje narod po njezinom nadimku prozva Grubanovići.

 

(…) Tri su godine trajale muke naroda podno Zvijezde, a tada u kraljevstvo upadoše ratnici s istoka. Kraljica bi primorana napustiti dvorac. Bosanski velikaši iskoristiše odsutnost Jelenine čvrste ruke te na prijestolje dovedoše novog vladara. Ogorčeni narod s padina Zvijezde razori dvorac do temelja, a kraljičino naselje, lišeno moćne zaštite, poče polako propadati da bi s vremenom palo u zaborav.”

 

 

Izvor: www.bosnae.info

Voda je izvor života i jedan od njegovih esencijalnih čimbenika, što potvrđuje i činjenica da gotovo 70% površine naše planete te oko 60% čovjekova organizma čini upravo voda. Zbog toga je njezinu ravnotežu i u našoj okolini i u našem organizmu izuzetno važno održavati. Hidracijska ravnoteža okosnica je pravilnog rada vitalnih organa te svako njeno narušavanje, bilo da je riječ o dehidraciji ili trovanju vodom, može imati ozbiljne posljedice na zdravlje i život čovjeka.

Dehidracija podrazumijeva prekomjeran gubitak tjelesne tekućine, a najčešće se javlja uslijed infekcija (proljev i povraćanje), pretjeranog znojenja ili premalog unosa tekućine. Jedan od prvih znakova dehidracije je osjećaj žeđi kao jasan signal tijela za hitnu hidraciju, a svoj organizam u tom trenutku možemo zamisliti kao napola ispuhan balon. Cilj pravilne hidracije je ne dozvoliti osjećaj žeđi i tokom cijelog dana tijelu osiguravati dovoljan unos tekućine.

Više je načina kojima se može odrediti individualni preporučeni dnevni unos tekućine u odnosu na dob, tjelesnu masu, zdravstveno stanje, intenzitet tjelesne aktivnosti, godišnje doba i druge čimbenike. No, kada je riječ o zdravoj populaciji odnosno pojedincu, Instutute of medicine postavlja jedan od najboljih modela pravilne hidracije nazvan „8 čaša vode na dan“. Ova preporučena količina vode podrazumijeva 1,5 do 2 litre na dan, što je prosječna potreba za tekućinom za odrasle osobe.

Kod hidracije nije važna samo količina i vrsta tekućine, već i pravilno pristupanje njenom unosu, jer će jedino tijelo koje se pravilno hidrira moći optimalno provoditi sve svoje metaboličke procese. Zato se preporučuje da se u periodu od 9 do 21 sat popije oko pola litre vode tokom svaka tri sata, odnosno ukupno oko 2 litre vode.

Svima onima koji se bave bilo kakvom tjelesnom aktivnošću, rade teže fizičke poslove ili se pojačano znoje tokom ljetnih mjeseci, bit će potrebno unijeti i nešto veću količinu kako bi se nadoknadila izgubljena tekućina. Upravo u situacijama kada je potreban povećan unos tekućine u organizam mnogi znaju pretjerati s unosom vode. Naime, u ovim slučajevima osim vode dolazi i do gubitka elektrolita, a pretjeranim unosom vode tijelo se dodatno „ispire“ što dovodi do hiponatrijemije ili tzv. trovanja vodom.

Kako osim vode dolazi i do gubitka mnogih minerala poput natrija, kalija i magnezija, najbolje ih je nadoknaditi konzumacijom prirodnih voćnih i povrtnih sokova, nezaslađenih čajeva, supa, variva te medicinskih pripravaka – oralnih rehidracijskih otopina (ORS) i sportskih napitaka bogatih elektrolitima, vitaminima i mineralnim tvarima. Odličan izvor tekućine pruža i „mokra hrana“ kao što su mlijeko i fermentirani mliječni napici posebno kada je riječ o hidraciji kod djece.

Puno je ideja kako se možemo osvježiti tokom ljetnih mjeseci, a istovremeno pravilno rehidrirati tijelo. Uživanje u rashlađenom voću značajno doprinosi unosu tekućine u tijelo pa tako jedna kriška lubenice (300g), dvije kriške dinje ili jedan veliki krastavac mogu zamijeniti jednu čašu vode (250ml). S druge strane jedna cijela papaja u sebi sadrži čak pola litre vode. Kao alternativu klasičnoj konzumaciji, voće poput breskve, dinje, lubenice, limuna, jagode ili borovnice u obliku zaleđenih kockica možemo iskoristiti za pripremanje aromatizirane vode bez dodanih šećera, bogate vitaminima i mineralima.

Prirodni sladoledi, na vodenoj i mliječnoj bazi mogu biti, također, odličan izvor tekućine, a jako lako ih je pripremiti. Prirodan sok narandže, limuna, limete, ali i miksano voće može se jednostavno staviti u kalupe za sladoled, a kao kvalitetan međuobrok preporučuje se jogurtni sladoled od miksanog bobičastog, egzotičnog ili sezonskog voća poput breskvi, marelica i nektarina u kombinaciji s jogurtom.

Problem s gaziranim pićima je što ona na prvu pružaju osjećaj „gašenja“ žeđi, jer CO2, koji je prisutan u njima, napuhuje želudac stvarajući osjećaj napunjenosti, no zbog toga se popije puno manja količina tekućine od one koja je potrebna za hidraciju organizma. Gazirana pića posebno su popularna među djecom i tinejdžerima te su upravo oni izloženi riziku dehidracije u vrućim ljetnim danima.

Djecu je od najranije dobi potrebno educirati o važnosti konzumacije vode što pokazuje i istraživanje provedeno na 2.099 učenika sedmih razreda iz 33 bosanskohercegovačke škole u sklopu projekta Zdravo, koje je pokazalo da čak 26% učenica i učenika svakodnevno pije gazirane sokove.

 

Kada je riječ o kafi i alkoholnim pićima ona imaju diuretski učinak, što ih čini „tekućinom bez tekućine“, stoga se uz njihovu konzumaciju uvijek savjetuje popratna čaša vode.

Jedan psiholog održao je svojim studentima sljedeće predavanje: „Svakog dana suočavamo se sa izazovima i preprekama, koje nam pomažu da rastemo i koji nas definiraju. Ali, kada se stres uvuče, to može da učini da stvari postanu skroz nemoguće. Može nas čak paralisati i spriječiti da uradimo stvari koje moraju da se završe“.

Onda je sipao vodu iz bokala u čašu i pitao svoje studente: „Koliko je teška ova čaša vode?“

Studenti su davali razne odgovore: „Dva decilitra,“ rekla je jedna studentkinja, a zatim su se nizali odgovori „Tri decilitra, pet decilitara“.

Profesor im je na to odgovorio:

 

„Apsolutna težina ove čaše nije bitna. Ona zavisi od toga koliko dugo je držim. Ako je držim jedan minut, ništa se neće desiti. Ako je držim jedan sat, počet će da me boli ruka. Ako je držim cijeli dan, moja ruka će utrnuti i bit ću paralisan. Dakle, težina čaše nije se promijenila, ali što je duže držim, ona postaje teža. Stresovi i brige u životu su poput ove čaše vode. Ako mislite o njima neko vrijeme, onda nije problem. Ako mislite o tome malo duže, onda počinje da boli. Ako mislite o njima cijeli dan, bit ćete paralisani i nesposobni da uradite bilo šta drugo. Zapamtite: Spustite čašu“.

Internetski portal Big Think objavio je kartu koja pokazuje kako će izgledati svijet ako prosječna godišnja temperatura bude viša za četiri Celzijeva stepena.

– Polinezije više nema, potonula je ispod mora. Pakistan i južna Indija su napušteni, a Evropa se polako pretvara u pustinju. Takva nas situacija očekuje kada svijet u prosjeku godišnje bude topliji za samo četiri stepena, piše novinar Frank Jacobs. 

Zapadna Antarktika više nije ledena i nenaseljiva. U novim zelenim područjima osnivat će se novi gradovi. Sjeverna Kanada, Skandinavija i Sibir hranit će stotine miliona klimatskih migranata koji će biti prisiljeni ovdje se naseliti, navode naučnici.

Ovu kartu prvi je objavio New Scientist, a zatim ju je preuzeo Parag Khanna za svoju knjigu “Connectography”, u kojoj je postavio pitanje: “Čitava populacija arktičke regije danas iznosi manje od četiri miliona. Može li u sljedećih 20 godina taj broj porasti na 400 miliona?”

Novinar Jacobs je zaključio da je “sad pravo vrijeme za kupovinu nekretnina na Greenlandu, prije nego i on pozeleni”. Područja na karti označena smeđom bojom predstavljaju teritorij koji će biti “nenaseljiv zbog poplava, suša i ekstremnih vremenskih uvjeta”. Među njima su istočna obala SAD-a, Meksiko, Centralna Amerika te središte Južne Amerike.

U Africi će tako završiti Madagaskar i Mozambik, a u Aziji Indija i Pakistan. Indokina i Indonezija također će biti potpuno napuštene.

Narandžastom bojom su označena područja “nenaseljive pustinje”, među kojima se nalazi i Bosna i Hercegovina i cijeli Balkanski poluotok, te Austrija, Mađarska, Njemačka, Španija, Portugal… Rijeke su presušile i više nema snijega na Alpama, predviđa se na karti. Ovako će završiti većina SAD-a, Južne Amerike, gotovo cijela Afrika te južni dijelovi Evrope i Azije.

Područja označena crvenom bojom će biti potopljena zbog rasta nivoa mora. Pretpostavlja se da će zatopljenje od četiri stepena uzrokovati povišenje morskog nivoa od dva metra. Iako se ovaj broj ne čini velikim, radi se o gusto naseljenim područjima. Na primjeru SAD-a to je čak 40 posto čitave populacije.

Svijetlozelenom bojom označena su područja na kojima će biti moguć uzgoj hrane i osnivanje gradova. Među njima je zapadna Antarktika, sad neprepoznatljiva i gusto naseljena. Novi Zeland također će postati jedno od najgušće naseljenih područja.

U Sibiru i Kanadi će padavine i više temperature stvoriti idealne uvjete za uzgoj hrane za većinu svijeta. Velika Britanija, Skandinavija, Greenland i sjeverna Rusija će pružiti utočište većini svjetske populacije.

Tamnozelenom bojom označen je teritorij na kojem je moguće ponovno pošumljavanje. Ovdje su uključeni afrički Sahel i zapadna Australija.

Napuštena područja neće ostati beskorisna. Ona označena zelenim tačkama koristit će se za solarnu energiju, a crvenim tačkama za geotermalnu energiju. Ogromne vjetroelektrane na obalama Južne Amerike, Aljaske i Sjevernog mora proizvodit će ostatak energije potrebne planeti.

 

izvor:Faktor.ba

Soma teškog 23 kilograma i dugačkog 167 centimetara na rijeci Drini ulovio je Marko Savić iz Višegrada.

– Borba sa somom je trajala desetak minuta jer se opirao. Pomogli su mi drugovi koji su pecali zajedno sa mnom na čamcu – rekao je Savić.

On je dodao da je ranije ulovio više primjeraka mladice u rijeci Drini, te da je imao sreće pri ulovu ovakve ribe. 

Savić kaže da je veliki ljubitelj prirode i da je soma ulovio na varalicu ručne izrade, pišu nezavisne.com.

– Potrebno je mnogo strpljenja i uspjeh u ribolovu je zagarantovan – rekao je Savić koji se ribolovom bavi od djetinjstva.

 

 

izvor:Fokus.ba

Smatra se da danas u bosanskom jeziku postoji više hiljada turcizama koji su se “odomaćili”.

Nekada ih koristimo, a nismo ni svjesni da su to zapravo riječi stranog porijekla.

Riječi poput: gungula, šegrt, duvan, avlija, bostan, čorba, čakšire, rakija, šator, kutija, sat, vez, kalup, čarapa itd. manje – više poznate su nam kao turcizmi. Međutim, evo koje riječi u bosanskom jeziku također vode porijeklo iz turskog i drugih stranih jezika.

 

Bakšiš – Vjerovatno niste znali da je ova riječ stranog porijekla. Bakšiš su davali osmanski sultani prilikom stupanja na prijesto janičarima, spahijama i djevojkama u haremu. U današnjem savremenom turskom “bahš” znači poklon, dar, napojnica.

 

Lakrdija je onomatopejskog porijekla od turske riječi “lakrdi” koja označava ogovaranje, brbljanje… Kod nas je lakrdija šala koja ima puno budalaština i ludorija, dok u književnosti označava komediju bez neke veće vrijednosti u svrhu da izazove smijeh.

 

Riječ duhan je ustvari arapskog porijekla, a na arapskom jeziku “duhan” znači “dim”.

 

Merak je također jedan od omiljenih nam tucizama, a označava čeznju, želju, uživanje… U turskom jeziku ovo je riječ koja označava radoznalost, zainteresovanost.

 

Riječ sijaset koristimo kada želimo da označimo mnoštvo, a u prošlosti je ona označavala bijedu i neprilike. Za vreme Turaka ova riječ je označavala izvršenje smrtne presude.

 

Ono što je manje poznato je činjenica da i Turci koriste riječi našeg porekla, a ne samo mi njihove.

 

To su reči slavenskog porekla kao naprimjer: plug, kosa, višnja i mazut, a koriste i riječ Božić koja se na njihovom jeziku izgovara kao “Bodžuk”.

 

 

 

Izvor: Avaz.ba

Emernama je najstariji dokument Historijskog arhiva Sarajevo, a izdao ju je Gazi Husrev-beg vlastima Fojnice i Kreševa.

Historija Osmanskog carstva, osim historije osvajanja, podjednako je i priča o tolerantnosti i razumijevanju potreba drugih, a taj svojevrsni državni princip osmanskih vladara sprovodili su svi upravnici diljem carstva. Takav slučaj bio je i u BiH gdje se danas čuvaju neki od najvrednijih dokumenata koji svjedoče o osmanskoj toleranciji prema pripadnicima drugih vjera.

Najpoznatiji dokument takvog sadržaja svakako je Ahdnama sultana Mehmeda Fatiha, ali ništa manje dragocjena je i emernama (naredba) Gazi Husrev-bega kojom je ovaj bosanski sandžakbeg 1532. godine zagarantovao franjevcima Fojnice i Kreševa slobodno ispovijedanje vjere.

Emernama Gazi Husrev-bega danas se, kao najstariji dokument, čuva u Historijskom arhivu Sarajeva kao dio orijentalne zbirke, kaže direktor Arhiva Fuad Ohranović koji pojašnjava koji su bili motivi Gazi Husrev-bega da izda naredbu i uputi je osmanskim vlastima na području Fojnice i Kreševa.

– Nastala na temeljima Ahdname

„Dokument kojeg mi imamo u historijskom arhivu Sarajevu nastao je 1532. godine. U tom dokumentu Gazi Husrev-beg se obraća kadijama u Fojnici i Kreševu naredbom, odnosno dokumentom, u kojem stoji da su do njega došle informacije da se u Fojnici i Kreševu dešavaju određene smetnje franjevačkim svećenicima. Stigle su žalbe njemu od strane svećenika na te lokalne vlasti u Fojnici i Kreševu, i u tom dokumentu Gazi Husrev-beg naređuju kadijama da se u skladu sa običajima ne prave smetnje svećenicima koji djeluju na tom prostoru“.

Gazi Husrev–begova naredba nastala je u potpunosti na pravnim temeljima sultanske Ahdname koja je 1463. godine izdata franjevcima i svojim sadržajem se i poziva upravo na nju, kaže Ohranović pojašnjavajući da je emernama dokument kojeg su izdavali carski upravitelji – sandžakbegovi, za područje svoga sandžaka, u ovom slučaju za uže područje Kreševa i Fojnice koje je pripadalo Bosanskom sandžaku.

 Ohranović kaže da je značaj emername još i veći kada znamo da Evropa tog vremena ne poznaje dokumente sličnog sadržaja i namjene.

 – Kupljena od Hazima Šabanovića

Gazi Husrev-begova emernama dospjela je u Historijski arhiv Sarajeva otkupom a vlasnik dokumenta od kojeg je otkupljena bio je znameniti historičar i osmanista Hazim Šabanović. Viši arhivist Atif Mušinović kaže da nema podataka kako je dokument dospio u Šabanovićevo vlasništvo.

Dokument se danas nalazi u dosta dobrom stanju, a ono po čemu je poseban jeste činjenica da je to jedini poznati dokument kojega je izdao Gazi Husrev-beg koji na svojoj poleđini ima pečat, kaže Mušinović.

„Dokument je, obzirom da se radi o dosta kvalitetnom papiru, dosta dobro i očuvan, međutim nije na adekvatan način bio pohranjen do dolaska u Arhiv, pa je doživio previjanja na listu, raspukao je, međutim nije na onom djelu gdje je tekst. Ne ugrožava sadržaj teksta. Ono po čemu je dokument posebno raritetan je pečat Gazi Husrev-bega koji se nalazi na poleđini, što je jedinstven primjerak. Bar do sada. Ako ga nema ni na jednom dokumentu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, a i nigdje se drugo ne pojavljuje. Na pečatu piše: ‘Gazi Husrev–beg skromni ili siromašni pred bogatim’ i to je bio epitet na svim pečetima, u smislu onaj koji nije ohol pred Božijom veličinom – on je siromašan.“

 

Historijski arhiv Sarajeva institucija je koja čuva vrijedne i dragocjene arhivalije koje su građani Sarajeva nedavno mogle vidjeti kada su bile izložene javnosti tokom programa „Dani otvorenih vrata“. Među izloženim eksponatima nalazila se i emernama Gazi Husrev-bega kao dokaz odnosa osmanskih vlasti prema podanicima koji nisu bili muslimanske vjere.

Jutros je u Bosni i Hercegovini pretežno sunčano. Više oblačnosti ima na istoku Bosne.

Temperature zraka izmjerene u 7 sati (°C): Bjelašnica -4; Drvar -3; Bugojno -2; Jajce i Sanski Most -1; Livno i Prijedor 0; Banja Luka i Bihać 1; Doboj, Ivan-sedlo, Kupres, Sokolac i Zenica 2; Sarajevo, Stolac i Tuzla 3; Široki Brijeg 4; Bijeljina 5; Gradačac, Mostar, Srebrenica i Zvornik 6; Trebinje 7; Neum 9°C.

Bioprognoza: Uz povoljnu biometeorološku prognozu, većina populacije će biti boljeg raspoloženja, a hronični bolesnici i meteoropati također neće imati jačih tegoba. Nakon svježijeg jutra, tokom dana će biti ugodnije, sa porastom temperatura. U poslijepodnevnim i noćnim satima moguće je djelimično pogoršanje opšte slike, usljed nadolazeće promjene vremenskih prilika. Preporučljivo je slojevito se odjenuti.

Danas u Bosni i Hercegovini pretežno sunčano vrijeme. Dio prijepodneva više oblačnosti će biti u istočnim područjima Bosne. Vjetar slab, prijepodne sjevernog smjera. Od sredine dana vjetar mijenja smjer na jugo. Najviša dnevna temperatura zraka većinom između 15 i 20°C. U Sarajevu sunčano. Najviša dnevna temperatura zraka oko 16°C.

U subotu u Bosni i Hercegovini se očekuje postepeno naoblačenje sa sjevera prema jugu zemlje. Od sredine dana prema poslijepodnevnim satima u Bosni je lokalno moguća slaba kratkotrajna kiša. Vjetar umjerene jačine jugozapadnog smjera. Od sredine dana prema večernjim satima su mogući i jaki udari juga. Najniža jutarnja temperatura zraka uglavnom između 1 i 6°C, na jugu zemlje do 9°C. Najviša dnevna temperatura zraka većinom između 15 i 20°C.

U nedjelju u Bosni i Hercegovini pretežno oblačno vrijeme. Prijepodne slabe padavine u centralnim, sjevernim i istočnim područjima Bosne. Vjetar slab, većinom južnog i jugozapadnog smjera. Najniža jutarnja temperatura zraka uglavnom između 5 i 10°C. Najviša dnevna temperatura zraka većinom između 15 i 20°C.

U ponedjeljak u Bosni i Hercegovini pretežno oblačno vrijeme. U drugoj polovini dana u Bosni je lokalno moguća slaba kratkotrajna kiša. Vjetar slab južnog i jugozapadnog smjera. Najniža jutarnja temperatura zraka uglavnom između 6 i 11°C. Najviša dnevna temperatura zraka između 16 i 21°C, javlja Federalni hidrometeorološki zavod.

 

 

radiosarajevo.ba

 

 

 

S dolaskom mjeseca marta, bliži nam se miris proljeća i dugi zimski dani ostaju iza nas. Pomalo smo umorni, treba nam osvježenje, a poneki su nabacili i koji kilogram viška, tako da je mart pravo vrijeme za promjene i pripremu za ljeto.

Mart je prilično specifičan mjesec. U čizmama i kaputima nam je pretoplo, a u jaknama i cipelama još hladno. Upravo tako je i s namirnicama. Rezerve zimnice su pri kraju, a svježeg voća i povrća još nema.

Neizbalansirana ishrana tokom zime ostavlja trag na svakom tijelu. Svi se zasitimo bogatih i obilnih obroka zbog čega jedva čekamo rano i svježe voće i povrće.

Međutim, prema mišljenju nutricionista, mart je mjesec u kojem se moramo strpjeti.

Prije svega, potrebeno je iskoristiti namirnice koje su nam ostale iz zimskog perioda. Potpuno je besmisleno jesti turšiju u maju kada je pijaca puna svježeg sezonskog povrća.

Od ostalih namirnica koristite mrkvu, cveklu, celer, tikvu, luk… Naravno, tu su i mahunarke, grah, leća, leblebije i grašak. S krompirom budite oprezni, jer je u ovom periodu obično već proklijao i pun solanina koji je toksičan, preporuke su nutricionista.

Preostale jabuke i kruške možete dopuniti suhim i jezgrastim voćem, kao i umjerenom upotrebom južnog voća.

Krajem marta ne propustite pravi eliksir zdravlja – sremuš ili divlji bijeli luk. Naći ćete ga na pijacama, ali još bolje ako možete otići negdje u prirodu i sami ga nabrati.

 

Uz ovakvu ishranu rasteretit ćete tijelo, ojačati imunitet i pripremiti se za svjež ljetni izgled.