Category: Magazin

  • Jednostavan i neobičan trik kako se lako riješiti mirisa cigareta iz prostorija

    Jednostavan i neobičan trik kako se lako riješiti mirisa cigareta iz prostorija

     

    U Facebook grupi koju vodi britanska stručnjakinja za čišćenje ‘Mrs Hinch’ osvanulo je pitanje kako se u domu riješiti neugodnog mirisa od cigareta, a savjet s lukom privukao je mnogo pažnje.

    Sve što treba je razrezati nekoliko glavica luka na pola i svaku polovicu staviti u jednu prostoriju.

    Iako možda ne zvuči primamljivo, luk će upiti sve mirise koji se šire prostorijom. Nakon nekoliko dana osvježite prostor mirisom u spreju ili osvježivačem zraka.

    Osim trika s lukom, pratitelji su predložili još otvaranje prozora, dubinsko čišćenje, osvježivače zraka, šećerni sapun itd, piše 24sata.hr.

    “Ako je dim ušao u tepihe ili bilo koju tkaninu, onda ćete se mirisa teško riješiti i bolje da zamijenite tkaninu”, glasio je jedan od savjeta.

    izvor: Centralna.ba

  • Iz sehare naše bosanske tradicije

    Iz sehare naše bosanske tradicije

    “Halvadžiluk u Sarajevu. Slikala Anka Lynkerova. I to vam je onaj originalni i bez moderne natruhe komadić starog Sarajeva, što izlazi na Varošluk i što ga po dnu i po boku paše Baščaršija i hanovi joj i dućani. Biće da se je nekada tamo prodavala “halva” koju vještaci prave od šećera il meda, masla i brašna i lijepo je žućkasto-mrka, tek danas se tamo mahom prodaje hljeb, zemljeno i drveno posuđe, svijeće i šabački opanci, na kojima imade samo preplet. Još onuda krpedžije krpe obuću i redaju se male aščinice.”
    (Tekst i slika iz časopisa “Nada”, Sarajevo, broj 23, od 1. decembra 1895. godine)
    izvor: fb / Historijski arhiv Sarajevo
  • Znate li koliko danas koštaju suveniri iz bivše Jugoslavije?

    Znate li koliko danas koštaju suveniri iz bivše Jugoslavije?

    Jugoslavija se raspala početkom devedesetih, ali i danas mnogima predstavlja simbol bratstva i jedinstva. Zbog toga je na prostoru bivše države i dalje vrlo popularan lik Josipa Broza Tita, a cijene jugoslavenskih suvenira rastu iz godine u godinu.

    Na današnji dan 1943. godine formirana je Socijalistička federativna republika Jugoslavija (SFRJ). Postojala je do 1992. godine, a obuhvatala je današnje države BiH, Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru, Kosovo i Sjevernu Makedoniju.

    Kroz sve vrijeme njenog postojanja, cjelokupnu vlast imala je komunistička stranka, Savez komunista Jugoslavije, na čijem je čelu bio Josip Broz Tito.

    Suvenire iz bivše Jugoslavije danas je moguće pronaći na internetskim platformama, bazarima i pijacama.

    Naprimjer, veliki broj kolekcionara prodaje uramljenu kompletnu kolekciju jugoslavenskih papirnih novčanica za nekoliko stotina maraka, dok drugi prodaju po jednu ili dvije za niže cijene. Kovanice su u prodaji po cijeni od 5 do 200 KM.

    Jugoslavenski pasoš, najbolje opisan u Balaševićevoj pjesmi kao “crveni pasoš bez mane što prolazi grane bez puno njakanja”, je u prodaji za 1-25 KM.

    Zastavu SFRJ je moguće kupiti u raznim veličinama, a cijene variraju od 3 do 50 KM. Nešto skuplje su kolekcije znački, jedna košta od 10 do 15 KM, a kombinacija nekoliko različitih i po nekoliko stotina KM. Vrlo atraktivne su i registarske tablice, čije se cijene kreću od 10 do 100 KM.

    Zlatni novčić s likom Tita na nekim stranicama košta i do 4.000 KM, dok je srebrenu varijantu istog novčića moguće nabaviti za nekoliko stotina maraka. Kolekcija srebrenih i zlatnih novčića u Njemačkoj košta oko 8.000 KM!

    S druge strane, Titove uramljene fotografije koštaju od 30 do 100 KM, ovisno o veličini i kvalitetu rama. Najrjeđi i najskuplji suveniri su zlatno pečatno prstenje s Titovim likom, vrijednosti nekoliko hiljada KM po prstenu.

    Cijena biste predsjednika bivše SFRJ ovisi o veličini i materijalu od kojeg je napravljena pa je tako najmanju moguće nabaviti za desetak maraka, a veće i kvalitetnije dosežu cijenu od više hiljada KM.

    Interesantno je i kako je moguće pronaći gumenu palicu koju je koristila jugoslavenska policija, ona košta 40 KM. Pionirska kapa košta dvadesetak maraka, poštanske markice po 2 KM, a knjige o Jugoslaviji i Titu od 20 do 150 KM.

    U prodaji su i dresovi brojnih klubova, dopisnice, razglednice, escajg i posuđe, satovi…

  • Svečana projekcija komedije “Deset u pola” u petak u Sarajevu s ekipom filma

    Svečana projekcija komedije “Deset u pola” u petak u Sarajevu s ekipom filma

    Ekipa komedije “Deset u pola” Danisa Tanovića pozdravit će publiku u Sarajevu, na svečanoj projekciji koja će biti održana sutra (u petak, 3. decembra) u 20:00 sati u Cineplexxu Sarajevo.

    Projekcije s dijelom ekipe filma održane su uoči početka kino prikazivanja u regiji: u Zagrebu, Beogradu, Novom Sadu i u Kranju u Sloveniji, gdje je film prikazan u srijedu navečer. Publiku su u Cineplexxu Kranj pozdravili glumica Anja Matković, glumci Goran Navojec i Branko Đurić Đuro te ko-scenarist Nikola Kuprešanin. Nakon projekcije održan je i razgovor o filmu.

    “Glavna tema ovog filma je ljubav, kao u svakom dobrom filmu”, rekao je Navojec.

    “Deset u pola” je premijerno prikazan na 27. Sarajevo Film Festivalu, nakon toga na festivalima u Turskoj u Istanbulu – Bosphorus Film Festival, u Dohi u Kataru na Ajyal Film Festivalu, na Zagreb Film Festivalu i na Festivalu autorskog filma (FAF) u Beogradu. Flm je nastao u produkciji Obala Art Centra i Turske radio-televizije (TRT), i uz podršku BH Telecoma i Visit Sarajevo, koji je partner regionalne promocije.

    Radnja filma događa se u Sarajevu, u maju ove godine. Baščaršija pokušava da se oporavi od duge i teške pandemijske godine. Pandemija još traje, ali ipak – dolazi ljeto, postoji nada da bi se stvari mogle, barem nakratko, popraviti. Kada jedno jutro u Enesovu ćevabdžinicu uđe Zagrepčanka koja kaže da je došla da pojede ”najbolje ćevape u Sarajevu”, on je pošalje kod Ize, da bi tako i on tradicionalno mogao nakon prve uslužene mušterije priuštiti sebi zadovoljstvo prve jutarnje kafe. Ovaj sasvim bezazlen, prijateljski gest, izaziva potpuni raspad komšijskog, poslovnog i privatnog života, ne samo Enesovog i Izinog, već i cijelog grada. Gdje se jedu najbolji ćevapi u Sarajevu?

    Regionalni kino-distributer filma je dugogodišnji partner Sarajevo Film Festivala Con film grupacija u saradnji sa kompanijama Art Vista i Oskar film.

    Komedija “Deset u pola” je na redovnom repertoaru kina u BiH, regiji i u većim evropskim gradovima.

  • Selimić objasnio kad se pacijent upućuje na testiranje, može li se na ljekarski pregled i bez toga

    Selimić objasnio kad se pacijent upućuje na testiranje, može li se na ljekarski pregled i bez toga

    – Ja sam danas radio iščitavanje snimaka oboljelih od COVID-19, ali sam isto tako imao i pacijente koji imaju druge zdravstvene tegobe. Pregledao sam 40 pacijenata i pola njih nisu imali nikakve veze sa koronavirusom – kaže prim. dr. Edo Selimić, pulmolog u JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo.

    Prema njegovim riječima, svi pacijenti koji imaju povišenu tjelesnu temperaturu, kao prvi najmanifestniji znak Covid-infekcije, kako se slučajno ne bi desilo da se COVID-19 “provuče” u redovnu proceduru, idu preko Covid-ambulanti.

    Na pitanje, da li to znači, da se svi moraju testirati, Selimić, odgovara da ljekar na osnovu opće slike pacijenta, laboratorijskih nalaza i onoga što ljekar zaključi nakon što ga pregleda, donosi odluku – hoće li pacijent biti testiran.

    Kaže kako su ljekari porodične medicine ti koji, na osnovu stanja pacijenta i nalaza, određuju trebaju li ga poslati na bolovanje i na koliko dana.

    – Nažalost, i u tom segmentu ima zloupotreba. Petnaest dana bolovanja na osnovu prehlade nije medicinski utemeljeno. Prehlada je pothlađivanje i takva osoba nema živi uzročnik svoje bolesti. Iz tog razloga mnogi sa prehladom (šmrcanje, kihanje) rade jer ne mogu širiti virus oko sebe. Ali ima slučajeva da mnoge kolege rade na svoju ruku jer nema pravila službe koja decidno kažu “u takvim situacijama radite to i to”. To otvara prostor da svaki pojedinac tumači zakon i pravila onako kako njemu odgovara – dodaje Selimić.

    Dodaje kako je sezona virusnih infekcija i da su domovi zdravlja puni djece i odraslih sa tim simptomima.

    – Zatrpani smo djecom sa virozama, koja prethodno urade PCR test, potom se šalju na slikanje pluća, nakon čega idu na pregled. Ima i virusnih upala pluća. Dakle, nije sve COVID-19, a to najviše možemo zahvaliti vakcini jer je puno manji pritisak pacijenata nego što je to bio slučaj u martu, a i lakše su kliničke slike oboljelih od COVID-19. Što se tiče gripe, još je nema. Prošle godine nije je ni bilo, hoće li je biti ove sezone – vidjet ćemo – naglašava Selimić.

    Govoreći i procesu vakcinacije, Selimić kaže kako se ljudima nije na vrijeme adekvatno objasnilo kako je koja vakcina nastala, šta znači primiti Pfizer i Modernu, a šta AstraZeneca, Sinopharm, Sinovac vakcinu, koje su uopće prednosti vakcinacije…

    – Građani su prilično raspamaćeni i morat će se brzo nešto uraditi kako bi se takvo stanje promijenilo. Ljudima treba tačna informacija, objašnjenje, razgovor na tu temu. Neki ne vjeruju u vakcinaciju i imaju pravo na to, ali kad obole, onda to svoje mišljenje promijene. Dakle, svima treba tačna i kvalitetna informacija i da im se, koliko je to moguće, približite, da im, ako je potrebno, a očigledno jeste, dođete na kućni prag i vakcinišete ih. Onda će obuhvat imuniziranih biti puno veći – naglašava Selimić.

    Smatra kako bi se Krizni štab, na čelu sa ministrom zdravstva Harisom Vranićem, trebao sastajati svakih sedam dana.

    – Mi smo u četvrtom talasu, a u takvim uvjetima Krizni štab bi morao održavati sastanke na sedmičnom nivou, razmatrati stanje na terenu i shodno tome donositi odluke. Svakih sedam dana nama se moraju davati upute – šta u kom obimu trebamo raditi. No, to se ne dešava – ističe Selimić.

  • Kultura kišobrana u Japanu

    Kultura kišobrana u Japanu

     

    Japan je zemlja sa mnogo kiša, posebno kada se približi jun i početak kišne sezone CUJU. Tada kiše padaju svakodnevno, povremeno se nebo razvedri, ali padaju i po cio dan. Nikad ne znate kada će vas kiša zadesiti, pa zato treba da znate nešto o „kulturi kišobrana“ u Japanu.

    Na japanskom jeziku kišobran se kaže KASA (potpuno ista rIJeč je i za kišobran i za suncobran), a isti je naziv i za šešire od bambusa (u obliku presječene kupe), koje ste viđali u samurajskim filmovima. Sada ih češće nose samo budistički sveštenici.

    Svaka kuća, svaki stan, uvijek su puni kišobrana, jer ih često zaboravlaju kod kuće kad pođu, pa kupuju nove, ili ih zaborave gosti – slučajni posjetioci (poštari, raznosači hrane…) kad se nebo iznenada razvedri.

    Kišobran možete da kupite na kiosku, u „kombini“ – maloj samoposluzi otvorenoj 24 sata, tekstilnim radnjama, radnjama za prodaju odjeće, supermarketima, robnim kućama, specijalizovanim radnjama (jedna u Tokiju ima 20 000 različitih kišobrana u ponudi). Kišobrane prodaju i u automatima, pa možete da ih kupite 24 sata.

    Nama najinteresantniji i najegzotičniji su sigurno klasični kišobrani od bambusa, koji nikada nisu baš jeftini, a ništa manje su interesantni najjeftiniji – obični providni plastični kišobrani, koji koštaju oko 300 jena ( 4,55 KM), brzo se pokvare, ali i brzo zaborave. Kad njih imate, možete da gledate u nebo, oko sebe, pa im i to daje neku posebnu draž.

    Skuplji kišobrani su od 1000 pa do nekoliko hiljada, kad su napravljeni od dobrih i lijepo dizajniranih materijala. Ima čak i „kišobrana za cijelo tijelo“, sastavljen od nekoliko providnih kišobrana, pa onda sigurno nećete pokisnuti.

    Kad iznenada padne kiša, kišobran će vam ponuditi policajac iz „kobana“, policijskih boksova, kojih ima na svakom koraku u velikim gradovima. Kišobrane ne morate da im vratite, jer ih je ionako neko nekada tu zaboravio – kad je iznenada prestala kiša.

    Kad uđete u prodavnicu, robnu kuću, restoran, kafić, kišobran možete da ostavite u posebni loker na ulazu, kao stalak, u kome se kišobran zaključa, a vi ključ nosite sa sobom dok ste unutra. Postoje i uske providne plastične navlake, koje će vam domaćini staviti preko vašeg mokrog kišobrana, pa da možete da ga nosite sa sobom dok ste u radnji.

    Kad vozite bicikl, a to se često dešava u Tokiju, gdje se ide u kupovinu prije biciklom nego autom, postoji poseban mali mehanizam koji se postavi na dršku-volan bicikla, u njega se uglavi kišobran, tako da stoji uspravno i ne morate da ga držite dok vozite.

    Posljednji hit u Tokiju su kišobrani na iznajmljivanje. Cjenovnik je 1 jen (0,02 KM) za 10 minuta, a za cio dan vam naplate 1,2 KM. Postoji lanac radnji za iznajmljivanje kišobrana, pa možete da ga vratite bilo gdje u gradu, da se ne vraćate tamo gdje ste ga uzeli. Plaćate karticom, ostavite otisak, a naplate vam na kraju.

     

    izvor: japanorama.rs

  • Šta sve ženama u SAD-u nije bilo dozvoljeno 60-ih godina prošlog stoljeća

    Žene u Sjedinjenim Američkim Državama su se borile za pravo glasa od 1848. do 1920. godine. Ipak, trebalo je još mnogo vremena da postanu ravnopravne članice društva, a lista stvari koje nisu mogle raditi 1960-ih godina to i dokazuje.

    Korisnik Tumblra spikesjojo napravo je spomenutu listu, koja se iz sadašnje perspektive čini šokantnom. Feministički pokret je itekako zaslužan za to što žene danas imaju bolje životne uslove.

    One u šezdesetim godinama prošlog stoljeća nisu smjele:

    • Otvoriti račun u banci bez pismene dozvole oca ili muža.
    • Biti članice jer su morale stalno biti u kući kako bi pomagale porodici.
    • Uzimati kontracepcijske pilule ukoliko muž to nije dozvolio. Morale su biti u braku i dogovoriti se sa supružnikom da će odgoditi rađanje djece.
    • Upisati Ivy ligu univerziteta sve do 1970-ih godina. Ovdje spadaju sljedeći univerziteti: Harvard, Princeton, Yale, Brown, Columbia, Cornell, Dartmouth i Pennsylvania.
    • Imati jednak status kao muškarci u poslovnom okruženju. Predsjedničko povjerenstvo za status žena (PCSW) je 1963. utvrdilo da su žene zarađivale 59 centi za svaki dolar koji su zaradili muškarci.
    • Ostati na poslu ukoliko zatrudne. One su prema Zakonu o diskriminaciji u trudnoći (PDA) dobijale otkaze.
    • Odbiti seksualne odnose s mužem. Prisilni seks je 1993. napokon postao ilegalan u svih 50 država.
    • Tražiti legalan abortus. Slučaj “Roe protiv. Wade” iz 1973. pomogao je u legalizaciji abortusa.
    • Podnijeti krivičnu prijavu seksualnog zlostavljanja na poslu. Ovo pravo dodijeljeno im je tek 1977.
    • Prijaviti se za poslove kojima su se uglavnom bavili muškarci. Vrhovni sud je 1973. donio odluku kojom su se mogle početi prijavljivati za poslove koji su donosili više novca.
    • Baviti se sportom na koledžu. Naslov IX koji je bio dio obrazovnih izmjena 1972. je zabranio spolnu diskriminaciju u obrazovnim ustanovama tako da su napokon mogle uživati u sportskim aktivnostima.

    Mnoge žene smatraju kako su navedene stvari dokaz da je feminizam neophodan u društvu.

  • Magazin Time Out naveo Bihać kao grad koji je idealan za kratko putovanje

    Magazin Time Out naveo je listu evropskih gradova koji su idealni za kratko putovanje, a među njima se našao i Bihać.

    Na prvom mjestu našao se Arles u Francuskoj. U ovom gradu je Vincent van Gogh 1880-ih godina završio seriju slika Suncokreti. Spomenuta je i umjetnička četvrt Luma u kojoj se nalazi veliki broj multimedijalnih izložbi i umjetničkih instalacija. Tu je i najveća ulična pijaca u Provansi.

    Drugo mjesto zauzelo je Brno u Češkoj Republici. Ovaj grad naveden je kao postindustrijski tehnolški centar koji ima bogatu kuhinju i dobra alkoholna pića.

    Oni koji ga planiraju posjetiti naredne godine imaju sreće jer će se u okviru Industrial Project nekoliko industrijskih objekata po prvi put otvoriti za javnost. Bit će otvoren i preuređeni zatvor Kaznice iz doba vladavine Habsburške Monarhije.

    Tu je i Kaunas u Litvaniji, koji je proglašen Evropskom prijestolnicom kulture. Ovdje će uskoro održati izložbe Yoko Ono, Williama Kentridgea, Marina Abramović i drugih cijenjenih umjetnika. Obavezno posjetite Nacionalni muzej umjetnosti M.K. Ciurlionis i Muzej zlih sila.

    Na ostalim mjestima su: Odense (Danska), Ljubljana (Slovenija), Oslo (Noverška), Turku (Finska), Valencia (Španija), Sheffield (Engleska), Trikala (Grčka)…

    Jedanaesto mjesto zauzeo je Bihać, koji je smješten na obalama Une. Nju je Time Out proglasio najljepšom rijekom Bosne i Hercegovine.

    “Ovo je savršeno mjesto za za ljubitelje prirode koji žele uživati ​​u slikovitim pogledima na dolinu. Otvorena je biciklistička staza od centra grada do Tvrđave Sokolac. Japodski otoci i Eko-Selo Natura Art također su idealni za avanturu, ali i odmor”, piše Time Out.

    Nakon Bihaća su navedeni sljedeći gradovi: Liverpool (Engleska), Roterdam (Holandija), Milano (Italija) i Freiburg (Njemačka).

  • Porodica Guči nezadovoljna filmom “House of Gucci”: Nisu nas konsultovali

    Porodica Guči nezadovoljna filmom “House of Gucci”: Nisu nas konsultovali

    Nasljednici Alda Gučija (Gucci), predsjednika modne kuće “Gucci” od 1953. do 1986., objavili su saopćenje u kojem kažu da su “malo zbunjeni” zbog onoga za što tvrde da je netačan prikaz njihove porodice u filmu “House of Gucci” Ridlija Skota (Ridley Scott).

    – Produkcija filma nije se potrudila konsultirati nasljednike prije nego što je Alda Gučija, koji je bio predsjednik firme 30 godina, i članove porodice Guči opisala kao nasilnike, neznalice i neosjetljive na svijet oko njih. Ovo je iznimno bolno s ljudske tačke gledišta i uvreda za nasljeđe na kojem je brend danas izgrađen –  ističe se u saopćenju.

    Nezadovoljni su i što se Patricija Ređani (Patrizia Reggiani), koja je 1998. osuđena za pomaganje u ubistvu Mauricija Gučija (Maurizio) ne samo u filmu nego i u izjavama članova glumačke ekipe prikazuje “kao žrtvu koja pokušava preživjeti u muškoj šovinističkoj korporativnoj kulturi.

    • Scena iz filma

      Scena iz filma

      FOTO: AGENCIJE


    – Ovo ne može biti dalje od istine budući da je tokom 70-godišnjeg razdoblja, kada je “Gucci” bio porodična, bio i inkluzivna tvrtka – stoji u priopćenju.

    Unatoč tonu izjave koju mnogi tumače kao prijetnju tužbom, porodica Guči u ovom trenutku još ne poduzima nikakve pravne radnje protiv Ridlija Skota i “Universala”.

    Skot je, govoreći prošle dedmice u emisiji “Today” na BBC-jevom Radiju 4, odbacio prethodne kritike koje je za “Associated Press” uputila Patricija Guči, koja je, govoreći u ime porodice, optužila reditelja da je krao identitet porodici kako bi ostvario profit.

    – Ne bavim se time”, rekao je Skot za BBC Radio.

    Također je dodao:

     – Morate zapamtiti da je jedan Guči ubijen, a drugi otišao u zatvor zbog utaje poreza, tako da ne možete razgovarati sa mnom o ostvarivanju dobiti.

    izvor: avaz.ba

  • Metuzalem, najstarije drvo na svijetu

    Metuzalem, najstarije drvo na svijetu

     

    Čak 4.853 godine star je bristleconski bor u kalifornijskim Bijelim planinama kojeg su zbog starosti nazvali po biblijskom liku Metuzalemu.

    Smatra se najstarijim neklonskim stablom na svijetu. Stablo Metuzalem toliko je dobro zaštićeno kao najstarije drvo na svijetu da je njegovo mjesto ostalo nepoznato javnosti od otkrića 1957. godine.

    Bor Metuzalem raste visoko u planinama i do njega nije lako doći jer nema planinarskih staza. Raste u šumi drevnih, izdržljivih borova, koji su samo nekoliko stotina godina mlađi od njega.

    Program