Category: Magazin

Tek kupljeno mljeveno meso u frižideru može stajati dan, najviše dva, pa bi najbolje bilo, ako ga ne planirate potrošiti u tom periodu, da ga stavite u zamrzivač.

No, može li i tamo dugo stajati?

Gubitak vlažnosti jedan je od glavnih razloga zašto mljeveno meso gubi na jačini okusa nakon što stoji dulje vrijeme, tvrde iz U.S. Department of Agriculture (USDA), čak i ako stoji u zamrzivaču, što znači da ni ondje ne može stajati cijelu vječnost.

Ako je termički obrađeno i pravilno pohranjeno, može biti zamrznuto dva do tri mjeseca i okus se neće toliko jako mijenjati jer je dio vlažnosti već izgubljen tokom kuhanja.

Sirovo mljeveno meso u zamrzivaču se može čuvati tri do četiri mjeseca.

Važno je, naravno, i kako je spremljeno.

U originalnom pakiranju može stajati do dvije sedmice, a ako ga planirate držati duže od toga, bilo bi dobro da to pakiranje omotate folijom ili ga stavite u vrećicu za zamrzavanje.

Dobro je, prenosi Woman’s Day, a piše Večernji, napisati i datum ako je samo u plastičnoj vrećici kako biste se podsjetili do kada vrijedi.

---

Radiosarajevo.ba

Slavnog pjevača “Parnog valjka” Akija Rahimovskog jučer su brojni prijatelji i porodica ispratili na vječni počinak u Aleji velikana na zagrebačkom Mirogoju.

Posljednjem ispraćaju prisustvovali su njegova djeca i ostali članovi porodice, članovi velikog i slavnog zagrebačkog benda, kolege muzičari, brojni uglednici iz estradnog, kulturnog i društvenog života Hrvatske.

Među okupljenim mnoštvom, kako su prenijeli mediji, rijetko ko je mogao sudržati suze.

Dženaza u Novom Mestu

Na posljednjem ispraćaju uz sliku na Akijevom odru pisalo je: “Tužna je naša ulica otkad nisi tu… jer tužnu pjesmu pjevaju oni što ostaju”, što su dobro poznati stihovi popularne pjesme Parnog Valjka “Moja je pjesma lagana”.

Podsjetimo, Aki Rahimovski je iznenada preminuo u 66. godini prošle subote u Novom Mestu u Sloveniji, gdje je posljednjih godina živio.

Kako portal Radiosarajevo.ba saznaje od izvora u Islamskoj zajednici, Rahimovski je ostavio oporuku da bude pokopan kao musliman.

Po osobnoj želji, a u skladu sa islamskom tradicijo, Rahimoviski je ogasuljen (šerijatsko obredno kupanje, pranje), te umotan u ćefine (platno bijele boje u koje se, po običajima muslimana, umotava pokojnik).

U Novom Mestu mu je u ponedjeljak, 24. januara klanjana i dženaza-namaz, a prije premještanja u
Zagreb, gdje je jučer obavljen ukop.

Kako nam je potvrđeno iz više izvore, ove obrede su obavili imami Islamske zajednice u Republici Sloveniji u Novom Mestu Adnan ef. Merdanović i Mustafa ef. Gavranović. Tom događaju su, kako saznajemo, prisustvovali i članovi najuže porodice Akija Rahimovskog.

Poslije premještanja Rahimovskog u Zagreb, dio obreda u skladu sa tradicijom muslimana je, također, obavljen i u Zagrebu.

Ove informacije potvrdio je za Radiosarajevo.ba i zagrebački muftija Aziz ef. Hasanović.

“Istina je, Aki Rahimovski je ostavio oporuku da se pokopa kao musliman, što je obitelj ispoštovala. Gasul i dženazu obavio je Adnan ef. Merdanović u Novom Mestu, a učenje na kaburu i dovu Mersad ef. Kreštić, zamjenik glavnog imama zagrebačkog”, kazao je muftija Hasanović za Radiosarajevo.ba.

Emotivan govor kćerke Edine

Najemotivniji trenutak, u kojem su rijetki uspjeli suzdržati suze, bio je onaj kada je govor držala Akijeva kćerka Edina Dina Rahimovski.

“Tata, tako nam je malo trebalo. Jedan zagrljaj, tvoj pogled. Ostaje mi utjeha što si mi rekao to jutro prije nego što si zauvijek zaspao – jednom prilikom si rekao da je lako biti visok, ali da je teško biti veliki čovjek. Tvoje srce se razboljelo, ali je do zadnjeg treba kucalo i bilo veliko za sve ljude dobre volje. Hvala ti tata što si me naučio da je čovjek malen pod zvijezdama. Ajde begaj, tako si mi govorio. Begaj tata jer im je dosadno gore bez tebe. Samo da znaš, samo ti tata, i nitko kao ti. Volim te tata”, rekla je Akija kćer.

Na posljednjem ispraćaju bio je i Akijev sin, Kiki Rahimovski, koji nije skidao tamne sunčane naočale kojima je skrivao tugu, bol i suze, prenio je Tportal.

Dirljivim riječima od Akija se oprostio njegov najbliži suradnik i prijatelj iz “Parnog valjka”, Husein Hasanfendić Hus, koji je ranije kazao da je izgubio “brata i prijatelja”.

“Aki je bio sve što je trebalo, davao je sebe nesebično. Kad je pjevao s tugom, dvorane su tugovale, kad je pjevao sa srećom, svi smo bili sretni. On je bio naša lokomotiva i sad mi je duša pusta kao stanica jer nema putnika. Putovali smo brzo, prijatelju, i bez stajanja, kad dođe vrijeme nema kajanja. Nadam
se da je spokojan i da je našao mir’” rekao je Hus koji nije mogao suzdržati suze, kao niti okupljeni mnoštvo, pogotovo kada je na razglasu izvedena Akijeva pjesma “Za malo nježnosti”.

‘Zašto si me majko rodila’

Podsjetimo, Akijev lijes postavljen je na odar pokriven nacionalnom zastavom Sjeverne Makedonije. Aki je ispraćen uz svoje dvije omiljene makedonske pjesme. Prva je bila ‘Zašto si me majko rodila’. Zatim je povorka ispraćena sa stihovima pjesme ‘My way’ Franka Sinatre, te ‘I’m sailing’ Roda Stewarta.

Uz sadašnje i nekadašnje članove benda “Parni valjak” i njihovih menadžera posljednje zbogom voljenom Akiju Rahimovskom došla su mu reći brojna poznata lica iz svih područja društvenog života.

Bili su ondje Zlatan Stipišić Gibonni, Nikša Bratoš, Dubravko Šimenc, Dino Jelusić, Goran Penava Pišta, Elizabeta Gojan, Lea Dekleva s nekadašnjim menadžerom benda Nenadom Drobnjakom, Nina Badrić, članovi benda “Psihomodo Pop”, Aerodrom, Zdravko Šljivac, Neno Belan…

---

Radiosarajevo.ba

Objavljen je dokumentarni film “Vedad Ibišević: Ispunjeni snovi”, koji se od danas može pogledati na video platformi YouTube. “Ispunjeni snovi” je film o dječaku koji je sanjao nogometne snove šutirajući loptu u zid u rodnoj Vlasenici. Iako mu je život priredio sve okolnosti za neuspjeh, dječak je uspio ne samo ispuniti svoje reprezentativne snove nego i postati napadač koji je ostavio neizbrisiv trag u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.

Napadač koji je pridobio veliku ljubav navijača i osvojio srca svih Bosanaca i Hercegovaca. Ovo je dokumentarni prikaz povijesnih trenutaka u kojima su Vedad Ibišević i njegovi suigrači iz nacionalnog tima donosili radost cijeloj Bosni i Hercegovini. Film govori o Ibiševićevim početcima i njegovoj reprezentativnoj karijeri, posebno se fokusirajući na povijesnu utakmicu u Kaunasu te na podjednako važan meč protiv Argentine na kultnoj Maracani, na Svjetskom prvenstvu 2014. godine.

Pored Ibiševića, u filmu o povijesnim trenucima bh. nogometa govore Emir Spahić, Edin Džeko, Zvjezdan Misimović, kao i ostali suigrači iz tog razdoblja. Film je sniman tijekom prijateljske utakmice Bosne i Hercegovine i Crne Gore, 28. svibnja 2018. godine, na kojoj su se od reprezentativnog dresa zvanično oprostili Vedad Ibišević, Emir Spahić i Zvjezdan Misimović.

Režiju “Ispunjenih snova” potpisuje Jasmin Omerika, a sam film bi se mogao opisati kao svojevrsni nastavak prvog dokumentarca o Vedadu Ibiševiću, “Ovo je moja priča“”, koji je režirao Slovenac Domen Smerdel. Ibiševićeva životna priča svakako ne može stati u jedan film. Ipak, dobra je prilika još jednom se prisjetiti trenutaka ponosa kada je cijeli svijet gledao otvaranje Svjetskog prvenstva i momke u plavim dresovima kako se suprotstavljaju Messiju i moćnoj Argentini.

 

Vecernji.ba

Države članice Europske unije dogovorile su u srijedu zajedničko stajalište o jedinstvenom punjaču za elektroničke uređaje, na temelju kojeg će pregovarati s Europskim parlamentom o konačnom tekstu zakona.

Zajedničko stajalište, koje su usuglasili ambasadori država članica u Odboru stalnih predstavnika (Coreper), predstavlja mandat koji predsjedništvu Vijeća omogućava da započne pregovore s Europskim parlamentom nakon što parlament postigne dogovor o svojem stajalištu.

Europska komisija je 23. septembra prošle godine predložila rješenje za punjenje elektroničkih uređaja poput mobitela i tableta, koji bi svi trebali imati USB ulazni utor tipa C, što je ključni korak za konačno uvođenje univerzalnog punjača.

Komisija je predložila izmjenu direktive prema kojem bi USB tipa C trebao postati standardni utor za punjenje pametnih telefona, tableta, kamera, slušalica, prijenosnih zvučnika i ručnih konzola za videoigre.

Jedinstveni utor USB-C omogućit će potrošačima da pune uređaje istim USB-C punjačem, neovisno o marki uređaja.

U prijedlogu se predviđa prodaja punjača odvojeno od elektroničkih uređaja, što znači da novi punjač neće nužno biti uključen pri kupnji novog uređaja. Time bi se trebala smanjiti količina elektroničkog otpada.

Zajedničko rješenje za punjenje elektronskih uređaja trebalo bi znatno smanjiti broj punjača koji se gomilaju u domovima potrošača i donijeti znatne uštede. Prema procjenama Komisije, potrošači u EU bi mogli uštedjeti 250 miliona eura godišnje koje troše na nepotrebnu kupovinu punjača. To bi također trebalo smanjiti količinu elektroničkog otpada za oko hiljadu tona godišnje.

Komisija još od 2009. pokušava riješiti problem jedinstvenog punjača elektroničkih uređaja, što je dovelo do znatnog smanjenja broja različitih punjača i rješenja za punjenja s tridesetak na današnja tri.

Da bi se došlo do univerzalnog punjača, potrebno je osigurati punu interoperabilnost s obje strane kabela: elektroničkog uređaja i utikača za vanjsko napajanje. Komisija najavljuje da će predložiti promjenu uredbe u tom smislu koja bi stupila na snagu istodobno s novom direktivom.

Najveći otpor prema univerzalnom punjaču već godinama dolazi od američkog proizvođača Applea.

Većina telefona koji se danas prodaju koriste mikro-USB utore za punjenje, ali ne i Appleov Iphone, koji se ne može napuniti s punjačem napravljenim za najčešće korištene Android proizvode.

 

radiosarajevo

Prije desetak godina, u američkoj državi Oregon posađeno je nekoliko stabala ariša u šumi jele po imenu Douglas. Sada se tamo svake jeseni pojavljuje jedan ogromni, narandžasti smiley.

“Smiley je skoro nevidljiv tokom proljeća i ljeta, ali se odlično vidi u jesen“, prenose lokalni mediji.

Nalazi se na zemlji kompanije “Hampton Lumber“, čija je glasnogovornica Christine Ramsusen izjavila da su do ideje 2011. godine došli suvlasnik kompanije i njen tadašnji menadžer.

Prema njenim riječima, njih dvojica su te godine i organizovali sađenje stabala ariša, prilikom čega je korišten konopac za pravljenje kruga kao i očiju i usta.

Prečnik smileya dugačak je oko 90 metara.

Program N1 

Legendarni Ćiro Blažević (87) dao je intervju za In Magazin u kojemu je otkrio detalje iz svoga djetinjstva, zašto nikada nije pio, ali i kako gleda na smrt.

– Moj otac je bio alkoholičar, nažalost. Imao sam 18 godina, bio prvak Jugoslavije, a on mi je rekao “Ajde, sine, zamezi s tatom”. Ja sam mu rekao da nikada neću piti, a on meni – nikada čovjeka od tebe. J**eš čovjeka koji ne pije. A on je dolazio kući pijan, dovodio pijance, razbijao bi tanjure. Ja sam to sve gledao, shvaćao, promatrao. A majka – svetica. I koliko to sve znači! Ja sam onda otišao na Jahorinu, postao prvak u trčanju. Došao kući. Kao dijete, tada sam još bio dijete, sam tati uzeo ruku, rekao sam: Tata, nećeš ti moju mamu više maltretirati.  On kaže: “Braco, brojim do tri, puštaj”. A ako ne pustiš naj**o si, znate. Kad mama onda meni uzme ruku i kaže “Nećeš se ti tako prema ocu ponašati!” I ja gledam…Mislim si…Dobro, eto ti ga onda – slikovito je prepričao Ćiro, ali i otkrio je li mu sve to oprostio.

– Kakav god da je bio, bio mi je otac. Kada sam doznao da je bolestan, plakao sam, ne mogu lagati. Bilo mi je žao, bilo mi je teško. Rekao je dalje:

– Želio bih mlade ljude upozoriti da dok su mladi misle još na starost. Ja sam najvitalnije godine prošao u siromaštvu. Svi kažu zdravlje, a Ćiro kaže: da, zdravlje, ali i najzdraviji čovjek bez novaca kao da je bolest. A ja i dalje propagiram novce. A eto meni Bog da bolest, a ja i dalje ne odustajem i propagiram novac. Ja vjerujem, jadan je onaj koji ne vjeruje. Ja mislim da ću kada dođem gore i preokrenuti kada preuzmem momčad anđela da pobijedimo vragove. Ja vjerujem da ja već gore imam lijevo krilo i centarfora. Jer, znate…Biti nogometni trener. To je sve što sam ikada znao. I bez lažne skromnosti, mislim da sam bio najbolji. S jednim  humorom čekam taj čas, ne bojim se smrti.

Svjestan sam da je najveći problem moj što ću kome ostaviti. Meni je moj otac ostavio kredit, a ja sam ipak uspio steći jedno malo bogatstvo.  Imam šest unučadi. Ne pokazuju veliki interes za mene, ali oni su perfektni. Nemam razloga žaliti se na njih. Posijedio sam, ali nisam potpuno. Neki su sumnjali da se bojam. Davno sam morao biti sijed zbog svih poteškoća u životu i nepravdi. Sve je to ipak u genetici. Konačno, mislim za mjesec dana da ću biti potpuno sijed, ako budem živ. Ova terapija koju sada uzimam će se za to pobrinuti. Strašno sam narcisoidan da se pogledam u ogledalom da vidim kakav sam to potpuno sijed.  Ne želim da itko žali za mnom. Imao sam ispunjen životi odlazim spokojan. To je takva jedna privilegija. Budi dobar, budi svojim najbližima dobar. Ne volim raditi razliku među ljudima. Lakše svoje vrijeme poklanjam onima koji su manje značajni, nego nekim poznatima. Imam toliko kurtoazije… – rekao je trener svih trenera u razgovoru za magazin Nove Tv.

Selo Oymyakon u dalekoistočnom dijelu Sibira važi za najhladnije nastanjeno mjesto na planeti – najniža izmjerena temperatura tamo je -71,2 °C. Možete li da zamislite kako u takvoj “ledari” izgleda svakodnevni život?

Oymyakon je rusko seoce u republici Saha, na obali rijeke Indigirke, u kojem živi oko 500 stanovnika.

Najniža izmjerena temperatura navodno je –71,2 stepena, dok prosječna temperatura u gradu zimi pada na -58 stepeni Celzijusa, ali tokom ljeta temperature mogu dostići i 25-30° Celzijusa. Vjetar puše vrlo rijetko, a godišnje padne tek nešto više od 200 milimetara kiše.
Kako se selo nalazi blizu sjevernog pola, i dužina dana i noći tokom godine drastično varira — tokom decembra dan traje samo tri sata, a u junu čak 21 sat.

 

Uprkos svemu tome, zahvaljujući čistom vazduhu, zdravoj ishrani i čistoj vodi, stanovnici Oymyakona su poznati po dugovječnosti.

Ali, kako u tim ekstremima izgleda njihov normalan život?

Za početak, nema mobilne telefonije, jer se uređaji smrzavaju u džepovima, a oni koji nemaju ugrijane garaže, automobile ne gase preko noći, jer ujutro ne bi ni mogli da ih upale.

Zbog problema sa zaleđenim cijevima, kanalizacija nema mnogo smisla, pa se toaleti, uglavnom, smještaju izvan kuća.

Živa se u termometrima zamrzava, čak i mastilo u olovkama, a kad se vrela voda sipa u šolju i prospe u vazduh, pretvara se u snježni oblak.

Jede se meso, uglavnom. Stanovništvo Oymyakona se najvećim dijelom bavi stočarstvom i ribolovom. Zbog izuzetno niskih temperatura i činjenice da se zemljište ledi do dubine od čak 1.500 metara, uzgajanje žitarica, voća ili povrća nije moguće, a u ishrani su, shodno tome zastupljeni divlji plodovi lokalnih biljnih vrsta.

Među lokalnim specijalitetima izdvajaju se mliječni proizvodi „hajak“ i „kjorčeh“, koji su slični puteru i sladoledu, kao i najpoznatije ojmjakonsko jelo — „stroganina“ (ostrugana svježe zaleđena riba).

U Oymyakonu postoji jedna prodavnica, dom kulture i sportski centar, škole i vrtić. Zanimljivo je da djeca idu u školu čak i kad temperatura padne na -50. Časovi se otkazuju za učenike od prvog do petog razreda samo ako temperatura padne na -52 stepena.

Okolina je bogata nalazištima i rudnicima zlata koji se eksploatišu, kao i izvorima tople vode, a turisti koji zalaze u ove krajeve – uglavnom to čine da bi testirali sopstvene granice.

Hladno vrijeme nosi nove navike, a jedno od najvažnijih pitanja je što učiniti da što prije zagrijemo motor automobila?

Stajanje na parkingu s uključenim motorom ne dolazi u obzir. Krenite!

Jedan od savjeta je da u prvih nekoliko minuta isključite grijanje. Zašto?

Kad je grijanje uključeno ventilator koristi cirkulaciju rashladne tekućine kako bi ugrijao vozilo (kroz takozvani heat exchanger ili izmjenjivač topline), piše HAK revija. To snižava temperaturu rashladne tekućine, a time je motoru potrebno više vremena da se zagrije.

Želite li brže ugrijati motor i sniziti potrošnju goriva, isključite na nekoliko minuta grijanje. Nećete mnogo izgubiti, jer dok se motor ne ugrije, ionako vam puše hladan i mlak zrak.

---

Radiosarajevo.ba

Hladnoća može nepovoljno utjecati na zdravlje i prouzrokovati smrzotine koje prvo zahvataju nos, uši i prste.