Category: Magazin

Fanovi i prijatelji diljem regije i šire, danas 25. januara  prisjećaju se svog omiljenog pjevača, makedonskog slavuja Toše Proeskog. Da je živ, Toše bi danas proslavio svoj 43. rođendan. Prerano nas je napustio sa svega dvadeset i šest godina, ali iza sebe je ostavio izuzetno bogatu riznicu u koju kada i danas zavirimo shvatimo koliko je nadaren bio.

Veliki čovjek i humanist, tek je mali dio svega onoga što je Toše Proeski bio za života, a nema čovjeka u regiji, koji za njega nije imao riječi hvale. Osvajao je prekrasnim osmijehom i neupitnim glasom, ali prije svega krasila ga je skromnost.

Njegova pjesma “Čija si”, s albuma “Ako me pogledaš vo oči”, postala je jedan od njegovih najvećih hitova, a album je promovirao u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Srbiji i Bugarskoj, poslije čega je zaradio epitet “kralja pirata”. Njegovi su nosači zvuka, naime, u ogromnim tiražima prodavani širom bivše Jugoslavije, ali on i njegova izdavačka kuća nikad na njima nisu zaradili, s obzirom na to da su bili djelo pirata i preprodavača.

Proeski je bio pred diplomom solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Skopju kao jedan od najboljih studenata svoje generacije. Bio je jedan je od rijetkih školovanih pop muzičara na prostoru cijele bivše Jugoslavije. Svoj osebujni vokal nastavio je usavršavati u New Yorku, kod poznatog profesora pjevanja Williama Raya, koji je podučavao i Luciana Pavarottija.

Imenovan je 2004. godine za regionalnog ambasadora dobre volje UNICEF-a, a tim povodom snimio je pjesmu “Za ovoj svet” (makedonsku verziju) i “This World” (englesku verziju). Dobitnik je i Humanitarne nagrade majke Tereze.

Poginuo je u saobraćajnoj nesreći 16. oktobra 2007. u 6.25 sati u svojoj 26. godini, kad se njegovo vozilo sudarilo sa kamionom na autoputu Lipovac-Zagreb kod Nove Gradiške. Toše je, u snu, poginuo na licu mjesta, nalazeći se na mjestu suvozača.

BANJALUKA – Obično ljudi sa svojih prozora i balkona suše veš, ali jedan Banjalučanin je očigledno imao drugu ideju kako da iskoristi svoj prostor i otišao korak dalje, pa je u centru Banjaluke odlučio da osuši meso u svom stanu.

Ovu neobičnu scenu i fotografiju na adresu  “Nezavisnih novina” poslao je čitalac i kroz šalu dodao, ko kaže da se i u zgradi ne može sušiti meso.

izvor: Nezavisne novine

Zemlja i druge stjenovite planete našeg Sunčevog sistema proizvodi su bezbrojnih sićušnih planetezimala – kamenčića primordijalne kosmičke prašine koji su se nakupili prije više od četiri milijarde godina. Sada, nova analiza sugeriše da su ti planetezimali već sadržali vodu, prenosi portal Science.

Naučnici su testirali uzorke iz meteorita za koje kažu da su jednako stari kao i ti planetezimali. Pritom su pronašli znake hemijskih reakcija za koje se zna da se događaju u prisutnosti vode.

U tim uzorcima danas nema vode, ali naučnici još uvijek mogu ući u trag vodi koju su nekad sadržali.

Tokom vremena, ako je voda u prisutnosti drugih elemenata, atomi kiseonika molekula vode će se odvojiti i spojiti s tim elementima.

Voda i gvožđe će, na primjer, proizvesti metalni oksid. To je materija koja boji Marsovu površinu u crvenu boju.

Međutim, čak i tog metalnog oksida već odavno nema u meteoritima — ali s ‘nestajanjem’ bi sa sobom odnio malo gvožđa iz meteorita.

To znači da naučnici mogu da tragaju za drevnom vodom mjerenjem nivoa gvožđa u meteoritu u poređenju sa ostalim elementima svemirske stene.

Naučnici su očekivali da će pronaći otprilike onoliko gvožđa koliko i nikla i kobalta.

Ali, umjesto toga, pronašli su da dosta gvožđa nedostaje u poređenju s njima što ukazuje na prisutnost kiseonika i, šire, vode.

Ukratko, zaključili su da je prvobitni materijal koji je formirao unutrašnji Sunčev sistem vjerovatno uključivao vodu.

“Razlika između onoga što smo izmjerili u meteoritima unutrašnjeg Sunčevog sistema i onoga što smo očekivali implicira oko 10.000 puta veću aktivnost kiseonika“, rekao je Paul Asimov, geolog i geohemičar s Kalifornijskog instituta za tehnologiju.

Ako su vodonik i kiseonik iz vode bili prisutni u tim primordijalnim planetarnim građevnim blokovima, onda je to dobar znak da su i drugi elementi – ugljenik i azot, ključni za stvaranje života – također mogli biti tamo na početku.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Astronomy.

Program N1

Iako je prošlo gotovo tri mjeseca od kada je Aleksandar Vulin otišao s mjesta direktora Bezbjednosno informativne agencije Srbije (BIA), njegove nedavne izjave kao da sugerišu da on nije ni napuštao ovu poziciju, piše Nova.rs. Samo u posljednje dvije izjave, a koje se tiču direktiva oko privođenja političara Nikole Sandulovića i zabrane pjevačici Selmi Bajrami uđe u Srbiju, Vulin je poručio da su donesene na njegovu inicijativu i to prije nego što je napustio agenciju u novembru. Poznavaoci prilika kažu drugačije – Vulin se i dalje pita i ponaša se kao direktor BIA.

Poslije odluke SAD da ga stave na listu sankcija i prilično kritičkih komentara ambasadora ove zemlje u Srbiji, Vulin je otišao sa mjesta prvog čovjeka BIA-e. Takvu odluku donio je 3. novembra, poslije čega se aktivno uključio u kampanju SNS za parlamentarne izbore.

Iako je gotovo mjesec i po apstinirao od izjava i javnih nastupa, Vulin je ponovo dospio u žižu javnosti nakon odluke da se uhapsi političar i lider minorne Republikanske stranke. On je početkom januara boravio na Kosovu i posjetio grob Adema Jašarija, nakon čega su srpske vlasti uhapsile.

Danima je bilo nejasno šta se dogodilo u ovom slučaju, alarmirana je i međunarodna zajednica, a glas vlasti upravo smo čuli iz usta bivšeg direktora BIA, piše Nova.rs.

Vulin je 6. januara potvrdio da je Sandulović priveden po njegovom naređenju.

Do danas je ostalo nejasno kako je moguće da je Vulin dao nalog početkom januara da se uhapsi Sandulović, a ostavku je podnio početkom novembra. Dakle, puna dva mjeseca vakuuma između dvije odluke.

Poslije dvije nedjelje od odluke da se uhapsi Sandulović, izdata je direktiva da se pjevačici Selmi Bajrami zabrani ulazak u Srbiju zbog nedavnog snimka na kojem je pokazivala dvoglavog orla.

Vulin je ponovo preuzeo odgovornost i rekao da je to samo njegova odluka. Zbog samo ova dva slučaja postavlja se pitanje da li je Vulin dalje neformalno prvi čovek BIA i kako su se pojavile ovolike vremenske distance između njegovog odlaska iz bezbjednosnih struktura i konkretnih poteza koji su realizovani poslije 1. januara 2024. godine. Slučajevi Sandulović i Bajrami unijeli su sumnju ko donosi odluke u bezbjednosnim strukturama.

Bivši direktor Vojnobezbjednosne agencije (VBA) Momir Stojanović kaže za Nova.rs da se stiče utisak kako je novi direktor BIA fiktivno postavljen, ali da o svemu i dalje odlučuje Aleksandar Vulin.

“Iako je Vulin podnio ostavku prije nekoliko mjeseci, sve su ćešća njegova pojavljivanja u javnosti. Upućeniji ljudi kažu da je njegova ostavka fiktivna i tvrde da se Vulin još uvijek vozilom u zatamnjenim staklima pojavljuje u direkciji BIA, te da upravlja iz sjenke. To vam je princip kako da prevarim javnost i strance, a u režiji države. Njegova oglašavanja samo nam pokazuju da Vulin i dalje vuče konce i odlučuje u BIA, a da je drugi fiktivno postavljen“, objašnjava Stojanović.

Komentarišući izjavu Vulina gdje je navodno lično donio odluku da se pjevačici zabrani ulazak u zemlju, Stojanović podvlači da je ova naredba sporna i sa pozicije zakona.

“Ovde se najprije radi o protivzakonitim aktima. Zabranu ulaska nekom licu na teritoriju Srbije mogu da traže ovlašćeni organi, ali MUP donosi odluku. Ne može direktor BIA da izda naređenje da se nekome licu zabrani da uđe u Srbiji. Takvo tumačenje nam pokazuje elementarno nepoznavanje zakona”, objašnjava Stojanović za Novu.

Podsjećamo, Vulin je rekao da je odluku o napuštanju BIA doneo samostalno i poručio da “nema pravo da žrtvuje Srbiju”.

Program N1 

Korisnici društvenih mreža svakodnevno podele 3,5 milijardi fotki, a njihovo gledanje može biti ohrabrujuće i prosvetljujuće, ali nas može dovesti i u neka na baš prijatna emotivna stanja.

Fotografije mogu da poprave naše raspoloženje i ublaže negativna osjećanja. Vidjeti nešto lijepo, smiješno, slatko ili važno može da nas usreći a, u zavisnosti od “emotivnog kvaliteta” onoga što je na slici i da oživi osjećanja koja smo imali kada je slika nastala.

Fotografija danas za većinu ljudi više nije “vještina hvatanja trenutka” koji ostaje zabilježen za budućnost, već stvar trenutka i sredstvo svakodnevne komunikacije, kao što su to papir i olovka ili SMS poruka. Jer zašto bismo pisali podsjetnik ili kucali poruku, kada sve to možemo da “uslikamo”.

Gledanje ličnih fotografija može da bude zdravo iskustvo koje nam može pomoći da ostanemo ili da postanemo povezani, da dopremo do drugih, da damo i da dobijemo podršku.

Može da nam pomogne da prepoznamo da vrijednost onoga što smo bili i šta smo radili u prošlosti ostaje. Da shvatimo promjenu kao priliku za nove izazove, za dalji napredak i nova postignuće, i da zapamtimo da smo prerasli razočaranja iz prošlosti.

Foto:  Vadim Trunov

izvor: mondo.rs/  fb/ Wildelife Nature

Naučnici koji su otkrili ogroman drevni grad star 2.500 godina prekriven vegetacijom u amazonskim šumama izjavili su da bi ovo otkriće moglo promijeniti poglede na drevne narode prikazane kao lovce-sakupljače na tom području.

Naučnici smatraju da su drevna naselja u Amazoniji bila mala i da su ljudi živjeli nomadskim životom, a sada su otkrili da su kuće i otvoreni prostori u ovom drevnom gradu međusobno povezani “zapanjujućom” mrežom puteva i kanala.

Vođa istraživačkog tima je prof. dr. Stephen Rostain iz Francuskog nacionalnog naučno-istraživačkog centra.

“Ovo je starije od bilo kojeg drugog drevnog nalazišta za koje znamo u Amazonu. Imamo eurocentričan pogled na civilizaciju, ali ovo otkriće sugerira da se naši umovi o kulturi i civilizaciji moraju promijeniti”, rekao je Rostain.

Arheolozi procjenjuju da su ljudi živjeli oko 1.000 godina u gradu, koji je osnovan prije 2.500 godina.

U istraživanju su arheolozi, osim iskopavanja na području od oko 300 kvadratnih kilometara, koristili i lasersku tehnologiju koja iz zraka može otkriti drevne gradove ispod gustog bilja i drveća.

Ovom tehnologijom identifikovano je 6.000 pravougaonih platformi, za koje se smatra da su se koristili kao domovi i ceremonijalne površine.

izvor: BBC /  Hayat.ba