Radio Donji Vakuf

Category: Magazin

  • Šta u martu posaditi u vrtu?

    Šta u martu posaditi u vrtu?

    Svi smo u nedoumici šta je to što bismo mogli sada da radimo. Prvo što je potrebno jeste pripremiti zemljište, a potom preći na sijanje. U martu u svom vrtu možete posijati različite vrste povrtnih biljaka.

    • U prvoj dekadi: špinat, blitva, luk, mrkva, grašak, celer, salata…
    • U drugoj dekadi: rotkvice, celer, peršun, paštrnjak i mirođija.
    • U trećoj dekadi: kelj, kupus, keleraba.

    Također, u martu možete pripremiti rasad:

    Ovo je idealan period za zasnivanje rasada sezonskog povrća (brokoli, prokelj, kupus, karfiol, paradajz, krastavci, paprika, patlidžan, dinja, lubenica), čije se sjeme može pronaći u poljoprivrednim apotekama.

    Za rasad je potrebno pripremiti sandučiće (ili stare gajbice) sa mješavinom zemlje i pijeska, rasporediti sjeme i blago ga sabiti u zemlju, zaliti i ostaviti na osunčanom i toplom mestu do isklijavanja. Ovako pripremljeni sandučići se mogu ostaviti u plasteniku ili stakleniku koji se grije već početkom mjeseca, a ukoliko nema grijanja u drugoj polovini mjeseca. Sandučići se, alternativno, mogu pokriti i nekim staklenim ili plastičnim zvonom, ili čak providnom folijom ili celofanom, kako bi se obezbjedila što veća vlažnost i toplota, radi boljeg klijanja. U ovom slučaju potrebno je i često projvetravanje, jer ovakvi uslovi pogoduju i patogenim organizmima.

    Vrijeme je za sadnju cvijeća:

    U martu se mogu posaditi i određene vrste ukrasnog bilja, a to je idealan mesec za proljećnu sadnju ruža. Tokom mjeseca poželjno prorijediti, razdijeliti ljekovito, začinsko bilje i perene i presaditi ga ukoliko je potrebno.

    Također, nije kasno ni za sadnju voćaka i žbunja ukoliko tlo nije smrznuto ili previše vlažno. Oko stabala starih voćaka moće se postaviti kompost ili stajnjak. Na ovaj način se održava plodnost zemlje, suzbijaju korovi i omogućava duže zadržavanje vlage.

    Sada je dobro vrijeme da otpočnete sa pravljenjem komposta. Kompostiranje je savršen način za recikliranje svog biljnog otpada, kao i određenog smeća iz kuće. Za uzvrat dobijate idalno đubrivo.

    Izvor: Klix.ba

  • Pola vijeka od epidemije velikih boginja u ex Jugoslaviji: Tada su svi vjerovali ljekarima

    Pola vijeka od epidemije velikih boginja u ex Jugoslaviji: Tada su svi vjerovali ljekarima

    Bolest koja je do tada odnela najviše života u istoriji civilizacije, variola vera, nakon 42 godine, ponovo je zakucala na naša vrata. Nulti pacijent nam je promakao, virus je otkriven tek u drugom, ali bio je savladan već u trećem talasu. Jugoslavija je bila spremnija za epidemiju nego mnoge zemlje danas, građani su verovali ljekarima. Lekciju naučenu godinama ranije u karantinu u nemačkoj primenili smo i pobedili.

    U tih nekoliko rečenica epidemiolog Zoran Radovanović sabrao je za “Glas Srpske” suštinu borbe sa velikom epidemijom koja je prije pola vijeka zadesila Jugoslaviju. Iz tih nekoliko rečenica vidljivi su i svi nedostaci borbe sa virusom korona, u kojoj je Srpska stigla do petog, a Srbija do šestog talasa.

    Radovanović je bio član tima koji je na prvoj liniji vodio borbu protiv variole vere. Prije izbijanja epidemije završio je magistarske studije u Londonu, gdje je izučavao tropske bolesti, o kojima je učio i na licu mjesta 1969. u Avganistanu, Pakistanu, Indiji i Egiptu. Vakcinacija protiv velikih boginja bila je obavezna, a smatralo se da vakcina štiti tri godine. U vrijeme kada je bolest zakucala na vrata Jugoslovena Radovanović je bio jedan od onih koji su, kako kaže, odmah mogli da uđu u vatru jer je bio vakcinisan.

    – Počelo je na Kosovu. Sumnja je postavljena 14. marta 1972. godine u Đakovici. U Prizrenu šest pacijenata imalo je težu kliničku sliku i prva dijagnoza bila je ovčije boginje, međutim, bilo je jasno da nisu ovčije nego velike boginje. Ekipa lekara iz Instituta za virusologiju, vakcine i serume “Torlak” otišla je tamo po uzorke, a dan kasnije potvrđeno je da se radi o varioli veri – prisjeća se Radovanović.

    Nulti pacijent bio je Ibrahim Hoti, koji se, ispostaviće se kasnije, zarazio još u februaru na hadžiluku. U zemlju se vratio zdrav, inkubacija je još trajala, a poslije nekoliko dana dobio je groznicu. Radovanović priča da je Hoti tada govorio da je cijelu noć “kraj furune proveo”. Ispostavilo se i da je bio vakcinisan u vojsci, te je vjerovatno zato imao blaži oblik bolesti, zbog čega i nije zatražio pomoć ljekara.

    – Zarazio je 11 osoba, nikoga iz svog domaćinstva. Među onima koje je zarazio bio je i učitelj iz jednog sela kod Tutina, tako da je virus stigao i u centralnu Srbiju. Prvo se smatralo da je taj učitelj preminuo od penicilinskog šoka. Tek kasnije se ispostavilo da ga je pokosila variola – priča Radovanović.

    Ističe da je Jugoslavija bila ozbiljna država, u kojoj se razmišljalo unaprijed.

    – Stručnjaci iz naših republika redovno su odlazili da se upoznaju sa bolestima koje bi mogle biti unete u zemlju. To su takozvane karantinske bolesti. Znali smo kako se organizuje protivepidemijska borba. Vakcinu su proizvodili u Zagrebu i u to vreme imali smo nekoliko miliona doza – kaže Radovanović.

    Bili su spremni na bilo koju tropsku bolest, ali poseban strah u svakome ko je položio Hipokratovu zakletvu budila je pomisao na koleru, koja je sedam puta u istoriji izazivala pandemiju. S obzirom na to da je bolest bila registrovana u mnogo zemalja, savjetovano je da se na hadžiluk ide isključivo avionom.

    – Iako smo najviše strepili od kolere, dobili smo variolu. U drugom talasu već je bilo 100 obolelih, očekivali smo da će treći biti teži, ali tu je stalo. Epidemija je ugašena. Velika je razlika bila u odnosu na današnje vreme, nije se postavljalo pitanje ako lekari kažu da je nešto potrebno, podrazumevalo se da je to za dobro svakog čoveka. Danas, kada lekar kaže da ljudi treba da se vakcinišu, odmah polovina građanstva kaže da on to radi za novac, da su u vakcini čipovi i da ćemo svi postati zombiji. Variola je daleko opasnija bolest, svaki peti oboleli u Jugoslaviji je umro, smrtnost je bila velika – kazao je Radovanović.

    U Jugoslaviji se te 1972. godine, prema zvaničnim podacima, variolom zarazilo 175 građana, a preminulo njih 35.

    Proglašenje epidemije, ograničavanje kretanja, organizovanje  karantina, te hitna masovna vakcinacija bili su svakodnevica i ljekarima i običnim građanima, svima, kako bi zaustavili bolest za koju se mislilo da je iskorijenjena. Kretanje svima koji nisu bili vakcinisani bilo je zabranjeno, a narod se bez pogovora pridržavao svih propisanih mjera.

    – Bolest je bila teža nego “kovid”. Postojalo je ogromno poverenje u sistem, u lekare i misao vodilja bila je da zdravstveni radnici građanima žele samo dobro, a danas svako ima neku svoju istinu koja stvara konfuziju – istakao je Radovanović.

    Prisjetio se da je Jugoslavija 11 godina ranije, kada je slučaj velikih boginja zabilježen u Njemačkoj, naučila veoma važnu lekciju.

    – Ekipa naših lekara je tada boravila u Nemačkoj i videla da su Nemci ispraznili jednu školu, u prizemlje stavili lekare i sestre, na prvi sprat one za koje se sumnjalo da su bolesni, a obolelog na drugi sprat. Još tada smo naučili da ne mogu kasarne i sportske hale biti karantini, iz prostog razloga jer, recimo, kasarne imaju velike spavaonice, a samo jedan mokri čvor na spratu. Ako se u spavaonici razboli samo jedna osoba, svi moraju ostati u karantinu dok i poslednji ne ozdravi, a bolest se samo širi – objašnjava Radovanović.

    Po istom principu kao u Njemačkoj, organizovali su karantine u Beogradu i još nekim gradovima u Jugoslaviji, u hotelima i motelima, te u zdravstvenim ustanovama.

    Posljednji preživjeli bolesnik napustio je bolnicu 19. maja 1972. godine.

    Teške ljudske sudbine, kaže Radovanović, najteže su mu padale. Strah od zaraze je prokazivao karaktere i počesto rasturao porodice.

    – Najteže je bilo gledati suze zbog rastanaka sa članovima porodica, nerazumevanje od strane najbližih. O tome sam pisao i u svojoj knjizi “Variola vera”. Gde god je bila neka pukotina u odnosima, to je pucalo. Neke veze su i ojačale u vreme epidemije – prisjetio se Radovanović.

    Iz epidemije, koja je prije pola vijeka savladana za dva mjeseca, trebalo bi da smo naučili lekciju. Sudeći prema tome da epidemija virusa korona traje već dvije godine, očigledno i nije baš tako.

    – Svetska zdravstvena organizacija nas je još pre tri godine upozorila na ovo što imamo danas, a mi smo mnogo šta ignorisali. Isticali su da postoji osam bolesti koje mogu dovesti do pandemije, ali sve je to završilo u nekoj fioci – kaže Radovanović, naglasivši da Srbija nije morala baš toliko loše da prođe u borbi s “kovidom”, jer umrlih je bilo, kako tvrdi, tri puta više nego što se zvanično prikazuje.

    Bez mjesta u Kriznom štabu

    Uprkos svom bogatom iskustvu, Radovanović nije bio član Kriznog štaba Srbije za borbu protiv virusa korona.

    – Ministar zdravlja Zlatibor Lončar me pozvao na početku, ali to nije realizovano jer očigledno predsednik države nije bio za to – kaže Radovanović.

     

     

    (Glas Srpske)

  • 21. mart – Svjetski dan šuma

    21. mart – Svjetski dan šuma

    Svjetski dan šuma obilježava se 21. marta širom planete, i to od 1971. godine, kada je Generalna skupština Evropske poljoprivredne konfederacije donijela odluku da dan proljećne ravnodnevnice na sjevernoj, odnosno jesenje ravnodnevnice na južnoj Zemljinoj hemisferi bude posvećen šumama.

     Mi smo u BiH nagrađeni postojanjem, u velikoj mjeri očuvane prirode i prirodnih šuma koje se nalaze oko nas. Ali vrlo često ne vodimo računa i ne smatramo da je to naša obaveza i naša briga, individualna i kolektivna – kazao je dekan Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu prof.dr. Ahmet Lojo u intervjuu za Fenu, a u povodu 21. marta – Svjetskog dana šuma.

    Naveo je podatak da šume pokrivaju više od 57 posto površine teritorije BiH, a više od 60 posto teritorije su šume i šumska zemljišta kao jedno od najvažnijih prirodnih resursa države.

    Kao i u svim razvijenim državama, kazao je, donose se pravni akti, zakonske odredbe usmjerene na trajno očuvanje šuma, njihovo gospodarenje i korištenje. Tako je i u BiH. Jedan od problema, smatra on, je što na području entiteta Federacija BiH nije donesen zakon o šumama, a zakonska regulativa postoji na nivou kantona, posebno o endemskim vrstama.

    Izrazio je nadu da će ubrzo biti donesena kvalitetna rješenja i zakon usvojen na nivou FBiH.

    Profesor Lojo kaže da su na crvenoj listi ugroženosti različite endemske vrste, a najugroženija je tisa i zaštićena je na cijelom prostoru, potom Pančićeva omorika, munika, kao endem Balkana.

    Naglašava da su kolektivna ali i individualna odgovornost ključne za očuvanje šuma, a planinarski turizam je jedan od načina kako doprijeti do svijesti građana u zaštiti i očuvanju šuma, ekologije, a to se postiže i kroz proces obrazovanja, počev od vrtića pa dalje.

    – Planinarski turizam je jedna od metoda očuvanja šuma. Kod nas je posebno razvijen, naročito u okolini većih gradova kada ljudi žele da se ‘nadišu’ svježeg zraka i izlaze na planinska područja, u zonu šume. Ali, na žalost, mnogi od njih ostavljaju i ogromne količine smeća, a to je opet znak, koliko građani “brinu” o očuvanju okoline, ekologije, ne samo šuma – rekao je.

    Svi smo, ističe Lojo, odgovorni za očuvanje šuma. Građani vrlo često ne razmišljaju o šumama i njihovom očuvanju kao o nekom svom zadatku. Mada smo svi direktno ili indirektno korisnici svih funkcija šuma koje one imaju, a najvažnije funkcije nisu privredne, osiguranje proizvoda iz šuma, kako drvnih tako i nedrvnih . U prvom redu to je njihova zaštitna funkcija, zaštita šumskog zemljišta od erozije, zaštita izvorišta voda, regulisanje stabilnog izvorišta voda i druge blagodeti postojanja šuma.

    – Mi smo u BiH nagrađeni postojanjem u velikoj mjeri očuvane prirode i prirodnih šuma koje se nalaze oko nas, vrlo često ne vodimo računa i ne smatramo da je to naša obaveza – naglasio je Lojo.

    To se prelama, dodao je, i kroz politička rješavanja određenih pitanja, kao što je ukidanje finansiranja namjenskog fonda za očuvanje i unapređenje opšte korisne funkcije šuma, jer i privrednici i društvo smatraju to parafiskalnim nametom.

    Međutim, kaže Lojo, to je obaveza koja je normalna u svim razvijenim dijelovima svijeta i “mi pokušavamo stalno, kroz različite aktivnosti, doprijeti do ljudi kako bi shvatili da je obaveza svakog čovjeka, građanina da se brine o šumama i da ulaže dio svojih prihoda”.

    Za očuvanje šuma su odgovorni i šumari, ustvrdio je, jer zahvaljujući tim ljudima koji rade inventuru šuma, stanje je značajno bolje u pogledu veličina i površina. Očuvanje šuma podrazumijeva i kontrolu, a šumarska preduzeća se o tome brinu. Priroda može sama po sebi opstati, ali je neophodno uređenje kako bi šteta od požara, štetnih insekata, bila manja.

    – Svi smo odgovorni za našu budućnost, za očuvanje prirodnog bogatstva i na različite načine možemo djelovati u čuvanju tog bogatstva. Kroz svaki dio naših aktivnosti možemo pokazati našu odgovornost prema okolini, počev od smanjenja zagađenja zraka, kroz političko djelovanje, donošenje različitih zakonskih rješenja, akata – kazao je dekan Šumarskog fakulteta UNSA prof.dr. Ahmet Lojo u intervjuu za Fenu u povodu Svjetskog dana šuma.

    (Vijesti.ba / FENA)

  • 5 namirnica koje stimuliraju proizvodnju kolagena i zatežu kožu

    5 namirnica koje stimuliraju proizvodnju kolagena i zatežu kožu

    Kolagen je protein koji je iznimno važan za održavanje mladolikosti kože. Kako starimo, kolagen se razgrađuje i elastičnost kože se gubi. Brojni faktori i načina života pridonose pojavi znakova starenja, a time i smanjenju razine kolagena.

    Srećom, određena hrana može pomoći u obnavljanju ovog važnog proteina, poput ovih 5 namirnica:

    1.Riba

    Riba (posebice morska) je bogata mineralima koji su zaslužni za proizvodnju kolagena, kao što je cink. Sadrži i puno omega-3 masnih kiselina koje pomažu u održavanju vlažnosti i elastičnosti kože.

    2. Chia sjemenke

    Chia sjemenke su budućnost lijepe kože, prvenstveno zahvaljujući svojim nevjerojatnim svojstvima. Bogate su omega-3 masnim kiselinama, koje djeluju protiv akni i bora te vrlo povoljno utječu na brži rast kose i noktiju.

    3. Avokado

    Avokado je jedan od najboljih izvora zdravih masti. Sadrži i korisne masti koje poboljšavaju zdravlje kože i povećavaju proizvodnju kolagena. Prema nekim istraživanjima, u zemljama u kojima stanovnici konzumiraju velike količine nezasićenih masti, pojava bora je znatno manja.

    4. Paradajz

    Paradajz je bogat likopenom koji štiti kožu od UV zraka i potiče sintezu kolagena. Sve što trebate za zdravu, glatku i kožu bez akni su svježe rajčice.

    Paradajz je bogat vitaminima, poput vitamina A, C, E, K i B6, koji koži osiguravaju potrebnu prehranu. Svakodnevnim konzumiranjem paradajza koža lica će postati sjajna i glatka, a akne i ožiljci od akni će nestati. Kiselost u paradajzu može pomoći i uravnotežiti pH vrijednosti u vašoj koži.

    5. Zeleno povrće

    Gotovo sve zeleno povrće sadrži hlorofil, pigment koji povećava razinu prokolagena u organizmu. Hlorofil također štiti kožu od starenja jer ga tijelo koristi za borbu protiv slobodnih radikala i UV zraka koje oštećuju kožu.

     

  • Narednog vikenda prelazimo na ljetno računanje vremena

    Narednog vikenda prelazimo na ljetno računanje vremena

    Ljetno računanje vremena ove godine počinje u noći sa subote na nedjelju 27. marta u 2 sata tako što se pomicanjem za jedan sat unaprijed vrijeme u 2 sata računa kao 3 sata.

    Ljetno računanje vremena u ovoj godini završava u noći sa subote na nedjelju 30. oktobra u 3 sata pomicanjem vremena za jedan sat unatrag, pa će se računati kao 2 sata.

     

  • Sobne biljke za 20 posto smanjuju razinu onečišćenja zraka u prostoriji

    Sobne biljke za 20 posto smanjuju razinu onečišćenja zraka u prostoriji

    Sobne biljke smatraju se ukrasom u domovima ili uredima, no ako vam je stan pun lončanica, budite svjesni da one istodobno pridonose smanjenju razine određenih onečišćivača zraka u prostoru u kojemu boravite.

    Novo istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Birminghamu pokazalo je da sobne biljke za čak 20 posto mogu smanjiti razinu dušikova dioksida (NO2) koji se smatra jednim od uobičajenih onečišćivača u urbanim sredinama, piše Daily Mail.

    Indeks kvalitete zraka temelji se na mjerenju čestica ( PM2.5 i PM10), ozona (O3), dušikova dioksida (NO2), sumpornog dioksida (SO2) i emisije ugljičnog monoksida (CO). Onečišćenje spomenutim spojevima karakteristično je za atmosferu urbanih područja.

    I premda biološki proces koji stoji iza uklanjanja dušikova dioksida iz zraka još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, istraživači se nadaju da će njihovo otkriće potaknuti ljude da svoje domove i urede ispune s više biljaka.

    U istraživanju, koje je provedeno u suradnji s Kraljevskim hortikulturnim društvom (RHS), britanski je tim testirao tri česte sobne biljke – spatifilum, jednu od popularnih zimzelenih sobnih biljaka s bijelim cvjetovima, mirisni zmajevac (Dracaena fragrans) i zamiju (Zamioculcas zamiifolia), poznatu kao jednu od najizdržljivijih sobnih biljaka.

    Svaku biljku znanstvenici su jedan sat ostavili u komori za testiranje koja je sadržavala razinu dušikova dioksida (NO2) sličnu onoj u uredu smještenom uz prometnu cestu.

    Rezultati istraživanja pokazali su da su sve tri biljke uspjele ukloniti otprilike polovicu količine NO2 iz komore u samo sat vremena i to bez obzira na okruženje (svjetlost ili tamu, vlažne ili suhe uvjete).

    “Biljke koje smo odabrali jako su se razlikovale jedna od druge, no sve su pokazale veliku sličnost kada se radilo o sposobnosti uklanjanja NO2 iz atmosfere”,rekao je dr. Christian Pfrang, koji je vodio studiju.

    “Uočili smo razlike u ovome i u našim ranijim istraživanjima, odnosno u načinu na koji sobne biljke preuzimaju ugljični dioksid (CO2), što jako ovisi o faktorima povezanim s okolišem poput doba dana (noć/dan) ili količine vode u tlu”, kazao je.

    Pet sobnih biljaka u manjem uredu smanjuje razinu onečišćenja za 20 posto

    Da bi svoja otkrića stavili u kontekst, znanstvenici su izračunali da u slabo prozračenom manjem uredu s visokom razinom onečišćenja zraka pet sobnih biljaka smanjuje razinu NO2 za 20 posto.

    No, u većem bi prostoru učinak triju biljaka bio manji i iznosio bi oko 3,5 posto. Stručnjaci kažu da im još uvijek nije u potpunosti jasan mehanizam kojim se biljke služe u uklanjanju NO2.

    “Mislimo da biljke pritom ne koriste isti proces kao pri upijanju ugljikova dioksida, kada se CO2 apsorbira kroz stomate, sitne rupice u lišću”, pojasnio je dr. Pfrang.

    ‘Ni tijekom duljih eksperimenata nismo zamijetili naznake da su biljke otpustile dušikov dioksid natrag u atmosferu, pa pretpostavljamo da se odvija biološki proces u koji je uključeno i tlo iz kojega biljka raste, no još ne znamo objasniti o čemu je točno riječ”.

    Udisanje zraka s visokom koncentracijom NO2 može iziritirati dišne ​​putove ljudskoga respiratornog sustava te može biti posebno štetno za osobe s respiratornim bolestima, osobito one koje boluju od astme.

    Osim što mogu iziritirati sluznicu dišnih putova i rezultirati njihovom upalom, visoke razine dušikova dioksida nerijetko utječu na pogoršanje astme i na razvoj KOPB-a te dovode do simptoma poput kašlja i otežanog disanja.

    U djece i starijih osoba uočena je veća vjerojatnost od razvoja respiratornih infekcija, kao i snažnija reakcija na alergene (svaka tvar koja izaziva alergijsku reakciju, poput peluda).

    Izvor: N1

  • Objavljena lista najsretnijih zemalja za 2022. godinu: Finska ponovo na prvom mjestu

    Objavljena lista najsretnijih zemalja za 2022. godinu: Finska ponovo na prvom mjestu

    Svjetski izvještaj o sreći je publikacija Mreže rješenja za održivi razvoj UN-a, koja se oslanja na podatke globalnog istraživanja ljudi iz oko 150 zemalja.

    Pandemija, sukobi i rastuća neizvjesnost dovode svijet na ivicu, ali ima i dobrih vijesti za čovječanstvo – dobročinstvo raste u globalu.

    Petu godinu zaredom, Finska je najsretnija zemlja na svijetu, prema rang-listi World Happiness Report koja se uglavnom zasniva na životnim procjenama iz Gallup svjetske ankete.

    Nordijska zemlja i njeni susjedi Danska, Norveška, Švedska i Island vrlo su dobro ocijenjeni mjerama koje izvještaj koristi da bi objasnio svoje nalaze: očekivani životni vijek, BDP po glavi stanovnika, socijalna podrška u vremenima nevolje, niska korupcija i visoko društveno povjerenje, velikodušnost u zajednici u kojoj ljudi brinu jedni o drugima i sloboda donošenja ključnih životnih odluka.

    Danska je druga na ovogodišnjem rang-listi, a slijedi je Island koji se pozicionirao na treće mjesto. Švedska i Norveška su sedma, odnosno osma najsretnija zemlja.

    Švicarska, Holandija i Luksemburg zauzimaju od četvrtog do šestog mjesta, dok je Izrael na devetom mjestu. Novi Zeland zaokružuje prvih 10.

    U top 20 najsretnijih zemalja našle su se Austrija i Australija koje su zauzele 11. odnosno 12. mjesto, a potom Irska i Njemačka 13. i 14.

    Petnaesto mjesto na listi najsretnijih zemalja pripalo je Kanadi, a SAD su zauzele 16. mjesto. Odmah iza njih se našla Velika Britanija, koju u stopu prate Češka, Belgija i Francuska.

    Izvor: Klix.ba

  • Livanjska vuna predstavljena u Etnografskom muzeju u Splitu

    Livanjska vuna predstavljena u Etnografskom muzeju u Splitu

    Izložba tradicijskih predmeta i postupaka obrade vune u organizaciji Franjevačkog muzeja i galerije Gorica Livno u četvrtak je otvorena u Etnografskom muzeju u Splitu.

    Pozdravnu riječ okupljenima uputio je ravnatelj Etnografskog muzeja Silvio Braica i ravnateljica Franjevačkog muzeja i galerije Gorica Livno Dražena Džeko.

    O izložbi je govorila autorica izložbe Jela Duvnjak, koja je istaknula kulturno-povijesne veze Livna i Splita te međusobne prožimanje različitih kultura Mediterana i dinarskog područja.

    – Vuna koja je predmetom izložbe nekada je bila predmetom trgovine između ovih gradova – kazala je Duvnjak.

    Ona je podsjetila da se u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica čuva najstariji vuneni plašt u Europi, koji potječe iz ranobrončanog doba, i koji ujedno predstavlja praoblik dinarskog vunenog ogrtača koji je na izložbi s nazivom biljac ili čobansko ćebe.

    – Izložbom nastojimo pokazati da tradicija treba i može biti uključena u strategiju razvoja i turizma i gospodarstva. Stoga je promicanje tradicijskih vrijednosti jedan od zadataka muzeja koji se na primjeru vune kao sirovine nalaze tisućama godina unatrag, a kojoj prijeti potpuno izumiranje s obzirom da je stočarstvo kao gospodarska grana u stalnom opadanju a vuna neiskorištena sirovina – istaknula je Duvnjak.

    Izvor: Fena

  • Zbog klimatskih promjena sezona alergija na polen bi mogla započinjati 40 dana ranije

    Zbog klimatskih promjena sezona alergija na polen bi mogla započinjati 40 dana ranije

    Nova studija objavljena u Nature Communications koju je proveo Univerzitet u Michiganu otkrila je da bi sezona alergije na polen mogla početi do 40 dana ranije i trajati 19 dana duže do 2100. godine zbog klimatskih promjena.

    Ovo bi povećalo godišnju emisiju polena u SAD-u do 40 posto, prema naučnicima koji su radili na istraživanju.

    Kandidat za doktorske studije i glavni autor Yingxiao Zhang rekao je za NBC News da će se promjene polena razlikovati ovisno o vrsti biljaka i mjestu gdje osoba živi.

    Međutim, ova studija predviđa da bi vremenski raspored različitih biljnih polena mogao stvoriti novo preklapanje, što bi dovelo do viših koncentracija polena.

    Zhang je također rekao da rastuća temperatura, padavine i količina ugljendioksida u zemljinoj atmosferi mogu utjecati na emisiju polena biljaka. Uopšteno govoreći, ugljendioksid djeluje kao gnojivo za biljke, čineći da rastu brže ili veće, a efekat gnojidbe može značiti da biljka proizvodi više polena.

    Dr. Perry Sheffield, vanredni profesor medicine životne sredine, kaže da informacije iz ove studije dopunjuju trendove iz prošlih istraživanja koje pokazuju da su sezone polena postajale sve duže u posljednjih nekoliko decenija s više polena.

    Studija objavljena u Nature Communications izričito napominje da se očekuje da će duže i intenzivnije sezone polena pogoršati “polenski alergijski rinitis” (polensku groznicu) i astmu.

    Izvor:Klix.ba

  • Arheolozi pronašli blago tokom obnove katedrale Notre Dame

    Arheolozi pronašli blago tokom obnove katedrale Notre Dame

    Nekoliko grobnica i sarkofag iz 14. vijeka otkopani su tokom radova na obnovi katedrale Notre Dame nakon razornog požara 2019. godine.

    Do ovog otkrića došli su arheolozi dok su vršene popravke na centralnom tornju, saopštilo je francusko ministarstvo kulture u ponedjeljak.

     

    Među pronalascima je bio i “potpuno očuvan sarkofag napravljen od olova” za koji se smatralo da je bio za visokog dostojanstvenika iz 14. vijeka.

    Arheolozi su takođe pronašli dijelove oslikanih skulptura ispod poda katedrale, koje su identifikovane kao dijelovi originalnog krovnog paravana iz 13. vijeka – arhitektonskog dijela koji odvaja prostor oltara od naosa (arhitektonski pojam za unutrašnju centralnu i glavnu prostoriju u hramu koji obično sadrži kultnu figuru posvećenu određenom bogu).

    Tim je takođe pažljivo iskopao par izrezbarenih ruku.

    Uklonjena je i bista bradatog muškarca i nešto izvajanog povrća, sa još vidljivim tragovima farbe.

    Arheolozi su već koristili mini endoskopsku kameru da zavire u unutrašnjost sarkofaga, koji je izgledao iskrivljen od težine zemlje i kamenja.

    – Možete da vidite komade tkanine, kose i prije svega jastuk od lišća na glavi, dobro poznat fenomen kada su vjerske vođe sahranjivane. Činjenica da su ovi biljni elementi još uvijek unutra znači da je tijelo u veoma dobrom stanju očuvanosti – rekao je Kristof Benijer, vodeći arheolog.

    Do otkrića je došlo dok su timovi za rekonstrukciju namjeravali da postave ogromne skele da bi obnovili toranj, a prije toga je trebalo da provjere stabilnost tla.

    U tom procesu su otkrili podzemni sistem grijanja iz 19. vijeka, sa sarkofagom koji je ležao među cijevima od cigle.

    Uprkos uzbuđenju zbog pronalaska, arheolozima “sat otkucava”.

    Dat im je rok do 25. marta da završe posao prije nego što se projekat rekonstrukcije nastavi, kako bi se pridržavali planiranog ponovnog otvaranja Katedrale 2024. godine.

    Podsjetimo, veliki požar je 15. aprila 2019. progutao katedralu Notre Dame u Parizu. Tada se urušio toranj i uništen je veliki dio krova, ali su vatrogasci ipak uspjeli da sačuvaju grandiozno srednjovjekovno zdanje.

    Put do obnove, međutim, dug je i težak i očekuje se da će joj stara slava biti vraćena tek u aprilu 2024, pet godina nakon požara, prenosi Telegraf.