Gumene sandale kakve je u Jugoslaviji proizvodila splitska tvrtka Jugoplastika ponovno su u modi, a prepoznao ih je Gucci koji ih trenutačno prodaje za 400 eura.
Ovakve sandale nekad su se masovno proizvodile i jeftino prodavale, a mnogi ih i danas čuvaju negdje u podrumu ili na tavanu. Upitno je koliko su ih ljudi tada smatrali lijepima, ali ih je imala svaka obitelj koja je dolazila na more.
Na novoj Guccijevoj verziji sjaji se i njihov zlatni znak, zbog čega su mladim trendseterima sigurno privlačnije, a oni koji nemaju svoj primjerak mogu ih sada nabaviti.
Jugoplastika je bila jugoslavenski gigant koji je zapošljavao 13 tisuća radnika, proizvodio preko 3200 različitih proizvoda, a prihod mu je bio 350 miliona dolara godišnje.
Gucci je još 2018. godine izbacio svoju verziju sandala inspiriranih Jugoplastikom kada su korisnici na društvenim mrežama ismijali visoku cijenu po kojoj ih prodaju, prenosi 24sata.hr.
Jedna od najpoznatijih bosanskohercegovačkih grupa, Dubioza kolektiv, objavila je novu pjesmu.
Pjesma se zove ‘Bubrezi’ i već nakon dva sata prikupila je skoro šest hiljada pregleda.
Tematika je, kao što smo od njih i navikli, bh. svakodnevnica, odnosno borba za preživljavanje ili pokušaj pravljenja ‘brzih para’.
“Zaradiću brze pare, pošten rad je za budale. Nisam više stari roker, sad sam popularni TikToker”, kaže početak pjesme, a u drugom dijelu se dodaje:
“Život je ko u reklami, dok raja živi na salami”.
Sudeći po reakcijama fanova na Youtubeu, pjesma je za sada odlično prihvaćena.
“Sve što vi otpjevate je vrh vrhova”, “Ovi ljudi stvarno znaju kako uz pjesmu nasmijati raju”, “Vi ste apsolutni genijalci”, “Kad sam pomislio da ste dostigli svoj peak, i da nećete moći da prevaziđete sami sebe, vi mi dokažete suprotno”, samo su neki od mnogobrojnih komentara na Youtubeu.
Priča se da je jedan austro-ugarski vojnik zalutao u jedno bošnjačko selo u toku Ramazana. Kako nije našeg jezika znao, nije uspio ni objasniti da je izgubljen i da traži puta kući u Austro-ugarsku. Po završetku Ramazana pronašla ga neka patrola i pomogla da se vrati kući.
“Čudna li naroda u tom selu” počeo je izgubljeni vojnik pričati okupljenoj porodici, prijateljima, komšijama koji su ga zabrinuto gledali”, a onda nastavio:
“Probude me u pola noći, serviraju hranu, piće, kolače, kahvu…, nešto mi govore, išarete rukama i samo što mi ne trpaju hranu u usta. Ja onako iza sna ne znam je l’ sanjam ili se stvarno događa. Onda mi cijeli dan ne daju ništa da jedem, niti da pijem. Od jutra pa sve do večeri. Za štagod da uhvatim na mene zagalame i ljudi i žene pa i djeca. Pomislio sam da hoće da me muče ali sam vidio da i oni ništa ne jedu i ne piju. Šta više, oni su radili teške poslove, a ja sam nekako sve to samo gledao. U tom stanju, gladan i iscrpljen sam ostao sve do večeri kada se počelo servirati jelo. Nikada u životu nisam vidio toliko hrane, ali niko ne smije ni ruke pružiti dok stariji čovjek u pročelju ne da znak za početak. On neprestano gleda u sat i kao da će označiti početak utrke. Čovjek u pročelju daje znak da je vrijeme i u jednom trenutku svi počinju jest. Jedu, smiju se, nešto mašu rukama, pa se opet smiju. Jedem i ja i smijem se, veselim se, mada ne znam ni šta pričaju. Kad smo sve ono pojeli, malo se odmorili, onaj isti čovjek u pročelju kaže: “Dižite se, idemo sad na rekreaciju.”
Ušli bi u veliku salu, zauzeli položaje, ispred nas je stajao trener s bijelom kapom koji je komandovao: dole, gore, dole, gore, dole, gore i taman kad sjednemo, ja pomislim da je gotovo javi se onaj isti stariji čovjek koji je određivao vrijeme za početak jela, i zagalami najglasnije što može: Ne valja!, Ne valja!, Ne valja!, Hajd’ sad ponovo.
Ponavljali smo i ponavljali po 5, 6 puta dok konačno ovaj ne kaže: E sad je dobro.
Umoran, iscrpljen jedva do kreveta da dođem i samo što zaspim ponovo me bude u pola noći da jedem i tako svaki dan.
Neki veseli i dobri ljudi. Iako čudni svi su me na svoj način posebno tretirali i ukazivali poštovanje. Da sam ostao još par dana u tom selu poželio bi da nikada ne odem iz njega. Kada sam na kraju krenuo iz sela na put za Austro-ugarsku svi su seljani izašli da me isprate. Vidio sam onog starijeg čovjeka zbog koga smo toliko puta ponavljali trening i trenera kako im se, na rastanku, suza omaknu. Plakao sam i ja ali malo kasnije kad me patrola izvela na poznate puteve koji su spajali ovdašnje krajeve.”
Sve zastupljeniji zdraviji životni stilovi i vraćanje upotrebi namirnica prirodnog porijekla nametnula je posao vodeničarima koji prave brašno po tradicionalnoj metodi. Među njima je i Anđelko Delić koji žito melje na jednoj od najstarijih vodenica u BiH, a ona datira iz Osmanskog doba.
U podnožju Majevice, na sredini rijeke Janje, smještena je vodenica koja potiče još iz osmanskog doba. Njome danas upravlja 67-godšnji Anđelko Delić, kao pripadnik četvrte generacije vodeničara u svojoj porodici.
U razgovoru za Klix.ba Delić kaže da je ova vodenica pretrpjela nekoliko poplava, ratova i ostalih nedaća, ali su je njeni vlasnici uvijek ponovo uzdizali, ne dozvolivši da se prekine višestoljetna tradicija proizvodnje brašna u Priboju.
“Ovdje se historija ponavlja jer se na svakih 100 godina dogodi poplava koja nanese štetu vodenici. Između ostalog, jedna je zadesila 1914., a zatim i 2014. kada sam je obnovio s ciljem očuvanja tradicije, ali i da okolina u kojoj živim ima kvalitetno brašno, odnosno da narod ima gdje mljeti žito. Zadovoljan sam poslom, ljudi su skloni kukanju, ali ja ne želim biti takav. Od ovoga se može solidno živjeti, obogatiti se sigurno nećete, ali isto tako nećete biti ni praznog stomaka”, kaže nam Delić.
Ovaj radišni Pribojčanin pun je priča i doživljaja, a sve ih je nakupio upravo uz vodenicu. Prisjećajući se svojih dječačkih dana, ističe da su najbolje igre bile upravo pored vodenice, hvatali su se rakovi i ribe, ali i pomagalo očevima u poslu. Kaže i da se današnja vodenica ne razlikuje od one iz njegovog djetinjstva.
“Vodenica je zapravo najstariji mehanizam koji melje brašno zahvaljujući riječnoj vodi. Ona je sastavljena od brane, jaza, ustave, badnjeva, kotorače, radnog kola, vretena, donjeg i gornjeg kamena, koša, brašnjaka i čeketala”, pojašnjava nam vodeničar, čija vodenica u jednom satu proizvede do deset kilograma brašna.
Anđelko Delić (Foto: A. K./Klix.ba)
Nadovezuje se da je brašno zapravo najlakše samljeti, jer prije toga treba njivu uzorati, podrljati, zasijati, okopati, odnjegovati do jeseni kada slijedi branje prinosa, a zatim žitarice, u ovom slučaju kukuruz adekvatno uskladištiti u koševe za sušenje te na proljeće se posvetiti krunjenju nakon kojeg slijedi proizvodnja brašna.
“Mljevenje je jedno malo znanje ili umijeće. Ako se kamen dobro podesi i ako se adekvatno naštima brzina okretanja, onda će i brašno biti lijepo. Svu onu muku, rad i trud vodenica na kraju može uništiti ukoliko se adekvatno ne postupa. Nemam običaj upropastiti brašno jer sam kao dijete naučio to lijepo raditi i mljeti. Ljudi imaju povjerenje i ne bi ga trebalo izgubiti, jer ako ga izgubiš, ono se nikad više neće vratiti”, pojašnjava nam Delić.
Tajna kvalitetnog brašna
Delićeva vodenica nikada ne prestaje s radom. U pogonu je svih 365 dana i noći u godini, zbog čega je i jedinstvena u regiji naše zemlje u kojoj se nalazi. Naš sagovornik u njoj melje kukuruz, pšenicu, ječam i raž koje je zasijao na svojim parcelama, ali i heljdu koju kupuje.
“Tajna kvalitetno samljevenog brašna je u broju obrtaja kamena. Vodenica ga ne melje brzo, kako ne bi izgorjelo, a kod električnih pogona ljudima je žao trošiti mnogo struje te ga podese na brzo mljevenje i tada dolazi do spaljivanja. To vam je isto kao i kada momak ašikuje s djevojkom. Ako požuri nema od ljubavi ništa, ali kada oko nje djeluje polako i pažljiv je, onda od ljubavi i bude nešto. Tako vam je i sa brašnom i hljebom”, kaže nam Delić kroz smijeh.
Žubor vode i zvuci mlina djeluju opuštajuće na osobe koje se nalaze u neposrednoj blizini, pa i ne čudi da su vodenice bile poseban izvor inspiracije za brojne pisce i pjesnike.
Iako su se u određenom periodu ljudi odmaknuli od vodenice zbog masovnog konzumiranja bijelog industrijskog brašna, Delić kaže da je ipak svijest ponovo proradila.
“Nauka je ljude spustila na zemlju, počeli su razmišljati o vrsti ishrane, posebno hljeba. Zbog toga posljednjih nekoliko godina cijene integralni hljeb i domaću prohu. Sve ono što se samelje u vodenici danas masovno koriste u svojoj ishrani. Na stolu možete imati čitavo gastronomsko bogatstvo, ali bez kvalitetnog hljeba trpeza je pusta”, smatra sagovornik portala Klix.ba.
Razlike u hljebu
Paralelu između domaćeg, odnosno brašna samljevenog u vodenici i onoga iz industrijske proizvodnje, vodeničar navodi da je teško napraviti. Naglašava da je hljeb pripremljen od brašna iz vodenice drugačijeg ukusa i strukture jer ne sadrži gluten, niti se u pripremi koristi kvasac, a vizualno je i primamljiviji za oko.
“Ovakav hljeb karakteriše i duži rok trajanja jer se nakon pečenja može jesti do pet dana, dok to nije slučaj kod bijelog hljeba pripremljenog od industrijskog brašna. Također, brašno u vodenici je kvalitetnije jer poboljšava varenje hrane, tako da je probavni trakt rasterećeniji. Malu djecu treba naviknuti na konzumiranje integralnog, odnosno brašna iz vodenice, jer ukoliko godinama u sebe unosite hljeb koji u potpunosti nije pripremljen od kvalitetnog brašna, nemojte očekivati da će vaše zdravlje biti stabilno i jako”, savjetuje Delić.
Prema predanjima starih vodeničara, na prostoru naše zemlje 1923. godine egzistiralo je 9.628 vodenica, međutim, danas ih je ostalo okvirno 15. Predstavljaju bogatstvo naše kulturne baštine, koje se u određenim dijelovima Bosne i Hercegovine i dalje pomno njeguje.
S povlačenjem Anđelka, vodeničko kolo neće prestati s radom, jer će njegovi nasljednici, koji mu i danas pomažu u obavljanju svih poslova, nastaviti mljeti žito, održavajući u životu tradiciju prirodne proizvodnje brašna po kojoj su Delići nadaleko poznati.
“New York Times” ima novog izvršnog urednika Džozefa Kana (Joseph Kahn), a “NY Mag” objavio je veliki intervju s njim kako bi pobliže prikazao osobu koja će voditi jedne od najpopularnijih novina u svijetu.
No njegove izjave u intervjuu pale su u drugi plan, a razlog tome su fotografije koje prate tekst. Jedna poza posebno je privukla pažnju tviteraša. Naime, na fotografiji Džozef sjedi na podu i trudi se izgledati opušteno. Ima ozbiljni izraz lica, jedna noga mu je ispružena, dok je druga savijena u predjelu koljena, a ispred njega, naravno, nalazi se izdanje “New York Timesa”.
“Ne razumijem. Ovo je vjerovatno trebao odobriti niz ljudi, a niko se očito nije usprotivio”, “Imam puno pitanja…”, “I ja se tako “opuštam uz novine” dok neudobno sjedim na podu tik do svog stola i fotelje”, “Zašto je tip na podu? Ovo nije dobar početak”, “To što ne nosi cipele je najjeziviji dio ovoga”.
“Zanima me što je radio netom prije nego što je ova fotografija nastala”, “Doslovno ne razumijem namjere ove fotografije”, “Mozak me boli samo dok razmišljam o fotografijama koje su odbijene, a ova je prihvaćena”, “Neko je stvarno mislio da je ovo dobra ideja?”, “Nacrtaj me kao jednu od tvojih Francuskinja”, samo su neki od komentara.
Kan će u junu početi službeno obavljati funkciju izvršnog urednika. Za “New York Times” počeo je pisati još 1998. godine, a skupa s Džimom Jardlijem (Jim Yardley) 2006. dobio je Pulicerovu nagradu za međunarodno izvještavanje za priče o vladavini prava u Kini.
Koliko se kafe smatra previše kafe? Možda će vas začuditi, ali zapravo je preporuka da ljudi ne piju više od 28 kafa sedmično, što je otprilike četiri kafe dnevno. Međutim, konzumiranje veće količine od toga može imati negativne učinke na zdravlje – posebno na životni vijek.
Osjećaj tjeskobe
Prosječna šolja sadrži 95 miligrama kofeina. Dakle, ako biste popili više od četiri kafe, dnevno biste unijeli oko 500 miligrama kofeina. Jedna studija časopisa Journal of Psychopharmacology izvještava da konzumacija kofeina u toj mjeri može uzrokovati visoku razinu stresa, tjeskobe, pa čak i depresije. Konzumacija više od 1000 miligrama kofeina sedmično pokazala se u istraživanju kao prediktor visoke anksioznosti.
Tjeskoba i stres stvari koje treba riješavati s medicinskim stručnjakom, a pritom je važno također procijeniti unos kofeina i razgovarati o eventualnim promjenama navika u tom pogledu.
Poteškoće sa spavanjem
Redovita konzumacija kafe može uzrokovati probleme s uobičajenim navikama spavanja, osobito ako redovito ispijate kafu poslijepodne. Istraživanje provedeno nad 197 srednjoškolaca pokazalo je da su se oni koji su unosili više kofeina budili ranije i bili pospaniji tokom dana u usporedbi sa skupinom koja je unosila manje količine kofeina. Iako redovito ispijanje kafe ima puno zdravstvenih prednosti, preporuča se svođenje dnevnog unosa kafe na minimum, i to ujutro, kako biste imali kvalitetniji san noću.
Ubrzan rad srca
Jedna kontrolirana studija pokazala je da ispijanje 100 miligrama kofeina između svakog sata do pet sati nije izazvalo ubrzan rad srcam. Međutim, utvrđeno je da ispijanje velikih količina ipak može dovesti do izmijenjenog ritma otkucaja srca.
Trema
Jeste li ikada doživjeli da se tresete nakon previše kafe? To se zapravo može definirati kao predoziranje kofeinom. Healthline navodi da to može uzrokovati glavobolju, tremu, poteškoće sa spavanjem i povećani broj otkucaja srca. Ako imate bilo koju od ovih teških nuspojava, trebate potražiti liječničku pomoć.
Osjećaj umora
Prirodno je da se okrenete kafi ili drugim oblicima kofeina kada se osjećate umorno. Ali jeste li znali da previše kofeina zapravo može imati negativan učinak? Pogotovo ako uključuje dodane šećere. U studiji koju je objavila Innovations in Clinical Neuroscience, utvrđeno je da redovito ispijanje kofeinskih napitaka, osobito sa šećerom, uzrokovalo je mentalni umor sudionika.
Trileće, odnosno “tri mlijeka” (tres leches) kolač je za kojeg kažu da vuče porijeklo iz Latinske Amerike.
Podsjeća na tradicionalni koh od griza, samo što je sadržaj mlijeka puno bogatiji mliječnim mastima, a time kolač dobija na sočnosti i kremastoj teksturi. Ako ga niste pripremali, ne čekajte, lahko se pravi, a užitak je neopisiv. Spužvasti kolač, natopljen mlijekom i preliven karamelom, sigurno vas neće ostaviti ravnodušnim.
Priprema: Pripremite pleh koji ćete pouljiti i pobrašniti. Rernu zagrijte na 180 stepeni Celzijusa. Odvojite žumance od bjelanaca. Umutite bjelanca u šam. Dodajite postepeno šećer pa mutite oko 3 minute. Dodajite žumanca, jedno po jedno. Dodajte brašno i prašak za pecivo, a onda mutite smjesu ručno. Izlijte u tepsiju i pecite 25 minuta.
Nakon toga ostavite biskvit da se ohladi.
Napravite preliv tako što ćete mlijeko, kondenzovano mlijeko i pavlaku staviti u šerpu da se zagrije. Zatim, čačkalicom izbockajte biskvit, kako bi preliv lijepo ušao u koru. Mlijeko koje je pred ključanjem sklonite sa ringle. Biskvit prelijte vrućim mlijekom. Ostavite da biskvit dobro upije mlijeko pa se ohladi. Nakon toga prelijte karamel preko kolača. Ohladite i služite.
Stogodišnji Brazilac iz južnog grada Brusquea ušao je u Guinnessovu knjigu rekorda jer najduže radi u istoj kompaniji – 84 godina. Usprkos svom izvanrednom postignuću, Walter Orthmann onima koji traže dugotrajno i ispunjavajuće radno mjesto daje uobičajen savjet: radite što volite i klonite se brze hrane. „Morate voljeti raditi. Ja sam se zaposlio pun volje i borbenog duha“, kazao je stogodišnjak. „Ne možete raditi bilo koji posao kako bi mogli reći da ste zaposleni. To ne funkcionira. Nećete izdržati“, dodao je, prenosi Hina. Brazilski mediji pišu kako je Orthmann u RenauxViewu, tvrtki koja proizvodi tkanine, prvo radio na proizvodnoj liniji, da bi potom prešao u administraciju i postao direktor prodaje.
Dan planete Zemlje obilježava se 22. aprila svake godine u cilju podizanja svijesti svjetske populacije o problemima vezanim za globalno onečišćenje okoliša, ali i pronalaska najboljih rješenja za njegovu zaštitu.
Iako je ideja obilježavanja Dana planete Zemlje prvi put predstavljena 1969. godine, službeno se obilježava od 1992. godine kada je na Konferenciji Ujedinjenih naroda (UN) o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru usklađen dugoročni program za promoviranje održivog razvoja. Danas se taj dan obilježava u 190 zemalja svijeta, uz značajan angažman udruženja za zaštitu okoliša i prirode.
Tema Dana planete Zemlje 2022. godine je “Investiraj u našu Planetu” i fokusira se na posljedice klimatskih promjena na Planeti koje svi već osjećaju, kao i na napore koji se ulažu u svijetu u cilju njihovog ublažavanja.
Akcijama čišćenja i pošumljavanja u sedam gradova Bosne i Hercegovine članice “Zelene mreže BiH” obilježavaju Dan planete Zemlje u partnerstvu i uz finansijsku podršku Razvojnog programa Ujedinjenih naroda u BiH (UNDP BiH) i Ambasade Italije u Sarajevu.
Više od 350 mladih učestvovat će u akcijama čišćenja i pošumljavanja u Bijeljini, Kladnju, Bihaću, Čitluku, Mostaru, Konjicu i Varešu. Ove godine, mladi aktivisti će se angažirati u očuvanju okoliša i zaštiti prirode akcijama čišćenja i sadnje drveća.
Zelena mreža, koja za sada okuplja 22 udružena civilnog društva, dvije neformalne grupe i 11 pojedinaca, ima za cilj potaknuti aktivizam i povezivanje mladih ljudi iz različitih zajednica oko pitanja vezanih za očuvanje okoliša i zaštitu prirode.
Također, Kantonalna javna ustanova za zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo obilježit će danas na platou kod dolazne stanice na Trebeviću Dan planete Zemlje kada će učenici osnovne i srednje škole izvesti recital sastavljen od ekoloških slogana, a bit će održano i predavanje o eko-sistemima pećina na zaštićenim prirodnim područjima Kantona Sarajevo i njihovoj ugroženosti od klimatskih promjena.
Dan planete Zemlje 2016. godine rezultirao je usvajanjem Pariškog sporazuma koji je potpisalo 120 država koje su provele niz aktivnosti vezanih za zaštitu od klimatskih promjena.
Svjetske šume se sijeku zabrinjavajućom brzinom radi krčenja zemlje za farme, ali stabla se sijeku i za proizvodnju drvne sirovine i papira ili izgradnju cesta i rudnika. Osim ubrzavanja klimatskih promjena, sječom šuma uništavaju se i staništa šumskih životinja.
– Brinući se za naše šume, vode i zemljište možemo se bolje odbraniti od klimatskih promjena i njihovih posljedica. Mnoge države Evropske unije već su pripremile nacionalne planove za upravljanje ovim posljedicama – kažu iz Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH.
Različite regije suočavaju se s različitim problemima, pa se ti planovi moraju prilagoditi regionalnim i lokalnim situacijama. Šume imaju ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena. S jedne strane one ispuštaju stakleničke plinove kad se stabla ruše ili raspadaju, pridonoseći globalnom zagrijavanju. S druge strane, šume fotosintezom uklanjaju stakleničke plinove i smanjuju globalno zagrijavanje.
Održivo upravljanje šumama, kada se sade nova stabla koja zamjenjuju ona posječena, predstavlja učinkovito rješenje. Zbog toga države Evropske unije aktivno sarađuju na unaprjeđenju uloga šuma u djelovanju protiv klimatskih promjena.
Svi ponešto mogu uraditi za našu plavu planetu: posaditi drvo, koristiti biciklo, kupovati vrećice za višekratnu upotrebu, koristiti bočicu za vodu koja se može ponovo puniti, ugasiti nepotrebna svjetla, pažljivo koristiti vodu, zamijeniti stare sijalice, koristite baterije koje se mogu ponovno puniti.
U januaru 1969. godine došlo je do velikog izlijevanja nafte u Santa Barbari, Kalifornija. Iz bušotine se izlilo više od tri miliona galona nafte, a katastrofa je rezultirala smrću više od 10.000 morskih lavova, morskih ptica, tuljana i defina.
To je bio okidač za pokretanje velikih akcija širom Sjedinjenih Američkih Država. Dan planeta Zemlje nadahnuo je 20 miliona Amerikanaca, 10 posto ukupne populacije SAD-a na izlazak na ulice i parkove, kako bi demonstrirali protiv uticaja 150 godina industrijskog razvoja koji je ostavio velike posljedice na okoliš i ljudsko zdravlje.
Gotovo svi ostavljamo mlijeko u vratima frižidera. Međutim, postoji razlog zašto ovo ne bismo trebali raditi.
Chris Beasley iz kompanije Smart Cover je za Metro.co.uk naveo da će mlijeko trajati duže ukoliko ga ne budemo ostavljali u vratima frižidera i da je manja šansa da će se pokvariti.
“Vrata su znatno toplija od ostatka unutrašnjosti frižidera. Ukoliko ste primijetili da se mlijeko brzo kvari, stavite ga na sredinu jer je tu najhladnije”, kazao je.
Umaci i sosovi imaju duži rok trajanja tako da oni mogu nastaviti stajati u vratima. Ipak, uvijek vodite računa o tome da frižider ne bude prenatrpan.
“Ukoliko redate proizvode jedan na drugi, spriječit će se cirkluacija hladnog zraka. Ovo znači da će se frižider preopteretiti i prestati raditi pravilno, a hrana će se brže pokvariti”, objasnio je.
Dakle, postoji velika mogućnost da će se pojaviti bakterije, što može uzrokovati probleme sa želucem.
