Category: Magazin

 

“Pratim i fanica sam Eurosonga , ma, šta oko mene ljudi govorili i pljuvali po tom takmičenju.

Još od vremena, sa nekih 8-9 godina, kada nisam imala pojma da će mi kasnije u životu Celine Dion, učila sam kao teen njenu pjesmu, predstavnicu tada Švicarske, na kauču kod strine. Sjećam se svih nijansi odjeće i frizura Eurosonga s kraja osamdesetih. Sjećam se kada 1992. nismo baš smjeli pojačati “… ostajem, da bolu prkosim…” i kada su moje teen bubice pojedinci htjeli preplašiti( a ti isti pojedinci su mahom uvodili kablovske da slušaju turbo razgolićene dekoltee uz obale Morave) da mi se hrvatska predstavnica sa “Dont ever cry” ne bi smjela svidjeti.

Meni je to kompletan koncept dobre ideje ostao i možda još ponovljen kod Maje Blagdan i Doris Dragović.

Severina je imala ideju, samo da nije dopustila Bregoviću da joj pokvari ono ” … ‘ajde, pile moje “, ali…

Sve ovo mi huji po mozgu, dok slušam intervju sa Vesnom Pisarović, kao nekome ko je odrastao uz Eurosong i zadnje kapacitete akumulatora potrošio da posluša Almin i Dejanov nastup 1993. godine koji sam slušala preko malog radija, a aplauz, tada podaren predstavnicima moje napaćene zemlje nije zapamćen više nikad po dužini. Njenog se, mislim Vesninog nastupa ne sjećam, a ovo su oni segmenti moga mozga i emocije koje se ne filuju ničim sa You Tube dodatno.

Elem, bilo kako bilo, generalno, poslije Alme i Dejana sa “Ostani kraj mene”, te Harija i Lake, i mi smo kao i Hrvatska, bez generalno jakog koncepta sveukupne ideje.

“Niz polje vjetar miriše” i “… na moju omiljenu foru…” su imali koncept, ostalo je da izvinete ” mačku o rep”, pjesmuljak do pjesmuljka kao i kod Mie Dimšić. Duško je i sam odao da “nije baš izvedeno kako je osmišljeno”, ali sve bi lakše bilo da nije pjevala stalno nekim tonom ispod glasa.

Sad će mnogi reći da je meni krivo što moj frend, najtalentiraniji mladić trenutno nije predstavnik, ali nije u tom kvaka.

Marko Bošnjak kada ode, on će i da osvoji, garantujem to i dovim, ma kako sada i ovu izjavu tumačili oni čije trpezarije pune DM SAT-ovski mebuloziteti od pjesama, dok se oni pravdaju da slušaju “sve”.

Ja, eto, nikad neću reći da slušam sve. Ispod umjetničke i moralne mi je časti, nekako reklo bi se ispod mozga…. Vi svoje znate…mislim Vi što slušate sve!

Slušate li jazz ili soul? – Eto, vidite da ne slušate sve i da je Vaš modlić, ustvari, “Malo selo, zelen lug, kraj Morave disko klub…”.

Nemam ništa protiv Morave, ako se na njenim obalama sluša “Lane moje” ili ” Umjetnica mora biti zdrava” i, akobogda, pobjednica, lijepo nasapunjanih ručica i tekstom koji , ima veze, s mozgom.

Kakve Vi veze pletete oko ostalog, ne zanima me…

Na pitanje : “Šta ćemo sad?”, odgovorit ću Vam: “Šron Stoun se ne botoksira”…

I, da ne zaboravim: Da, izgubio je Eurosong smisao!Da, sve radi politika i ratovi i tamo! Da, sve su interesi!

Da!

Znam!

Ali, ajde, pile moje, nađi na tim svojim izborima muzičkih numera i programa onakav spektakularan performans kao sinoć u Italiji, pa mi reci da je ovo bezveze!

Dok ne skontate da je kosa M. Markel uvijek nezdrava, smetat će Vam “besmislica” koju Konstrakta pjeva jer , ustvari, ne kontate da “Nste znali da ste ovo htjeli” u Zemlji dok gruva.

Ljubav je uvijek sveta, pa prema tome, uživajte dok tražite da okarakterišete moj izbor onim da me ništa “nije opametilo”.

Možda i nije, ali, bar mi se nikad neće desiti da snimim u toku bajramskog veselja polugole butine neke “raspuhače” koja ni sama ne zna šta, ustvari, pjeva!

Bar kada učim pjesmu, mogu potvrditi i u onom Lakinom : “Brko, brkane, moj omiljeni krkane” smisao kazanog!

MIR SVIJETA! MIR UKRAINI!

PIŠE: Vernesa Manov

 

izvor: objavi.ba

Jedan video, koji je navodno nastao negdje u Švajcarskoj, ovih dana postao je pravi hit na društvenim mrežama.

Na njoj se vidi stariji muškarac, vjerovatno porijeklom sa naših prostora, po imenu Dejan, koji je odlučio da na travnjaku ispred kuće okrene jagnje.

Međutim, u svojoj namjeri nije uspio do kraja zbog komšije Švajcarca.

Na samom početku snimka vidimo mlađeg muškaraca koji Dejanu prilazi sa pijukom i požarnim aparatom, očito nezadovoljan što on okreće jagnje na tom mjestu.

– Dejane, gledaj u njega – govori ženski glas muškarcu dok mu se mlađi, nezadovoljni tip približava urlajući “Jugosloven”.

U jednom momentu čak mu pijukom koju nosi izbija štap kojim se branio iz ruke. I dok Balkanac na telefonu razgovara sa policijom, Švajcarac, ili odakle navodno bio ovaj gospodin, prilazi ražnju sa požarnim aparatom i aktivira ga.

U samo nekoliko trenutaka jagnje je prekriveno pjenom iz požarnog aparata, tako da su Dejan, njegovi prijatelji i porodica ostali bez ukusnog ručka.

Snimak je u kratkom roku skupio skoro 2.000 lajkova i veliki broj komentara.

izvor:Kurir.rs

Zaljubljenicima u prirodne ljepote BiH nije stran podatak da naša zemlja ima više vodopada nego Italija, Francuska i Njemačka zajedno, no jeste li znali da ujedno imamo i najskuplji vodopad na svijetu.

Naime, ako želite da dođete do vodopada Skakavac koji se nalazi u Nacionalnom parku “Sutjeska”, potrebno je izdvojiti 1000 KM za ulaznicu.

Perućica je jedinstvena prašuma u Europi, a Skakavac je ukras i biser ponude Europe, vodopad koji je visok više od 78 metara i nalazi se u centru prašume. Da bismo ga očuvali, stavili smo taksu za ulaz od 1.000 KM po osobi”, kazao je prošle godine direktor parka Aleksandar Kovač.

Objasnio je i da su smanjili broj grupa koje mogu posjetiti Perućicu na deset uz prethodnu najavu i obaveznu pratnju njihovog vodiča. Iz parka ističu da politikom koja nije ekonomski isplativa pokušavaju sačuvati prašumu.

Najveći problem stvarali su domaći turisti koji su ulazili u srce prašume, ostavljali smeće, urezivali inicijale u kore drveća, pravili buku, čak su znali i vatru naložiti, stoga se cijenom od hiljadu maraka pokušava zaštiti samo srce prašume koji je vrlo osjetljiv eko-sustav.

I dalje postoji staza kroz Perućicu koja se ne naplaćuje, odnosno može doći tko god želi sa ulaznicom Nacionalnog parka, ali za ulazak u srce prašume morat će se platiti 1.000 KM.

Izvor: Klix.ba

Finalna noć Eurosonga 2022. bit će održana večeras u Torinu.

Sudeći prema onome što smo vidjeli u dvije polufinalne noći, borba za prvo mjesto trebala bi biti vrlo zanimlja jer ima mnogo sjajnih pjesama.

Kladionice najveće šanse daju Ukrajini, a iza nje Velikoj Britaniji, pa Italiji i Španiji.

Srbijanska predstavnica Ana Đurić – Konstrakta, tek je na sedmom mjestu po šansama kladionica, iako je na platformi Youtube poslije drugog polufinala zabilježila ubjedljivo najveći broj pregleda.

Konstrakta će u finalu nastupati predzadnja, pod rednim brojem 24.

Finalna noć počinje u 21 sat, a očekuje se da ćemo pobjednika saznati tek poslije ponoći.

U finalu će nastupati 25 zemalja i to: Češka, Rumunija, Portugal, Finska, Švicarska, Francuska, Norveška, Armenija, Italija, Španija, Nizozemska, Ukrajina, Njemačka, Litvanija, Azerbejdžan, Belgija, Grčka, Island, Moldavija, Švedska, Australia, Velika Britanija, Poljska, Srbija, Estonija.

Sa lijepim i toplim vremenom povećava se i vjerovatnoća da u prirodi sretnete zmije, upozoravaju iz Nacionalnog parka Tara (NP Tara).

“Nema potrebe za panikom, ali oprez je neophodan. Poznato je da se zmije više boje od ljudi, nego mi od njih. Ukoliko odlazite u prirodu nosite duboku obuću, debele čarape i duge pantalone, a ako naiđete na zmiju pokušajte da je zaobiđete”, poručuju oni.

Kako kažu, ne pokušavajte da je otjerate i tučete štapom. Također, dok šetate šumom bilo bi dobro da pravite malo jače korake ili da lupkate nekim štapom kako bi zmija osjetila vibracije i pobjegla prije nego što naiđete na nju.

“Kada ostavljate odjeću ili obuću na mjestima koja su dostupna zmijama, prije nego što se obučete dobro pregledajte garderobu kako bi bili sigurni da se zmija nije negdje uvukla. Na području NP Tara registrovano je 10 vrsta gmizavaca, odnosno pet vrsta zmija od kojih je samo jedna otrovnica – poskok”, napominju u NP Tara.

Poskok je najrasprostranjenija, najduža i najopasnija evropska otrovnica. Odrasle jedinke narastu oko 65 centimetara, mada mogu da dostignu i 100. Na glavi ima izraštaj u obliku “roga”. Mužjaci su pepeljastosivi, a ženke su najčešće smeđe, sivosmeđe ili crvenosmeđe, sa izraženom romboidnom šarom na leđima. Zabilježen je mali broj poskoka koji nisu imali svoj karakterističan “rog”.

Poskok je prilično trom i nije agresivan, a kada je uznemiren počinje da sikće i pokušava da pobjegne. Nasuprot vjerovanju, poskok ne umije da skače.

Međutim, može da smota zadnji dio tijela, pa onda uzdigne prednji i brzo ga izbaci naprijed da ugrize žrtvu, zbog toga se stiče utisak da “skače”. Doseg takvog “skoka” je 40 centimetara. Otrov mu je izuzetno snažan, a ujeda samo kada je u opasnosti. Smrtni ishodi kod ljudi su izuzetno rijetki.

Hrani se sisarima, gmizavcima, rjeđe mladuncima ptica. Prirodni neprijatelji su mu kune, divlje svinje, ježevi, neke vrste ptica poput čaplji, vrana i grabljivica.

U NP Tara se sreće na suhim, kamenitim i dobro osunčanim mjestima. Vrsta je zaštićena prema nacionalnom i međunarodnom zakonodavstvu, piše Telegraf.rs.

---

Radiosarajevo.ba

Društvene mreže ovih su dana pune objava građana o najezdi mušica, kako na kopnu tako i na obali

More na plaži Donja Luka u Makarskoj preplavile su mušice.

Podsjetimo, društvene mreže ovih su dana pune objava građana o najezdi mušica, kako na kopnu tako i na obali.

Profesorica Renata Bažok sa Zavoda za poljoprivrednu zoologiju na Agronomskom fakultetu u Zagrebu potvrdila je za Index da se radi o lisnim ušima.

“Dobila sam fotografije od vaših kolega novinara i na temelju njih sam pretpostavila da se radi o lisnim ušima. Nakon toga sam zvala kolegicu Katju Žanić s Instituta za jadranske kulture u Splitu koja je bila na terenu i uzela je uzorak, budući da se do sada govorilo da je to pojava koja je zamijećena uglavnom uz obale. Ona mi je potvrdila da se doista radi o lisnim ušima”, rekla je Bažok.

Lisne uši su mali kukci koji sišu sokove biljaka, a članovi su natporodice Aphidoidea. Njihov uobičajeni životni ciklus uključuje ženke koje ne lete, koje rađaju živorođene ženke nimfe, koje mogu stvoriti potomstvo bez uključivanja mužjaka, što je adaptacija koju naučnici nazivaju partenogeneza. Brzo sazrijevajući, ženke se obilno razmnožavaju tako da se broj ovih insekata brzo povećava. Krilate ženke mogu se razviti kasnije u sezoni, što im omogućuje da koloniziraju nove biljke. U umjerenim regijama faza spolnog razmnožavanja nastupa u jesen, a kukci često prezimljuju kao jaja.

Neke vrste hrane se samo jednom vrstom biljaka, dok druge koloniziraju mnoge biljne grupe. Opisano je oko 5.000 vrsta lisnih ušiju od kojih se oko 400 nalazi na prehrambenim i vlaknastim usjevima, a mnoge su ozbiljne štetočine. Mravi mliječnici imaju odnos simbioze s lisnim ušima. Oni se brinu o njima poput stočara, prenose ih i štite od grabežljivaca. Zauzvrat, mravi se hrane mednom rosom koju uši stvaraju.

Lisne uši pripadaju u najrazornije štetnike na kultiviranim biljkama u umjerenim područjima.