U tradiciji Donjovakufljana, pored običaja Sultan mevluda na Baginoj strani na prvi dan proljeća, je uranak na Jurjevo. Iako običaji vezani za Jurjevo jutro polahko iščezvaju, i samo rijetki Donjovakufljani još uvijek baštine tradiciju ovog običaja, mi Vas podsjećamo na “starinu”.
– Nakon buđenja oko četiri sata ujutro, klanjanja sabah – namaza na Šehovači, kod Ćor – Zukinog turbeta i na vrelu Jelezovac, prvu jutranju kafu u prirodi uz zvuk trube od vrbe i lijeske, obilježavao se nekada Jurjev dan, u narodu poznat kao vijesnik ljeta. Tog jutra, prema prastarom običaju, djevojke su se umivale vodom sa izvora ili omahom, kako bi tokom cijele godine bile lijepe, djeca se puckala vrbovima granama da brže rastu, žarilo se žarom, ljuljalo na drvetu drijena radi dobrog zdravlja…. Od svih običaja, čini se, zadržali su se samo običaji da se do Jurjeva napravi čimbur od žare (koprive) i posije grah u bašte.
Sve one koji nisu ustali na jurjevski uranak, kako narodna izreka kaže, pregazio je Jure sa svojim kolima , i cijele godine će se osjećati umornima.
Uz Jurjevo možemo povezati i jednu od bitnih seoskih funkcija, a to je težak-baša. On je određivao dan početka oranja, što je bilo veoma bitno za prinos poljoprivrednih proizvoda. U narodu postoji više naziva za Jurjevo, kao Đurđevdan, Jurjev, Erdelez i Rozi Hidr.
