Donjovakufska publika noćas je imala priliku da pogleda monodramu “Prodavnica budućnosti” autora i reditelja Vahida Durakovića.
Tekst „Prodavnica budućnosti“ je dobitnik nagrade „inBox“, najbolji tekst za monodramu na Prvom regionalnom festivalu monodrame „inBox“.
Naslovnu ulogu igra Sanel Ugarak. Plakat za predstavu je radila Merjem Duraković.
Donjovakufska publika je uživala u predstavi koja na satiričan način obrađuje problematiku koja je karakteristična za demokratska društva u tranziciji i koja je danas nažalost dio naše svakodnevnice.
Redatelj Duraković nam je dao kratak osvrt na svoje djelo.
Protagonista ove monodrame ima krizu identiteta, nije se prilagodio modernim društvenim tokovima, ali je ipak spreman da pravi kompromise.
Kada se ljudi ucijene u savremenom društvu, u egzistencijealnim situacijama u kakvim mi danas živimo, čovjek se nađe u nemogućoj situaciji i nalazi se pred izborom da li će njegovo dijete ili unuk biti gladno ili će da pravi kompromise s politikom u jednom potpuno korumpiranom društvu. Kada je u pitanju identitet, danas je veoma moderno da se stalno govori o identitetu, a ja kažem da ovo nije predstava o identitetu, ovo je predstava o ljudskosti. Postoji nešto što je univerzalna ljudska vrijednost, od čega je sve počelo. Danas nam forsiraju raznim identitetima, a mi odustajemo od onog osnovnog, a to je da smo ljudi.
Da li pojedinac može pobijediti u borbi protiv sistema ili društva?
Može u onom smislu da on sebi stvori jedan mikro-svijet, da živi u njemu i da se bori. To je uvijek jedna vrsta žrtve, a plemenitost je uvijek tražila žrtvu. Od grčkih drama, do danas, pozorište uvijek govori o istim ljudima i to je jedan proces. Isto tako, ako prihvatimo kompromis i tada smo žrtva, grize nas savjest, možemo da obolimo, množemo da odemo u druge pravce, tako da taj konformizam koji se desi ako prihvatimo ucjenu je jedna vrsta vlastite laži. Sve ima svoju cijenu. Smatram da u našem društvu postoje ljudi koji i pored pritiska određenih struktura uspijevaju da grade svoj život, svoj mikro-svijet.
Monodrama opet na kraju ima sretan kraj.
Da, ona je u osnovi nastala od jedne moje pripovjetke koju sam napisao davno i bio mi je cilj da ima sretan kraj koliko god on možda bio izvještačen. Mada je on i logičan u smislu same priče. Činjenica je da je danas mnogo naših ljudi u Njemčkoj, Austriji i da se dešavaju takve situacije. Međutim, taj sretni kraj je i gorak, jer ako vas napuste svi, a vi riješite egzistencijalno pitanje, pitanje je koliko ste vi stretni, zaključuje Duraković.
