Category: Istaknute vijesti

Država Bosna i Hercegovina odbranjena je sprječavanjem da jedinice tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA), 2. maja 1992. godine, zauzmu zgradu Predsjedništva BiH, te je ovaj datum jedan od historijskih značajnih za našu domovinu.

Tenkovi i oklopni transporteri tadašnje JNA zaustavljeni su nadljudskim naporima branilaca okupljenih u Teritorijalnoj odbrani RBiH, na Skenderiji, svega stotinjak metara od zgrade Predsjedništva RBiH.

Onemogućavanje niških specijalaca

Dževad Topić Topa, komandant Vojne policije regije Sarajevo u ranijem intervjuu za Anadolu Agency (AA) rekao je kako je samoinicijativnim djelovanjem manjih grupa patriota na onemogućavanju niških specijalaca da ovladaju centrom grada 2. maja, spriječen pad Sarajeva, a vjerovatno i Bosne i Hercegovine.

Sve je, kazao je Topić počelo 2. maja između 11 i 12 sati. Nisu ni bili svjesni šta će se sve odvijati tog dana, koje će sve situacije, detalji biti presudni.

– Krenula je pucnjava. Tada pada granata na rub nekadašnje robne kuće Zema kod Centralne banke BiH. Slučajno smo se svi sklonili. Civilima sam rekao da bježe. Jer, već je to krenulo. Policija je stavljala protivtenkovske mine na Titovu. U tom momentu se pali Pošta na Obali. Mislim da se to iznutra uradilo, da su je zapalilili. Specijalci su pobjegli, s civilima se izmješali u podrumima. To naše djelovanje je imalo efekta. Do navečer je trajala pucnjava sa svih strana. U dva – tri navečer, to je već bio 3. maj, Goran i Dudo otišli su da skinu šarac s transportera koji je bio parkiran pred Narodnim pozorištem. Nismo ni znali da su specijalci pobjegli u UPI-jev neboder, tačnije u diskotektu Teatar u podrumu. Bili su unutra. Kada su njih dvojica došli da skidaju mitraljez iz podruma su djelovali specijalci i ranili Gorana – naveo je Topić u tadašnjem razgovoru.

Jedino je Topić, kako kaže, spletom okolnosti, nešto ranije, prije ratnih dešavanja u Sarajevu, znao šta se sprema i bio je u organizaciji otpora sa Safetom Hadžićem.

Hapšenje Alije Izetbegovića

Isti dan na Sarajevskom aerodromu uhapšen je tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, a u centru grada, član Predsjedništva Fikret Abdić je bio spreman da preuzme ulogu prvog čovjeka države. Bitka za Predsjedništvo je okončana trijumfom Sarajlija. Predsjednik Izetbegović je dan kasnije razmijenjen u Dobrovoljačkoj ulici.

Zoran Čegar, zamjenik legendarnog Dragana Vikića, komandira specijalne jedinice MUP-a, i momci iz jedinice komandanta Specijalne jedinice Regionalnog štaba TORBiH Džavada Topića Tope odigrali su ključnu ulogu u borbama s ubačenim specijalcima iz Srbije.

Uz pomoć Zorana Čegara, kazat će kasnije Topić, specijalci bivše JNA su se predali.

Opsada Sarajeva

Drugog maja 1992. godine opsada Sarajeva, koja je do tada bila prikrivena, postala je očigledna. Od tog dana, građani Sarajeva su bez vode, hrane, struje, uz svakodnevna žestoka granatiranja i prijetnju snajperskom vatrom živjeli 1.425 dana.

Na Trgu Austrije, na Bistriku, gdje je bila komanda Druge vojne oblasti, odnosno komanda JNA za cijelu BiH i dijelove Hrvatske, tog dana bio je general JNA Milutin Kukanjac.

Tada je on naredio da iz Vojne bolnice krene specijalna jedinica prema Skenderiji. Ali i taj napad je zaustavljen. Jedan od legendarnih branialca grada Nusret Šišić Dedo je sa improvizovanom protivoklopnom napravom pogodio jedno od borbenih vozila.

S druge strane grada, iz komande JNA na Bistriku pukovnik Milan Šuput, koji je komandovao svim specijalnim jedinicama Druge armijske oblasti, krenuo s borbenim vozilima kroz Dobrovoljačku ulicu (danas Hamdije Kreševljakovića). Na mostu Čobanija prešli su Miljacku i stali pored zgrade Pošte.

Sjećanje Jovana Divjaka

Jovan Divjak, bivši bh. general Armije RBiH u ranijem intervjuu za Al Jazzeru je izjavio da je Jugoslovenska vojska sa paramilitarnim sastavom bosanskih Srba izvršila artiljerijsku pripremu.

– Tog jutra oni su gađali i Predsjedništvo – kazao je Divjak.

Kako je rekao Divjak oko 26 vozila je bilo na trgu. Divjak je čuo pucnjavu prema Drveniji, nakon čega je uslijedilo “Ne pucaj”.

O 2. i 3.maju 1992. u Sarajevu, govorilo se i pisalo mnogo. I zasigurno, još zadugo će ti dani biti predmet istraživanja, interesovanja, određenih misterija… Koliko događaja može stati u tako malo vremena, ponajbolje se može vidjeti na slučaju ova dva važna datuma.

Od incidenta u bivšem Domu JNA, napada specijalaca Vojske Jugoslavije na zgradu Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i njihovog poraza na Skenderiji, pogibije pripadnika Vojne policije Admera Sakića Džemice, pogibije majora Marka Labudovića predvodnika napada na Predsjedništvo, pogibije radnika Doma mladih Skenderija Marka Stračevića i Enesa Alispahića, spašavanja napadača iz Srbije Milana Pejića iz Prokuplja, uništavanja tenka kod Vrbanja mosta, dolaska tenkova obalom Miljacke do Skenderije, uništavanja agresorskog transportera kod kafića „Estrada“, borbi na tranzitu, pogibije sedam policajaca Stanice policije Stari Grad, preko paljenja Glavne pošte, borbi po Centru i Starom gradu, otmice predsjednika Izetbegovića na Sarajevskom aerodromu, opkoljavanja glavnog štaba agresorske vojske Komande 2.vojne oblasti Vojske Jugoslavije, dogovora u zgradi PTT-a između Ejupa Ganića i generala Aksentijevića o razmjeni Izetbegovića za Kukanjca, incidenta u Dobrovoljačkoj…