“Diskurs o bosanstvu” naziv je knjige prof. dr. Senadina Lavića koja je večeras predstavljena u Maloj sali Doma kulture.
Organizator promocije bila je BZK „Preporod“ Donji Vakuf na čelu sa mr. Kemalom Čolakom, koji je u nepunih mjesec dana u našem gradu organizovao promocije knjiga dva istaknuta intelektualca i dugogodišnja profesora na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, prof. dr. Šaćira Filandre, a večeras i prof. dr. Senadina Lavića.
Pored autora, na promociji su učestvovala i dva mlada doktora nauka koji vode porijeklo iz Donjeg Vakufa i Bugojna, a to su i sami naglasili u svom uvodnom obraćanju, a riječ je o dr. Ameru Osmiću i dr. Abdelu Alibegoviću.
Abdel Alibegović je konstatovao da se u posljednje vrijeme javlja interes ljudi u Bosni i Hercegovini za pitanja koja se tiču naše sadašnjosti i budućnosti. Ovaj diskurs dobija veoma ozbiljne note, civilizacijsku, kulturološku dimenziju, a to je da se ljudi uče da pristojno, pismeno i veoma direktno razgovaraju, a ne putem medija, gdje autor nema priliku da odgovori na određena pitanja.
Govoreći o djelu, Amer Osmić je rekao kako je ovdje riječ o Bosni i o onome što postojanje Bosne sa sobom povlaći. To je diskurs koji epohalno određuje o odjeljuje prošlost od budućnosti. Diskurs se tiče politike i to državne, te ga ne treba svoditi na kulturno-psihološku razinu etničkog i religijskog identiteta, pojedinaca ili grupa. U njemu se operira konceptom nacije kao zajednice ravnopravnih građana koji pripadaju svojoj državi i gdje ime države kao što je to praksa u demokratskom svijetu, zapravo odeređuje i ime nacije.
Ovo o čemu mi pričamo večeras ovdje to nije bilo življeno. Mi nismo imali mogućnost da se izjašnjavamo kao slobodni građani i da u prvom planu našeg bića bude individua, ja, taj i taj, taj čovjek, nego je uvijek bilo kojem plemenu pripadaš, kojoj religijskoj grupi i da ti to bude primarno, ocijenio je Lavić.
Istaknuo je kako je za to potrebno vrijeme, naglašavajući da je 150 godina neko nametao Bosni etničko-religijski model života i stalno govorio da u njoj žive tri naroda, četiri naroda, i drugo, kao da nigdje na svijetu u državama ne živi više naroda ili kao da države nisu multietničke zajednice.
Samo je u Bosni to potencirano, i sad, ako se zapitamo zašto je to potencirano, onda ćemo vidjeti da je to iz razloga da bi se moglo sa strane upravljati Bosnom, iz Beograda i Zagreba. Dakle, bosanski Srbi i bosanski Hrvati su uglavnom većinom, ne svi, služili kao topovsko meso za velikodržavne hegemonijske projekte Srbije i Hrvatske i Srbija i Hrvatska uopće nisu davale nikakvu pažnju Srbima i Hrvatima kao bosanskom narodu nego su ih uglavnom koristili za osvajanje teritorije BiH i ovi ratovi koji su vođeni devedesetih godina bili su ratovi za Drinu ili za Neretvu ili za neke teritorije BiH koje imaju ekonomsku perspektivu i moć u sebi, a koja se može koristiti kasnije za razvoj susjednih država, rekao je Lavić.
Senadin Lavić rođen je 1965. godine u Konjicu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjeku za filozofiju i sociologiju. Na ovom fakultetu nastavlja i poslijediplomski studij te doktorira 2003. godine, a od 1997. godine radi na sarajevskom Fakultetu političkih nauka.
