Category: Istaknute vijesti

Zdravlje ulazi na usta, mudra je narodna izreka koja ponajbolje govori koliko je važno kakva nam hrana završava na stolu, odakle potiče, kako je uzgojena, pripremljena.

Do prije nekog vremena cijena je bila pokazatelj kvalitete, u svim segmentima, pa tako i kada je riječ o hrani. No je li i dalje tako?

Mnogi će reći nije i to iz vlastitog iskustva jer su se više puta prevarili kupujući skuplje, a kada su probali proizvod, vidjeli su da njegov kvalitet ne prati i cijenu. Na šta se onda osloniti, na nadležne institucije u državi kojima je posao da prate i provjeravaju, šta stiže na police trgovina u BiH, kako bismo znali šta jedemo? Tako bi trebalo biti, a je li baš tako…

Inspekcijske službe limitirane
Kakvu hranu uistinu jedu Bosanci i Hercegovci, pitanje je od milion dolara na koje ni nadležne institucije ne mogu pouzdano odgovoriti.
Jedno je ipak sigurno, dok se u susjednim zemljama, prvenstveno u Hrvatskoj, gotovo svake sedmice iz prodaje povuče barem jedan prehrambeni proizvod, jer iz nekog razloga nije ispravan za konzumiranje, dotle u BiH prolaze mjeseci dok se tako nešto desi.
Primjera radi, ako odete na zvaničnu stranicu Agencije za sigurnost hrane BiH, a potom na njenu podstranicu “Povlačenje i opoziv hrane”, vidjet ćete posljednju informaciju objavljenu 31. marta o povlačenju badema iz prodaje iz jednog tržnog centra.

Od tada je prošlo osam mjeseci.
Direktor dr. sci. Džemil Hajrić kaže kako Agencija za sigurnost hrane BiH uredno obavještava građane o povlačenju i opozivu hrane, ali samo u analizama u kojima oni učestvuju.
Agencija, kako dalje dodaje Hajrić, ne obavještava građane o rezultatima analiza prehrambenih proizvoda i njihovom eventualnom povlačenju iz prodaje, koje su proveli federalni i kantonalni inspekcijski organi, te da se građani o njihovom radu mogu informisati na njihovim zvaničnim internet-stranicama.
Postavlja se pitanje, da li svaki građanin BiH, da bi se informisao, treba svakodnevno “visiti” na internet-stranicama inspekcija i tamo tražiti – da li je i zašto neki artikl povučen iz prodaje?

Da li je logičnije, kao što to rade zemlje u regiji, da nadležni organi, nakon što povuku iz prodaje određeni proizvod, o tome odmah, putem saopćenja upućenih medijima ili na neki drugi način, upoznaju javnost.
– Razumijem vaše pitanje u potpunosti i mi radimo na uspostavljanju koordinacije i saradnje kako bismo došli do svih podataka, a onda ih na transparentan način objavili na internet-stranici Agencije koja je jako posjećena i značajna. Razumijem da su i inspekcijske službe limitirane koje često nemaju vremena da jave neku informaciju. Puno je slučajeva da se hrana vrati sa graničnih prijelaza, ali pošto nije ušla na teritorij BiH, onda to i ne objavljujemo. Ovdje treba biti i vrlo oprezan jer sve neprovjerene, netačne i lažne informacije mogu imati dalekosežne posljedice i uzrokovati paniku u javnosti – ističe Hajrić.

Naglašava kako je hrana koja se stavlja na tržište u skladu sa propisima koji važe u BiH, a koji su usklađeni sa propisima Evropske unije u najvećem dijelu, te da se godišnje analizira oko 70.000 uzoraka različitih kategorija hrane, a da rezultati govore da smo u prosjeku sa zemljama EU-a.

– Aspekt zdravstvene ispravnosti i sigurnosti hrane je najvažniji i obavezujući jer ako ne ispunjava određene norme, može imati negativne implikavcije na organizam ljudi. Bilo da se uvozi ili proizvodi u BiH, hrana je pod nadzorom inspekcijskih službi na način kako je to definisano pravnim normama. U našoj zemlji sistem nadležnosti je takav da je kompletan inspekcijski nadzor u direktnoj nadležnosti entiteta ili kantona, osim granične veterinarske inspekcije koja je na državnom nivou i u sklopu je Ureda za veterinarstvo, a to znači da je hrana životinskog porijekla koja se uvozi pod nadzorom te inspekcije. Hoću da kažem da inspekcijske službe u BiH vrše redovne kontrole, postupaju u skladu sa propisanim normama i u mnogim situacijama zaustavljaju proizvode koji ne odgovaraju pravnim normama koje su na snazi – naglašava Hajrić.
Podsjetimo, sve informacije na evropskom nivou razmjenjuju se putem Sistema brzog uzbunjivanja za hranu (EURASFF), čija je kontakt institucija upravo Agencija za sigurnost hrane BiH.

Agencija je ta koja obavještava trgovce o povlačenju proizvoda koji su onda dužni informirati je – da li su sporni proizvod povukli iz prodaje i eventualno uništili.
Iz udruženja potrošača ističu kako se to vrlo često prešućuje, odnosno da sporni proizvodi ostaju i dalje na policama prodavnica, što je, kako navode upućeni, odgovornost vlasnika trgovina, a nikako inspekcija koje, zbog limitiranosti brojem inspektora nisu u mogućnosti ući u svaku trgovinu, ali će postupiti po pozivu Agencije ako nije dobila povratnu informaciju od neke prodavnice.
Problem je i to, kako navode upućeni u ovu problematiku, što se u BiH radi malo laboratorijskih analiza i kontrole ispravnosti i kvaliteta, kako hrane koja je uvezena, tako i domaćih proizvoda.

– Čim se sa evropskog spustimo na naš lokalni, odnosno nivo naše države, primjećujemo razliku u broju pronađenih prehrambenih proizvoda koja nisu za konzumiranje u BiH i zemljama EU-a, kaže Marin Bago, predsjednik Udruženja za zaštitu potrošača “Futura” te dodaje:

– Ako neka od zemalja EU-a ustanovi laboratorijskom analizom da prehrambeni proizvod nije za upotrebu, odmah to ide u Sistem za brzo uzbunjivanje i to je vidljivo i u onim zemljama koje nisu članice. Dakle, i nadležne institucije u BiH mogu to pratiti i obavještavati građane. No, odmah možete vidjeti da u tom segmentu daju manje rezultata. S druge strane, kada se analizama i utvrdi da neki proizvod nije za konzumiranje, onda se to ne objavljuje na način da ta informacija dođe do svakog potrošača. Pa, mi smo prije nekoliko mjeseci imali slučaj sa flaširanom vodom u kojoj su pronađene loše bakterije. Ni danas Zavod za javno zdravstvo FBiH nije informirao građane o kojoj se vodi radi. Nas ustvari nadležne institucije u državi ne informišu, i kada pronađu, koja to hrana nije za upotrebu, koja je opasna za zdravlja. Potrošačima je prekršeno njihovo osnovno pravo, a to je da trebaju biti informirani – naglašava Bago.

Šta je kontrolama hrane utvrđeno
Iz Agencije navode kako je na osnovu prikupljenih i obrađenih podataka, na području BiH registrirano ukupno 827 slučaja obolijevanja gdje je hrana potvrđena kao uzrok / put prijenosa.
Najčešći uzrok oboljevanja bile su Toxiinfection / Intoxication alimentaris, Salmonellosis te Enterocolitis.

U periodu od 1. januara do 31. decembra 2022. godine dostavljeni su podaci o registraciji pet epidemija sa ukupno 84 oboljela, i to dvije epidemije Enterocolitisa, dvije epidemije Toxiinfectio alimentaris i jedna epidemija Trichinellosis.
Prema podacima koje su Agenciji dostavile laboratorije za kontrolu hrane iz BiH, u periodu od 1. januara do 31. decembra prošle godine, ukupno je obrađeno 50.014 uzoraka hrane, od tog broja neodgovarajući su bili 2.576 uzoraka ili 5,15 posto (-0,48 posto u poređenju sa 2021. godinom).

U 2022. najveći broj uzoraka hrane, izuzimajući vodu za piće, uzet je iz kategorije “Meso i proizvodi od mesa stoke i divljači”, ukupno 12.368 uzoraka, “Složena jela i gotova jela” 9.425, “Tijesto žitarca i proizvodi na njegovoj bazi” 4.849, “Proizvodi za posebne prehrambene potrebe” 2.722 i “Mlijeko i mliječni proizvodi” 2.296 uzoraka.
Na osnovu obrađenih rezultata laboratorijskih analiza na fizičko-hemijske i mikrobiološke parametre, može se zaključiti da je najveći broj neusklađenih uzoraka u odnosu na ukupan broj uzoraka hrane bio iz kategorije “Meso i proizvodi od mesa stoke, peradi i divljači” 167 uzoraka, zatim “Složena jela i gotova jela” 166 neodgovarajućih uzoraka i iz kategorije “Tijesto žitarica i proizvodi na njegovoj bazi” 75 uzoraka.
Ako se odnos neusklađenosti uporedi sa ukupnim brojem analiziranih uzoraka za svaku pojedinu kategoriju (broj neusklađenih uzoraka u okviru kategorije) tada je najviša neusklađenost bila u kategoriji “Škrobno korijenje i gomolji” (10,81 posto), “Alkoholna pića” (8,39 posto) i “Med i ostali pčelinji proizvodi” (4,38 posto).
Na mikrobiološke parametre ukupno je prošle godine ispitivano 32.853 uzoraka hrane. Od analiziranih uzoraka, u svrhu službene kontrole uzorkovano je 7.448 uzoraka, a u ostale svrhe 25.405 uzoraka.

Od ukupnog broja analiziranih uzoraka, 517 uzoraka (1,57 posto) nije bilo u skladu sa važećim propisima.
Najveći broj uzoraka koji nije u skladu sa važećim propisima je bio iz kategorije “Meso i proizvodi od mesa stoke, peradi i divljači”, “Složena jela i gotova jela” i “Tijesto žitarica i proizvodi na njegovoj bazi”.
Kada je u pitanju vrsta mikroorganizama, najviša prevalenca (odnos između broja uzetih uzoraka i uzoraka koji nisu u skladu sa važećim propisima) je bila kod prisustva ostalih mikroorganizama (7,7 posto), te Escherichia coli (2,9 posto), enterobakterije (1,8 posto) u sklopu kriterija higijene procesa.

U Gornjem Vakufu-Uskoplju bosansko-njemačka firma IAB Engineering kupila proizvodne pogone nekadašnje firme Tom d.d. koja je stala sa proizvodnjom 2019. i potom završila u stečaju.

Već je uloženo više od 5 miliona KM, novi investitori imaju potpisan ugovor i osigurano tržište za plasman proizvoda, žele zadržati raniju djelatnost te ima namjeru da zaposle 200 radnika. No, sve koči poznata bosanskohercegovačka birokratija i pravna nesigurnost.

U raznim strategijama i planovima bosanskohercegovačke vlasti konstantno govore o potrebi poboljšanja poslovnog ambijenta, smanjenju birokratskih procedura, digitalizaciji administracije.

Saradnja sa bosanskohercegovačkom dijasporom, posebno sa uspješnim privrednicima koji su porijeklom sa naših prostora, uvijek je se ističe u prvi plan, posebno se naglašava važnost proizvodnje i izvoza.  Međutim, priča iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja svjedoči kako to sve izgleda na terenu, tamo gdje obećanja, strategije i maštanja susreću realnost.

Tako u Gornjem Vakufu-Uskoplju bosansko-njemačka firma koja je kupila lokalnu firmu koja je otišla u stečaj i, umjesto uobičajene izgradnje stanova ili šoping centara, želi pokrenuti proizvodnju, nailazi na nevjerovatne administrativne poteškoće i potpunu pravnu nesigurnost.

Nakon stečaja pokreću proizvodnju i žele zaposliti 200 radnika

U Bosni i Hercegovini malo je primjera firmi koje su prošle kroz stečaj a da su uspjele da zadrže proizvodnju i radnike. Ali da takvih ima svjedoči Dita iz Tuzle ili Lasta iz Čapljine čije proizvode danas većina nas ima u svojim domovima. Sličnu sudbinu mogao bi imati i Tom  (Tvornica obrade metala) iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja.

Privatnoj firmi Tom d.d. iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja, značajnom privrednom subjektu na ovom području u sektoru metalske industrije koji je zapošljavao i do 200 radnika, 2019. godine blokirani su svi računi i proizvodnja je faktički stala. Tri godine poslije, u novembru 2022. godine, jedna od najvećih banaka u BiH, sa ciljem naplate kredita koji Tom nije mogao otplaćivati, inicirala je otvaranje stečajnog postupka. Konstatujući da su svi zakonski uvjeti za otvaranje stečaja ispunjeni, čemu se nije protivio ni sam vlasnik, Općinski sud u Travniku krajem 2022. otvara stečajni postupak.

Ukupna dugovanja Toma u trenutku otvaranja stečaja bila su oko 11 miliona KM, a povjerilaca, odnosno onih kojima je Tom dugovao, bilo je više, ali skoro polovina potraživanja otpada na Privrednu banku Sarajevo. Među većim povjeriocima bili su i radnici te Porezna uprava FBiH.

Kako je i propisano zakonima, a prvenstveno Zakonom o stečaju FBiH, Općinski sud u Travniku, odnosno sudija Amir Sobo, imenuje stečajnu upravnicu Behriju Huseinbegović, formira se Odbor povjerilaca kojim predsjedava predstavnik Privredne banke kao najvećeg povjerioca, ali su u odboru prisutni i predstavnici radnika Toma koji se nadaju, kao i drugi povjerioci, naplati svojih potraživanja. Iz dostupne dokumentacije, stečaj se odvija na uobičajen način, pokretanje proizvodnje nije moguće jer je Tomu u tom trenutku zbog dugovanja isključena i struja, proizvodnje nema godinama, nema materijala a i dio radnika je već napustio i firmu i sam Gornji Vakuf-Uskoplje.

U tim okolnostima, stečajna upravnica, kako joj zakon i nalaže, pristupa prodaji imovine kako bi se namirili povjerioci među kojima su banke, radnici, Porezna uprava FBiH i razni dobavljači Toma. Imovina je podijeljena u više LOT-ova, a prodaje se putem javnog nadmetanja. Na prvi poziv za javno nadmetanje za LOT 1 ne javlja se niko, stečajna upravnica raspisuje novi poziv na koji se javlja firma IAB Engineering d.o.o. nudeći traženu cijenu za LOT 1 od blizu 5 miliona KM.

“IAB Engineering d.o.o. se u cijelu priču uključuje u maju 2023. kada se prijavljujemo na javni poziv za javno nadmetanje i nudimo početnu cijenu koja je tražena. Kako smo jedini ponuđači i kako nudimo cijenu od 4,92 miliona KM, što je i bila početna cijena na javnom nadmetanju, povjerioci Toma u nama vide spas pa tako Odbor povjerilaca jednoglasno prihvata našu ponudu kao i sama stečajna upravnica. Osim podrške banaka, za nas je jednako bila važna i podrška samih radnika jer su upravo radnici ključni dio naše strategije za ponovno pokretanje proizvodnje u Tomu”, pojašanjava Dorijan Dedić, direktor i suvlasnik IAB Engineeringa.

Sam IAB Engineering osnovanje kao zajednički investicioni poduhvat Dedića u saradnji sa Rafetom Mustafićem, uspješnim privrednikom sa naših prostora koji ima višedecenijsko iskustvo poslovanja u Njemačkoj u kojoj već godina posluje IAB Group GmbH.

“Naša zamisao od samog početka bilo je ponovno pokretanje proizvodnje. Zahvaljujući višegodišnjem iskustvu upravo u ovom sektoru u Njemačkoj, Tom je od samog ulaska IAB Engineeringa imao osiguran plasman robe na evropsko tržište, mi već imamo potpisane poslovne ugovore, krenuli smo sa čišćenjem fabrike u kojoj ni trava nije košena od 2019. godine, angažirali smo dio radnika i prema biznis planu koji smo izradili naša namjera je da čim prije zaposlimo blizu 200 radnika. Ali eto, umjesto ispunjavanja već potpisanih ugovora i milionskog izvoza mi smo došli u situaciju da se potežemo po sudovima i budemo jedna vrsta kolaterlane štete zbog subjektivnog, pristrasnog i neprincipijelnog rada Suda”, dodaje Mustafić.

Može li sud biti na bolovanju?

A do “potezanja po sudovima” došlo je u trenutku kada je IAB Engineering već potpisao kupoprodajni ugovor, uplatio cjelokupan traženi iznos, platio porez na promet nekretninama u iznosu od blizu 250.000 KM, ušao u posjed i trebao da, kao finalni korak, potvrdom suda, stekne pravo vlasništva nad kupljenom pokretnom i nepokretnom imovinom nekadašnjeg Toma.

“Standardna procedura jeste da sud, na prijedlog stečajnog upravnika, donosi takozvanu dosudu na osnovu koje kupac ima pravo upisa vlasništva. Sud to odbija predbacujući stečajnoj upravnici određene tehničke propuste te joj nalaže da poništi sve javne pozive za prodaju imovine. Stečajna upravnica odbacuje navode suda o tehničkim propustima dodajući da, i ako ih je bilo, sud je bio obavezan reagirati pravovremeno i otkloniti ih, a ne nalagati poništenje javnih poziva mjesecima nakon što su javni pozivi raspisani i okončani. Sudija se s druge strane pravda da pravovremeno nije reagirao jer je bio na bolovanju i odsutan van države”, rekao je direktor Dorijan Dedić.

Ističe kako niko od aktera nema suštinske zamjerke.

“Bitno je napomenuti da ni sud, ni stečajna upravnica ni sam odbor povjerilaca koji čine banke i radnici, nema suštinske zamjerke, imovina preduzeća nije podcijenjena, nije došlo do umanjenja stečajne mase, iz sredstava koja smo mi već uplatili postoji mogućnost da se namiri veći dio povjerilaca, postoji i druga imovina koja tek treba da bude predmet prodaje… U tim svojevrsnim birokratskim makazama IAB Engineering se pojavljuje isključivo kao oštećena strana, mi smo sredstva uplatili, imamo štetu jer nismo u mogućnosti da ispoštujemo ugovore sa stranim poslovnim partnerima, imamo važeći ugovor o kupoprodaji koji sud nije osporio a opet istovremeno ne možemo steći puno vlasništvo”, dodaje direktor IAB Engineeringa d.o.o. Dorijan Dedić.

Početkom novembra Transparency international BiH prenio je istraživanje prema kojem je Bosna i Hercegovina u 2023. po Indeksu vladavine prava Svjetskog projekta pravde (World Justice Project – WJP) pala na 75. mjesto od 142 zemalja što je najlošiji rezultat od 2015. godine od kad se vrši ovo istraživanje širom svijeta, bez ikakvog uočljivog napretka u bilo kojoj od oblasti koje utiču na ocjenu stepena vladavine prava u zemlji. BiH je, prema ovom istraživanju, jedna od najgorih zemalja u Evropi po vladavini prava, a slučaj u kojem sud svoje nepostupanje i kašnjenje pravda bolovanjem i odsustvom van države jednog sudije ilustrativan je primjer.

Ime stečajne upraviteljice Behrije Huseinbegović javnosti je poznato jer se radi o stečajnoj upraviteljici sa dugogodišnjim iskustvom vođenja stečajnih postupaka. Huseinbegović je bila, između ostalog, i stečajna upraviteljica u čapljanskoj “Lasti” i u “Kapisu” iz Tomislavgrada, a obje kompanije su nakon stečaja nastavile sa proizvodnjom i zadržale radnike.

Stečajni sudija Amir Sobo također je javnosti poznat jer ga je Ured disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) sredinom 2022. godine kaznio zbog “ponašanja sudije u sudu i izvan suda koje šteti sudijskoj funkciji”. Sobo je, naime, priznao da je 2020. objavio i potpisao tekst u kojem su preuzeti većinski dijelovi drugih autora bez njihovog citiranja čime je povrijedio osnovna autorska prava. Pa ipak, i pored disciplinske kazne i postojanja drugih disciplinskih prijava Sobo je sredinom 2023. sa mjesta dodatnog sudije u Općinskom sudu u Travniku unaprijeđen u stalnog sudiju Općinskog suda u Zenici.

Apelacija Ustavnom sudu BiH

Advokat Esad Oruč iz Sarajeva koji zastupa IAB Engineering d.o.o. kaže kako će iskoristiti sva raspoloživa pravna sredstva kako bi cijeli postupak vratio u okvire zakonitosti.

“Svakako ćemo apelacijom obratiti i Ustavnom sudu BiH. Sigurni smo da je sud načinio niz bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te u više navrata povrijedio i pogrešno primijenio materijalne propise. Zakonom je propisano da stečajni sudija može odluke stečajnog upravnika kojim se krše odredbe Zakona o stečaju i drugi pozitivni propisi, kojima se umanjuje stečajna masa i povređuju prava povjerilaca, staviti van snage. No iz svega što vidimo u ovom slučaju jasno je da se stečajna masa ne umanjuje niti se krše prava povjerilaca. Šta više, povjerioci sve vrijeme ostaju pri odluci da im je ponuda IAB Engineeringa prihvatljiva, dakle apsolutno u tom smislu nema štete. Jedina oštećena strana jeste IAB Engineering i osim pokušaja vraćanja postupka u zakonske okvire putem apelacije Ustavnom sudu BiH važno nam je da ispitamo i mogućnosti za naknadu štete samom investitoru”, pojašanjava Oruč.

Apelaciju ka Ustavnom sudu podnijet će i sam Tom d.o.o. (u stečaju) odnosno stečajna upravnica i Odbor povjerilaca.

Rafet Mustafić kaže kako vjeruje da će u Gornjem Vakufu-Uskoplju u nekadašnjem pogonima Toma uskoro ponovo biti pokrenute mašine i zaposleni radnici.

“Uprkos ovoj pravnoj nesigurnosti vjerujem da ćemo vrlo brzo pokrenuti proizvodnju. Mi radimo na remontu mašina, dovođenju proizvodnog pogona u stanje spremno za rad, na raščišćavanju terena, priključku struje, već smo u komunikaciji sa određenim brojem radnika, imamo potpisane ugovore i osigurano tržište za plasman proizvoda. Dolazimo u lokalnu zajednicu kao odgovorni investitori, donosimo bogato iskustvo iz Njemačke, jedne od industrijski najrazvijenijih zemalja, za svaku lokalnu zajednicu proizvodni pogon koji bi zaposlio 200 radnika i ostvarivao milionski izvoz znači mnogo. Važno nam je da do običnih ljudi u Gornjem Vakufu-Uskoplju dođe poruka o našim namjerama, ne želimo da vjerujemo da bilo kakvi i bilo čiji skriveni interesi mogu zaustaviti zapošljavanje i investicije”, rekao je Mustafić.

Dodaje i kako ne zna čime se sud vodio u ovom slučaju.

“Odluka Općinskog suda u Travniku a potom i Kantonalnog suda u Novom Travniku nerazumljiva je ne samo za nas već i za pravnu i poslovnu zajednicu sa kojom smo u komunikaciji. Ne znam čime se sud vodio i čije interese je štitio. Ne želim se upuštati sada ni u priču o mogućoj korupciji i raznim lobijima koji su se, moguće, nadali trećem javnom pozivu i kupovini imovine za smiješno mali iznos sa ciljem preprodaje zemljišta i definitivnog gašenja proizvodnje. Iako su do mene dolazile različite informacije da se u cijeli slučaj umiješala i politika, pa čak da se svemu daje i neka nacionalna pozadina, želim vjerovati da će u konačnici institucije BiH postupiti po zakonu, ne očekujemo ništa ni više ni manje od toga”, kaže na kraju Mustafić.

klix

Ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju podržava 38 posto građana, koji žive na teritoriji Republike Srpske. Ovo su rezultati istraživanja javnog mnijenja, koje je provedeno tokom oktobra. Naručilac istraživanja je Ministarstvo za evropske integracije Republike Srpske. Šta je uticalo na nisku stopu opredijeljenosti građana, za evropske integracije?

Opada opredijeljenost građana Republike Srpske za evropske integracije. DA i UGLAVNOM DA zaokružilo je 38 odsto ispitanih. Pad zainteresovanosti u Ministarstvu za evropske integracije, između ostalog, obašnjavaju nedovoljnom upućenošću građana o prednostima članstva u Evropskoj uniji.

ZLATAN KLOKIĆ, ministar za evropske integracije RS

“Razlog za ovakve rezultate možemo tražiti prije svega u globalnom kretanju. Možemo da povežemo sa procesom koji je trom i spor i česta uslovljavanja koja dolaze od strane Evropske unije, šta je to što BiH treba da uradi da bi rezultati u ovom procesu bili vidljivi.”

Budućnost Bosne i Hercegovine je u Evropskoj uniji – to su gotovo svakodnevne poruke evropskih zvaničnika. Na putu ka toj budućnosti potrebno je ispuniti 14 prioriteta. Uporno se ponavlja.

Evropska unija vidi evropsku perspektivu u Bosni i Hercegovini. Ipak, s druge strane očekuje potpunu posvećenost provođenju reformi. Ovo je ponovila tokom zvanične posjete Bosni i Hercegovini Ursula fon der Lajen, predsjednica Evropske komisije.

URSULA von der LEJEN, predsjednica Evropske komisije

“Bosna i Hercegovina treba da djeluje jedinstveno. Morate da nastupate jednim glasom i mi ne možemo dozvoliti nazadovanje po pitanju naših zajedničkih vrijednosti u bilo kojem dijelu vaše zemlje.”

Istraživanja pokazuje da ni građani ne nastupaju jednim glasom. Prosječna starost ispitanih je 47 godina. Uzorak od 1.500 građana. Mi smo na ulici provjerili mišljenje mlađih sugrađana.

Nepovjerenje ili povjerenje u Evropsku uniju kod građana može se tražiti u više pravaca. To su najčešće odraz stanja u društvu i politički narativ.

MLADEN BUBONJIĆ, politički analitičar

“Tako da i narod sve više zauzima takav stav i zbog toga postoji tolika odbojnost. Postojala je zapravo i prije, samo što je procenat sada sve niži i niži. Nikada on nije bio pretjerano visok. To se vrti oko 50%.”

Bosna i Hercegovina je krajem 2022. nakon 6 godina čekanja dobila status kanidata za članstvo u Evropskoj uniji. Očekivanja su, realna ili ne, da bi do kraja godine mogao biti odobren početak pristupnih pregovora.