Nema raja bez rodnog kraja, stih je kojim počinje djelo „Mirisi čaršije“ autora našeg Fahrije Pitića. Možda je autor taj stih odabrao iz razloga što je centralna tema njegovog posljednjeg djela upravo sjećanje na njegov uži zavičaj, čaršiju, ljude i dušu tog vremena.
U organizaciji BZK Preporod Donji Vakuf, večeras je u Maloj sali održana promocija pomenute knjige, promocija koja je u formi poeme spasila od zaborava neke od specifičnosti Donjeg Vakufa sredinom prošlog stoljeća.
Predsjednik BZK Preporod Donji Vakuf, mr. Kemal Čolak je u svom uvodnom izlaganju govorio o bogatstvu zanata, brojnim zanatlijama i zanatskim radnjama koje su nekada krasile uže gradsko jezgro. Između ostalog, prisjetio se i zanimanja i nabrojao neke od zanata koji ne postoje već desetinama godina.
Posebnu notu promociji recitovanjem poema dali su i članovi Gradske biblioteke Donji Vakuf, Firdusa Salkić, Almasa Verem i Amir Horoz.
Moderatorica promocije, prof. Šahza Karahodžić je u jednom dijelu recenzije napisala,
Ljepote nekadašnje donjovakufske čaršije, ne samo da bi od zaborava sačuvao za buduće generacije sva blaga prošlog života, napisane su i da bi iscijelile i dušu pjesnikovu. Fahrija je izabrao poemu jer je prostorno kao književni rod šira i omogućava mu da tka svoja sjećanja. Opisi čaršije i detalji su historijski tačni, stilski i poetski urađeni, plijene pažnju poetskome znalcu i običnom čitatelju, i kao takvi, od izuzetnog su značaja za Donjovakufljane, ali i za bosanskohercegovačko pjesničko stvaralaštvo.
Svoj osvrt na zbirku je dao i Jahija Zonić, jedan od najstarijih Donjovakufljana, nekadašnji zanatlija i protagonista dešavanja o kojima autor piše.
Autor Fahrija Pitić je istakao kako u „Mirisi čaršije“ nije pisao o gradu, o industriji, nego je u sebi dugo vremena osjećao potrebu da se oduži čaršiji u kojoj je odrastao.
Ja sam htio da sačuvam tu čaršiju i osjetio sam da je najbolji način upravo kako sam i uradio. Opredijelio sam se za poemu zbog toga što sam sa poemom mogao izražajnije da prikažem i svakog pojedinica kao, zanatliju, ali i cijeli ambijent tadašnje čaršije, rekao je između ostalog autor.
Donji Vakuf je postao bogatiji za još jedno djelo, za još jednu hroniku jednog vremena koje je davno iza nas, a koja će starijima probuditi sjećanja i nostalgiju, a mladima kroz stihove doćarati dio historije našeg grada.
