Category: Istaknute vijesti

  • FOTO/Biciklisti Pajo, Mišo, Haris i Pliva odali počast žrtvama genocida u Srebrenici

    Jučer su, oko 18:30 sati, učesnici tradicionalnog Biciklističkog maratona “Da se nikada ne zaboravi i ne ponovi” Bihać-Srebrenica, posvećenog sjećanju na žrtve genocida u Srebrenici, stigli su u Memorijalni centar Potočari.

    Pedeset ovogodišnjih učesnika Maratona danas su, po jako toplom vremenu, vozili dionicu od Sarajeva, preko Olova, Kladnja, Vlasenice, Milića, Bratunca do Potočara. Po dolasku su odali počast žrtvama genocida.

    Zbog propisanih epidemioloških mjera, biciklisti nisu mogli ostati u Potočarima, te su se u večernjim satima uputili svojim domovima u gradove širom Bosne i Hercegovine.

    Petočlana ekipa BK “Sabahudin Duzić Tetak” u sastavu: Samir Zahirović Pajo, Mirsad Kosovac Mišo, Haris Hadžić, Eniz Plivčić Pliva i Adin Kovač, uspješno je odvezla sve dionice Maratona, te su dostojno predstavili naš Klub i grad na ovogodišnjem Maratonu.

    “Zahvaljujemo organizatorima Maratona, BK “Limit” Bihać, koji su, i pored ograničenja zbog epidemije, dozvolili da naš Klub bude zastupljen sa ekipom od četiri biciklista i jednog pratioca. Nadamo se da ćemo iduće godine voziti u punom sastavu”, istaknuto je iz BK “Sabahudin Duzić Tetak”.

  • Samirov bordo džemper

    Nesigurno, polahko koračajući, išla je od stola do stola. Srce je stalo. Baš kao i svaki put kada bi dolazila. Plašila se i da diše. Drhtavim rukama prebirala je stvari.

    – Ovo je bordo džemper..hmmmm….- tihim glasom samoj sebi se obraćala.

    – Ma nije ovo moj Samir. Nikada od ne bi dopustio da bude ovako poderan. Vidi rupa. I rukav mu otkinut. A tek što je prljav. Ma vidi blata po njemu. Uvijek je pazio na svoje stvari. Nije moj Samir – govorila je samoj sebi, nečujno, gotovo u njedra, plašeći se da bi ako glasnije progovori mogla probuditi nekoga.

    Ili ne dao Bog, čut će je neka druga žena ili muškarac, koji su kružili od stola do stola kao i ona. A nije željela da je bilo ko čuje. Sama sa sobom se godinama razgovara. Uostalom, šta ko ima znati šta to ona sebi govori.

    Pridržavajući se rukom za hladni zid mrtvačnice u Visokom, došla je do drugog stola.

    – Vidi, tabakera…slovo S na njoj. Nije, ma kakvi, moj Samir nije duhanio. Da jeste, znala bi to majka. Sve je on majci svojoj govorio. I kad bi se s curama zagledaj, i kad bi se potukao sa jaranima, i kad bi babo mu ne daj para da ide na igranku u Dom kulture. Jok, nije ovo moj Samir – izgovori Mevla, pa se trznu.

    Zagleda okolo, prestrašeno. U strahu je da je neko nije čuo.

    – Majko!!! Mati!!! Majko!!! Vrati se. To sam ja. Tvoj Samir. Vidiš li bordo džemper, vrati se molim te! Ova žena što uzima džemper u ruke i plače, ja je ne znam. Vrati se, molim te. Pogledaj me još jednom.

    Pa kako se ne sjećaš majko, ti si mi ga isplela. Znaš ono kad si babu natjerala da idete kod tetke Hanife u Sara’jvo, u onu veliku robnu kuću Sarajku. Babo sve rond’o na tebe što zbog obične vunice mora u Sara’jvo potegnuti, a ti mu govorila: “Ahmo, ne valja bolan ova vunica iz Bratunca i Zvornika. Hanifa mi je rekla da kod nje u Saraj’vu ima ta robna kuća i da je tu vunica najbolja na svijetu”. Majkooooo… pa kako se ne sjećaš, vrati se, pogledaj me, tvoj Samir te doziva. Tvoj jedinac. Znaš kad si isplela ovaj džemper rekla si: “Zimsko je doba, moraš bubrege čuvati. Ne skidaj ga sa sebe”. I nisi mi dala da ga obučem sve do one igranke kad sam upoznao Almu. Imala je kosu k’o svila. Znaš kad sam se vratio sa igranke da sam te probudio, pričao ti o Almi. Kako sam se prvi put zaljubio. Ono pravo. I kako je Alma najljepša djevojka na svijetu. K’o gorska vila. I kako si ti bila prvo ljuta što sam te probudio, a onda ti bilo drago kad sam ti rekao da je Alma, stidno i tiho, da je stariji brat Asmir ne čuje, rekla: “Samire, imaš najljepši džemper od svih momaka”. A ja se ponosan pohvalio: “Majka mi je u Sara’jvo išla, vunicu kupila i isplela”.

    Matiiii….molim te vrati se…nemoj me ostavljati ovdje više samog. Prilaze neki muškarci i žene, neke znam, viđao sam ih po Srebrenici, i uzmu džemper što si mi ti isplela, plaču onda i govore: “Nije to on”.

    Samir je majko tvoj. Znam, rondaš, ružiš me što su rupe na džemperu. Što je prljav, sav od blata. Ali majko, Boga mi nisam ja kriv.

    Onaj Simo iz onog nekog sela kod Bratunca. Sjećaš ga se? Dolazio je kod babe da kupuje sjemenski krompir, pa bi uvijek zasjedni, nikad otić’. A ti bi tiho babi na uho govorila: “Neću više nosati hranu i kahvu kad ovaj glavonja ti dođe. Nek’ kupi sjeme i nek’ ide kući. Šta mi se ima ovdje isjeđavati do nekijeh doba”.

    E taj Simo majko. Kad smo iz Potočara krenuli preko šume, on ti je majko pucao na nas. Prepoznao sam ga. Velika glava, glavonja, kako si ti govorila. Simini kuršumi su mi džemper izderali. I malo mu je to bilo, pa kad mi je prišao, sve me nogama udarao. I opet je pucao po meni.

    Znam, sad ćeš reći: “A što će ti džemper usred ljeta i žege?” Jes’, bilo mi je prevruće, ali sam ga obukao da mi miriše na tebe. Da ne zaboravim kako mirišeš majko moja mila. Svi su mi se smijali što u julu u džemperu hodam, ali meni je srce bilo puno. Osjećao sam tvoj miris, i tvoje ruke na meni. A trebalo mi je to majko, jer bilo me je strah. Nisam majko ni babi pokazivao da me strah, da se bojim četnika, da se bojim smrti. Jer babo je imao onaj strogi pogled. Znaš kad bi ono pogledaj, a ja se ukopam u mjestu, i noge k’o od olova. Maknut’ ne mogu.

    A gdje je babo? Nisam ga vidio poslije kad su zapucali na nas. Znam da mi je bilo čudno nekako. Prvo neka vrelina, pa onda neka hladnoća. A nebo plavo. I Alma mi se majko ukazala na nebu. Gdje je ona?

    Pa majko, kome ja ovo sve pričam. Majkooo…vrati se molim te…..

    Obišla je Mevla puni krug. Četrdeset i pet stolova, slovom i brojem pregledala.

    – Možda da se opet vratim, nešto mi sve u glavi onaj bordo džemper. Možda je moj Samir. Haj’ Mevlo, iziđi malo vani, udahni, srce će ti stati, a svog Samira nećeš naći.

    Izašla je vani, a julsko sunce grijalo je kao i te ’95. Plavilo se nebo. Baš kao i tog krvavog jula.

    – Bože, prošlo je punih 20 godina. Hejjjj, Mevlo, 20 godina bez Samira, bez Ahme. Bez peterice braće, 10 bratića, sestrića…koliko ono sa Ahmine strane? Meho, Suljo, Aljo, Nasuf… moja Mevlo, ostarjela si i ti, i imena poboravila. Al’ hajd’ dobro je. Znam gdje su svi. Idem, pričam s njima. Razgovorim se. Samo da mi je još mog Samira naći, i brige sam sve ovodunjalučke smirila. Nemam rašta više živjeti. Ionako 20 godina živim k’o duh. Živim, a nisam živa. A umrijeti se ne mere na silu.

    – Majka, jel’ ti dobro? Hoćeš vode? S kim to razgovaraš?

    -Jeste sinko, fala ti. Ne brini. Ovako ja sama sebe razgovaram. Pazim da me ko ne čuje, da ne kažu Mevla luda. Eto, ti si me sad čuo. Boga mi nisam luda. Samira mog tražim. A oklen si ti? Čiji si?

    -Iz Srebrenice majka. Dževadov, onaj što je imao kuću u samom centru grada. Ne sjećam se babe, imao sam samo godinu. Mati mi je rekla, kad god sam je pitao gdje je babo: “Sine, il’ je ost’o u Potočarima il’ je o’šo preko šume”. Dolazim i ja ovdje u Visoko, pregledam s majkom stvari, a sve se nadam da je o’šo preko šume i da je živ – dubok uzdah ote se iz grudi mladića.

    Mevla ga pomilova po glavi, nježno, kako to samo majka umije.

    – Babo ti je uvijek živ sinko, sve dok ti živiš. Nemoj slučajno da te neko ubijedi u bilo šta drugo. I znaj. Genocid je bio u Srebrenici. Sve viču nije. Lažemo mi. A bijeli potočarski nišani, nijemi svjedoci, sve kazuju. I svjedoče. Zapamti ove moje riječi, a ja sad odoh, vidjela sam jedan bordo džemper.

    Takav sam mom Samiru isplela, od vunice iz Saraj’va, da mi ima kad ide na igranku. I kad je prvi put o’šo u njemu na igranku, zaljubio se u jednu Almu. A i Alma u njega. Gledali su se Boga mi mog jedinog, sve dok zlo ne udari na nas. Ne znam gdje je Alma, neki kažu da su je ubili, drugi kažu da su je silovali pa ubili, treći opet govore da su je rafalima sasjekli na komade. A opet, jedna žena što se vratila u Srebrenicu da živi, veli mi da je Alma izvukla živu glavu i da se udala. Veli ona meni: “Mevlo, Alma ti je u Njemačkoj, i ima dvoje djece. I sin joj se zove Samir”. Ma da mi je naći, pa izgrliti, izljubiti.

    Vidiš ti, ako je istina da je živa, sinu je dala ime po mom Samiru. Vidiš kako ga je voljela. Odoh sinko još jednom da vidim bordo džemper, sve mi se čini da je ono moj Samir. Broj “5 NN”. Da mu majka ime vrati. Nisam ja njega rodila da bude broj i NN.

    U Tvornicu akumulatora u Potočarima, tog 10. jula 2015. godine dovezli su tabute sa posmrtni ostacima ubijenih Srebreničana.

    Na bašluku pored jednog tabuta je pisalo “Samir……. 1973- 1995”.

    Kraj tabuta na koljenima je klečala Mevla. Sama. Svi ostali su pobijeni. Njih 43 ukopala je u Potočare.

    Suza više nije bilo. Iskapala ih je tražeći 42, i kada je našla sina one više nisu htjele da idu. Na licu stotine bora. Svaka je tragična priča za sebe. Samo Mevla zna kako je izdržalo njeno srce 20 godina.

    Srebrenica. Jedino mjesto na svijetu, jedino mjesto na dunjaluku, gdje ukop i dženaza mogu donijeti olakšanje i mrtvima i živima istovremeno.

    Srebrenica. Jedino mjesto na svijetu, jedino mjesto na dunjaluku, u kojem i danas osjetiš smrt za vratom kada dođeš, jer hiljade duša nisu našle svoj smiraj.

    Ne može to niko shvatiti, ko u Srebrenici bio nije, ko sa majkama Srebrenice pričao nije, kako to da nečija smrt, nečiji ukop, nečija dženaza mogu vratiti barem mali osmijeh na lice.

    Mevla je tog 11. jula ukopala Samira. Od tada svaki dan majka dolazi da mu priča šta se radi u Srebrenici i kako ona provodi sama dane. Priča mu i o konama koje navrate na kahvu.

    – Dođe ponekad i neki novinar, i neka televizija. Nekad naši, nekad stranjski. Hoće da pišu o genocidu. A najviše Samire sine svijeta bude kad je 11. juli. Ma ne mere ptica proletjeti, koliko ih se iskupi.

    -Samire, Samire…

    Mevla je plijevila luk u bašči iza kuće, pa na trenutak zastala.

    -Samire…idemo ovamo…

    Stalo je starici srce. Samir!? Ne, nije njen Samir. Zna majka gdje on spava već godinu dana.

    Obrisala je ruke o dimije, popravila jemeniju i krenula ispred kuće. Kad tamo, mlada žena, kosa joj kao svila. Baš onako kako joj je njen Samir pričao.

    Alma!!!

    Prišla joj je i zagrlila je. Plakale su obje, plakale dugo, a onda gledale jedna u drugu i šutjele. Samo bi im se otmi uzdah, golem, k’o kamen kad se od stijene odvali.

    Prva je progovorila Alma drhtavim glasom.

    – Majko, kako si? Evo, dovela sam ti Samira.

    Petnaestogodišnjak je sav u čudu gledao čas u jednu, čas u drugu. Ništa mu nije bilo jasno. Zašto su prvo plakale, pa dugo šutjele, a onda se počele smijati. Ko je ova nježna starica, izboranog lica, čije su oči toliko tužne, kao da je bol cijelog svijeta našla utočište u njima.

    – Znala sam ja Alma da si ti živa, znala sam da si mu dala ime Samir jer si ga voljela. Sve mi je Hajra ispričala. I niko nije vjerovao u to, ali ja jesam. Samire sine, dođi da te majka zagrli i poljubi. I da znaš, 21 bordo džemper, a sve različite šare, isplela je majka za tebe….

    Alma se udala za Veliju iz Višegrada. Nije išla u Njemačku, ma maknula nije iz Bosne. Nego narod k’o narod, malo i doda ponekad u priče.

    Živjela je 21 godinu u Ilijašu i onda je nešto jače od nje vuklo da se vrati u svoju Srebrenicu. Obnovili su kuću babinu. Ima samo sina Samira, koji čim ustane trči svojoj “majki” Mevli da kahvu s njom popije.

    A ponekad i zanoći kod nje. Ništa draže mu nema nego kad je studen, pa brže bolje oblači se i čaršijom hoda u bordo džemperima. Sve razne šare, svaki ljepši od onog drugog.

    I jedva čeka da mu kakva cura kaže: “Što ti je lijep džemper. Odakle ti?”

    -Isplela mi ga “majka” Mevla!

    (Ovaj tekst na temu “Srebrenica- jučer, danas, sutra”, autorice Edine Latif, novinarke Faktora, nagrađen je sinoć novinarskom nagradom “Nino Ćatić”. Latif je nagradu “Nino Ćatić” dobila u kategoriji – BLOG).

  • Kiša i grmljavina u drugom dijelu dana

    U Bosni i Hercegovini danas se očekuje malo do umjereno oblačno i sunčano vrijeme. Tokom dana, povećanjem oblačnosti, u centralnim i istočnim područjim se očekuje kiša, pljuskovi i grmljavina. Do kraja dana, padavine se očekuju i u ostalim djelovima Bosne. Lokalno je moguća i pojava grada. U Hercegovini bez padavina. Vjetar u Bosni slab promjenljivog smjera, u Hercegovini slab do umjeren jugozapadnjak. Jutarnja temperatura od 14 do 20, na jugu do 22, a najviša dnevna od 26 do 32, na jugu i sjeveru do 35 stepeni, prognozira FHMZ.

    U Sarajevu sunčano vrijeme uz malu do umjerenu oblačnost. Tokom dana, povećanjem oblačnosti sa kišom, pljuskovima i grmljavinom. Jutarnja temperatura oko 15, a najviša dnevna oko 31 stepen.

    Nakon svježijeg i ugodnijeg prijepodneva, sa porastom temperatura su kod osjetljivih osoba moguće nešto izraženije tegobe u vidu glavobolje, nervoze, dekoncentracije i malaksalosti. Poželjno je boraviti na otvorenom, pri tome djelimično reducirati aktivnosti u najtoplijem dijelu dana i izbjegavati duže izlaganje suncu. Moguće je da lokalni pljuskovi djelimično pokvare opću sliku. Sa noćnim satima biće malo ugodnije.

  • Od danas na snazi posebni uvjeti za bh. građane koji žele u Hrvatsku

    Granična policija BiH dobila je obavijest od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske o novim uputama za osobe koje ulaze u Hrvatsku iz trećih zemalja, a koje će se primjenjivati od danas.

    Odlukom o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza Hrvatske zabranjuje se, odnosno, ograničava prelazak osobama preko graničnih prijelaza od čega su izuzeti:

    1. Državljani EU-a (bez obzira na mjesto prebivališta), Schengenskog prostora i država pridruženih schengenskom prostoru, kao i članova njihovih porodica te državljani trećih zemalja koji su osobe s dugotrajnim boravištem na temelju Direktive Vijeća 2003/109/EZ od 25. novembra 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem i osobama koje imaju pravo boravka temeljem drugih direktiva EU ili nacionalnog prava ili koje imaju nacionalne dugoročne vize.

    2. Privremena zabrana ulaska u Hrvatsku iz trećih zemalja, izuzevši osoba iz tačke 1. ne odnosi se na:

    2a. – zdravstvene radnike, zdravstvene istraživače i saradnike, stručnjake za brigu o starijima te osobe koje zahtijevaju hitno medicinsko liječenje

    2b. – prekogranične radnike

    2c. – prijevoznike robe i drugo prometno osoblje u mjeri u kojoj je to potrebno

    2d. – diplomate, policijske službenike u obavljanju svojih poslova, službe i timove Civilne zaštite, osoblje međunarodnih organizacija i međunarodno vojno osoblje u obavljanju svojih funkcija

    2e. – putnike u tranzitu,

    2f. – osobe koje putuju zbog turističkih ili drugih poslovnih razloga ili koje imaju drugi privredni interes, te osobe koje putuju radi školovanja

    2g. – osobe koje putuju zbog neodgodivih ličnih razloga (npr. vlasnici su nekretnine u Hrvatskoj) ili imaju koji drugi neodgodiv osobni razlog.

    Upute za zdravstveni nadzor nad osobama koje ulaze u Hrvatsku iz trećih zemalja:

    a) Za sve osobe koje ulaze u Republiku Hrvatsku iz trećih zemalja, na temelju izuzeća od zabrane prelaska granice navedenih pod tačkom 2g. obvezan je zdravstveni nadzor uz 14-dnevni karantin/samoizolaciju.

    Karantina/samoizolacija se može skratiti na sedam dana ako osoba o svom trošku napravi bris nosa i ždrijela sedam dana po ulasku u Hrvatsku i dobije negativan rezultat PCR testa na SARS-CoV-2.

    b) Obaveza samoizolacije za osobe koje ulaze u Republiku Hrvatsku iz trećih zemalja ne odnosi se na osobe iz tački 2a., 2b., 2c., 2d., te:

    2e. putnike u tranzitu:

    Za putnike u tranzitu granična policija će, nakon što im se odobri ulazak, provjeriti jesu li napustili područje Republike Hrvatske u roku od 12 sati.

    Navedeno pravilo moguće je primijeniti samo ako je izlazak iz Republike Hrvatske u susjednu državu koja će mu omogućiti ulazak.

    2f. – osobe koje ulaze u Republiku Hrvatsku zbog turističkih ili drugih poslovnih razloga ili koje imaju drugi gospodarski interes, te osobe koje putuju radi školovanja.

    Ove osobe mogu ući u Hrvatsku bez obaveze samoizolacije uz predočenje negativnog nalaza PCR pretrage brisa nosa i ždrijela na SARS-CoV-2, koji nije stariji od 48 sati (računajući od vremena uzimanja    brisa    do    dolaska    na    granični    prijelaz), odnosno  uz obavezu 14-dnevnog karantina/samoizolacije ako nemaju navedeni negativni nalaz PCR pretrage.

    Osobe koje ulaze u Hrvatsku bez obaveze samoizolacije, dužne su se u prve dvije sedmice boravka u Hrvatskoj pridržavati sljedećih mjera:

     

    • Tokom prvih 14 dana od ulaska u Hrvatsku izlasci iz smještaja ograničavaju se samo na nužne: obavljanje posla ako se radi o poslovnom razlogu ulaska u Republiku Hrvatsku, obavljanje nužnih aktivnosti uz kontinuirano pojačano provođenje higijenskih mjera.

    • Tokom nužnih izlazaka iz smještaja preporučuje se koristiti masku ili prekrivalo za nos i usta, održavati fizički razmak od drugih osoba (minimalno 1,5 metar) te provoditi higijenu ruku.

    • Ruke što češće prati toplom vodom i sapunom i/ili koristiti dezinfekcijsko sredstvo za ruke koje treba dobro utrljati u dlanove. Izbjegavati dodirivanje lica, usta, nosa i očiju.

    • Izbjegavati korištenje javnog prijevoza. U prijevoznom sredstvu poželjno je da je osoba sama ili isključivo s osobama koje dijele zajednički smještaj.

    • Treba dosljedno izbjegavati grupiranja i okupljanja

    • Tokom poslovnih sastanaka, treba susretati što manji broj osoba, osigurati fizički razmak od 1,5 metra uz dostupnost dezinfekcijskih sredstava te izbjegavati nepotrebne sastanke.

    • Usluge plaćanja obavljaju se bezgotovinskim kartičnim plaćanjem ili online uslugama.

    • Svako jutro potrebno je izmjeriti tjelesnu temperaturu, ukoliko je viša od 37,2 stepen, potrebno je mjerenje ponoviti nakon 10 minuta te ako je temperatura ponovno viša od 37,2 stepeni potrebno je ostati kod kuće/u smještaju i javiti se liječniku u turističkoj ili COVID-19 ambulanti, odnosno teritorijalno nadležnom epidemiologu.

    • U slučaju pojave simptoma akutne respiratorne infekcije (kašalj, grlobolja, povišena tjelesna temperatura, kratak dah/otežano disanje ili gubitak osjeta njuha) potrebno je ostati kod kuće/u smještaju i javiti se liječniku u turističkoj ili COVID-19 ambulanti, odnosno teritorijalno nadležnom epidemiologu.

    • U slučaju nagle pojave teških, po život ugrožavajućih, simptoma osoba se javlja nadležnoj hitnoj medicinskoj službi na broj 194, saopćeno je iz Granične policije BiH.

  • Danas dvadeseta kolektivna dženaza: Srebrenička bol je vječna

    Danas dvadeseta kolektivna dženaza: Srebrenička bol je vječna

    Na mjestu neprolazne tuge, vječitih uspomena, u potočarskoj dolini bijelih nišana danas će biti klanjana 20. kolektivna dženaza mučki ubijenim civilima u genocidu koji su u julu 1995. godine počinili zločinci u odorama Vojske i MUP-a Republike Srpske.

    Dvije i po decenije kasnije klanjat će se dženaza za devet žrtava velikosrpskog genocida. Sljedbenici zločinačke politike iz Beograda i s Pala, pred očima civiliziranog svijeta, vršili su masovna istrebljenja Srebreničana i Podrinjaca samo zbog njihovih imena i prezimena.Zbog COVID-19 pandemije umnogome je reduciran komemorativni program, ali nijedna od predviđenih aktivnosti nije otkazana. Džuma-namaz je klanjan u musali Memorijalnog centra, a predvodio ga je Damir ef. Peštalić, glavnim imam Medžlisa IZ Srebrenica.

    Vječni smiraj pronašle su 6.652 nevine duše

    – Proklet neka je svaki zločinac i njegovo djelo i oni koji su mu pomagali, do Sudnjega dana. Musliman, čija je vjera u Boga čvrsta i postojana, neće pokleknuti u teškoćama i tegobama, pa čak ni onda kada je i njegov život u pitanju – rekao je u hutbi ef. Peštalić.

    Žrtve genocida poručuju da ih najviše boli spoznaja da građani Srbije i bh. entiteta RS sve dublje tonu u poricanje monstruoznih zločina, falsificiranje historije i nepoštivanje pravomoćnih sudskih presuda. O njima se, mislivši na zločince, više govori u javnosti nego o samim žrtvama.

    Prva kolektivna dženaza u Memorijalnom kompleksu Potočari klanjana je 2003. godine. Zaključno sa 20. dženazom, koja će se klanjati danas, svoj vječni smiraj pronašle su 6.652 nevine duše. Za više od hiljadu žrtava genocida se i danas traga, a nalogodavci i izvršioci šute o lokacijama masovnih stratišta. Najmlađa ovogodišnja žrtva koja će naći svoj vječni smiraj je Salko Ibišević, koji je pogubljen u 23. godini, dok je najstarija žrtva Hasan Pezić, koji je brutalno likvidiran u 70. godini.

    Žrtve ne smiju biti zaboravljene - Avaz, Dnevni avaz, avaz.ba

    Žrtve ne smiju biti zaboravljene

    Smiraj za devet šehida

    U mezarju Memorijalnog centra Potočari ove godine bit će ukopani: Sead (Huso) Hasanović, rođen 1971. godine u Krivačama, Alija (Bekto) Suljić, rođen 1969. godine u Poznanovićima, Hasan (Alija) Pezić, rođen 1925. godine u mjestu Pustoše, Hasib (Šaban) Hasanović, rođen 1970. godine u Slatini, Zuhdija (Suljo) Avdagić, rođen 1947. godine u Novoj Kasabi, Bajro (Ramo) Salihović, rođen 1943. godine u Voljavici, Ibrahim (Hamid) Zukanović, rođen 1941. godine u Sasama, Salko (Ahmo) Ibišević, rođen 1972. godine u Ljuboviji, i Kemal (Husein) Musić, rođen 1968. godine u Glogovi.

    Izvor: avaz.ba

  • Pojačano saobraćanje na putevima prema Srebrenici

    Pojačan je intezitet putničkih vozila i autobusa na putevima prema Srebrenici. Vozače molimo da voze oprezno, da drže odstojanje između vozila i da izbjegavaju rizična preticanja.

    Povodom obilježavanja 25.godišnjice genocida nad građanima Srebrenice, na snazi je zabrana kretanja vozila preko 3,5 tone ukupne mase na svim putevima koji iz pravca Sarajeva, Kladnja, Tuzle I Zvornika vode ka Srebrenici.

    Danas je na snazi i zabrana prevoza eksplozivnih materija na području FBIH, kao i na putnim pravcima: Drinjača-Konjević Polje-Milići, Vlasenica-Luke, Konjević Polje-Bratunac i Drinjača-Bratunac-Srebrenica-Zeleni Jadar.

    Saobraćaj je zbog radova obustavljen u tunelima: Ormanica (Srebrenik-Orašje), Vinac (Jajce-Donji Vakuf) i Jasen (Prozor-Jablanica). U funkciji su alternativni pravci.

    Zbog radova na sanaciji mosta u naselju Reljevo (Jošanica-Stup) saobraćaj je obustavljen i preusmjeren na alternativne pravce.

    Na putnom pravcu Ljubinje-Trebinje (u mjestu Tulje), svakim danom (osim nedjelje) obustavlja se saobraćaj u vremenu od 08 do 14 sati. Za vrijeme obustave vozila se preusmjeravaju na put Stolac-Berkovići-Bileća-Trebinje.

    Na regionalnom putu Crna Rijeka-Mrkonjić Grad (Bjelajce) zbog sanacionih radova svaki dan, osim nedjelje, saobraćaj je obustavljen u vremenu od 08 do 16 sati.

    Na magistralnom putu Zenica-Nemila (kroz tunel Vranduk) od 05 do 21 sati saobraća se nesmetano (dvosmjerno). Od 21 sati do 00:30 sati vozila se propuštaju naizmjenično, dok je od 00:30 do 05 sati saobraćaj kroz tunel obustavljen. Za vrijeme obustave vozila do 7,5 tona ukupne mase mogu koristiti obilaznicu kroz naselje Tetovo, a vozila iznad 7,5 tona alternativne pravce Doboj-Šićki Brod- Sarajevo i Žepče-Zavidovići-Olovo-Sarajevo.

    Radovi na sanaciji mostova u toku su na magistralnim putevima: Srebrenik-Šićki Brod (u mjestu Drenik), Olovo-Semizovac (dva mosta preko rijeke Ljubine), na ulazu u Jajce, kao i most na petlji Blatuša kod Zenice. Na ovim lokacijama saobraća se usporeno.

    Izdvajamo i ostale dionice gdje je zbog sanacionih radova izmjenjen režim saobraćanja: Doboj-Šešlije (dionica Johovac-Rudanka), Bugojno-Gornji Vakuf/Uskoplje, Prijedor-Kozarac, Grude-Posušje i Kiseljak-Busovača.

    Na graničnim prelazima zadržavanja su kratkotrajna. Na graničnim prelazima Hum i Metaljka nije dozvoljen ulazak u Crnu Goru, dok je granični prelaz Deleuša od ranije zatvoren zbog radova.

  • Tabuti žrtava genocida izneseni na musalu Memorijalnog centra

    Iz kruga bivše Fabrike akumulatora u Potočarima večeras su do prostora musale u Memorijalnom centru Srebrenica izneseni tabuti s posmrtnim ostacima devet identificiranih žrtava genocida počinjenog u Srebrenici.

    Tabute s posmrtnim ostacima srebreničkih žrtava na rukama do musale su prenijeli članovi porodica ubijenih Srebreničana te učesnici ovogodišnjeg Marša mira.

    Kolona je formirana od bivše Fabrike akumulatora do musale u mezarju Memorijalnog centra, gdje će sutra (u subotu) biti klanjana dženaza i obavljen ukop.

    Najmlađa žrtva koja će biti ukopana u Potočarima ove godine je Salko Ibišević (1972) koji je imao 23 godine kada je ubijen.

    Konačni smiraj ove godine naći će smiraj i Hasan (Alija) Pezić (1925), Sead (Huso) Hasanović (1971), Alija (Bekto) Suljić (1969), Hasib (Šaban) Hasanović (1970), Zuhdija (Suljo) Avdagić (1947), Bajro (Ramo) Salihović (1943) i Ibrahim (Hamid) Zukanović (1941).

    U Memorijalnom centru u Potočarima do sada su ukopane 6.643 žrtve, a i dalje se traga za hiljadu osoba koje su stradale u gnusnom zločinu devedesetih godina.

    Posmrtni ostaci identifikovanih žrtava pronađeni su na više od 150 lokacija, odnosno masovnih grobnica.

    Podsjetimo da će ovogodišnja kolektivna dženaza žrtvama genocida biti dosta drugačija od onih prethodnih zbog epidemioloških mjera.

    Očekuje se znatno manji broj zvanica, neće biti organizovanih prijevoza na komemoraciju, dok će se predstavnici vlasti i visoke zvanice javnosti obraćati putem videolinka.

    Komemoracija će početi u pola deset ujutru i njoj će moći prisustvovati samo oni ljudi koji su dobili poziv i potvrdili svoj dolazak.

    S obzirom da je u entitetu RS na snazi zabrana okupljanja više od 50 osoba u zatvorenom prostoru uz poštivanje fizičke distance, organizatori su najavili da će imati dvije grupe od 50 osoba, razdvojenih u dvije hale.

    Usljed pandemije koronavirusa mnoge porodice iz dijaspore odlučile su se da ove godine neće ukopati svoje najmilije zbog nemogućnosti prelaska granice i prisustva ukopu i dženazi.

    Najmlađa dosad ukopana žrtva u Potočarima je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić koja je ubijena isti dan kada je i rođena, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.

    Klix

  • U Potočare stigli i učesnici biciklističkog maratona

    Nakon bajkera, učesnika Marša mira, u Potočare su stigli i učesnici biciklističkog maratona.

    Vidljivo je da su zbog mjera pandemije koronavirusa, sve grupe znatno manje i skromnije nego ranijih godina.

    Ambasadori Donjeg Vakufa, su i naši sugrađani, njih četvorica, koji su i ove godine bili dio maratona” Da se nikad ne zaboravi i ne ponovi Srebrenica”.

    Na ovogodišnjem maratonu, zbog propisanih epidemioloških mjera, učestvovalo je svega 50 biciklista, među kojima su i četiri člana BK „Sabahudin Duzić Tetak“.

  • FOTO/Izmir i Sanel Duvnjak iz Donjeg Vakufa vozili Moto-maraton “Srebrenica 2020”

    Učesnici devetog Moto-maratona Srebrenica 2020 “Da se ne zaboravi i ne ponovi” stigli su u poslijepodnevnim satima u Memorijalni centar Potočari – Srebrenica.

    Ovogodišnji Moto-maraton za Srebrenicu krenuo je u četvrtak ujutru iz Bihaća uz poštivanje posebnim epidemioloških mjera, zbog čega je i broj učesnika limitiran na oko 300. Na putu prema Sarajevu pravili su pauze u u Ključu, Donjem Vakufu i Travniku.

    U Donjem Vakufu pridružili su im se i Sanel i Izmir Duvnjak.

    Oko tri stotine motociklista na ovaj način obilježili su 25. godišnjicu genocida u Srebrenici.

  • Predvođeni majkama Srebrenice, učesnici “Marša mira” ušli u Potočare

    Učesnici “Marša mira” stigli su nakon trodnevnog pješačenja u Memorijalni centar Srebrenica – Potočari kako bi prisustvovali 25. godišnjici genocida počinjenog u julu 1995. godine u Srebrenici.

    Učesnike ovogodišnjeg “Marša mira” u Memorijalni centar uvele su majke Srebrenice. Na čelu kolone prethodnih dana su bili preživjeli iz jula ’95. godine.

    “Maršu mira” se danas pridružio i predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i ambasador Republike Turske u BiH Haldun Koc.

    Učesnicima Marša mira pridružili su se na etapi puta Jaglići – Derviševac.

    Ovogodišnji “Marš mira”, 16. po redu, organizovan je u specifičnim uslovima zbog pandemije koronavirusa. Upravo iz mjera predostrožnosti, organizovane su grupe u kojima je manje od 50 učesnika.

    “Marš mira”, u otežanim uslovima u organizacijskom smislu zbog pandemije koronavirusa, krenuo je u srijedu s Crnog vrha umjesto iz Nezuka, kakva je bila tradicija ranijih godina.

    “Marš mira” za preživjele simbolizira čuvanje sjećanja i sprečavanje negiranja genocida u Srebrenici.

    U ukupnoj dužini od gotovo 100 kilometara, svih dosadašnjih godina, pa i ove, predvode ga preživjeli Srebreničani koji su isti taj put, samo u obrnutom smjeru, prošli 1995. godine bježeći od sigurne smrti. Preživjelim Srebreničanima iz godine u godinu na Maršu mira pridružuju se brojni građani BiH, ali i iz mnogih drugih zemalja svijeta.