Radio Donji Vakuf

Category: Istaknute vijesti

  • Bugojanac preko noći postao “neprijatelj Hrvata” nakon što je HDZ-ovcu zabranio ulaz u kafić

    Lokalne razmirice na nacionalnoj osnovi odveć su ukorijenjene u bosanskohercegovačkoj javnosti, ali nesvakidašnje su one u kojima imamo hrvatske branitelje na jednoj strani, a na drugoj Hrvata koji je preko noći postao izdajnik naroda. Takva priča stiže iz Bugojna, grada u kojem se u ratu desilo mnogo nevolje.

    “Neprijatelju Hrvata”, provokacije su koje s ulice dopiru do investitora i partnera vlasnika ugostiteljskog objekta Feena Raya Jure Vukadina otkako se u svom objektu suočio s vijećnikom HDZ-a i predsjednikom bugojanske HVIDRA-e Miroslavom Zelićem.

    Priča nam kako se sve zbilo 28. jula ove godine kada je Zelić sjedio u objektu s još nekoliko kolega. Vukadin je ovom prilikom prišao do Zelića da bi ga, kako nam kaže, ljudski zamolio da ne reklamira događaje HVIDRA-e, odnosno ne lijepi plakate na prozorima koji se nalaze na terasi lokala, već na druge prozore koji se nalaze uz obližnju šetnicu, a ne želeći da gosti Feene Raye stječu pogrešan dojam. U tom trenutku na prozorima su bili nalijepljeni plakati o “stradanju bugojanskih Hrvata od Armije RBiH”. Inače, prostorije HVIDRA-e smještene su odmah pored objekta Feena Raya.

    Međutim, Zeliću se nisu svidjele ove riječi, zbog čega je odmah počeo vrijeđati Vukadina, psovati i fizički nasrtati na njega.

    “Niko mu nije zabranio lijepljenje plakata o obilježavanju stradanja bugojanskih Hrvata. Mi nismo, niti možemo ikome zabraniti lijepljenje plakata. Također, ističemo kako nipošto ne obezvređujemo stradanje bugojanskih Hrvata, kao i ostalih žrtava prošlog rata, što nam se želi prišiti”, govori nam Vukadin.

    Od ovog incidenta Miroslav Zelić je dobio zabranu ulaska u bar Feena Raya zbog neprimjerenog ponašanja, fizičkog nasrtanja na Vukadina, brutalnog psovanja, vrijeđanja i pokušaja izazivanja tučnjave u objektu, govori nam Vukadin koji nije mogao ni zamisliti šta će uslijediti nakon toga.

    Prijetnje smrću, prijetnje paljenjem objekta, zahtjevi za zatvaranjem objekta, zahtjevi da se promijeni naziv objekta jer “vrijeđa osjećaje hrvatskog naroda”, samo su neki u nizu brojnih problema s kojima se Vukadin i uposlenici Feene Raye suočavaju posljednjih dana.

    Da situacija bude još gora, iz Feene Raye govore nam da je Zelić iskoristio nekoliko medija kako bi prenio neistine i svoju verziju priče zbog koje se digla uzbuna u Bugojnu. Čak je uslijedio i poziv da se “Feena Raya izbaci iz zgrade Hrvatskog doma”, kao i brojne klevete s ciljem da se ocrni HKD Napredak Bugojno.

    Inače, Feena Raya od 2018. godine unajmljuje poslovni prostor u prizemlju Hrvatskog doma u Bugojnu, dok zgradom Hrvatskog doma upravlja UO HKD Napredak Bugojno. Ovaj prostor zjapio je prazan dvije godine prije otvaranja objekta. Vukadin govori da Feena Raya sudjeluje u svim Napretkovim kulturnim manifestacijama te pomaže i novčanim donacijama. Međutim, danas ga na ulici nazivaju “neprijateljem Hrvata”.

    “Zašto je to Zelić napravio? Vjerovatno zato kako bi sakupio jeftine političke poene za predstojeće izbore. S obzirom na to da se Feena Raya već neko vrijeme u medijima spominje u negativnom kontekstu, prisiljeni smo reagirati radi tačnog informisanja javnosti. Od bara Feena Raya žive čak četiri porodice, od toga je jedna zaposlenica djevojka s posebnim potrebama. Zar sad vi, Miroslave Zeliću, želite da svi oni ostanu bez posla, prihoda i završe na ulici? Njima već dugo smeta što smo mi tu napravili kafić, što nam dolaze ljudi svih nacija i vjera, što svira urbana muzika, što ne svira turbo folk… Sad se nadigli da nas izbace i da oni preuzmu. A već su pokrenuli kampanju po Facebooku i lokalno. Nama su već prestali dolaziti gosti koji su povjerovali u njihovu priču. Šteta nam je već načinjena. Iako smo ocrnjeni, iako se od nas čak zahtijeva da promijenimo i ime jer ono, zamislite, neke navodno vrijeđa, Feena Raya će nastaviti raditi, na radost svih dobronamjernih ljudi, pripadnika svih vjeroispovijesti i nacija, svih ljudi koji poštuju civilizacijske vrijednosti, kulturu i uljudnost”, poručio je Vukadin na kraju razgovora.

     

    Klix.ba

  • Radovi u tunelima Vinac i Jasen

    U jutarnjim satima upozoravamo na smanjenu vidljivost, zbog magle. Apelujemo na vozače da voze maksimalno oprezno, da drže odstojanje između vozila i da izbjegavaju rizična preticanja.

    Saobraćaj je zbog radova obustavljen u tunelu Jasen (Prozor-Jablanica). Putnička i manja teretna vozila saobraćaju obilaznicom oko tunela, dok se teretna vozila preko 7,5 tona (sa izuzetkom autobusa) usmjeravaju na alternativne pravce: Mostar-Široki Brijeg-Posušje-Tomislavgrad-Kupres-Bugojno i Mostar-Sarajevo-Busovača-Novi Travnik-Bugojno.

    Obustava saobraćaja na snazi je i u tunelu Vinac (Jajce-Donji Vakuf), a vozila na ovoj dionici saobraćaju obilaznicom oko tunela.

    Zbog radova na mostu u mjestu Reljevo (Jošanica-Rajlovac), kao i na mostu preko rijeke Drine u Goraždu (R-448), saobraćaj je obustavljen i preusmjeren na alternativne pravce.

    Radovi na sanaciji mostova u toku su i na putnim pravcima: Tarčin-Konjic (kod mjesta Zukići), Pelagićevo-Srebrenik (u mjestu Špionica), kao i na petlji Blatuša, kod Zenice, a na tim lokacijama saobraća se usporeno.

    Izdvajamo i ostale dionice gdje se izvode sanacioni radovi i gdje se saobraća usporeno: Jablanica-Mostar, Šićki Brod-Srebrenik, Maglaj-Doboj, Livno-Kamensko, Šešlije-Modriča i Posušje-Rakitno.

    Na graničnim prelazima nema dužih zadržavanja. Na graničnom prelazu Hum/Šćepan Polje nije dozvoljen ulazak u Crnu Goru, dok je na graničnom prelazu Metaljka ulazak u Crnu Goru moguć od 07 do 19 sati. Granični prelaz Deleuša zatvoren je zbog radova.

  • Danas i sutra sunčano i toplo, a od četvrtka promjena vremena

    Prema najavama meteorologa, danas će u Bosni i Hercegovini preovladavati sunčano vrijeme, uz malu do umjerenu oblačnost. U jutarnjim satima po kotlinama Bosne moguće su magla i niska oblačnost. Jutarnja temperatura od 14 do 20, na jugu do 23, a najviša dnevna od 27 do 33, na jugu do 35 stepeni.

    Za sutra je prognozirano sunčano vrijeme uz umjerenu oblačnost. U jutarnjim satima po kotlinama Bosne je moguća magla i niska naoblaka. Poslije podne u višim područjima Bosne su mogući lokalni pljuskovi. Jutarnja temperatura od 13 do 19, na jugu do 23, a dnevna od 26 do 32, na jugu do 35 stepeni.

    U četvrtak se očeku blago pogoršanje vremena. Bit će umjereno oblačno, uz postepeno naoblačenje tokom dana. Poslije podne i u večernjim satima, u većem dijelu naše zemlje, očekuje se kiša, pljuskovi i grmljavina. Jutarnja temperatura od 13 do 19, na jugu do 23, a dnevna od 26 do 31, na jugu do 34 stepena.

    U petak će biti umjereno do pretežno oblačno vrijeme. U jutarnjim satima i tokom prijepodneva u Bosni se očekuje kiša. Jutarnja temperatura od 13 do 19, na jugu do 23, a dnevna od 18 do 24, na jugu od 28 do 33 stepena.

  • Na turniru “Prvenstvo grada” nastupili i mladi stonoteniseri i stonoteniserke

    Povodom Dana općine Donji Vakuf protekolog vikenda održan je turnir “Prvenstvo grada”  u organizaciji STK “Donji Vakuf”.
    Prvog dana vikenda igra li su mlađi takmičari i takmičarke.
    Nakon završenih susreta dodjeljene su diplome i prigodne nagrade.
    U ženskoj konkurenciji najuspješnije su bile redom:
    1.Samira Dizdarević
    2.Semina Elkaz
    3.Sumeja Bašić
    3.Hana Smajlović
    4.Ilma Alkić
    Muškarci mlađeg uzrasta :
    1.Ilhan Karamanlić
    2.Ajdin Kurić
    3.Kenan Karamanlić
    3.Semin Palalić
    U sklopu projekta “Robot za sve” članovi STK “Donji Vakuf” organizirali su turnir u kojem su učešće uzeli građani Donjeg Vakufa ali i članovi odbora Omladinske banke Donji Vakuf .
    Nabavkom robota poboljšani su uslovi za treniranje na

  • FOTO/Održana Svečana sjednica Općinskog vijeća Donji Vakuf povodom Dana općine Donji Vakuf

    U okviru obilježavanja 14. septembra – Dana općine Donji Vakuf u zgradi Doma kulture održana je svečana sjednica Općinskog vijeća, na kojoj je istaknut značaj obilježavanja ovog datuma.

    Čestitku stanovnicima Donjeg Vakufa uputio je predsjedavajući Općinskog vijeća Naser Rujanac, a prisutnim posjetiteljima obratio se i načelnik Donjeg Vakufa Huso Sušić.

    – Ovaj datum uvijek nas podsjeti na 14. septembar 1995. i na naš povratak u grad, kada se prije 25.godine nepregledna kolona građana iz pravca Bugojna vraćala kućama. Danas kao načelnik općine Donji Vakuf ponosan sam na ovaj grad koji iz godine u godinu bilježi privredno-ekonomski rast, a za ovo smo zasluženi svi i ja vam se ovom prilikom svima zahvaljujem. Ovom prilikom želim pozvati sve sugrađane da izvrše svoju građansku dužnosti, izađu na lokalne izbore i izaberu najboljeg koji će raditi u interesu svih nas u narednom periodu. Mojim sugrađankama i sugrađanima upućujem iskrene čestitke povodom 14.septembra – Dana općine Donji Vakuf,  kazao je načelnik Sušić, čestitajući svim sugrađanima Dan općine Donji Vakuf.

    Nagrada „14.septembar“ uručena je BZK Preporod Donji Vakuf, za ostvarene rezultate u kultunro-društvenom radu. Nagradu je primio predsjednik BK Preporod Kemal Čolak koji se ovom prilikom obratio prisutnima i uputio čestitke povodom Dana općine Donji Vakuf.

    Općinske zahvalnice uručene su mobilnom timu Crvenog križa općine Donji Vakuf, Abdagić Bakiru, Čustić Ibrahimu i Kulašin Edinu.

    Nakon sjednice, položeno je cvijeće na Šehidskom spomen-obilježju i Partizanskom groblju, gdje je odata dužna počast borcima koji su poginuli u odbrani grada i države tokom protekle agresije.

     

  • Čestitku građanima Donjeg Vakufa uputio je Kemal Terzić bivši načelnik

     

    Dragi moji sugrađani, sa sjetom i ponosom prisjećam se oslobođenja Donjeg Vakufa, prije 25 godina. Nakon, tri i po godine, hrabri borci Armije R BiH, naši borci oslobodili su Donji Vakuf.

    ” Svim Donjovakufljankama i Donjovakufljanima, čestitam 14. septembar Dan općine Donji Vakuf, posebne čestitke upućujem borcima 7. Korpusa A RBiH, donjovakufske 770 Sbbr, porodicama šehida i poginulih boraca, članovima RVI ” – Kemal Terzić.

     

  • Foto/Obilježena godišnjica stradanja Mrkonjićana u Oborcima

    Dana 13. 09. 2020. godine (nedjelja), sa početkom u 12 sati u Oborcima, obilježena je godišnjica stradanja Mrkonjićana u Oborcim, a kasnije u 16 sati i 30 minuta proučen je mevlud i kelime-i-tevhid u Hamidija džamiji u Mrkonjić Gradu.

    U znaku sjećanja, kao spomen njima, a po(r)uka nama, uprilićen je vjerski program. Obilježavanju su prisustvovali mnogobrojni vjernici, između ostalog porodice šehida, uvaženi Muftija banjalučki, Nusret ef. Abdibegović, glavni imam Medžlisa islamske zajednice Mrkonjić Grad, mr. Mufid ef. Huskić, predsjednik Medžlisa islamske zajednice Mrkonjić Grad, Šaćir Spahić, zamjenik predsjednika logoraša Bosne i Hercegovine, Sakib ef. Began, glavni imam Medžlisa islamske zajednice Donji Vakuf, Amir ef. Čavak, Haris ef. Mekić, mjesni imam džemata Oborci, Bejzad ef. Mehić, Enver ef. Žužo.

    Na mezajru u Oborcima proučen je Jasin, zikr i kelime-i-tevhid, te su se prisutnima obratili glavni imam Medžlisa islamske zajednice Mrkonjić Grad, mr. Mufid ef. Huskić i Muftija banjalučki, mr. Nusret ef. Abdibegović, koji je na kraju proučio i dovu.

    Medžlis IZ Mrkonjić Grad

  • Sjećanje / 25. godina od stradnja Mrkonjićana u Oborcima

    “Ušao sam u podrum i onda sam se uvukao u jednu cijev. I tako sam preživio. Ustao sam kad je kiša počela padati, izvukao se i kroz kukuruze otišao gore u šumu i čekao kada ćete vi naići. Čim ste naišli, ja sam se počeo spuštati. Odmah su mi suze od dragosti potekle”.

    Ove rečenice izgovara u kameru preživjeli Mehmed Heremić 14. septembra 1995. godine, nakon što su snage Armije BiH oslobodile Oborce, mjesto nadomak Donjeg Vakufa. Ove rečenice, četvrt vijeka stare imaju podjednaku snagu i danas. Za one koji ih žele čuti i razumjeti. I da, ove rečenice nisu opis samo i jedino masakra koji se desio dan prije u Oborcima, one opisuju svijet i kosmos nesrba u Republici Srpskoj, paradržavi krojenoj po mjeri ultrancionalista, šovinista i profašista.

    Uloga nesrba kao živih štitova

    A zašto su riječi Mehmeda Herenića toliko bitne i važne?

    One opisuju jedan krajolik, jedan arhipelag užasa u kome se našlo nesrpsko stanovništvo, u ovom slučaju ono u Mrkonjić Gradu. Punoljetni muškarci koji nisu napustili “svete srBske zemlje” bivaju mobilisani u tzv. radne bataljone i radne vodove na radnu obavezu. U prevodu postaju robovi SDS-ove oligarhije, sluge i sužnji jednog nakaradnog sistema. Ti ljudi-robovi su sve vrijeme rata gurani ispred prvih linija odbrane, često tako nenaoružani pred metke svojih sunarodnika sa druge strane.

    U ovom slučaju, mrkonjićki radni vod bio je sastavljen od 29 ljudi – 25 Bošnjaka i četiri Hrvata. Ti nevoljnici bili su isturani na sve i jedno ratište, kao živi štiti četnicima, živi štit koji kopa rovove i služi kao meta protivniku. Od Kupresa, do Jajca, Mrkonjića, Bugojna i Donjeg Vakufa.

    Mnogi su izranjavani, a primjerice Dedo Dedić je poginuo od granate na Kupresu. Dakle, shvatite to dobro – govorimo o grupi čestitih nevinih ljudi, civila, koji su odabrali ostati živjeti u svom rodnom gradu na svojoj zemlji u svojim avlijama. Nisu znali ili nisu htjeli znati da se Mrkonjić Grad zajedno sa pola BiH izvitoperio u jednog Demijurga, koji ždere i uništava svoje sugrađane, samo ako im se imena i prezimena ne slažu sa eugeničkim ciljevima čistote Republike Srpske.

    Eto, to vam je bio vod ljudi iz Mrkonjić Grada.

    I sad taj vod ljudi, taj skup uplašenog izmorenog i rastrzanog mesa i kostiju, koji niti je jeo niti vode pio tri dana skupljen leži na tavanu željezničke stanice u Oborcima, nadomak Donjeg Vakufa, tamo na kraju svijeta. Čuju se detonacije, čuje se rafalna paljba, čuju se povici. Ljudi u ritama samo mogu nagađati šta se dešava. Nebo, bremenito oblacima, tog 13. septembra 1992. godine nagovještava promjene.

    Mehin silazak u podrum

    Neko u tom moru od vaški i strahova, ko zna otkuda, doznaje da se borci Armije BiH pod komandom generala Mehmeda Alagića probijaju sa Komara prema Oborcima i Donjem Vakufu. Neko u tom moru vaški i straha, kaže drugom glasu da ćuti, da ih to može koštati. Bremenit je dan 13. septembar u Oborcima i kišom nadolazećom i smrću što vonja sa brda i spušta se prema željezničkoj stanici.

    Mehmed Herenić polako ustaje dok mu glava dodiruje prašnjav krov okupan u paučini. Ostali šište na njega, te kud je pošao, te šta on misli ko je i šta je, te uznemiriće četnike. I njegov rođeni brat Adem ga vuče za poparanu vestu i pita ga da li je lud? Meho se ne obazire, vuče ga nešto jače od ovog mjesta, od ovih ljudi, od ovog mračnog neba i četnika dole na straži.

    Tiho se spušta u prizemlje, dva četnika se kartaju. Onda basamcima klimavim staničnim silazi u podrum. U podrumu nekakve cijevi, za ko zna koju nerealizovanu zamjenu vode u Donjem Vakufu. Meho ulazi u jednu cijev. Njegovo mršavo i izmučeno tijelo se uklapa u krug spasa. Nekakvom gutom smeća, prikriva se po glavi. Šuti. Kiša samo što nije…

    Kada strijeljaju loši matematičari

    A gore, gore na tavanu, sve se sprema za dolje, za crnu zemlju.

    Četnici imaju plan. Znaju da se moraju povući, zapravo da moraju bježati iz Donjeg Vakufa, pa su im pripadnici radnog voda – Bošnjaci i nekoliko Hrvata – samo teret, balast, koga se moraju riješiti. Odluka je pala – strijeljaće nevine ljude, tu preko puta stanice ispred školske ograde. Vezaće ih po pet plastičnim folijama i čeličnim žicama, da im slučajno ko ne bi pobjegao i svjedočio. Matematika jednostavna, 29 ljudi, dakle pet grupica po pet ljudi i jedan grupa sa četiri čovjeka. Na prebrojavanju i opetovanom prebrojavanju, jednako je bilo 28 osoba. Jedan dakle nedostaje. Četnici sve vrijeme misle da su se zabrojali, ali ni vremena nemaju. Huk tenkovskih granata sa Komara slijeva se prema Oborcima.

    Prva, druga, treća, četvrta i na koncu peta grupa ljudi. Posve mirno, jedni za drugima su čekali smrt. A smrt posijana iz kalašnjikova, udarala je u meso, kosti i krnjila ogradu školsku. I dan danas, četvrt vijeka poslije masakra, možete vidjeti rupe u ogradi, gelere u obližnjoj školi i drugim objektima. Smrt je bila brza i nemilosrdna jednako, kao i njeni režiseri, koji su nakon ubistva 28 ljudi, petama dali vjetra i izgubili se prema Jajcu i Mrkonjić Gradu.

    Kasnije će Enes Čano jedan od prvih koji je ušao u oslobođene Oborce kazati kako je prepoznao svoga zeta Safeta Heganovića:

    “Prepoznao sam zeta, vidio sam par rupa na tijelu. Ostala tijela nisam mogao gledati. Izašao sam da kopam za dženazu. Tu je bilo 28 tijela – četiri Hrvata i 24 muslimana”.

    Razija Heremić je kazala da je u septembru 1995. boravila kod jetrve u kući u Mrkonjić Gradu, kada je čula vrisku i plač. Tada je od prisutnih osoba čula da su ljudi na Oborcima poginuli.

    “Na radiju su čitali imena, a ja nisam čula kada su ime mog muža pročitali. Dan poslije su došli neki vojnici i rekli da moramo napustiti kuće i da odemo u školu. U školu je došao Braco Krezo, prišao je, plače. Pada po nama i govori da su svi pobijeni na Oborcima. Ja sam počela vikati i pitati ko ih je ubio, on je rekao: ‘Najgore što su ih pobili naši (mrkonjićki vojnici VRS-a, op. aut.)”, posvjedočila je Heremić, dodavši da je čula kako je njen muž Adem prvi ubijen.

    Ovo su samo fragmenti izjava rodbine, koja se naknadno uvjerila u monstruoznost srpskih vojnika. I sve bi palo u zaborav, niti ove priče ne bi bilo da nije jedan čovjek preživio, a to je Meho Heremić. To je čovjek kojeg je spasio predosjećaj i nagon za preživljavanjem, to je osoba koja je uhvatila onaj čudesan tren, tren koji odvaja život od smrti.

    Nema kazne za ubice

    Nego, šta je sa ubicama? Šta je sa “junacima”, koji su sistematski pobili 28 nevinih ljudi?

    Tužitelj Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH, podigao je optužnicu protiv: Čigoja Branka, rođenog 07. 05. 1973. godine u Mrkonjić Gradu, Todić Željka, zv. “Kruško”, rođenog 28. 05. 1963. godine, u Mrkonjić Gradu, Boškić Saše, rođenog 06. 04. 1972. godine u Mrkonjić Gradu i Glamočak Milorada, rođenog 12. 04. 1964. godine u Mrkonjić Gradu.

    Sudski postupci su u toku i, treba li reći, niko još nije osuđen.

    Dvije su tu još važne stvari: prva je da je kao rijetko koji slučaj ovaj obavijen velom misterije i šutnje, šutnje koja dolazi od sudstva, a koje navodno zbog istrage ne daje gotovo nikakve informacije.

    I evo prođe četvrt vijeka u šutnji, tačno četvrt vijeka.

    Druga stvar: sve vrijeme se pominje asasin Đorđe Tanasić, koji je navodno bio taj koji je najviše ljudi pobio. Zašto je izuzet i zašto nema njegovog imena, ne znamo.

    Na koncu ostaje istina Mehmeda Mehe Herenića, istina koja kaže da je stvar preživljavanja za nesrbe u entitetu Republika Srpska, bila stvar lične akcije. Svaka vjera u taj sistem, u tu tvorevinu, završavala bi pucnjima u srce ili glavu, u pojedinačnim ili masovnim egzekucijama.

    Baš kao i tog 13. septembra 1995. u Oborcima pored Donjeg Vakufa.

    Piše: Dragan Bursać

  • Prije godinu dana otvoreno Šehidsko spomen obilježje u Donjem Vakufu

     

    Na 24. godišnjicu oslobođenja Donjeg Vakufa, u ovom gradu na Vrbasu, svečano je otvoreno šehidsko  spomen- obilježje. U prisustvu više stotina Donjovakufljana,  članova porodica šehida i poginulih boraca i temeljnih  boračkih organizacija, gostiju sa svih nivoa vlasti, uvažene uleme  spomen- obilježje su zvanično otvorili   Predsjedavajući  Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik Stranke demokratske akcije BiH,   Bakir  Izetbegović,  Husein Čemer, otac  dva šehida, premijer Srednjobosanskog kantona, Tahir Lendo, načelnik općine Donji Vakuf,  Huso Sušić i predsjednik Organizacije porodica šehida i poginulih boraca općine Donji Vakuf, Haso Kulaš.

  • Najnoviji bilten sa KCUS-a: U SBK 5 pozitivnih na COVID-19

     

    U Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu tokom noći testirano je 189 uzoraka na prisustvo koronavirusa, a 18 je pozitivnih.

    Kako je potvrđeno iz KCUS-a, pozitivno je 13 uzoraka iz Sarajeva, te tri iz Travnika i po jedan iz Bugojna i Busovače.

    U izloatoriju na Podhrastovima trenutno je smješteno 25 pacijenata, od čega ih je četvero na intenzivnoj njezi.

    Dnevni avaz