Category: Istaknute vijesti

Nurija ef. Čikarić, imam džamije u Planama kod Tuzle, postao je hafiz 7. aprila 2021. godine u svojoj 62. godini.

Rođen je u maju 1959. godine u Donjoj Kamenici kod Zvornika, a nakon što je u osnovnoj školi bio učenik generacije, 1973. godine se upisuje bez prijemnog ispita u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu koju je završio 1978. godine.

Ubrzo je počeo raditi kao imam u Jošanici (Zvornik), potom u Križevićima i Kraljevićima, također u zvorničkom kraju gdje ga je i zatekla agresija na BiH. Pripadnik Armije Republike BiH bio je sve do juna 1996. godine poslije čega se ponovo vraća u Kraljeviće. Imenovan je za glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Zvornik i na toj dužnosti je ostao do 2013. godine kada je prešao u džemat Plane. U međuvremenu je 2004. godine diplomirao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.

U Donjoj Kamenici mu je ostala očevina, a za svog rahmetli babu kaže kako je bio njegov prvi učitelj jer je sa nepunih pet godina pred njim proučio prve sure iz Kur’ana.

„I u ovom poslu moj rahmetli babo je bio moj prvi učitelj. Kada sam imao pet godina, odnosno sa nepunih pet godina počeo sam učiti Kur’an. Pred njim sam naučio Kur’an i naučio sam ono naše pismo, mi smo ga zvali bosančica, to je pismo kojim pišemo arapski tekst ali na našem jeziku. Dakle nešto kao alhamijadi književnost. Pred njim sam naučio arapsko pismo i bosančicu, odmah sam naučio i latinicu, a u prvom razredu osnovne škole i ćirilicu. Dakle, u prvom razredu osnovne škole naučio sam i ćirilicu“, rekao je hafiz Nurija ef. Čikarić.

Poslije odbrane diplomskog rada pitali su ga hoće li upisati magistarski i doktorski studij. Ipak on je slijedio na neki način želje njegovog babe.

„Najveća želja mog rahmetli babe je bila upravo ovo i mislim da je živ, a dvadeset godina je prošlo otkako je preselio, najveća bi mu radost bila, da je živ sad, da je doživio moje polaganje ispita za hafiza“, istakao je on.

Hifz je počeo učiti još u medresi sa hafizom Ćamil ef. Silajdžićem. Životne okolnosti su utjecale na to da ne nastavi tim putem, ali je u januaru 2020. godine odlučio da pozove muhaffiza Mirnesa ef. Spahića i da krene s učenjem. Bilo je malo skepticizma s obzirom na godine, ali je Čikarić zaplakao kada je prvi put izučio cijeli Kur’an, a potom još šest puta prije izlaska pred komisiju za hifz Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

„Strpljivost je nešto što je Allahov dar. I kroz strpljenje u životu naučio sam da Allah dž.š. strpljive nagrađuje bez računa. Svaki uspjeh naš u životu treba shvatiti kao dar Allahov, kao božiji dar. Ne kao moj ili tvoj uspjeh nego kao božji dar“, kazao je.

S pet godina je počeo učiti Kur’an, a poslije 56 godina stekao je zvanje hafiza. Ispit je polagao od 24. marta do 7. aprila ove godine. Na kraju se osvrnuo na povratnike Bošnjake u bh. entitet RS. Od 1996. do 2013. godine na području Medžlisa islamske zajednice Zvornik znao je za sve povratničke muke, prijetnje, omalovažavanja…

„Znamo da se većina starije populacije vratila, da vrlo malo u našim selima, počevši od moje Kamenice pa redom vrlo malo djece ima, da i ta djeca koja su se vratila oni su ustvari bez prava na svoj jezik, bez prava na mnoge stvari koje su normalne tako da optimizma, ljudski gledano, nema, ali opet sve je u božijim rukama, sve je u Allahovim rukama, nije stanje gore nego ’92., pa smo uz Allahovu pomoć opstali“, kazao je na kraju razgovora hafiz Nurija ef. Čikarić kojem će ovaj ramazan ostati trajno urezan u sjećanje zbog položenog ispita za hafiza i ostvarenja želja njegovog rahmetli oca.

izvor: radiosarajevo.ba

Ojačani smo postom i brojnim drugim ibadetima u ramazanu, pa se uzdamo u snagu koju nam je Uzvišeni dao kroz njih. Pred nama su borbe; više ih je, nije jedna, a najvažnija od njih je ona s našim pojedinačnim i zajedničkim slabostima. Vjera nudi dijalog, raspravu oko zajedničke riječi, zajedničkog dobra. Dijalog je put do dogovora, a svađa i nepovjerenje do destrukcije i uništenja, poručio je između ostalog reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein ef. Kavazović u hutbi tokom bajram-namaza kojim je danas počeo jedan od najvećih muslimanskih praznika Ramazanski bajram, javlja Anadolu Agency (AA).

U prisustvu velikog broja vjernika jutros je u džamijama širom Bosne i Hercegovine klanjan bajram-namaz. U Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu upriličena je centralna bajramska svečanost, a program su izveli poznati učači Kur’ana, ilahija i kasida. Bajram-namaz je Begovoj džamiji klanjan je u 6.02 sati, a namaz je predvodio i bajramsku hutbu kazivao reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.

• Počinje novo vrijeme naše duhovnosti. Ojačani smo postom i brojnim drugim ibadetima u ramazanu, pa se uzdamo u snagu koju nam je Uzvišeni dao kroz njih. U njemu smo postupali tako da nam Allahov hator bude važniji od našeg hatora; Njegova volja ispred naše volje, Njegova riječ ispred naših riječi i želja. Slijediti put vjere jeste svrha i cilj vjernika. To je put služenja Bogu, čisto pokoravanje, Njemu Jedinome. Ramazan nas je duhovno okrijepio, ulio nam novu životnu snagu, osnažio vjeru i probudio nadu. To nam je neophodno na putu na kojem jesmo, kojim hodimo, kako bismo se nosili s poteškoćama koje sa svakim putovanjem dolaze. Pred nama su borbe; više ih je, nije jedna, a najvažnija od njih je ona s našim pojedinačnim i zajedničkim slabostima – kazao je na početku hutbe reis Kavazović.

Naglasio je kako se i ovoga ramazana, kao i mnogo puta do sada, moglo osvjedočiti da dunjalučki okean nije moguće oploviti bez svijesti o Bogu (takvaluku), jer su, kako je rekao, njegovi valovi ogromni, a ahiretske obale daleke.

Citirajući odlomak iz Kur’ana, u kojem se kaže: „Robuj Gospodaru svome, sve dok ti jamačno uvjerenje (jekin) ne nadođe“, Kavazović je poručio kako „samo Božije jedro (iman) i Njegovo uže (ibadet), pomoću kojih hvatamo Božiji vjetar, mogu nas održati na površini mora, da ne potonemo i da ne izgubimo našu kiblu (pravac) u bespućima dunjaluka“.

Naglasio je kako je vjera u Boga nepresušno vrelo snage.

Dalje je naveo kako svaki vjernik treba da nauči kako da se sa životnim ispitima i iskušenjima suoči u vjeri i nadi, oslanjajući se na Boga u svakom trenutku.

• Vjera traži da se fokusiramo na ono što nas ujedinjuje u vjerovanju i djelovanju, na ono što srca spaja, a ne na ono što ih razdvaja. Kada planu svađe, prepirke i mržnja, teško ih je obuzdati i zaustaviti. Ako smo vjernici, nikako ne bismo smjeli podcijeniti zlo mržnje koje se lukavo i prepredeno gnijezdi u ljudskoj duši. U početku mržnja dopušta da se osjećamo moćnim, zatim nas učini svojim saradnicima i na kraju i sama zagospodari dušom. Zbog toga je neophodno da muslimani ne zanemaruju Božije upozorenje koje glasi: ‘Sarađujte u dobru i bogobojaznosti, a ne sarađujte u grijehu i međusobnom neprijateljstvu – poručio je Kavazović.

Istakao je i kako mržnja “ne može obogatiti našu zajednicu, niti povećati njen ugled, ali može uništiti mostove među našim ljudima i svaku nadu u zajedničku budućnost”.

• Umjesto svađe, vjera nudi dijalog, raspravu oko zajedničke riječi, zajedničkog dobra. Dijalog je put do dogovora, a svađa i nepovjerenje do destrukcije i uništenja – rekao je Kavazović.

Muslimani posebno, ali i ljudi općenito, trebaju biti jedno tijelo, jedna duša, srce koje teži k istom cilju, miru među ljudima i narodima. Takvi jesu oni koji se međusobno pomažu, oni koji raspravljaju o različitim pitanjima, uz međusobno uvažavanje.

• Ružno je slušati uvrede i otvoreno neprijateljstvo jednih prema drugima od onih koji za sebe govore da su vjernici. Nije musliman onaj od čijeg jezika i ruku nisu mirni drugi ljudi i muslimani, makar klanjao i postio, zekat davao i hadž obavio. On to nije sve dok ne popravi svoje ponašanje i svoja djela i sve dok se ne vrati na put islama. Nesloga i svađa u zajednici u pravilu ohrabruju druge da napadaju i ugrožavaju njenu sigurnost – rekao je Kavazović, potkrepljujući to i kur’anskim ajetom: „Nemojte se svađati pa da propadnete i oslabite…“

• Svađa je ono što nas ne vodi do cilja, ono što stvari ne popravlja, već ih čini gorim. U našem javnom prostoru, posebno među muslimanima-Bošnjacima, širi se svađalački mentalitet. To nije dobro! Na tu bolest su dužni ukazivati umni ljudi među nama. Trebamo se osloboditi zapaljivih riječi i glasnogovornika koji u naše ime truju odnose među nama. Umjesto toga, iskoračimo u javni prostor i argumentirano, s uvažavanjem, ukažimo na one anomalije koje slabe našu zajednicu i ugrožavaju sigurnost zemlje. Suprotstavimo se ljudima koji ugrožavanju naše jedinstvo, našu zajednicu, zemlju i narod. Ne podcjenjujmo opasnosti koje su pred nama. Ne smiju nas zateći uspavane, ali ni obeshrabriti. Svaka zajednica koja vjeruje i bori se i koja je spremna suočiti se sa sobom, sa svojim slabostima, sposobna je da raste i razvija se – poručio je Kavazović, te dodao:

• Naša domovina Bosna i Hercegovina jeste u poteškoćama, ali one nisu ni blizu onih koje smo ostavili iza sebe. I danas, kao i uvijek, neka su nam na umu riječi hazreti Omera, koji je rekao: ‘Ne bojim se velikog broja neprijatelja koji je pred nama, strah me je velikog broja grijeha i poroka koji su u nama.’ Zato se borimo i budimo ustrajni u borbi s našim slabostima. Neka nas ne obuzimaju malodušnost i beznađe. Budimo odlučni i dosljedni u slijeđenju našega cilja: da budemo dobri i iskreni muslimani, predani Bogu, odani zemlji i narodu, u svojoj domovini i na svome.

Kavazović je bajramsku hutbu završio riječima:

• Zamolimo Ga da nas zaštiti od bolesti, briga i nemarnosti prema zajednici, narodu i domovini. Poželimo od Njega da Svoju milost i blagodat podari svim ljudima, a posebno siromašnima i bolesnima. Zamolimo ga da spusti mir na svetu zemlju, ja Qudsk (Jerusalem), mir koji je tako potreban. Svima vama, braći sestrama u domovini i dijaspori, u Sandžaku, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Sloveniji, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji, želim sretne i berićetne bajramske dane, da ih u miru, zdravlju i zadovoljstvu provedete sa svojom porodicom, rođacima i komšijama. Bajram šerif mubarek olsun!

Ramazanski bajram, jedan je od dva najznačajnija islamska praznika kojim se obilježava kraj posta. Muslimani se ovoga bajrama raduju jer su ispostili mjesec ramazan, obnovili svoja znanja i potvrdili svoju pokornost Bogu Uzvišenom. Nakon ramazana slijedi mjesec ševval, čija se prva tri dana obilježava Ramazanski bajram. Praksa je da se muslimani na Bajram okupaju, obuku najljepša odijela, odlaze na bajram-namaz, potom posjećuju mezarja, obilaze rodbinu, prijatelje, komšije, dijele sadaku.

izvor: AA /hayat.ba