Grupu “Valentino” je 1982. godine osnovao gitarist Zijo Rizvanbegović, koji je i kompletan autor. Glazbenike je prikupljao postupno, dok je za pjevačem tragao godinu dana, da bi se nakon oglasa u listu “Oslobođenje” grupi priključio pjevač Suad Jakirlić Jaka. Originalnu postavu su činili basist Emir Čolaković, bubnjar Dubravko Smolčić i klavijaturist Igor Tajemnica.

Jeseni 1983. godine objavljuju svoj ​​debi album “No.1”, s hit singlom “Volim te još”, gdje ženski vokal pjeva Amila Sulejmanović. Pored nje na albumu su gostovali Goran Bregović, Milić Vukašinović, zatim frontmen grupe “Gino Banana” Srđan Jevđević, kao i Mladen Pavičić Pava, koji će kasnije ostvariti veliki uspjeh s grupom Plavi orkestar. Prve nastupe su imali kao predgrupa Bijelom dugmetu po BiH, a u Beogradu su prvi put nastupali u Domu sindikata, otvarajući koncert Bajagi i instruktorima.

Pred drugi album “No.2” dolazi do promjena u bendu, tu je novi klavijaturist Joško Gujinović , kao i dva člana grupe “Bonton Baja”, bubnjar Ademir Volić Kufi i multinstrumentalist Nikša Bratoš, koji će znatno obogatiti zvuk grupe Valentino. S albuma su se izdvojile pjesme “Bez tebe”, “Ponekad se sjetim da postojiš”, “U vrelini noći” kao i balada “Ne, ne boj se”. Prateće vokale su pjevale duo Vrele usne, Lejla Trto i Amila Čengić, koje će surađivati ​​s bendom i u kasnijim ostvarenjima.

1987. godine grupa snima treću ploču, za čiju se produkciju pobrinuo Nikša Bratoš. Kao i na ranijim ostvarenjima i ovaj album su pratili radijski hitovi, “Oka tvoja dva”, “Potonule lađe”, “Kada sam prvi put vidio tebe” i “Kad me više ne bude”. Ubrzo Suad Jakirlić odlazi u vojsku, a po povratku počinje raditi kao asistent na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Nikša Bratoš, iako prelazi u Crvenu jabuku, nastavlja suradnju s Valentinom.

Emisiju u programu Radija Donji Vakuf možete pratiti danas, 16. 12. 2021. od 11:00, 16.00 , i 20.00 sati.

U prilogu kompletna emsija :

Raspad grupe nije poremetilo daljnje planove Zije Rizvanbegovića, koji će već sljedeće godine snimiti novi album “No.4”. U grupu dolazi novi pjevač Gordan Prusina iz Mostara, koji je malo prije toga snimio album “Zapisano u zvijezdama” s grupom “Ime ruže”. Četvrti album nastavlja već dobro potvrđeni koncept radijskih i tv hitova, pa do publike dolaze pjesme “Samo sklopi okice”, “Idu ptice selice” i “Pile moje”. Ovaj album smatra se najuspješnijim albumom grupe. Na ploči se nalazi i zanimljiv instrumental “Saksofoni lete u nebo”, pjesma koju je Zijo skladao tijekom boravka na Tajlandu, gdje je tražio inspiraciju za snimanje albuma.

Video-spot za pjesmu “Zima ’90.” najavit će album “No.5 Ponekad noću dok spava grad”, prvi koji nosi naziv, a ne samo redni broj, i izaći će u prosincu 1989. godine. Sa skupinom prvi put surađuje producent Željko Brodarić Japa. Uz video-spot i naslovni broj, izdvojile su se još i “Pričaj mi o njoj” i “Srce dam”.

Grupa je nastupala na festivalu MESAM s pjesmom “Kada struje nestane” 1991. godine, ali je raspad Jugoslavije zaustavio rad grupe. Članovi benda su bili rasuti svuda po svijetu, a Zijo Rizvanbegović je u Visokom skladao baladu “Bila kuća u centru grada” i nakon toga odlazi iz zemlje.

Novi početak[uredi | uredi kôd]

Zijo Valentino nakon života u Amsterdamu, stalno mjesto boravka pronalazi u Njemačkoj gdje će snimiti demo album “Moja kuća putujuća”, na kome prvi put preuzima ulogu glavnog vokala u grupi. U pjesmi “Nema vize, ofentala, duldunga” gostuju Hari Varešanović, Alen Islamović i Saša Lošić.

U ljeto 2001. godine Zijo kao pjevač obnavlja rad grupe i nastupa na festivalu “Sunčane skale” s pjesmom “Odlazim, korak naprijed, natrag dva”, a ubrzo zatim snima prvi studijski album nakon dvanaest godina “No.6 Sve su se moje cure udale”. Veoma gledanim video-spotovima za pjesme “Kad se spuste zavjese” i “Upomoć”, povratnički album nailazi na pozitivne reakcije. Na albumu ponovno surađuje Nikša Bratoš, kao i Vrele usne.

20 godina postojanja će obilježiti kompilacija “20 pjesama 20 hitova”, ciljno sa zakašnjenjem od godinu dana. Na CD-u su pored starih hitova uvrštene i “Miriše na tebe”, s kojom su nastupali na festivalu u Budvi 2003. godine, balada “Ti govoriš dok šutiš”, u kojoj se koristi refren iz starog hita “Nisam se prodao” iz 1987. godine, kao i “Megamix”

Na Valentinovo 2006. godine uz dnevni list “Kurir” prodavan je CD “Balade”, a iste godine će izaći i sedmi studijski album. Pažnju privlače pjesme “Skini mi se bona s mog telefona”, “Samo ljubi”, a album bilježi i “Ja te Mićo ne volim” u kojoj gostuje pjevačica narodne glazbe Stojanka Novaković Stoja.

Na kompilacijskom izdanju “Platinum Collection” iz 2007. godine, nalazi se nova pjesma “Šuplje cipele”, u kojoj gostuje glumica Marta Keler, s kojom će Zijo Rizvanbegović nekoliko godina kasnije dobiti sina. 2011. godine, prvi album uživo “Samo sklopi okice” sadrži materijal snimljen na zatvaranju festivala “Beer Fest” u Beogradu 2009. godine.

VIS Idoli počeli su s radom 1. ožujka 1980. U prvoj su se postavi našli prijatelji iz osnovne škole: Vladimir Divljan, Zdenko Kolar, Boža Jovanović, Srđan Šaper i Nebojša Krstić. Prvi su nastup imali u lipnju 1980. godine u beogradskom Studentskom kulturnom centru na zajedničkom koncertu s vodećim beogradskim grupama novog vala.

Prvi singl s pjesmama “Pomoć, pomoć” i “Retko te viđam sa devojkama” snimljen iste godine, besplatno se dijelio uz časopis “Vidici“. Na drugom singlu u produkciji Gorana Bregovića, našla se nova verzija “Retko te viđam sa devojkama” i parodija socrealizma “Maljčiki” koja postaje veliki hit.

Na Omladinskom festivalu u Subotici u jesen 1980. godine osvojili su nagradu za pjesmu “Zašto su danas devojke ljute”. Potom su zajedno s Šarlom akrobata i Električnim orgazmom snimili album Paket aranžman koji će brzo dobiti kultni status. Snimaju zatim mini album “VIS Idoli” sa šest pjesama – hitovi postaju obrada “Devojko mala” Darka Kraljića i pjesma “Malena”. U ljeto 1981. godine bubnjar grupe postaje Kokan Popović.

S obzirom na cjelokupnu situaciju koju nam nalaže  kolektivna zaštita stanovništva  od korona virusa i ostanak u toplini svojih domova redakcija Radija Donji Vakuf nudi Vam u narednim danima i jedan programski sadržaj kojim želimo da Vas malo i rasteretimo  od teških  medijskih sadržaja.

Književnica Vernesa Manov protekli period je publiku širom naše zemlje i gostujući u Švedskoj uveseljavala svojom monodramom“Điđa iz Džordžije ili sevdah na američki način“.

Autorica koristeći tri izražajna segmenta, književnost, muziku i teatar promoviše humane ideje, stvaralaštvo, a to nam u ovom trenutku može bar malo pomoći da  se oraspoložimo.

Književnica u ovo doba korone svoje književne sadržaje objavljivane u medijima objedinjuje u naslovu Kampanja protiv ovih ružnih virusnih dana „DA VAM DUŠE LIJEPIM RIJEČIMA RAZGALIM“ i nada se da svako od nas svojim doprinosom mora učiniti stvarnost koju živimo izdržljivijom i lakšom.

Zahvaljuje se Radiju Donji Vakuf , kao i do sada, na prilici za saradnju,promovisanju i stvaranju njenih umjetničkih programa.

Radio dramu možete pratiti srijedom ,petkom i nedjeljom u ranovečernjem terminu od 18 sati i 30 minuta.

Mlada Donjovakufljanka koja ruši sterotipe

Monodrama“Điđa iz Džordžije ili sevdah na američki način“ autorsko je književno-scensko djelo književnice Vernese Manov, zaljubljenice u sevdah, koja kroz jezik i muziku već gotovo dva desetljeća, piše stručne tekstove, učeći svoje učenike o ljepotama bh kulturne baštine i pjevajući sevdalinke od malih nogu. Monodrama je tematski orijentisana na priču o bh ženi koja odlazeći živjeti na drugi kraj svijeta ne prestaje njegovati sevdah kao najveće blago kulturne baštine i priča priču o svemu što jeste na duši svake osobe koja je ponikla u našoj zemlji.