Category: Donji Vakuf

  • FOTO Samiru Ramiću i njegovoj porodici potrebna naša pomoć

    Nažalost, svjedoci smo svakodnevno koliko ljudi živi na rubu egzistencije. Loši uslovi života, neuslovne prostorije, bez zaposlenja i stalnih novačnih primanja, samo su jedne od svakodnevnih priča koje se provlače kako kroz medije, tako i kroz naše ulice.

    Na naša vrata proteklih dana zakucao je naš sugrađani Samir Ramić, kome je potrebna pomoć dobrih ljudi.

    Samir je u potrazi za poslom, radi na dnevnice, i radi sve poslove za koje ga neko pozove. Oženjen je i otac tri malodobna djeteta. Kako nam je kazao, Samir živi u porodičnoj kući sa svoja tri brata. U želji da proširi svoje mjesto stanovanja, uz pomoć dobrih ljudi, je uspio sagraditi jednu prostoriju. Međutim dalje ne može sam. Svakodnevna borba za goli život, ne daju prostora da se ta jedna soba završi.  Pored svega, porodica Ramić je i bez električne energije, koja im je isključena zbog duga od 500 KM.

    Ovim putem, Samir moli sve ljude koji mogu pomoći da im pomognu. Jedino na taj način može se završiti  izgrađena prostorija kojom bi se  stekli osnovnu uslovi za život.

    Potrebna je stolarija, pod,stiropor…Također, je potrebno izmiriti dugovanje, kako bi porodica Ramić imala i električnu energiju.

    Svi koji mogu i žele pomoći našem sugrađaninu, mogu se obratiti lično na telefon broj 061/673-973.

  • FOTO/Treća osnovna škola Oborci dobila vrijednu donaciju

    Zahvaljujući pomoći i donaciji Općine Strai Grad Sarajevo i načelniku Hadžibajrić Ibrahimu, Treća osnovna škola opremljenija je novim uređajima koji su od velikog značaja za učenike i nastavno osoblje u doba epidemije.

    Naime, školi su donirani beskontaktni dozeri, beskontaktni toplomjeri i dezinfekciona sredstva, a sve u cilju osiguranju i povećanju stepena sigurnosti učenika i uposlenika škole.

  • Nauka i životinje: Pronađeni očuvani ostaci medveda iz ledenog doba

    Nauka i životinje: Pronađeni očuvani ostaci medveda iz ledenog doba

    Besprijekorno sačuvane ostatke medvjeda iz ledenog doba otkrili su stočari koji čuvaju irvase na ruskom Arktiku, rekli su istraživači.

    Medvjed je otkriven na permafrostu, stalno zaleđenom tlu na Ljahovskim ostrvima na sjeveroistoku Rusije.

    Zubi i nos su potpuno očuvani, pa se smatra da je u pitanju vrsta smeđeg medvjeda koji je živeo pre 22.000 do 39.500 godina.

    Biće proučavan na Sjeveroistočnom federalnom univerzitetu (NEFU) u Jakutsku.

    očuvan medved u Sibiru

    North-Eastern Federal University
    Vjeruje se da je životinja drevni smeđi medved

    Naučnici na univerzitetu, poznati po istraživanju runastih mamuta i drugih praistorijskih vrsta, kažu da je ovo veliko otkriće.

    Doktorka Lena Grigorieva, istraživačica paleontologije na univerzitetu kaže da je medvjed „prvi i jedini pronalazak ove vrste” koji je otkriven u jednom komadu sa „mekim tkivom”.

    „Potpuno je očuvan, sa svim unutrašnjim organima na mjestu, uključujući i nos”, rekla je doktorka.

    „Ranije su pronalažene samo lobanje i kosti. Ovo otkriće je veoma važno za cio svijet”, dodaje.

    medved

    North-Eastern Federal University
    Rade se analize kako bi se ustanovilo koliko je star medved

    Grigorieva kaže za BBC da se veruje da je životinja bliski rođak drevnog medvjeda, vrste koja je živjela širom Euroazije i Severne Amerike.

    Drugi ruski naučnini biće pozvani da se pridruže studiji i više detalja biće objavljeno uskoro, kažu sa NEFU univerziteta.


    Pogledajte video o najstarijim pećinskim crtežima životinjama


    „Neophodno je uraditi radiokarbonsku analizu kako bi se utvrdilo tačna starost medvjeda”, kaže Maksim Čeprasov iz laboratorije Muzeja o mamutima.

    Medvjeda su pronašli stočari koji čuvaju irvase na Boljšoj Ljahovski ostrvu, koje je dio Novosibirskog arhipelaha, a nalazi se između mora Laptev i Istočnosibiriskog mora.

    medved

    North-Eastern Federal University
    Medveda su pronašli stočari koji čuvaju irvase

    U drugom slučaju, očuvano telo medveda pronađeno je i u ruskom istočnom regionu Jakutije, poznatom i kao Saha republika. Biće urađeno DNK testiranje.

    Poslednjih godina zabeležena su otkrića mamuta, runastih nosoroga, ždrebadi, nekoliko mladunaca pećinskih lavova dok se led topi u ruskom regionu Sibira.

    Prošle godine pronađeno je 18.000 godina staro štene savršeno očuvano sa zubima i krznom na permafrostu Sibira.

    Sve fotografije su zaštićene autorskim pravom.

    izvor: oslobodjenje.ba / BBC News

  • Obavijest iz Općinske izborne komisije Donji Vakuf

    Obavještavamo Vas da će Općinska izborna komisija Donji Vakuf, dana 16.09.2020. godine (srijeda) sa početkom u 1530 sati, u velikoj sali zgrade Općine u Donjem Vakufu, vršiti podjelu mjesta u biračkom odboru političkim subjektima sa Liste ovjerenih političkih subjekata za osnovnu izbornu jedinicu Donji Vakuf.

    Hamida Ašiš, predsjednica OIKe

  • Rusija: Vakcina za najstariju populaciju za pola godine

    Rezultati treće faze testiranja vakcine protiv virusa korona “sputnjik pet” sa učešćem dobrovoljaca starijih od 70 godina, biće gotovi u roku šest mjeseci, izjavio je direktor ruskog Nacionalnog istraživačkog centra za epidemiologiju i mikrobiologiju “Gamaleja” Aleksandar Gincburg.

    On je naveo da su u toku postregistraciona testiranja na teritoriji Moskve u kojima učestvuje 40.000 dobrovoljaca.

    “Rezultati tih testiranja trebali bi da budu gotovi u narednih šest mjeseci i tada će Ministarstvo zdravlja, ako sve bude u redu, na osnovu rezultata tih istraživanja, zvanično odobriti upotrebu te vakcine ne samo na osobama uzrasta od 18 do 60 godina, nego i od, recimo, 80 godina”, rekao je Gincburg za ruski Prvi kanal.

    Ranije je saopšteno da bi testiranja vakcine na djeci mogla početi u roku pola godine, nakon što se prouči efekat na odraslima.

    Šef ruske Federalne službe za veterinarski i fitosanitarni nadzor Sergej Dankvert rekao je da će eksperimentalni uzorci vakcine protiv virusa korona za životinje, koju razvijaju naučnici Federalnog centra za zdravlje životinja u Rusiji, biti spremni u oktobru.

    “Već je testiramo. U oktobru ćemo početi sa proizvodnjom eksperimentalnih uzoraka. Dalje ćemo pratiti da li će biti zahtjeva”, rekao je Dankvert.

    Vakcina će biti namijenjena veoma osjetljivim životinjama, na primjer mačkama, a prvenstveno će se preporučivati farmama krznara.

    Rusija je 11. avgusta prva na svijetu registrovala vakcinu protiv virusa korona nazvanu “sputnjik pet”, koju je razvio Centar “Gamaleja”.

    izvor: bhrt.ba

  • OO DF Donji Vakuf uputili saopćenje za javnost povodom Dana općine Donji Vakuf

    U povodu manifestacije obilježavanja 14. septembra – Dana općine Donji Vakuf, u zgradi Doma kulture u Donjem Vakufu održana je svečana sjednica Općinskog vijeća, kojoj je prisustvovali i članovi općinskog odbora i Vijećnici Demokratske fronte u općinskom vijeću Donji Vakuf.

    Po završetku sjednice delegacija općinskog odbora DF Donji Vakuf, u sastavu:

    – ŽULJKO RASIM  – predsjednik OO DF Donji Vakuf, vijećnik u OV Donji Vakuf i kandidat za OV na predstojećim lokalnim izborima),

    – HADŽIAVDIĆ JASMINA – kandidatkinja za načelnicu općine Donji Vakuf i

    – BALIHODŽIĆ SENAD – nosilac liste Demokratske fronte za općinsko vijeće Donji Vakuf

    položili su  cvijeće na spomen obilježje šehidima i poginulim borcima 770. Slavne brdske brigade.

    Koristimo priliku da još jednom svim našim sugrađankama i sugrađanima čestitamo dan oslobođenja i Dan Općine Donji Vakuf.”

     

  • FOTO/Održana Svečana sjednica Općinskog vijeća Donji Vakuf povodom Dana općine Donji Vakuf

    U okviru obilježavanja 14. septembra – Dana općine Donji Vakuf u zgradi Doma kulture održana je svečana sjednica Općinskog vijeća, na kojoj je istaknut značaj obilježavanja ovog datuma.

    Čestitku stanovnicima Donjeg Vakufa uputio je predsjedavajući Općinskog vijeća Naser Rujanac, a prisutnim posjetiteljima obratio se i načelnik Donjeg Vakufa Huso Sušić.

    – Ovaj datum uvijek nas podsjeti na 14. septembar 1995. i na naš povratak u grad, kada se prije 25.godine nepregledna kolona građana iz pravca Bugojna vraćala kućama. Danas kao načelnik općine Donji Vakuf ponosan sam na ovaj grad koji iz godine u godinu bilježi privredno-ekonomski rast, a za ovo smo zasluženi svi i ja vam se ovom prilikom svima zahvaljujem. Ovom prilikom želim pozvati sve sugrađane da izvrše svoju građansku dužnosti, izađu na lokalne izbore i izaberu najboljeg koji će raditi u interesu svih nas u narednom periodu. Mojim sugrađankama i sugrađanima upućujem iskrene čestitke povodom 14.septembra – Dana općine Donji Vakuf,  kazao je načelnik Sušić, čestitajući svim sugrađanima Dan općine Donji Vakuf.

    Nagrada „14.septembar“ uručena je BZK Preporod Donji Vakuf, za ostvarene rezultate u kultunro-društvenom radu. Nagradu je primio predsjednik BK Preporod Kemal Čolak koji se ovom prilikom obratio prisutnima i uputio čestitke povodom Dana općine Donji Vakuf.

    Općinske zahvalnice uručene su mobilnom timu Crvenog križa općine Donji Vakuf, Abdagić Bakiru, Čustić Ibrahimu i Kulašin Edinu.

    Nakon sjednice, položeno je cvijeće na Šehidskom spomen-obilježju i Partizanskom groblju, gdje je odata dužna počast borcima koji su poginuli u odbrani grada i države tokom protekle agresije.

     

  • Čestitku građanima Donjeg Vakufa uputio je Kemal Terzić bivši načelnik

     

    Dragi moji sugrađani, sa sjetom i ponosom prisjećam se oslobođenja Donjeg Vakufa, prije 25 godina. Nakon, tri i po godine, hrabri borci Armije R BiH, naši borci oslobodili su Donji Vakuf.

    ” Svim Donjovakufljankama i Donjovakufljanima, čestitam 14. septembar Dan općine Donji Vakuf, posebne čestitke upućujem borcima 7. Korpusa A RBiH, donjovakufske 770 Sbbr, porodicama šehida i poginulih boraca, članovima RVI ” – Kemal Terzić.

     

  • Foto/Obilježena godišnjica stradanja Mrkonjićana u Oborcima

    Dana 13. 09. 2020. godine (nedjelja), sa početkom u 12 sati u Oborcima, obilježena je godišnjica stradanja Mrkonjićana u Oborcim, a kasnije u 16 sati i 30 minuta proučen je mevlud i kelime-i-tevhid u Hamidija džamiji u Mrkonjić Gradu.

    U znaku sjećanja, kao spomen njima, a po(r)uka nama, uprilićen je vjerski program. Obilježavanju su prisustvovali mnogobrojni vjernici, između ostalog porodice šehida, uvaženi Muftija banjalučki, Nusret ef. Abdibegović, glavni imam Medžlisa islamske zajednice Mrkonjić Grad, mr. Mufid ef. Huskić, predsjednik Medžlisa islamske zajednice Mrkonjić Grad, Šaćir Spahić, zamjenik predsjednika logoraša Bosne i Hercegovine, Sakib ef. Began, glavni imam Medžlisa islamske zajednice Donji Vakuf, Amir ef. Čavak, Haris ef. Mekić, mjesni imam džemata Oborci, Bejzad ef. Mehić, Enver ef. Žužo.

    Na mezajru u Oborcima proučen je Jasin, zikr i kelime-i-tevhid, te su se prisutnima obratili glavni imam Medžlisa islamske zajednice Mrkonjić Grad, mr. Mufid ef. Huskić i Muftija banjalučki, mr. Nusret ef. Abdibegović, koji je na kraju proučio i dovu.

    Medžlis IZ Mrkonjić Grad

  • Sjećanje / 25. godina od stradnja Mrkonjićana u Oborcima

    “Ušao sam u podrum i onda sam se uvukao u jednu cijev. I tako sam preživio. Ustao sam kad je kiša počela padati, izvukao se i kroz kukuruze otišao gore u šumu i čekao kada ćete vi naići. Čim ste naišli, ja sam se počeo spuštati. Odmah su mi suze od dragosti potekle”.

    Ove rečenice izgovara u kameru preživjeli Mehmed Heremić 14. septembra 1995. godine, nakon što su snage Armije BiH oslobodile Oborce, mjesto nadomak Donjeg Vakufa. Ove rečenice, četvrt vijeka stare imaju podjednaku snagu i danas. Za one koji ih žele čuti i razumjeti. I da, ove rečenice nisu opis samo i jedino masakra koji se desio dan prije u Oborcima, one opisuju svijet i kosmos nesrba u Republici Srpskoj, paradržavi krojenoj po mjeri ultrancionalista, šovinista i profašista.

    Uloga nesrba kao živih štitova

    A zašto su riječi Mehmeda Herenića toliko bitne i važne?

    One opisuju jedan krajolik, jedan arhipelag užasa u kome se našlo nesrpsko stanovništvo, u ovom slučaju ono u Mrkonjić Gradu. Punoljetni muškarci koji nisu napustili “svete srBske zemlje” bivaju mobilisani u tzv. radne bataljone i radne vodove na radnu obavezu. U prevodu postaju robovi SDS-ove oligarhije, sluge i sužnji jednog nakaradnog sistema. Ti ljudi-robovi su sve vrijeme rata gurani ispred prvih linija odbrane, često tako nenaoružani pred metke svojih sunarodnika sa druge strane.

    U ovom slučaju, mrkonjićki radni vod bio je sastavljen od 29 ljudi – 25 Bošnjaka i četiri Hrvata. Ti nevoljnici bili su isturani na sve i jedno ratište, kao živi štiti četnicima, živi štit koji kopa rovove i služi kao meta protivniku. Od Kupresa, do Jajca, Mrkonjića, Bugojna i Donjeg Vakufa.

    Mnogi su izranjavani, a primjerice Dedo Dedić je poginuo od granate na Kupresu. Dakle, shvatite to dobro – govorimo o grupi čestitih nevinih ljudi, civila, koji su odabrali ostati živjeti u svom rodnom gradu na svojoj zemlji u svojim avlijama. Nisu znali ili nisu htjeli znati da se Mrkonjić Grad zajedno sa pola BiH izvitoperio u jednog Demijurga, koji ždere i uništava svoje sugrađane, samo ako im se imena i prezimena ne slažu sa eugeničkim ciljevima čistote Republike Srpske.

    Eto, to vam je bio vod ljudi iz Mrkonjić Grada.

    I sad taj vod ljudi, taj skup uplašenog izmorenog i rastrzanog mesa i kostiju, koji niti je jeo niti vode pio tri dana skupljen leži na tavanu željezničke stanice u Oborcima, nadomak Donjeg Vakufa, tamo na kraju svijeta. Čuju se detonacije, čuje se rafalna paljba, čuju se povici. Ljudi u ritama samo mogu nagađati šta se dešava. Nebo, bremenito oblacima, tog 13. septembra 1992. godine nagovještava promjene.

    Mehin silazak u podrum

    Neko u tom moru od vaški i strahova, ko zna otkuda, doznaje da se borci Armije BiH pod komandom generala Mehmeda Alagića probijaju sa Komara prema Oborcima i Donjem Vakufu. Neko u tom moru vaški i straha, kaže drugom glasu da ćuti, da ih to može koštati. Bremenit je dan 13. septembar u Oborcima i kišom nadolazećom i smrću što vonja sa brda i spušta se prema željezničkoj stanici.

    Mehmed Herenić polako ustaje dok mu glava dodiruje prašnjav krov okupan u paučini. Ostali šište na njega, te kud je pošao, te šta on misli ko je i šta je, te uznemiriće četnike. I njegov rođeni brat Adem ga vuče za poparanu vestu i pita ga da li je lud? Meho se ne obazire, vuče ga nešto jače od ovog mjesta, od ovih ljudi, od ovog mračnog neba i četnika dole na straži.

    Tiho se spušta u prizemlje, dva četnika se kartaju. Onda basamcima klimavim staničnim silazi u podrum. U podrumu nekakve cijevi, za ko zna koju nerealizovanu zamjenu vode u Donjem Vakufu. Meho ulazi u jednu cijev. Njegovo mršavo i izmučeno tijelo se uklapa u krug spasa. Nekakvom gutom smeća, prikriva se po glavi. Šuti. Kiša samo što nije…

    Kada strijeljaju loši matematičari

    A gore, gore na tavanu, sve se sprema za dolje, za crnu zemlju.

    Četnici imaju plan. Znaju da se moraju povući, zapravo da moraju bježati iz Donjeg Vakufa, pa su im pripadnici radnog voda – Bošnjaci i nekoliko Hrvata – samo teret, balast, koga se moraju riješiti. Odluka je pala – strijeljaće nevine ljude, tu preko puta stanice ispred školske ograde. Vezaće ih po pet plastičnim folijama i čeličnim žicama, da im slučajno ko ne bi pobjegao i svjedočio. Matematika jednostavna, 29 ljudi, dakle pet grupica po pet ljudi i jedan grupa sa četiri čovjeka. Na prebrojavanju i opetovanom prebrojavanju, jednako je bilo 28 osoba. Jedan dakle nedostaje. Četnici sve vrijeme misle da su se zabrojali, ali ni vremena nemaju. Huk tenkovskih granata sa Komara slijeva se prema Oborcima.

    Prva, druga, treća, četvrta i na koncu peta grupa ljudi. Posve mirno, jedni za drugima su čekali smrt. A smrt posijana iz kalašnjikova, udarala je u meso, kosti i krnjila ogradu školsku. I dan danas, četvrt vijeka poslije masakra, možete vidjeti rupe u ogradi, gelere u obližnjoj školi i drugim objektima. Smrt je bila brza i nemilosrdna jednako, kao i njeni režiseri, koji su nakon ubistva 28 ljudi, petama dali vjetra i izgubili se prema Jajcu i Mrkonjić Gradu.

    Kasnije će Enes Čano jedan od prvih koji je ušao u oslobođene Oborce kazati kako je prepoznao svoga zeta Safeta Heganovića:

    “Prepoznao sam zeta, vidio sam par rupa na tijelu. Ostala tijela nisam mogao gledati. Izašao sam da kopam za dženazu. Tu je bilo 28 tijela – četiri Hrvata i 24 muslimana”.

    Razija Heremić je kazala da je u septembru 1995. boravila kod jetrve u kući u Mrkonjić Gradu, kada je čula vrisku i plač. Tada je od prisutnih osoba čula da su ljudi na Oborcima poginuli.

    “Na radiju su čitali imena, a ja nisam čula kada su ime mog muža pročitali. Dan poslije su došli neki vojnici i rekli da moramo napustiti kuće i da odemo u školu. U školu je došao Braco Krezo, prišao je, plače. Pada po nama i govori da su svi pobijeni na Oborcima. Ja sam počela vikati i pitati ko ih je ubio, on je rekao: ‘Najgore što su ih pobili naši (mrkonjićki vojnici VRS-a, op. aut.)”, posvjedočila je Heremić, dodavši da je čula kako je njen muž Adem prvi ubijen.

    Ovo su samo fragmenti izjava rodbine, koja se naknadno uvjerila u monstruoznost srpskih vojnika. I sve bi palo u zaborav, niti ove priče ne bi bilo da nije jedan čovjek preživio, a to je Meho Heremić. To je čovjek kojeg je spasio predosjećaj i nagon za preživljavanjem, to je osoba koja je uhvatila onaj čudesan tren, tren koji odvaja život od smrti.

    Nema kazne za ubice

    Nego, šta je sa ubicama? Šta je sa “junacima”, koji su sistematski pobili 28 nevinih ljudi?

    Tužitelj Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH, podigao je optužnicu protiv: Čigoja Branka, rođenog 07. 05. 1973. godine u Mrkonjić Gradu, Todić Željka, zv. “Kruško”, rođenog 28. 05. 1963. godine, u Mrkonjić Gradu, Boškić Saše, rođenog 06. 04. 1972. godine u Mrkonjić Gradu i Glamočak Milorada, rođenog 12. 04. 1964. godine u Mrkonjić Gradu.

    Sudski postupci su u toku i, treba li reći, niko još nije osuđen.

    Dvije su tu još važne stvari: prva je da je kao rijetko koji slučaj ovaj obavijen velom misterije i šutnje, šutnje koja dolazi od sudstva, a koje navodno zbog istrage ne daje gotovo nikakve informacije.

    I evo prođe četvrt vijeka u šutnji, tačno četvrt vijeka.

    Druga stvar: sve vrijeme se pominje asasin Đorđe Tanasić, koji je navodno bio taj koji je najviše ljudi pobio. Zašto je izuzet i zašto nema njegovog imena, ne znamo.

    Na koncu ostaje istina Mehmeda Mehe Herenića, istina koja kaže da je stvar preživljavanja za nesrbe u entitetu Republika Srpska, bila stvar lične akcije. Svaka vjera u taj sistem, u tu tvorevinu, završavala bi pucnjima u srce ili glavu, u pojedinačnim ili masovnim egzekucijama.

    Baš kao i tog 13. septembra 1995. u Oborcima pored Donjeg Vakufa.