Salkan Delić (23) iz Previla kod Srebrenika rođen je slijep. Međutim, to ovog hrabrog i veselog mladića nije spriječilo da ostvari velike uspjehe.
Vozi bicikl, bez problema koristi laptop i mobitel, prati nastavu u školi, uči Kur’an napamet…
Završio je Behram-begovu medresu u Tuzli, bio je prvi učenik u obrazovnim institucijama Islamske zajednice kojem je uskraćen vid. Zatim je upisao Islamski pedagoški fakultet u Zenici i trenutno je završna godina.
Salkan je i idejni autor “Prepiske Kur’ana po tedžividu na Brajevom pismu”. Riječ je o prvoj jedinstvenoj prepisci Kur’ana kojom se omogućuje da Kur’an ispravno na arapskom uče i slijepe i slabovidne osobe.
Njegova najveća podrška su roditelji i sestra, njegovi profesori i kolege iz medrese i fakulteta, te Nihad ef. Ibrišević.
– Rođen sam bez očiju. Veoma se dobro nosim s tim. Allah dž.š. je odredio da tako bude, da moj nedostatak budu oči. Ako je Gospodar tako odredio, onda tu nema ljutnje, nema ‘ne mogu, neću, ne može se ovo ili ono’. Oduzeo mi je vid, ali mi je podario mnogobrojne druge blagodati kao to da mogu da osjetim šta god je u mojoj blizini. Oštrije čujem, brže pamtim… Sve što je iskušenje, to treba prihvatiti i znati se nositi s tim jer Allah zaista oduzima da bi dao – ispričao je Salkan.
Iako je slijep od rođenja, vozi bicikl, a probao je voziti i auto.
– Osoba sam koja je dosta rizikovala. I dan-danas volim nekada da igram fudbal. Svi me pitaju kako to mogu. Itekako dobro osjetim ko se u kojem smjeru kreće, u kojem smjeru lopta ide. Meni to nije problem. Ne bojim se da ću naletjeti na neku prepreku. A što se tiče bicikla, sva djeca su se vozala pa sam i ja htio da probam. Moji su ga kupili. Dok sam još bio mali imao sam pomoćne točkiće. Međutim, amidža ih je skinuo i rekao da probam bez njih. Iako sam dobio upalu mišića, ja od tog dana mogu da vozim bicikl. Moj prijatelj i ja smo s biciklima prošli većinu ovih mjesta ovdje. Ljudi se dive kada nas vide, svi su gledali hoće li se nešto desiti, hoće li neko pasti. Čovjek kada nešto želi, to može i ostvariti – kazao je Salkan.
– Sve svoje potrebe sam obavljam, sam se krećem. Od malih nogu nisam nikome dozvolio da nešto radi za mene. Želio sam da se za sve sam izborim. Sam mogu da funkcionišem. Vozio sam i auto, više puta. Moj jedan kolega iz medrese me je pitao da li želim da probam i vidim kako je to. Rekao sam da hoću i tada sam prvi put sjeo za volan. To su stvari koje se zaista ne mogu riječima opisati. Međutim, pored toga što nemam tu blagodat da vozim auto, imam druge blagodati koje mi je Uzvišeni podario. Treba biti zahvalan na svakoj blagodati i na svakom stanju – poručio je Salkan navodeći da ne želi da ga iko sažalijeva.
Osnovnu školu, tačnije osam razreda, završio je u Centru za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu u Nedžarićima u Sarajevu. Deveti razred je završio u Osnovnoj školi Podorašje, bio je u redovnoj nastavi. Nakon osnovne škole, 2014. godine upisao je Behram-begovu medresu u Tuzli.
– Završio sam je 2018. godine. Nakon toga sam aplicirao za Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Međutim, iz nekih čudnih razloga, taj fakultet me je, ne znam da li mogu reći odbio, ali jednostavno nisu bili spremni da se nose sa izazovima vezanim za mene. Ni medresa nije imala prilagođen program za osobu kao što sam ja. Nakon toga, upisao sam Islamsko pedagoški fakultet u Zenici, odsjek Islamska vjeronauka. Upisao sam četvrtu godinu – ispričao je Salkan.
Ovaj hrabri mladić ima samo riječi hvale za kolektiv Fakulteta u Zenici.
– Svi profesori na tom fakultetu su u svakom trenutku bili tu, izlazili mi u susret šta god da mi je trebalo pred ispite, slali materijale – pojasnio je Salkan.
Želja da bude imam javila se još u osnovnoj školi. Prije nego je upisao Behram-begovu medresu u Tuzli, uvijek je govorio da želi da bude imam ili efendija u nekom džematu.
– Pored sebe imam velikog prijatelja i insana, jednu od mojih najvećih podrški, Nihada efendiju Ibriševića. Kada je on, otprilike 2010. godine, došao u džemat Previle da obavlja dužnost imama, tada sam imao 11 godina. Uvijek sam razmišljao da želim da budem kao taj čovjek, da kao on poučavam djecu u mektebu, da predvodim namaze. Jednostavno, da budem kao taj čovjek – rekao je Salkan.
Obrazovanje u redovnoj nastavi za slijepe osobe je veliki izazov s obzirom na to da nastavni programi nisu prilagođeni njima.
– Vodim se metodom koju sam naučio u Sarajevu, tu su nas baš forsirali kada je riječ o toj metodi, da sve što treba da naučimo otkucamo sebi uz pomoć pisaće mašine na Brajevom pismu. Da nam to neko izdiktira i mi naučimo. Tom metodom sam se vodio kroz Behram-begovu medresu, a i kroz godine na Fakultetu. Postoje još neke metode kao što je učenje slušajući, preko laptopa…U devetom razredu, u školi u Podorašju, prijatelji iz razreda su mi izlazili u susret, roditelji, brat, sestra kada je riječ o pomoći za prekucavanje potrebnih lekcija za učenje. Moram spomenuti osobu koja je četiri godine srednje škole bila 24/7 uz mene i pored mene, moj prijatelj Sabit Dervišević iz Živinica. Momak koji se odricao dosta toga kako bi bio uz mene, da bi bio moja najveća podrška i oslonac tokom školovanja – ispričao je Salkan.
To prijateljstvo se nastavilo i nakon srednje škole.
– Veoma sam komunikativna osoba i nemam problem da se uklopim u bilo koje društvo ili sistem. Osoba sam koja ne želi sažalijevanje, ali sam i osoba koja u rijetkim slučajevima traži pomoć – istakao je Salkan.
Pored toga što fakultet privodi kraju, Salkan je idejni autor “Prepiske Kur’ana po tedžividu na Brajevom pismu”, riječ je o prvoj jedinstvenoj prepisci Kur’ana kojom se omogućuje da Kur’an ispravno na arapskom uče i slijepe i slabovidne osobe.
– Privodimo kraju i projekat koji smo počeli u martu ‘Prepiska Kur’ana po tedžividu na Brajevom pismu’. U Behram-begovoj medresi sam dobio od profesora i hafiza dobio sam Kur’an iz Egipta ili Kuvajta na Brajevom pismu, ali mislim nije prilagođen osobama na Balkanu, barem nije meni, jednostavno nisam se mogao snaći. Tako da sam odlučio da pokrenem taj projekat. Kontaktirao sam Nihada ef. Ibriševića i pitao sam ga šta misli o tome. Rekao je da dođem, donesem mašinu i da radimo. To smo podijelili na šest imama na području Medžlisa Islamske zajednice Tuzla i Srebrenik, po pet džuzeva, po 100 stranica. Privodimo to kraju. Neki su već završili svoj dio – rekao je Salkan.
Da Salkana svi vole i poštuju uvjerili smo se i u naselju Gornja Obodnica na području općine Tuzla gdje je predvodio džuma-namaz, molitva muslimana petkom. Salkan je posebno bio sretan jer je to nešto što želi raditi od djetinjstva.
Izvor: Anadolija
