U sklopu obilježavanja “Dana općine Donji Vakuf”, ovog prijepodneva u prostorijama JU Centra za kulturu informisnaje i sport Donji Vakuf izvedena je predstava “Šareni igrokaz” članova Teatra FEDRA Bugojno-Dječija scena.
Ovo je samo jedna u nizu predstava koje JU Centra za kulturu,informisnje i sport Donji Vakuf, obezbjedila u okviru ovogodišnjih dana općine, čime je potvrđena uspješna saradnje naše ustane sa Tetarom Fedra iz Bugojna.
Amel Ugarak sekretar Fedre je o samoj predstavi rekao:
„ Ova predstava je splet igrokaza , koju je Ajla Kurtović-Beganović priredila zajedno sa prvom i drugom grupom djece koju vodi u sklopu Dječije scene Tetara Fedra Bugojno. Predstavu su pripremali od januara do juna ove godine. Ovo su jedni mali slatki igrokazi, koji su uvezani u jedan splet, kao jedna mala predstava“.
Na jedan zanimljiv i šareni spektar različitih igrokaza najmlađa donjovakufska publika imala je priliku uživati u današnjoj predstavi Tetara Fedra Bugojno dječije scene. Predstavu su danas imali priliku pogledai mališani JU Dječiji vrtić Donji Vakuf, te učenici petih razreda Prve OŠ Donji Vakuf.
Predstavu organizovala JU Centar za kulturu, informisanje i sport Donji Vakuf, Općina Donji Vakuf i Ministarstvo, nauke, kulture, mladih i sporta SBK. Medijski pokrovitelj Radio Donji Vakuf.
U sklopu obilježavanja Dana općine Donji Vakuf danas na gradskom stadionu Donji Vakuf odigrana je revijalna utakmica između domaćina, FK”Radnik” i NK”Travnik” iz Travnika.
“Zahavljujemo se gostima iz NK “Travnik” na odzivu za učešće u revijalnoj utakmici kojom će naš Klub obilježiti Dan općine Donji Vakuf i načelniku općine Donji Vakuf, Husi Sušiću na podršci.”- ističu iz FK “Radnik” Donji Vakuf.
Poštovani građani Donjeg Vakufa, upućujem Vam srdačnu čestitku povodom 14. septembra- Dana Općine Donji Vakuf.
Kakanjce i Donjovakufljane povezuje ljubav prema slobodi i domovini Bosni i Hercegovini, te se u tom smislu radujemo svakom vašem uspjehu i svakom vašem važnom i značajnom datumu.
Danas se s ponosom sjećamo i našeg Kakanjca, Zlatnog ljiljana Fetaha Junuzovića koji je kao dvadesetogodišnjak poginuo augusta 1995. godine u borbi za Donji Vakuf kao pripadnik Trećeg diverzantsko-izviđačkog bataljona Trećeg korpusa Armije R Bih.
Danas se s ponosom i sjetom sjećamo svih boraca koji su dali živote, dijelove tijela i ssvoje zdravlje u borbama za slobodu ljudi u svim našim gradovima.
Neka vječno živi slobodarski i herojski Donji Vakuf, neka vječno živi naša domovina Bosna i Hercegovina
Danas na 14. septembar, Dan općine organizovana je posjeta šehitluku u Kotezima na području susjedne bugojanske općine. Na šehidskom mezarju u Kotezima, za 46 donjovakufskih šehida, i za sve šehide ukopane na ovom mezarju, proučen je Jasin . U temelje slobode i nezavisnosti države BiH ugrađena je mladost, srčanost i dostojanstvo 225 šehida, pripadnika 770. Slavne brdske brigade.
Dan općine Donji Vakuf i godišnjica oslobođenja grada prilika je da se na dostojanstven način sjetimo najboljih sinova naše domovine, naših šehida.
U skladu s Odlukom o praznicima i značajnijim datumima koji se obilježavaju u organizaciji Općine Donji Vakuf , danas je povodom 14.septembra-Dana općine Donji Vakuf upriličeno polaganje cvijeća u Spomen parku na Centralnom šehidskom obilježju i Partizanskom spomen obilježju.
Cvijeće su položili, Općinski načelnik Huso Sušić, predsjedavajući Općinskog vijeća Muhamed Hodžić te zamjenik predsjedavajućeg Mustafa Verem i brojne delegacije iz društvenog i političkog života Općine te predstavnici boračkih organizacija sa područja Općine Donji Vakuf.
Povodom Dana općine Donji Vakuf, čestitku je uputio Ferid Lukačević, počasni građanin Donjeg Vakufa,
“Poštovani i dragi građani Donjeg Vakufa, u ime Saveza Banjalučana u Švedskoj i u svoje lično ime upućujemo Vam iskrene čestitke povodom 14. septembra-Dana Općine Donji Vakuf, sa iskrenom željom da nastavite putem razvoja, uspjeha i napretka za bolji život svih donjovakufljana. Nažalost, zbog zdravstvenih razloga nisam u mogućnosti biti danas sa vama, ali budite sigurni da sam srcem i dušom uz vas na ovaj veliki dan.”
Stanovnicima Donjeg Vakufa,posebno porodicama poginulih boraca i invalidima kao i svim pripadnicima Armije BiH čestitku na dan pobjede i dan oslobođenja Donjeg Vakufa uputio je nekadašnji načelnik općine Donji Vakuf, Kemal Terzić:
” Svim Donjovakufljankama i Donjovakufljanima, čestitam 14. septembar Dan općine Donji Vakuf, posebne čestitke upućujem borcima 7. Korpusa A RBiH, donjovakufske 770. Sbbr, porodicama šehida i poginulih boraca, članovima RVI ” – Kemal Terzić.
danas sam posebno radostan a ujedno i ponosa na sve nas, jer u slobodnom Donjem Vakufu imamo čast i zadovoljstvo proslaviti 14. Septembar – Dan općine Donji Vakuf.
Prije 27 godina zajedno sa svima Vama, pripadnicima 7. Korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, te 770. Slavne brdske brigade u noći sa 13. na 14. septembar oslobodili smo naš Donji Vakuf.
Posebnu zahvalnost dugujemo našim šehidima i poginulim borcima koji su dali svoje živote za odbranu Bosne i Hercegovine i svog Donjeg Vakufa.
Ne smijemo zaboraviti ni ratne vojne invalide, sve borce, svakog pojedinca koji je na bilo koji način učestvovao u oslobođenju naše zemlje, a samim time i našoj velikoj pobjedi.
Pobjeda je značila slobodan i naš Donji Vakuf.
Mladim generacijama poručujem, volite svoju domovinu, čuvajte je Vašim radom, učenjem i znanjem.
Nepuna dva mjeseca nakon pada Donjeg Vakufa, 24. jula 1992. godine Armija Republike Bosne i Hercegovine, izvodi prvu akciju na izuzetno važno strateško mjesto – Uriju. Iako je akcija okončana neuspješno, od tog perioda pa sve do konačnog oslobođenja grada 13. septembra 1995. godine, traje postepeno oslobađanje dijelova općine. Od svih akcija tokom 3,5 godine okupacije Donjeg Vakufa, naročito se istakla akcija od 12. avgusta 1995. godine, kada je 7. korpus uz angažman od čak 11 000 pripadnika napredovao nekoliko kilometara na Komaru, južno od Donjeg Vakufa, ali je u srpskoj kontraonfazivi vraćen na početne položaje.
Dana, 10. septembra 1995. godine, u 13:00 počeo je silovit napad jedinica 7. korpusa ARBiH na cijeloj dužini fronta prema Donjem Vakufu, kojeg su branile jedinice 30. divizije Vojske Republike Srpske na čelu sa generalom Zecom. Snažni artiljerijsko – pješadijski napadi naročito su bili usmjereni prema Turbetu. Prva u napad je krenula 77. Vrbaska divizija, pod komandom pukovnika Senada Dautovića, koja je prvo riješila preostale snage VRS na Kupreškom ratištu, koje je oslobođeno u novembru 1994. godine. Tom prilikom oslobođena je Velika Plazenica, čijem oslobođenju je pridonijela i snažna artiljerijska podrška Hrvatskog vijeća odbrane. Istog dana oslobođena su i mjesta: Demirovac, Križ i Javorka, te se napreduje prema Čučkovinama, Dekalama i Semešnici. Naročito teške borbe su vođene na Dekalama gdje je VRS izgradila dobro utvrđene fortifikacijske objekte. Ipak, do kraja dana ovladano je Čučkovinama, te važnim objektom Bukva. Istovremeno su hrvatske jedinice preko važnog objekta Maglaj, napredovale i spojile se sa jedinicama 77. Vrbaske divizije. Time je razbijena glavnina snaga VRS. Nakon ovladavanja Slatinom izbilo se na putnu komunikaciju prema Donjem Vakufu. Tada su već dijelovi 770. slavne brigade 7. korpusa izvršili prodor preko Kutanje i iz pravca Prusca počeli ulaziti u Donji Vakuf. VRS je uzvratila pješadijskim i artiljerijskim napadom iz pravca Urije i Grota.
Borbe su vođene i na lijevom pravcu prema Skender Vakufu, čiji je nosilac bila 727. brigada. Već u početnom naletu oslobođena su sela Seferi i Begići, čijim činom su dosegnute linije odbrane iz 1992. godine. Napredujući putem Turbe – Karaula borci 708. brigade oslobađaju sela u gornjem toku rijeke Lašve: Didake, Krćevinu, Radalje, Ramići i Selići, kao i Karaulska gora. Nakon ovladavanja objektima Smet, Gostilj i Ploća, 7. korpus je pod svoj nadzor stavio putnu komunikaciju Turbe – Smet – Vitovlje.
Uporedo sa ovim akcijama, vršene su daleko važnije operacije u pravcu Turbeta, gdje je oslobodilački pohod počeo dan ranije, 9. septembra. Također, jedinice 77. Vrbaske divizije su napadale prostor Komara, dok je desno od njih napredovala 17. viteška krajiška brigada. Njihov zadatak je bio izbijanje na Šamaju i ovladavanje putnom komunikacijom Travnik – Donji Vakuf, te izbijanje na jugoistočne padine planine Radalj. Prvi dan akcije djelomično je ovladano objektom Gradina i oslobođeno je selo Potkraj. Nakon oslobođenja Potkraja jedince 7. korpusa su uz snažnu podršku tenkova oslobodile selo Voćnjak. Tom prilikom je oštećen jedan tenk 7. korpusa. Nakon ovladavanja mjestima Mali Šiljkovac, Vezovi, Topolom i Pačavrom izbijeno je na putnu komunikaciju Travnik – Donji Vakuf. Time se 17. viteška krajiška brigada, preusmjerila na dio ratišta 77. Vrbaske divizije koja je u tom trenutku ulazila u Donji Vakuf.
Dana, 13. septembra jedinice HVO iz pravca Glamoča u poslijepodnevnim satima napreduju prema Šipovu u kojeg istog dana ulaze u večernjim satima sa južne strane. Istovremeno su preko Jezera razbile jedinice VRS i ušle u Jajce. Time je došlo do potpunog rasula u redovima srpske vojske. Istovremeno su i jedinice 7. korpusa ulazile u Donji Vakuf, nakon što su ovladali Slatinom, Urijom i Kutanjom, iz pravca Prusca i Kutanje. Historijsko oslobođenje grada desilo se oko 22:00.
Uporedo sa kolonom jedinica 7. korpusa, koje su ulazile u grad, išla je i vojna policija, kojoj je general 7. korpusa Mehmed Alagić, naredio da osigura sve neophodne radnje u cilju zaštite imovine. Alagić je također naredio preko TV BiH preostaloj srpskoj vojsci da se preda i istakne bijele zastave. Srpska vojska je u povlačenju zapalila veliki broj objekata, a među njima i poznatu zgradu Karingtonku, u kojoj su stanovali oficiri 19. pješadijske brigade VRS.
Oslobođenjem Donjeg Vakufa naročito je bio impresioniran Načelnik štaba 7. korpusa Fikret Ćuskić koji je izjavio: “Drago mi je da sam po drugi put u jednom oslobođenom gradu, za vrijeme agresije na našu zemlju. To je Trnovo ‘92 i evo napokon Donji Vakuf. Odao bih priznanje borcima 77. Vrbaske divizije i ostalim borcima 7. korpusa, koji su učestvovali u akciji oslobađanja Donjeg Vakufa. Lično sam prezadovoljan jer su učinjeni maksimalni napori i, hvala Bogu, zadatak je uz minimalne gubitke izvršen. Produžavamo dalje, ima još okupirane Bosne i Hercegovine, sva je ona naša i nećemo stati dok ne bude oslobođena”.
Ono što su svi donjovakufljani priželjkivali više od tri godine uslijedilo je nakon uspješnih akcija boraca Armije R BiH u ljeto 1995.godine. Odluku i Zapovjest pod šifrom “Domet 3-95” izdao je brigadni general Mehmed Alagić 05.08.1995.godine u 20:00 sati po kojoj jedinice 7.Korpusa sa pridodatnim jedinicama 3.Korpusa trebaju da oslobode Donji Vakuf.
Izvor: Mulo Hadžić, “Donji Vakuf u prostoru i vremenu”
