Hutbu povodom obilježavanja 26. godišnjice Genocida u Srebrenici danas je u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu kazivao reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.
Srebreničku hutbu reisu-l-uleme prenosi u cijelosti:
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, znanih i neznanih. Njemu se zahvaljujemo što nam je Muhammeda, a.s., poslao, i što nas je Svojim mnogobrojnim blagodatima obasuo. Naš dug je da se Njegovih blagodati trajno sjećamo, a da o Njegovim ajetima razmišljamo i da iz njih pouku uzimamo.
Draga braćo i sestre!
Pred nama je 26. godišnjica Genocida koji je nad nama, bosanskim muslimanima, počinjen u Srebrenici 11. jula 1995. godine. Ove godine se taj datum podudara s prvim danom mjeseca zu-l-hidžeta, mjeseca hadža i kurbana. Taj mjesec upotpunjavanja naše ibadetske pokornosti Uzvišenom, eto, započet će još jednom manifestacijom bola, naše neizmjerne i planetarne tuge.
Sjećanje na Genocid, na najstrašniji zločin počinjen u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, u nama budi golemu tugu i duboku bol, koja će trajno ostati u našem kolektivnom biću. Genocid u Srebrenici slika je svijeta na kraju dvadesetog stoljeća, onakvog kakav je on bio i na početku – krvav i tragičan. Ta slika će ostati u našem pamćenju do Kijametskog dana. No, nju će dugo nositi i svijet i s nevjericom gledati u njenu krvavu projekciju. Jer, dokazi o genocidu su sačuvani; oni su stravični i neosporivi, dostupni svima – oni ne ostavljaju nimalo sumnje u ono što se dogodilo, ono što je planirano, razrađeno i sistemski izvedeno od krvoloka čiji su likovi vidljivi i jasni i za koje se vrlo dobro zna šta su činili i ko im je upute za to strašno činjenje dao.
Razmjera zločina koji je počinjen užasnula je ljude diljem svijeta. Mnoge vlade civiliziranog svijeta obilježavaju ovaj datum, istražuju i analiziraju korijene tog zla i njegovu idejnu platformu, i svoje građane podsjećaju na užas koji jedni ljudi mogu počiniti drugima. Pamćenje Genocida u Srebrenici treba da bude opomena ljudima, da se spriječi da sjeme zla opet ponikne.
Pitamo se, kakvu pouku možemo uzeti iz Srebrenice, i mi žrtve, i oni koji i danas negiraju taj Genocid i koji veličaju njegove počinitelje, haške zatvorenike, osuđene na dugogodišnju i doživotnu robiju. Kakva je sudbina naroda koji čini zlo i koji ga veliča, koji se za to zlo ne kaje?
Čitajući Kur’an, vidimo da Allah nigdje u njemu ne kaže da će uništiti ili upropastiti narod koji ne vjeruje. On je u tom pogledu sasvim jasan: Reci: “Istina je od Gospodara vašeg, pa ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka ne vjeruje!” (El-Kehf, 29) Duhovno zastranjivanje jeste jedna velika ljudska nesreća, ali je teže moralno zastranjivanje, činjenje zla ljudima, njegovo negiranje, veličanje i naslađivanje njime. Prema tome, oni koji ne vjeruju u Boga, koji “prikrivaju istinu”, neminovno će se suočavati s nesrećama koje će ih pogađati, ili će se u blizini mjesta njihova događati (Er-Ra’d, 31). Uzvišeni je narode uništavao zbog zla kojeg su činili. S posljedicama nevjerovanja ljudi će se suočiti na drugom svijetu.
Nemuslimani, svi koji ne vjeruju u Kur’an kao Božiju objavu, mogu usvojiti mnoge ispravne obrasce postupanja i civilizacijski biti napredni i prosperitetni, zahvaljujući svojoj moralnoj ispravnosti. Muslimani su podstaknuti da s njima održavaju prijateljske veze i sarađuju u dobru, razmjenjuju iskustva i međusobno se potpomažu. Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični. (El-Mumtehane, 8)
Oni, pak, koji će se suočiti s velikom Božijom kaznom još na ovom svijetu, pa možda i sa samom propašću, jesu nasilnici, koji čine nasilje i ne kaju se za to. Kur’an to ističe na jedan nedvosmislen način: A zar će biti odveden u propast iko drugi do narod nasilnički?! Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju. A one koji u dokaze Naše ne vjeruju stići će kazna zato što grješno postupaju. (El-En’am, 47-49.)
Na ovom svijetu propast dolazi samo s nasiljem, odnosno: nema nasilja, a da za sobom neće povući djelimičnu, ili potpunu katastrofu za počinitelje. To je princip koji iznosi Kur’an, knjiga kojoj je neistina strana. On kaže: A koliko je bilo nasilničkih sela i gradova koje smo zbrisali i poslije kojih smo druge narode podigli! (El-Enbija’, 11) Razlog uništenja je, dakle, bio taj što su činili nasilje, što otkrivaju njihove riječi: “Teško nama,” – oni bi govorili – “mi smo, zaista, nasilnici bili!” I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim. (El-Enbija’, 14-15) Priznavali bi svoje zlodjelo kada bi već bilo kasno. Osim toga, ajet ukazuje na to da je ovaj princip stalno aktivan i da će uvijek biti na snazi. Jer je i Allah uvijek aktivan, uvijek djelatan. Kulle jevmin huve fi še’n! (Er-Rahman, 29)
Političke i druge elite naroda čiji su neki pripadnici počinili užasni Genocid u Srebrenici ne osuđuju ovaj zločin i ne odriču se tih krvoloka. Naprotiv, oni ustrajavaju u njegovom poricanju, negiraju ga, i pored jasnih dokaza, i rade na njegovom zataškavanju i minimiziranju, slaveći počinitelje. Čini se da se svijest tog kolektiviteta sporo ili nikako ne mijenja, a to za posljedicu može imati moralnu katastrofu neslućenih razmjera.
Pokajanje je dubok čin vjere u svim objavljenim religijama i dotiče samu suštinu vjerovanja. Bez pokajanja su zatvoreni putevi oprosta, putevi spasa, bez pokajanja nema zaštite od silovite Božije kazne.
Mi vjerujemo, kada se učini nasilje samo jednoj osobi, ono se protegne i na druge, zahvati i njegove bližnje, prijatelje i poznanike. Kada se učini desetinama, stotinama i hiljadama ljudi, poprimi takve razmjere da se ni sagledati ne može. A između onoga kome je učinjeno nasilje i Boga nema nikakve perde: Bog reagira na njegov zov. Muhammed, a.s., rekao je:
“Dovu onoga kome je učinjeno nasilje (ili nepravda) Allah uzdiže ponad oblaka i pred njom se otvaraju vrata nebesa. Gospodar tada rekne: ‘Tako mi dostojanstva Moga, pomoći ću te, makar i nakon nekog vremena!’” (Tirmizi)
Svima nama, čitavoj našoj Bosni i Hercegovini, učinjeno je nasilje. Mi, njeni sinovi i kćeri, obraćamo se Gospodaru u našim dovama. On će, ako Bog da, uslišati naš vapaj, našu dovu. Mi to svojim bićem i osjećamo. Bosna je puna i šehida, nevino stradalih ljudi od ruku zločinaca, a oni su, po slovu Kur’ana – vječno živi!
Braćo i sestre,
Naša je obaveza njegovati pamćenje na Genocid, sve dok postojimo. To treba da čine državne, kulturne i vjerske institucije. I obaveza je da ne šutimo na zlo koje nam se čini, već da radimo na njegovom otklanjanju. A Allah pruža svoju podršku onima koji se bore za Istinu!
Pozivam vas da u nedjelju 11. jula klanjamo dženazu-namaz našoj braći i sestrama na šehitlucima Genocida nad Bošnjacima muslimanima u Potočarima kod Srebrenice. Za sve nas, a posebno za porodice koje će u mezare spustiti svoje najmilije, to je bolan trenutak i težak dan. Za sve ljude je ovo dan velike pouke i opomene. I, doista, neizrecivo je važno da cijeli ljudski rod uči i primi nauk iz Srebrenice o tome kakvo zlodjelo su spremni počiniti ljudi našeg vremena.
I ne samo da uzme pouku nego da se, koliko još danas, oduzme mogućnost svakom zločincu da čini i veliča zlo, da ga opravdava, umanjuje i prikriva, posebno onima koji su najveće zlo već prije počinili.
Gospodaru naš, Ti sve možeš, pa naša prsa prostranim učini, i breme koje nosimo olakšaj nam. Dopusti da se Istina uzdigne onoliko koliko je potrebno da se laž potisne. Usadi u naša srca okrjepljujuću nadu da poslije tegobe dolazi olakšanje. Naše iskrene i dobre poslove blagoslovi, da bismo se, kada ih s hajrom obavimo, Tebi još više približili.
Gospodaru naš, ne dozvoli da na naša pleća padnu tereti koje ne možemo nositi, pobriši nam grijehe naše i podari nam oprost – udostoji nas Svojom milošću.
Molimo Te, o, Gospodaru naš, sve naše šehide Svojim plemenitim oprostom obaspi i milošću Svojom ih u njihova prostrana staništa uvedi. Gospodaru naš, podari nam dobro na ovom svijetu i dobro na budućem svijetu i zaštiti nas od patnje u vatri! Amin.
Emza Fazlić
