Kako Klix.ba saznaje, Schmidt će u BiH stići danas, a tokom vikenda bit će izvršena primopredaja dužnosti u OHR-u.

U intervju za Deutsche Welle Schmidt je govorio kako se namjerava “boriti” s političarima koji blokiraju procese, o negiranju genocida, putu ka EU, utjecaju Rusije i Kine na slabljenje pozicije visokog predstavnika, odlasku mladih itd.

Gospodine Schmidt, 1. augusta stupate na funkciju visokog predstavnika za BiH, u trenutku kada je stanje u zemlji možda gore nego ikada (op. red.: od kraja rata), kada mladi odlaze, kada je politička situacija teška, a funkcija visokog predstavnika proteklih godina oslabljena. Šta namjeravate učiniti kako biste to promijenili?

Naći će se mnogi, u izvjesnom smislu i ja, koji kažu: Što? Zar je 26 godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma i 26 godina nakon Srebrenice potrebna jedna takva institucija, koja zapravo nameće izvjesne ograde “ownershipu” (op.red.: upravljanje zemljom od domaćih političara) i slobodnom demokratskom razvoju? Ali, upravo posljednjih deset godina su bile nazadne i vratile su nas unatrag – ne samo u pogledu visokog predstavnika nego, na nažalost, i u pogledu cjelokupnog razvoja. I zato je Bosni i Hercegovini još uvijek potrebna takva međunarodna podrška. Ja ću obavljati tu funkciju u nadi da u nekom trenutku sam sebe učinim suvišnim.

Šta tačno namjeravate učiniti? Koji su vaši prioriteti?

Mislim da moramo razjasniti tri pitanja. Prvo: Ja u BiH dolazim kao političar, a ne kao diplomat. Upozoravam da poneka moja rečenica možda neće biti diplomatski stesana, ali će biti jasna. Kao prvo, moram istaknuti da izleti, napravljeni posljednjih godina, poput razmjene teritorija kao jedne vrste rješenja ili načina smirivanja potencijalnih sukoba na Zapadnom Balkanu, ne važe. Takva ideja, da jedna manjina bude zamijenjena drugom, nije održiva. Stoga o narušavanju (mijenjanju) teritorijalnog integriteta država Zapadnog Balkana ne može biti ni govora”.

Drugo pitanje je kako se može poboljšati funkcionalnost države u zemlji velikoj poput Donje Saske, s manjim brojem stanovnika od Berlina, ali s pviše od 137 ministarstava? Na kojim poljima ljude možete ohrabriti? Gdje stvari morate pojednostaviti?

I treće: Kada 70 posto mladih ljudi iz BiH – ako su tačne brojke kojima raspolažem – radije negdje drugdje ide tražiti svoju budućnost – onda to nije dobro. Moramo više gledati na mladu generaciju kako mi u EU tako i visoki predstavnik i svi zajedno. Jer, nije dovoljno igrati samo na kartu sijedih ljudi. Ja igram na kartu mlade generacije.

Vama su na izvjestan način svezane ruke. Početak vašeg rada otežan je činjenicom da Rusija dovodi u pitanje legitimnost vašeg imenovanja na funkciju visokog predstavnika. Milorad Dodik iz Republike Srpske, u najmanju ruku, za početak nema namjeru sarađivati. Kako namjeravate povezati snage i kako ćete se suprotstaviti takvim otporima, kako vaša služba ne bi bila osuđena na neuspjeh?

Političar sam već 30 godina – i naviknut sam, znam kako raditi i ophoditi se s proturječnim, suprotnim ili drugačijim mišljenjima. Svima onima koji se sada pokušavaju pozicionirati ili možda žele istresti svoj bijes, želim reći da sam relativno iskusan i da sam štošta doživio. To će sigurno dovesti do toga da ne posustanem i ne izgubim volju u zalaganju za BiH. I da je moj zahtjev i apel da razgovaram sa svima.

Odluka Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (op.red.: Vijeće sigurnosti je 23.7.2021. odbacilo zahtjev Rusije, koji je podržala i Kina, za usvajanjem rezolucije kojom se traži ukidanje OHR-a.) znači jačanje pozicije visokog predstavnika i njegovih ovlasti. To mi daje dobru osnovu da, nakon što stupim na funkciju visokog predstavnika, obavljam svoju dužnost onako kako je shvatam i na temelju nadležnosti koje mi je dodijelila međunarodna zajednica.

Ja nisam tu da zastupam nečije interese. Moram biti tu podjednako za sve. To se odnosi i na Srbe. I Srbi su u ovoj regiji imali tešku sudbinu i doživjeli stvari koje su bile loše. Zato se na neke stvari ne može gledati jednostrano. Mi tu imamo sve etničke grupe, ali i “ostale”, odnosno one koji nisu Hrvati, nisu Bošnjaci, nisu Srbi, npr. Židove, ali i sve druge o kojima se moram pobrinuti. Zato svima poručujem: Samo opušteno!

Rusija i Kina su najavile da će i dalje nastojati oslabiti funkciju visokog predstavnika (op.red.: ukinu bonske ovlasti) i zatvore OHR sljedeće godine. Kakav je vaš stav po tom pitanju?

Uz dužno poštovanje, o visokom predstavniku ne odlučuje Vijeće sigurnosti, to je stvar državapotpisnica Dejtonskog mirovnog ugovora. Snaga koju crpim ne dolazi samo iz zajedničkog evropskog opredjeljenja, nego i iz činjenice da su se na scenu vratile Sjedinjene Američke Države, s jasnom okrenutošću Zapadnom Balkanu. Cijenim rad predsjednika Bidena tokom svih proteklih godina i desetljeća koliko se poznajemo. A tu je i Vijeće sigurnosti UN-a, kojem podnosim izvještaje i koje će okončati rad OHR-a kada OHR više ne bude neophodan, naprimjer kada BiH postane članica EU.

To je veoma daleka perspektiva. Ali, kada je riječ o EU, postoji stagnacija u odnosu prema BiH u pogledu mnogih sistemski imanentnih faktora, između ostalog izbornog zakona i etnizacije politike. Što ćete poduzeti po tom pitanju, posebno u svjetlu izbora naredne godine?

Znamo da postoje vrlo intenzivni pokušaji da se izborni zakon iznova regulira. Tu postoje tehnička pitanja koja imaju veze s vjerodostojnošću. To bi u svakom slučaju trebalo razjasniti – npr. mogućnost zaštite podataka putem elektronske obrade (op.red: elektronsko prebrojavanje glasova). Treba spriječiti svaku pomisao o izbornoj prevari ili kupovini glasova. Nažalost, na Zapadnom Balkanu imamo slučajeve u kojima je to bilo evidentno. Mi sada trebamo izgraditi povjerenje i u to će se uključiti EU, SAD i visoki predstavnik. Znam da je to veoma komplicirano.

Kolega Fülle, bivši povjerenik za proširenje EU, puno je radio na tome prije nekoliko godina i uvijek bi sve propalo u posljednji trenutak. Nadam se da sada neće biti tako. Međutim, moramo paziti na jedno: Ako želimo teritorijalni integritet BiH, kakav je zacrtan u Dejtonskom sporazumu, ako želimo BiH transformirati u zemlju sposobnu za pristup EU, u jednu demokratsku zemlju, onda ne smijemo imati jednu čisto etničku orijentaciju birača i njihovih glasova. Jer, to je poput kvadrature kruga. Mislim da je to stvar koju moramo vrlo pažljivo razmotriti u svom radu.

To znači da bi reforma izbornog zakona s vaše tačke gledanja imala smisla ukoliko bi se polako odustalo od etnizacije (etničkog principa) i time razriješio osnovni problem države, u kojoj je sve uređeno prema etničkim kriterijima.

Ne želim građankama i građanima BiH propisivati, da tako kažem, unitarnu državu. To nemamo ni mi u Njemačkoj. Inače, i sam pripadam franačko-luteranskoj manjini u katoličkoj ultramontanskoj Bavarskoj (op. red.: struja katoličkog klera koja je težila većoj centralizaciji crkve i snaženju pape). To datira iz vremena Napoleona. Trebalo nam je puno vremena da postignemo mir.

Nismo imali kontingente, ali smo se uključili u cijeli proces. I tu je presudno da društvo mora povesti unutarnji razgovor i raditi na sebi. Vjera u to da bi zakonske odredbe mogle osigurati nečiji utjecaj neće funkcionirati na duge staze. To nije moguće u zajedničkoj državi. Treba pronaći druge načine. Ali smatram i da je legitimno da se etničke grupe, u ovom slučaju konstitutivni narodi, ponovo nađu u tijelima koja donose političke odluke. Samo neka vrsta političkog brojanja krvnih zrnaca – mislim da to dugoročno neće biti dovoljno.

Rekli ste da su razgovori i pregovori jedno. Ali vi kao visoki predstavnik imate mogućnost intervencije upotrebom “bonskih ovlasti”. U Bosni se špekulira hoćete li ih vi primjenjivati kada se koristi nacionalistička retorika ili čine potezi koji su u suprotnosti s Dejtonskim sporazumom. Kakav je vaš stav?

Pričekajte da vidite šta će se dogoditi! Želim istaći da pratim situaciju u ovoj zemlji od 1992. godine. Tamo nisam živio, ali dolazio sam često, u teškim vremenima, ali i u vremenima koja su srećom mirna. Dolazim iz zemlje koja je naučila nositi se s greškama prethodnih generacija. Svima mogu dati dobar savjet: ako se žele pogledati u ogledalo, onda ne mogu odvraćati pogled od sebe i pretvarati se da se ništa nije dogodilo. Morate se pozabaviti tim stvarima. A onda će se vidjeti gdje su mogućnosti i također obaveze visokog predstavnika da otvori put ovakvom načinu razmišljanja.

Spomenuli ste prošlost. Velika tema je naravno genocid i donošenje Zakona o zabrani negiranja genocida od odlazećeg visokog predstavnika Inzka. Znamo kakva je rasprava o tome bila u Njemačkoj. Koji je vaš stav u tom pogledu?

Ako pravilno tumačim smjernice Evropske unije, onda EU zahtijeva upravo takvu vrstu zakona, koji je, inače, etnički neutralan. Ne radi se o tome je li u pitanju Hrvat ili Srbin, nego je li neko uradio nešto što nosi breme krivice. Kako vidim, to će pitanje, pored visokog predstavnika, otvoriti i sam put ka EU. Ne možete to skinuti s dnevnog reda.

A onda ćemo vidjeti kako će se stvari razvijati. Ali jednu stvar želim naglasiti: čak i ako neko misli da se takvim zakonom mogu postići promjene u društvu, grdno se vara. Mora se puno više raditi na informiranju i načinu gledanja na etničke narative i tu kao saveznike vidim generaciju mladih, mada se ona trenutno indoktrinira – dijelom na neprihvatljiv način.

Vi ste drugi visoki predstavnik iz Njemačke i u regiji su svjesni toga da dolazite kao Nijemac. Govori li to u prilog povećanom angažmanu Njemačke u BiH? Donosite li sa sobom još veću podršku i angažman Njemačke, koji nadilazi vašu ličnost i funkciju?

Da budem decidan: Neću biti samo sa svojim štabom i stručnjacima iz naše zemlje. Mislim da će se i savezna vlada više angažirati. Na to se može gledati i kao na određenu političku povezanost s Berlinskim procesom. Kancelarka, koja me je, ako smijem reći, vrbovala za ovu funkciju, ima jasnu ideju kako moramo unaprijediti ovu regiju i to konkretnim mjerama – bilo da je riječ o evropskoj i regionalnoj ekonomskoj saradnji ili drugim pitanjima.

A signal, koji se šalje, bi trebao biti: Tu smo. Podržavamo vas. Odgovorni smo za vas kao i vi za nas. Dopustite mi da iskoristim priliku i kažem da je izuzetno plemenito i vrijedno poštovanja što je vlada Federacije BiH ponudila Njemačkoj pomoć u ublažavanju katastrofalnih posljedica poplava. To nije paternalistički odnos savezne vlade, nego odnos na ravnopravnoj osnovi koji želimo ostvariti. Po tome su Nijemci poznati. I vrlo sam zahvalan kancelarki, nadam se da će se Berlinski proces nastaviti, jer ima se još puno toga za učiniti.

Ako biste se osvrnuli na kraj svog mandata, što biste htjeli postići? Dva puta ste spomenuli omladinu koja masovno napušta zemlju. Šta ćete učiniti kako bi mladi ostali ili se vratili u BiH? Za šta se zalažete?

Želim da prestane odljev mozgova. Da dobro obrazovani mladi ljudi vide šansu, ne samo s finansijske tačke gledišta, nego i životnih i okvirnih uvjeta, da se tamo mogu razvijati. Htio bih da se etnička raznolikost u BiH, što se ponekad smatra nedostatkom, pretvori u prednost. I da zemlja napreduje ekonomski, znanstveno i kulturno. Ako nam uspije da u tome damo svoj doprinos, da se “ownership” shvati na ovaj način, a ne da neko pod tim podrazumijeva gledanje u svoje vlastite džepove, nego brigu o državi i građanima, tada bih bio zadovoljan.

Reakcije stranaka iz entiteta Republika Srpska odraz su ozbiljnih političkih posljedica koje će dugoročno proizaći iz odluke, odnosno obaveze da se odreknu svih značajnih ličnosti koje su zapravo provodile ideju stvaranja RS-a, ali i samog narativa o pravednosti takve borbe, shvatanja formulisanog izrazom odbrambeno-otadžbinski rat.

Prva reakcija koja se mogla čuti i prilikom prvih najava da bi Inzko mogao donijeti izmjene Krivičnog zakona, uglavnom je išla u smjeru shvatanja da bi zabrana mišljenja, pa makar se ona odnosila i na utvrđene pravne činjenice, predstavljala uvođenje “verbalnog delikta”.

Međutim, sličan zakon u drugačijoj formi, kojim se zabranjuje negiranje genocida i drugih ratnih zločina, postoji u Srbiji još od 2009. godine, što potvrđuje da, u načelu, uopšte nije sporna zabrana iznošenja mišljenja i stavova kojim se negiraju utvrđene sudske presude ili veličaju ratni zločinci.

Očito je da za predstavnike srpskih stranaka u BiH i vlasti u Srbiji nije problem zabrana negiranja genocida i drugih ratnih zločina, sve dok ona ne uključuje presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. U prevodu, srpske stranke će prihvatiti zabranu negiranja svakog zločina sve dok u njemu nisu učestvovale srpske ratne vlasti u regionu.

Krivični zakon u Srbiji, za razliku od bosanskohercegovačkog, ne uključuje odluke Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, a koji je svojim presudama utvrdio postojanje sveobuhvatnog Udruženog zločinačkog poduhvata, UZP-a za Sarajevo, genocida u Srebrenici u koje je bilo uključeno vojno i civilno rukovodstvo tadašnje formalno-pravno nepostojeće Republike Srpske.

Postavlja se pitanje zašto takva reakcija lidera srpskih stranaka, jer s Inzkovim zakonom i bez njega, presude MKSJ ostaju na snazi i nikakvo ih lično uvjerenje ne može promjeniti. Međutim, “front” za očuvanje srpskog ratnog narativa Inzkovim potezom pomjerio se duboko u prostor nad kojim srpske vlasti imaju djelomičnu kontrolu, i zbog toga ovolika nervoza. On je načet presudama MKSJ-a, presudom Međunarodnog suda pravde, presudama Suda Bosne i Hercegovine i posljedično brojnim rezolucijama od SAD-a do EU. Donedavno je najveći udarac bila crnogorska rezolucija, ipak Inzkov potez je zasjenio sve drugo.

Osuđujuće presude MKSJ-a obuhvataju veliki broj osoba koje su donosile najznačajnije odluke tokom rata i mnoge od njih su dio srpskog narativa o pravednosti borbe i njen “simbol”. Kad nestane simbolike, a neupitno ovim zakonom hoće, polako će se nagrizati narativ da je nezavisna Republika Srpska bila jedini mogući, moralno opravdan i smislen cilj srpskog rukovodstva.

Da bi održali uvjerenje o toj “pravednosti” današnje rukovodstvo mora imati političku moć da kroz obrazovne, kulturne i političke institucije stvara paralelnu stvarnost u kojoj su Karadžić i Mladić heroji, Republika Srpska država, a Bosna i Hercegovina privremena kategorija. Bez stalnog održavanja takve stvarnosti srpski lideri neće moći održati davno uspostavljeni narativ, što bi dugoročno značilo da će srpska politika svoj okvir djelovanja, ciljeve i pristup morati mijenjati.

Inzkovim zakonom ne samo da je kažnjivo institucionalno negiranje zločina i veličanje zločinaca već i verbalno, a time i trajno onemogućeno održavanje spomenutog narativa.

Upravo zbog toga, danima se Miloradu Dodiku priviđaju Austro-Ugari, nacisti i kojekakvi ultimatumi s početka prošlog stoljeća, jer zadnja linija odbrane spomenute politike je preslikavanje starih političkih kategorija na moderne. U nadi da se očuva jedinstvo, bazirano na iluzijama i izvrnutoj stvarnosti, ni politički protivnici ne smiju biti prikazani u svojoj realnoj manifestaciji.

Klix.ba

Kako su saopćili iz Grada Sarajeva, riječ je o inicijativi predsjedavajućeg Gradskog vijeća Jasmina Ademovića (NiP). To podrazumijeva da se NUB BiH omogući korištenje prostora u Vijećnici u kvadraturi koja joj pripada prema Glavnom projektu obnove zgrade Vijećnice.

U obrazloženju podnesene inicijative Ademović je ukazao na veliki značaj koji NUB BiH ima za državu i glavni grad, a koja čuva značajnu nacionalnu i univerzitetsku bibliotekarsku građu te tako ujedno čuva i promoviše nacionalni i kulturni identitet i nasljeđe Bosne i Hercegovine.

Ademović je u svojoj inicijativi istakao da je do razaranja i paljenja Vijećnice, u noći sa 25. na 26. augusta 1992. godine, NUB BiH koristio prostor Vijećnice te da od tada pa do danas nije trajno riješeno pitanje smještaja NUB BiH i njenog vrijednog bibliotekarskog fonda.

Ukazao je i na činjenicu da prostor Vijećnice zaslužuje da bude mjesto u kojem će se nalaziti nacionalno i univerzitetsko knjižno blago NUB-a te da NUB BiH prema Glavnom projektu obnove objekta Vijećnice pripada prostor od 2.321,60 metara kvadratnih. Zbog toga je potrebno, kako je naveo, u što skorije roku preduzeti sve potrebne mjere i aktivnosti da se NUB BiH uvede u navedeni prostor.

Na sjednici je od gradskih vijećnika dobila podršku i inicijativa predsjedavajućeg Ademovića kojom je tražio, kako su saopćili, podršku za djecu i uposlenike Doma za djecu bez roditeljskog staranja Sarajevo, i to na način da se im se omogući besplatno korištenje sadržaja kojim upravljaju javna preduzeća i javne ustanove Grada Sarajeva, kao što su vožnja Trebevićkom žičarom, korištenje Olimpijskog bazena, posjete muzejima, a uz prethodnu najavu organizovanog dolaska djece i radnika od rukovodstva ove kantonalne javne ustanove, saopćili su iz Grada Sarajeva

On je ovo kazao na konferenciji za novinare u Banjoj Luci. Istakao je da je to bio njegov prijedlog na sastanku sa liderima parlamentarnih stranaka koji je održan u ponedjeljak.”Predložit ću to i sutra”, naveo je Dodik i dodao da je za RS sutra “veoma važan dan”.

Prema njegovim riječima, sutra će biti održana sjednica Narodne skupštine Republike Srpske “na kojoj će se manifestovati nacionalno jedinstvo”, prenio je RTRS.

Dodik je ponovo ustvrdio da “nametnuta odluka visokog predstavnika Valentina Inzka nije u skladu sa Ustavom i pravom”.

“Sada imamo hajku Bošnjaka koji provode hajku nad Srbima što podsjeća na ružan period kada je kadija i tužio i sudio”, rekao je Dodik.

Dodao je da vjeruje da “nijedan Srbin u Sudu i Tužilaštvu BiH neće prihvatiti da učestvuje u strašnom progonu i da će se distancirati od toga”.

“To će pokazati svu trulež BiH nad kojom međunarodna zajednica vrši nasilje”, kazao je Dodik novinarima na današnjom konferenciji.

Klix.ba