Rasprava o Rezoluciji o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda zvanično je zakazana za 23. maj, a objavljen je i finalni tekst rezolucije.
Tekst rezolucije podsjeća na sve presude Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, posebno one koje sadrže osuđujuće presude za zločin genocida protiv bosanskih Muslimana počinjen u Srebrenici 1995. te iz februara 2007. godine u kojoj je Sud utvrdio da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju genocid.
U nastavku donosimo kompletan tekst finalne verzije rezolucije sa dva amanmdana.
– Potvrđujući svoje snažno protivljenje nekažnjivosti za genocid, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločine ili drugih kršenja međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava ljudskih prava, i naglašavajući u ovom kontekstu odgovornost država da okončaju nekažnjivost i, u tom cilju, da temeljno istraže i gone, u skladu sa svojim relevantnim međunarodnim pravnim obavezama i svojim domaćim pravom, osobe odgovorne za takva djela, kako bi se izbjeglo njihovo ponavljanje i tražio održivi mir, pravda, istina i pomirenje, u čemu je potrebno učešće preživjelih, kao i članova porodica
Pozdravljajući važan napredak koji su međunarodni sudovi postigli posljednjih godina u pogledu borbe protiv nekažnjivosti i osiguravanja odgovornosti za genocid, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i drugih zločina ostvarene kroz sistem međunarodnog krivičnog suda,
Prepoznajući u tom pogledu poseban doprinos Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju i naglašavajući važnost spremnosti međunarodne zajednice da preduzme kolektivnu akciju preko Vijeća sigurnosti, u skladu sa Poveljom, i od slučaja do slučaja kako bi se dodatno osigurala odgovornost i sprječavanje genocida,
Individualizirana odgovornost
Ponavljajući da je krivična odgovornost prema međunarodnom pravu za zločin genocida individualizirana, nije kolektivna i da se ne može pripisati nijednoj etničkoj, vjerskoj ili drugoj grupi ili zajednici u cjelini,
Uzimajući u obzir ulogu specijalnih savjetnika generalnog sekretara za sprječavanje genocida i odgovornost za zaštitu, te ističući važnost redovnih brifinga o kršenju ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, kao i o govoru mržnje i poticanju u ranog podizanja svijesti o potencijalnom genocidu,
Konstatujući da procesuiranje osoba odgovornih za genocid i druge međunarodne zločine u nacionalnim pravosudnim sistemima, uključujući Sud Bosne i Hercegovine, i Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju, kao i Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, ostaje centralno mjesto u procesu nacionalnog pomirenja i izgradnje povjerenja te za obnovu i održavanje mira u Bosni i Hercegovini, te prepoznajući da je snažna regionalna saradnja između državnih tužilaštava od suštinskog značaja za poticanje mira, pravde, istine i pomirenja među zemljama u regionu,
Ponavljajući nepokolebljivu predanost održavanju stabilnosti i njegovanju jedinstva u različitostima u Bosni i Hercegovini.
Napominjući da će 2025. godine biti obilježena trideseta godišnjica genocida u Srebrenici, u kojem je izgubljeno najmanje 8.372 života, hiljade raseljenih, a porodice i zajednice razorene,
1. Generalna skupština donosi odluku da 11. juli proglasi Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida 1995. godine u Srebrenici i da se obilježava svake godine;
2. Osuđuje bez rezerve svako poricanje genocida u Srebrenici koji je historijski događaj, te poziva države članice da sačuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz vlastite obrazovne sisteme razvijanjem odgovarajućih programa, takođe s ciljem sjećanja kako bi se spriječili poricanje, iskrivljavanje te pojavljivanje genocida u budućnosti;
3. Također bez rezerve osuđuje radnje koje veličaju osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid od strane međunarodnih sudova, uključujući odgovorne za genocid u Srebrenici;
Identifikacija žrtava
4. Naglašava važnost završetka procesa pronalaska i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici kako bi im se omogućio dostojanstvena sahrana te se poziva na nastavak krivičnog gonjenja protiv počinilaca genocida u Srebrenici koji se tek trebaju suočiti sa licem pravde;
5. Poziva sve države da se u potpunosti pridržavaju obaveza prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, i međunarodnog običajnog prava o sprečavanju i kažnjavanju genocida uz uvažavanje relevantnih odluka Međunarodnog suda pravde;
6. Traži od generalnog sekretara da uspostavi program informisanja pod nazivom “Genocid u Srebrenici i Ujedinjene nacije”, počevši djelovanje sa pripremama za obilježavanje 30. godišnjice, a također se traži od generalnog sekretara da skrene pažnju na rezoluciju svim državama članicama, organizacijama sistema Ujedinjenih nacija i organizacijama civilnog društva;
7. Poziva sve države članice, organizacije sistema Ujedinjenih nacija, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne zainteresovane strane da obilježavaju Međunarodni dan, uključujući posebna obilježavanja i aktivnosti u znak sjećanja i odavanje počasti žrtvama genocida u Srebrenici 1995. kao i odgovarajuće edukacije i aktivnosti podizanja javne svijesti.
Priča o Juliji i Romeu iz Sarajeva, Admiri Ismić i Bošku Brkiću, jedna je od najtužnijih priča iz proteklog rata u Sarajevu.
Ubijeni 18. maja 1993, prije tačno 31 godinu, dok su pokušali pobjeći iz ratnog Sarajeva, i ostavljeni, osam dana, da mrtvi, u zagrljaju, leže na ljetnoj ulici Sarajeva… njihova priča potresla je cijeli svijet.
O Admiri i Bošku 1994. snimljen je i dokumentarni film, međunarodni, s Kanađanima na čelu.
U filmu su ispričani detalji o ovoj velikoj ljubavi, od njihovog prvog poljupca do dana smrti. U filmu govore njihovi roditelji, sestre, prijatelji, komšije… a doznaje se i koju je ulogu u njihovom životu imao Ismet Bajramović Ćelo.
Portal Radiosarajevo.ba donosi vam potresnu priču iz ovog filma, o dječaku i djevojčici koja počinje na početku 1984, kada su se u Sarajevu, na zabavi povodom novogodišnje noći, Boško i Admira prvi put poljubili.
Tanja Bogdanović, Admirina najbolja prijateljica iz školskih dana, koja ih je oboje znala jako dobro, priča kako su oboje bilo vrlo različiti: “Admira je bila drugačija od svih nas. Voljela je motore i znala je popraviti auto… bila je pomalo divlja: obično se djevojke nečega boje, ali Admiru ništa nije moglo uplašiti. Boško je bio drugačiji. Bio je tiši, mirniji. I bio je nasmijan. Uvijek. Volio se šaliti na račun drugih, ali je to uvijek činio na fin način, kao prava ‘dobrica’”.
Boškovi su roditelji u Sarajevo doselili ’70-ih godina prošlog vijeka. Otac, Dragan, bio je inženjer koji je radio za UN. Majka Rada bila je hemičarka. Imali su dva sina, Boška i Baneta. Majka Rada se prisjeća: “Odgojila sam sinove bez razmišljanja o religiji i naciji. Nikad im nisam govorila da su oni Srbi, a da su ovi drugi Hrvati i muslimani. Nisam Admiru gledala kao muslimanku, kao različitu. Gledala sam je kao djevojku moga sina koju je on volio i koju sam ja voljela”.
Admirini roditelji razmišljali su isto. Zijo Ismić i njegova supruga Nera, odobravali su vezu svoje najstarije kćeri. “Od prvog dana sam znao. I nisam imao ništa protiv. Učinilo mi se da je dobra, jer je momak bio strašno simpatičan. S vremenom sam ga i zavolio i nisam ga razdvajao od Admire”, govorio je njen otac Zijo.
Slično dodaje i njena majka, u čijoj je porodici bilo miješanih brakova. Admirina mlađa sestra Amela ispričala je kako, za nju, Boško nije bio Srbin već brat kojeg nikad nije imala. No, nane i bake zaljubljenog para u početku nisu odobravale vezu. Obje su pamtile prethodni, Drugi svjetski rat. Admirina nana je pamtila borbu protiv četnika, a Boškova baka se sjećala kako su ustaše odvele njenog muža i ubile ga.
No, svejedno, Boško i Admira voljeli su se neizmjerno. Godine 1986. bili su tipični jugoslavenski tinejdžeri. Njegova majka kaže da su ih zanimala auta, filmovi i muzika. Te godine, nažalost, od srčanog udara umro je njegov otac i Boško “odrasta”. Pritom ga šalju na služenje vojnog roka, u Srbiju. Ipak, ni to ih nije razdvojilo. Pisali su jedno drugom svaki dan. Ovo su rečenice iz njihovih pisama:
„Moja najdraža Admira, Svaku noć kada legnem u krevet, ne mogu zaspati jer mislim na tebe. Ljubavi moja, ti si jedina sreća koju imam…“ „Moja draga ljubavi, Sarajevo noću je najljepša stvar na svijetu. Možda bih mogla živjeti negdje drugdje, ali samo ako bih bila natjerana. Još je samo malo vremena preostalo do trenutka kad ćemo opet biti zajedno. Nakon toga, baš nas ništa neće moći razdvojiti…“ „Moja najdraža Admira, Tako mi mnogo nedostaješ i ne mogu ti ni opisati riječima. Sada, sav moj život svodi se na dan kada ću odslužiti rok i vidjeti te opet…“
Nakon 11 mjeseci ponovno su bili zajedno. Admira je studirala ekonomiju, a Boško je otvorio prodavnicu kuhinjske opreme koju je kupovao na svojim putovanjima u Italiju. Međutim, stare mržnje polako su vaskrsnule. Na Kosovskom polju, 1989, Slobodan Milošević okupio je hiljade Srba koji su zazivali osnivanje Velike Srbije. Dvije godine kasnije, Hrvatska je proglasila nezavisnost.
U Sarajevu su ljudi bili uvjereni da rata neće biti. Početkom aprila 1992, nažalost, rat počinje u Sarajevu. Srpski snajperisti uzimaju prve žrtve. Admirin otac kaže kako su svi, i Boško i Admira, bili sigurni da će sve brzo završiti.
Sveštenik Vojislav Čakić, koji je poznavao Admirinog oca, otišao je “na drugu stranu”. Objasnio je to riječima: “…da nismo sad zaratili, za deset godina nas više ne bi bilo ovdje”. Eventualno će voditi molitvu na sahrani Boška i Admire, ali se za Admiru, kako je sam poslije rekao, nije htio moliti jer je bila muslimanka.
Među brojnim Srbima koji su ostali u gradu bio je i Boško koji nije htio ići u vojsku. Nijednu. Mišo Ćuk, njegov komšija, Srbin – koji će odigrati važnu ulogu u sudbini Admire i Boška – na početku rata ostao je u gradu i priključio se Armiji BiH. Bošku je htio dati pištolj, da ga zaštiti od “problema”, ali Boško ga nije htio uzeti.
U julu 1992, granata će uništiti Boškov stan u kojem je porodica živjela 25 godina. U stan koji će otići, u ulazu pored, ponovno će pasti granata. Boškova majka stoga je odlučila otići i u očaju se obratila jedinoj osobi koja joj je mogla pomoći. Najboljem prijatelju svog starijeg sina Baneta – Ismetu Bajramoviću Ćeli.
“Rada mi je bila kao druga mati… I da se razumijemo, nije ovo rat heroja kao što je bio Drugi svjetski rat, ovo ovdje je nacionalni rat. Ako ću biti heroj samo muslimanima, neću da budem takav heroj“, govorio je tada Ćelo, kojem je Boško “bio k’o mlađi burazer”. Za Ćelu, koji se u filmu opisuje kao jedan od vodećih kriminalaca u gradu, kaže se da je štitio “Srbe na Koševu” i da je vodio razmjene. Boškova majka kaže da joj je Ćelo u tri dana sredio da napusti grad i obećao joj je da će on, ma šta se desilo, štititi Boška.
Boško i Admira se na jesen 1992. useljavaju u devastirani stan njegovih roditelja. Bošku je smetalo to što nisu vjenčani, ali Admira nije htjela zbog silne zanimacije medija za miješane brakove.
Jurka Radojević, komšinica Srpkinja, oslanjala se na njih dvoje. “Boško mi je donosio vodu, pomagali smo si. Ja imala drvenu peć, pa smo hljeb pekli zajedno i zajedno bi ga jeli, sve do zadnje mrvice”, prisjeća se ova žena.
Boško i gore spomenuti Mišo Ćuk postat će u tom periodu nerazdvojni drugovi koji su često, na pijaci, trgovali kafom, ali i naftom… “…moraš, nemaš od čega živjeti. Prljav je to bio posao, ali Ćelo nam je odobrio da to radimo”, prisjeća se Ćuk.
U tom periodu, Ćelo će organizirati veliko vjenčanje kojem će prisustvovati i Boško i Admira. Dok je svadba trajala, pak, Mišo Ćuk će pobjeći iz Sarajeva – kako je bio u vojsci, “na drugu stranu” prenijet će i neke važne vojne informacije. O bijegu nije ništa rekao Bošku, koji je sada ostao u gradu kao najbolji prijatelj “neprijatelja”. I upravo nakon toga, za Boška počinje strašan period u gradu.
“Neki su ga počeli napadati, čak i fizički, jedan je bacio kamen. Ja sam ga štitio – da to nisam uradio, možda bi ga ubili”, govorio je Ćelo i dodao je da je Boško morao otići. “Bio je ugrožen, jer ja nisam mogao stalno biti s njim – zamisli kako je kad te prijatelj ‘proda’, a to mu je Mišo uradio”.
Početkom maja 1993, Boško je dobio poziv na ispitivanje u policijsku stanicu i prepao se najgoreg. Imao je 72 sata da se javi, prije nego što ga uhapse. Odlučio je da će pobjeći, zajedno s Admirom: skrili su se u stanu njene nane, dok im Ćelo ne sredi da napuste grad.
Strašnog datuma, 18. maja 1993, Admira je stigla u kuću roditelja. Njena majka kaže da se najteže rastala s mačkom Žućom. S ocem se nije pozdravila – ovaj nije odobravao pomisao na bijeg. Potom su se spakirali u stanu njene nane, imali su malo stvari i nešto njenog nakita. Nešto novca ušili su u odjeću. Njena nana se sjeća da su joj mahnuli, ušli u auto i otišli. Čekala je poruku da su stigli, da je sve uredu, ali nikad je nije dobila.
Pismo koje je Admira ostavila majci: „Draga majko, Mi odlazimo večeras i sve što se desi je Božija volja. Zvat ću te čim pređemo tamo. Brinem se za tebe, i za Žuću. Pričali smo kad se rat završi, vratit ćemo se i sve će biti kao prije. Kao da rata nije bilo. Ne brini za mene, brini o sebi, tako će meni biti lakše. Volim te mnogo, Tvoja Admira”
Ćelo će “razmjenu” dogovoriti s dva Srbina na Grbavici. Jedan, Milkan Gaborović, čekao je da mu Ćelo “pošalje” i tetku i rođake, a drugi, Saša Bogdanović, prisjeća se kako je sve bilo dogovoreno, da niko neće pucati.
Ćelo tvrdi kako je Bošku rekao da mora sačekati da padne mrak: “Morali su proć’ međuzonu (Vrbanja most, op.a.) gdje je bilo četiri, pet vojski. Caco, MUP, specijalne jedinice MUP-a, HVO, četnici… ko će to sve uvezati…”
Dino Ćapin, komandant hrvatske jedinice koja se borila uz Armiju BiH kaže kako ih je gledao s obližnjeg krova. Saša Bogdanović dodaje kako je zviždao Bošku, a ovaj je zviždao meni: “Trčkarali su i skakutali… kao da su se igrali. Kad su došli do raskrsnice, samo smo čuli pucanj, snajper, metak je udario ispred njihovih nogu”.
Ćapin dodaje da je Boško umro na licu mjesta, a Admira je bila ranjena. “Jaukala je i puzala prema njemu. Zagrlila ga je, i onda je nastupila tišina”.
Screenshot: Tijela Boška i Admire
“Teško mi je pričati o tome. Volio sam ih oboje. Krivo mi je što me nije poslušao…”, govori Ćelo.
“I dalje ne vjerujem da su mrtvi. Kako tako mladi ljudi nestanu tako nasilno, zbog jednog neljudskog poteza. Monstruoznog čina. Ljubav ipak ne može pokoriti sve. Ne može pobijediti one koji ne vjeruju u ljubav. A ovi, koji pucaju na nas, ne vjeruju u ljubav”, kazivao je poslije njen otac.
Dvije strane osam su dana raspravljale ko će preuzeti tijela i međusobno su se optuživali za smrt Boška i Admire. Nije bilo motiva. Nije bilo logike. Nije bilo razloga.
“Bolesni ljudi nose oružje, na svim stranama i nikad ne znaš koja će budala ispaliti metak prva”, komentirao je Saša.
Roditeljima nije htio pomoći ni UNPROFOR. Nakon osam dana, srpska policija je – kako su komandanti izjavili za TV – spasila tijela iz “humanih razloga”. No, Saša u filmu priznaje kako su tijela izvlačili muslimanski zatvorenici.
U srpskoj vojnoj mrtvačnici bili su zavedeni kao brojevi – 250 i 251.
Srpski vojnici odbili su želju roditelja da se djeca sahrane u Sarajevu. Sahranili su ih na vojnom groblju u Lukavici. Boškova majka je Admirin kovčeg pokrila džemperom koji je isplela za nju.
Odmah nakon rata, 1996, sahranjeni su ponovno. Zajedno. U Sarajevu.
Naši Romeo i Julija. Odajmo im dužnu počast.
Tekst je preuzet iz arhive portala Radiosarajevo.ba.
Agencija za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA), objavila je najnovije podatke ažurirane 3. maja ove godine, o deset najvećih dužnika u BiH po pitanju neplaćenih novčanih kazni za prometne prekršaje.
Vozač iz Sarajeva, prema najnovijim podacima na ime neplaćenih kazni duguje 210.024 KM.
Prema najnovijim podacima IDDEEA-e na drugom mjestu je vozač iz Maglaja sa 88.117 KM duga, a treći je vozač s područja sarajevske općine Ilidža sa dugom od 76.271 KM.
Na četvrtom mjestu deset najvećih dužnika je vozač iz Hadžića koji ima dug od 71.290 KM.
Državljanin Gruzije Noa Tvalabešvili (41) kojeg terete za tešku krađu dva miliona maraka od Banjalučanke J.Š. po profesiji je glumac, saznaje nezvanično „Glas Srpske“.
Postupajući tužilac Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka predložio je određivanje pritvora za Tvalabešvilija.
Policija je u akciji “Iks” juče uhapsila ovog državljanina Gruzije, a traga se za ostalima koji su učestvovali u pljački Banjalučanke koja se bavi trgovinom deviza, a radi se o organizovanoj kriminalnalnoj grupi koja je u BiH došla s namjerom da pljačka mjenjačnice deviza.
Jutros je u Bosni i Hercegovini umjereno do pretežno oblačno vrijeme. Rijetki lokalni pljuskovi su registrovani u zapadnim, centralnim i sjeverim područjima Bosne.
Danas u više oblačnosti dio prijepodneva uz slabe lokalne pljuskove u zapadnim, centralnim i sjeverim područjima Bosne i rijetko u Hercegovini. Više sunčanog vremena u drugoj polovini dana kada lokalnih pljuskova može biti na istoku i sjeveroistoku Bosne. Vjetar slab do umjerene jačine južnog i jugozapadnog smjera. Najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 22 i 27°C.
Zasjedao je Dom naroda Federacije i iznjedrio rijedak epilog: vlast i opozicija ujedinjeni. Neslaganja stavili po strani i pokazali odgovornost.
Važni socioekonomski zakoni dobili su potrebnu većinu bez glasova protiv. Neradna nedjelja ubrzo stupa na snagu. Delegati su usvojili i izmjene Zakona o kontroli cijena, zatim o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji, te dopune Zakona o radu. Rezultat pozitivan – studenti sada mogu legalno raditi.
Imenovanja i neslaganja u sjeni, u fokusu pitanja važna za građane. Ne tako česta pojava na adresi Federalnog parlamenta. Ishod: važni Socio-ekonomski zakoni usvojeni. Izdvaja se dopuna Zakona o radu. Studenti napokon mogu raditi legalno. Pozitivne strane takve odluke su brojne i navedene. Od sprečavanja odlaska mladih van granica BiH do smanjenja broja nezaposlenih.
„Pozivam studente da već ovo ljeto iskoriste dopune i kod poslodavaca se prijave za privremene poslove, a pozivam i sve poslodavce da računaju na redovne i vanredne i one studente koji kombinuju ova dva načina studiranja da ih pozovu“, poručio je Adnan Delić, ministar rada i socijalne politike FBiH (NiP).
Iako nije karakteristika Federalnog parlamenta, danas su pokazali snagu. Ujedinjena opozicija i vladajući u službi građana. Od uređenja poduzetnička infrastruktura, poticanja razvoja male privrede do olakšica studentima. Niz dug, sjednica produktivna.
„Nismo se bavili imenovanjima već konkretnim problemima. Sama činjenica da će se ovim steći ti uslovi i da će studenti moći raditi do šest mjeseci je veliki iskorak“, kazala je Vildana Bešlija, delegatkinja u Domu naroda FBiH (NS).
Iskorak važan i pozitivan, kritike izostale. Bar za današnji dnevni red i usvojene dopune Zakona o radu.
„Nema negativnih strana. Meni je zadovoljstvo kad dolazim iz opozicije, a mogu da naiđem na takav prijedlog iz pozicije i rado ćemo ga podržati jer je dobar za građane“, istakao je Albin Zuhrić, delegat u Domu naroda FBiH (DF).
No, napomena da građani i dalje čekaju da data obećanja izađu iz ladice Federalne vlade na parlamentarne klupe. Fisklani zakoni i dalje na čekanju, ništa drugačiji ishod nije ni o pitanju minimalne plaće koja je daleko od obećanog iznosa.
„Oni su izlazili u javnost govoreći da će to biti u septembru 2023, onda da će od januara 2024. minimalna plaća biti 1.000. Međutim, svjedočimo da od toga nema ništa“, kazala je Aida Obuća, delegatkinja u Domu naroda FBiH (SDA).
Nema ništa ni od rekonstrukcije Vlade Federacije. Barem sudeći prema stavovima onih koji su trenutno u mandatu. Najglasniji na spekulacije da bi iz Federalne vlade trebali otići HDZ 1990 i Snaga naroda, a da dio većine pripadne NES-u je federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak (Snaga naroda). Takve pokušaje i intencije okarakterisao je nemogućom misijom:
„To su neke želje određenih političkih opcija. Ova parlamentarna većina će ostati do kraja mandata i još malo duže. Imam najjači tim ljudi, imam jači tim od Predsjedništva ili bilo koje Predsjedništvo bilo koje druge države. Moraju shvatiti da sam ja original, a da su oni većina kopije, a najbolja kopija nije dobra.“
Kopija današnje sjednice bila bi poželjna. Političke igrice i borbu za kadroviranja zamijeniti konkrentim potezima u korist građana. No, na poligonu federalnog parlamenta takva realnost nerijetko ostane na ideji. Već u ponedjeljak zasjeda Komisija za izbor i imenovanje. Na dnevnom redu mogao bi se naći i sinonim za ovo radno tijelo. Imenovanje prvorangiranog Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH.
I narednih desetak dana ovog mjeseca metorološki će biti poput proteklih, raznoliki i nestabilni. Preovladavaće promjenjivo oblačno s povremenom kišom, ponegdje s obilnijim pljuskom praćen grmljavinom. Sunčani periodi neće izostati. Najviše sunčanih sati očekuje se u subotu (18.maja).
Temperature zraka za dane vikenda u laganom porastu, od ponedjeljka (20.maja) za dva do tri stepena niže.
Minimalne temperature zraka varirat će između 9°C i 14°C u Bosni, na jugu Hercegovine do 18°C. Najviše dnevne temperature u Bosni između 20°C i 25°C, na jugu zemlje do 28°C.
U zadnjoj sedmici maja prognozira se stabilnije vrijeme. Mala do umjerena oblačnost usloviće u jutarnjim satima izraženiju svježinu. Tokom dana i pored više sunčani sati, maksimalne temperature trebale bi biti niže u odnosu na period godine u kojem se nalazimo.
Jutarnja temperatura uglavnom između 6°C i 11°C u Bosni, na jugu zemlje do 15°C. Najviša dnevna temperatura u Bosni od 16°C do 22°C, u Hercegovini do 25°C, saopćeno je iz FHMZ BiH.
Predsjedništvo Crvenog križa Federacije BiH dodijelilo je, na 6. sjednici VII saziva, Priznanje ‘Humani podvig’ za 12 osoba za nesebično djelo kojim su u nesrećama spašeni životi i/ili spriječene teže posljedice za pojedinca, grupu građana ili dio lokalne zajednice, kao i za solidarnost, hrabrost i pruženu pomoć.
Priznanje ‘Humani podvig’ dobili su Sabahudin Krupić ‘Švabo’, Mesud Čikotić ‘Čiko’, Zihad Hrelja, Anita Šušnja, Fudbalski klub Zvijezda Gradačac, Arnel Keleštura, Aziz Hasanbegović, Adnan Ćemo, Abdulaziz Brajlović, Emin Hasanović, Ahmedin Arnaut i Emir Pandur.
Također, 17 osoba unutar strukture Crvenog križa Federacije BiH, dobilo je Priznanje ‘8.maj’, koje se dodjeljuje pojedincima za izuzetno značajan dugogodišnji doprinos u oblasti humanitarnog djelovanja, te širenju misije, principa i vrijednosti Crvenog križa.
– Zanimljivo je da je, ove godine Piznanje ‘8.maj’, dobila i gradonačelnica Grada Sarajeva Benjamina Karić, Vlada USK i Grad Tuzla – navodi se.
Odlukom Predsjedništva Crvenog križa Federacije BiH, Priznanje ‘8. maj’ za 2023. godinu dodijeljeno je i Junuzu Mulahmetoviću, Sari Filipović, Edinu Šabanagiću, Sebini Nadarević, Mustafi Osmanoviću, Mirzi Omiću, Hamzi Alagiću, Mensuru Seferoviću, Edini Zeljković, Elmi Džamastagić, Sajidu Ramiću, Almi Tulek, Amiri Šabić te Fikretu Kurtoviću.
Priznanja dobitnicima uručili su predsjednik i sekretar Crvenog križa Federacije BiH Husein Kličić i Daniel Tučić te predsjednik Skupštine Crvenog križa Federacije BiH Sead Hasić – saopćeno je iz Crvenog križa FBiH.
Danas će u našoj zemlji preovladavati pretežno oblačno vrijeme sa kišom i lokalnim pljuskovima, koji ponegdje mogu biti praćeni grmljavinom. Vjetar slab u sjevernim područjima Bosne istočni, a u ostatku zemlje južni i jugozapadni. Jutarnja temperatura zraka od 10 do 16, na jugu do 18, dnevna od 17 do 22 °C.
Nakon što je objavljeno učešće određenih prodajnih objekata u društveno odgovornoj akciji „Hrana za bebe za 0% marže“ domaća kompanija Robot samovoljno je odlučila pružiti svoju podršku te se i sama priključiti akciji.
Iz firme Robot su izjavili da se raduju sudjelovanju u projektu te navode kako će se uvijek priključiti i iskazati podršku svim projektima koji mogu uticati na boljitak zajednice.
U sklopu ovog projekta pod sloganom “Bez marže za najmlađe” Robot tržni centri širom BiH će se odreći marže na širok asortiman baby prehrane koji obuhvata kašice, sokiće kao i zamjenu za majčino mlijeko.
“Vrlo nam je važno da pored osnovne stavke kvaliteta našim kupcima osiguramo i faktore koji će obezbjediti da mogu uživati u bezbrižnijoj kupovini u godinama koje su presudne za porodicu i razvoj iste. U cilju nam je da roditeljima makar malo olakšamo izazovne godine roditeljstva te našim najmlađim obezbjedimo raznovrstan i zdrav baby prehrambendi asortiman po povoljnim cijenama.”
Akciji počinje od 20. maja ove godine, a trajaće sve do završetka 2024.
Robot tržni centri pozivaju sve kupce da ih posjete i uvjere se u pristupačnost i kvalitet koji ih već dugi niz godina čini vodećim partnerom za trgovinu svakog domaćinstva.
