Ugledni američki politički magazin “Foreign Policy“ objavio je jučer opširnu analizu Majde Ruge pod naslovom “Vrijeme je da djelujemo na egzistencijalnu prijetnju BiH“, u kojoj su predstavljeni koraci Rusije i njenog lokalnog igrača Milorada Dodika ka razgradnji državne strukture BiH i predloženi postupci koje Sjedinjene Države i EU trebaju preduzeti kako bi se suprotstavili tim namjerama.
Slobodna Bosna priredila je analizu “Foreign Policyja” u integralnoj verziji.
Milorad Dodik, srpski član tročlanog Predsjedništva BiH, ponovo je vuk koji plače. U posljednjih 15 godina on je prijetio razbijanjem BiH toliko često da su ga svi, uključujući Evropsku uniju i Sjedinjene Države, prestali ozbiljno shvatati.
Ovaj put, Dodik je udvostručio svoje prijetnje, najavljujući da će Republika Srpska povući više od 100 zakona sa državnog nivoa i formirati svoje paralelne institucije. Njegove prijetnje uključuju, pored ostalog, povlačenje iz Oružanih snaga BiH, pravosuđa, ubiranja poreza i carina i obavještajne službe. Tajming je kritičan, budući da Dodikove prijetnje kako će poništiti državu kakvu znamo dolaze u kombinaciji sa ruskim pritiskom da se na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a blokira godišnje obnavljanje misije EUFOR-a, vojnih snaga Evropske unije odgovornih za održavanje sigurnog okruženja u BiH. Ovo je koordiniran, dvosmjerni napad. Dok Dodik eskalira situaciju na terenu i prijeti Sjedinjenim Državama i njenoj saveznici Evropskoj uniji najgorim scenarijem – raspadom BiH, Rusija prijeti neobnavljanjem misije EUFOR-a u Vijeću sigurnosti. I Dodik i Rusija žele ustupke u obliku uklanjanja bilo kakvog međunarodnog prisustva izvršne vlasti, posebno Ureda visokog predstavnika (OHR) iz BiH i njegovog njemačkog lidera.
Izvještaj koji je ove sedmice podnio visoki predstavnik Christian Schmidt Ujedinjenim nacijama sadrži najozbiljnija upozorenja o egzistencijalnoj prijetnji sa kojom se država suočava još od kraja rata 1995. godine. Rusija je uspjela spriječiti da se Schmidt lično pojavi i predstavi svoje zaključke, što pokazuje izuzetan zaokret u regionalnoj dinamici. Rusija sada drži Zapad kao taoca u BiH i odlučuje o budućnosti zemlje u Vijeću sigurnosti.
Evropska unija, Velika Britanija i Sjedinjene Države hitno trebaju plan koji će im pomoći da se otrgnu iz ruskih talačkih taktika u Vijeću sigurnosti UN-a. Istovremeno, trebaju plan za razbijanje Dodikovih prijetnji na terenu.
U prošlosti, Dodik je maksimalistički prijetio otcjepljenjem Republike Srpske da bi dobio ustupke od Sjedinjenih Država i EU na manjem dijelu kolača. Naprimjer, 2009. godine su njegove jednogodišnje prijetnje otcjepljenjem rezultirale ustupkom od zapadnih saveznika prekidanjem mandata međunarodnih sudija i tužilaca da istraživaju organizirani kriminal i korupciju i njihov odlazak iz bh. pravosuđa. To je omogućilo da se država zarobi kroz javnu administraciju i pravosuđe. U državi prepunoj političke korupcije, bilo je vrlo malo postupaka protiv visokih političkih zvaničnika i nijedne optužnice.
Trenutna kriza je nastavak Dodikove taktike “rezanja salame”, usmjerene na ukidanje najvažnijih institucija koje štite suverenitet BiH. Dodikov kratkoročni cilj nije povlačenje iz državnih institucija već eliminiranje njihove najvažnije odbrane – međunarodnog nadzora, uspostavljenog Dejtonskim sporazumom 1995. godine da zaštiti suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Od ovih međunarodnih institucija najvažniji su OHR i (vjerovatno sljedeći na Dodikovom nišanu) trojica međunarodnih sudija u Ustavnom sudu BiH, koje postavlja Evropski sud za ljudska prava.
Rusija je Dodikova podrška
Rusija je Dodikova najjača podrška u tom nastojanju. Rusija i Kina nisu priznale Schmidta i tvrde da je njegov mandat nelegalan i nelegitiman. Za Rusiju, OHR (koji u teoriji još uvijek ima autoritet da nadvlada neustavne poteze lokalnih ruskih igrača) je veći trn u oku od EUFOR-a, male i bezopasne misije koja se većinom sastoji od mađarskih, austrijskih i turskih vojnika i koja nije dovoljno popunjena i opremljena za zaštitu granica BiH. U trenutnom obliku, +EUFOR nudi manje zaštite suverenitetu BiH nego OHR, uz pretpostavku čvrste strategije i dostatne političke podrške od Sjedinjenih Država i ključnih prijestolnica EU. Rusija je stoga produženje mandata EUFOR-a uslovila uklanjanjem spominjanja visokog predstavnika iz godišnje rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o BiH. Cilj je oslabiti i u konačnici učiniti instituciju OHR-a irelevantnom prije nego bude ugašena.
Dodikov plan je, u međuvremenu, vrlo jednostavan. Jednom kada OHR postane irelevantan, a evropske sudije budu uklonjene iz Ustavnog suda BiH, on može nastaviti sa razgradnjom ili potpunim ovladavanjem institucijama BiH koje nisu pod njegovom kontrolom. Za Rusiju, ovo je savršen ishod: slomljeno naslijeđe vanjske politike Sjedinjenih Država, haos u susjedstvu Evropske unije ili, u najboljem scenariju, evolucija BiH u konfederaciju koja će zauvijek ostati u nemogućnosti da usvoji bilo kakvu vanjskopolitičku odluku nepovoljnu za Rusiju – bilo da se radi o Krimu, Ukrajini, ispunjenju bh. težnji kao NATO-u ili bilo koje drugo pitanje koje bi se moglo pojaviti, piše Slobodna Bosna.
Sjedinjene Države i njeni evropski saveznici će izaći sa glasanja 3. novembra sa još jednim mandatom za misiju EUFOR-a, nakon što su progutali gorku pilulu davanja ustupaka u pogledu izlaganja visokog predstavnika i jezika rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a
Nakon toga, šta je sljedeće za BiH?
Dva su problema sa kojima će se Sjedinjene Države i njeni evropski saveznici morati pozabaviti. Jedan je plan kako spriječiti da se ista situacija ponovi narednog novembra. Ne postoji jednostavan način da se to učini, ali ako Sjedinjene Države i njeni evropski saveznici žele da izbjegnu još jedno poniženje, trebali bi razmotriti sve legalne i političke opcije za osiguranje stalnog vojnog prisustva sa mandatom koji ne ovisi o dobroj volji Rusije. Široko tumačenje mandata NATO-a je jedna opcija koju treba razmotriti. Nakon što je napravljen politički ustupak potreban za produženje mandata EUFOR-a, misiju bi trebalo ojačati tako da može nastaviti svoju ulogu osiguranja sigurnog okruženja u BiH. Ako to ne uspiju, Sjedninjene Države i njeni saveznici će se morati nositi sa Rusijom naredne godine u Vijeću sigurnosti UN-a sa još slabije pozicije.
Drugi je suprotstaviti se Rusiji i Dodikovoj kampanji protiv OHR-a podržavanjem institucije i davanjem pune podrške visokom predstavniku na terenu. Brisanje pozivanja na OHR iz rezolucije Vijeća sigurnosti ni na koji način ne mijenja Schmidtov pravi autoritet – ali on sada treba jaču političku podršku. Rusija može držati Sjedinjene Države i njene evropske saveznike taocima u Vijeću sigurnosti UN-a, ali to ne može učiniti u Vijeću za provedbu mira (PIC) u BiH. Tamo Rusija može biti suzdržana ili protestirati, ali ne može blokirati odluke. Kvitna (koja se sastoji od Sjedinjenih Država, Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Italije) je ključna grupa za donošenje odluka čija je politička podrška uvijek bila ključna za svakog visokog predstavnika u prošlosti. Ustvari, najveći napredak u procesu izgradnje države u BiH je postignut kada su Kvinta i visoki predstavnik djelovali zajedno, vukli u istom smijeru i pravilno koristili moć koja im je na raspolaganju.
U širem smislu, hitno je potreban snažan otpor Dodikovoj agendi i pojačavanje crvenih linija od Kvinte. Da bi se to dogodilo, angažman u BiH treba podići na visok nivo u prijestolnicama zemalja Kvinte, a visokom predstavniku dati punu političku podršku u rješavanju krize, umjesto da posmatra sa stranke kako se Dodik zadovoljava. Predstojeći sastanak Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira u decembru je prilika da se pošalje više visokih zvaničnika kako bi se Rusiji pokazalo jedinstvo među zapadnim saveznicima na pitanju BiH i podrži Schmidt, koji bi trebao predstaviti svoj izvještaj zajedno sa planom rješavanja krize u BiH.
Ako postoji pozitivna strana ove priče, ona počinje sa pretvaranjem krize u priliku.
Novi početak za visokog predstavnika?
Ustvari, ovo bi mogao biti novi početak za visokog predstavnika, ako odigra kako treba. Kao što Rusi znaju iz iskustva, cenzura obično vodi do potražnje za cenzuriranim materijalom. Od ruskog pokušaja da cenzurira Schmidtov izvještaj Vijeću sigurnosti, ne dopuštajući njegovo lično predstavljanje, on je vjerovatno postao najčitaniji izvješetaj bilo kojeg visokog predstavnika od Daytona.
I Evropska unija i Sjedinjene Države imaju zakonske okvire za kazne prema onima koji potkopavaju Daytonski sporazum. Međutim, zvaničnici Sjednjenih Država i Evropske unije odlučuli su umiriti Dodika, čovjeka pod američkim sankcijama koji redovno napada i vrijeđa Ambasadu SAD u Sarajevu, aktivno blokira aspiracije BiH prema NATO-u, a sada prijeti i demontažom državnih institucija koje su godinama građene uz ulaganje političkog i novčanog kapitala Sjednjenih Država i EU.
Umjesto toga, EU i Sjedinjene Države trebale bi Dodikove prijetnje nazvati onim što jesu: ilegalni pokušaj potkopavanja legitimnih državnih institucija uspostavljenih prema ustavu koji je integralni dio Daytonskog sporazuma. Većina zakona i institucija koje Dodik osporava već je bezuspješno osporavano pred Ustavnim sudom BiH, koji je potvrdio njihovu zakonitost. Ovo je jedan od razloga zašto Dodik želi da se oslobodi Ustavnog suda i međunarodnih sudija.
Kvinta bi također trebala uključiti smislene mjere protiv nezakonitog financiranja i staviti veći pritisak na Austriju da olakša mjere protiv imovine i novca koje korumpirani političari izvlače iz BiH. Neke države su spremne krenuti sa preduzimanjem takvih koraka, uključujući Britaniju sa svojim novim režimom antikorupcijskih sankcija. Ovo nije brz proces, ali osnaživanje zajedničkih incijativa protiv kleptokracije bio bi dobar početak. Ako bude kredibilno saopćena, sama prijetnja sankcijama mogla bi promijeniti odnos snaga u pregovorima i dati Sjedinjenim Državama i EU veću moć u gušenju krize bez ustupaka na štetu državnosti BiH.
Oružani sukob
Konačno, jaki signali trebaju biti poslani. Zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara Gabriel Escobar nedavno je rekao da sada nije vrijeme za dalje američke sankcije. Takve izjave potkopavaju utjecaj Sjedinjenih država u regiji u trenutku kada je on prijeko potreban. Slično tome, izaslanica EU Angelina Eichhorst je fotografisana sa dokumentom u rukama u kojem piše: “Naše je mišljenje da sada nije vrijeme za razgovor o sankcijama, fokus treba biti na obnavljanju dijaloga”.
Bez jasne poruke da će crvene linje biti pojačane, pregovori Sjedinjenih Država i EU sa Dodikom će rezultirati sa još više ustupaka prema njegovim zahtjevima i, u konačnici, daljnim slabljenjem državne vlasti. Posebno ako se ustupci odnosili na odlazak međunarodnih sudija, što je Dodikov zahtjev koji tek predstoji, kapacitet da BiH profunkcioniše bit će kritičan, a možda i nepopravljivo oštećen.
U ovom scenariju, ponovni oružani sukob je realna mogućnosti. Čak i ako ne postoji konretan plan za početak rata za otcjepljenje, postoji rizik od nasilja koje proizilazi od eksplozivne Dodikove retorike i rizik od pretjerane reakcije snaga koje žele odbraniti suverenitet BiH. Ipak, jednako je opasna mogućnost da će Dodiku biti udovoljeno od strane EU i Sjedinjenih Država ako nastave ići linijom manjeg otpora. Ako EU i Sjedinjene Države žele izbjeći destrukciju BiH i mogućnosti obnove sukoba, trebaju se suprotstaviti Dodiku.
izvor: Slobodna Bosna / Radiosarajevo.ba
