Avaz-roto press d.o.o. Sarajevo dužan je prof. dr. Sebiji Izetbegović, generalnoj direktorici KCUS-a, isplatiti štetu zbog klevete i troškove parničnog postupka u toku od 30 dana.
Avaz-roto press dužan je isplatiti direktorici Izetbegović zbog klevete iznos od 5.100 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 24.01.2018. godine te nadoknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od oko 3.100 KM.
Sud je obavezao tuženog da na portalu Avaza objavi uvod i izreku ove presude.
Prof. dr. Izetbegović je u tužbi navela da je u tekstovima Avaza koji su predmet tužbe iznesen čitav niz kleveta na njen račun s namjerom nanošenja štete njenom ugledu, te da se ona prikaže u javnosti kao nemoralna osoba sklona nezakonitostima.
Osuđeni ratni zločinac, general Radislav Krstić, bivši komandant Drinskog korpusa tzv. VRS, priznao je da je u Srebrenici počinjen genocid u kojem je i on učestvovao!
U pismu koje je uputio prije mjesec dana Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove u Hagu, kojim predsjedava sudija Carmel Agius, zločinac Krstić moli da ga se nakon dvije trećine izdržane zatvorske kazne pusti na slobodu, saznaje Faktor.
– Želio bih da ovo pismo bude dio javne evidencije, kako bi moje potpuno prihvatanje odgovornosti za zločine za koje sam osuđen pred MKSJ, moje iskreno kajanje i moje iskreno izvinjenje mogli pročitati svi – navodi Krstić.
Iako nigdje u pismu ne spominje riječ genocid, već zločine, general koji je zajedno sa osuđenim ratnim zločincem Rakom Mladićem umarširao u Srebrenicu 11. jula, naglašava kako “u potpunosti prihvata presudu Žalbenog vijeća u mom predmetu”.
A u presudi stoji:
– Žalbeno vijeće je jednoglasno odlučilo da je 1995. u Srebrenici počinjen genocid. Snage bosanskih Srba izvršile su genocid protiv bosanskih Muslimana. Oni koji smišljaju i realizuju genocid teže da liše čovječanstvo raznolikog bogatstva koje mu daju nacionalnosti, rase, etničke grupe i vjere. To je zločin protiv cijelog čovječanstva, jer škodi ne samo grupi koja je na meti uništenja, nego cijelom čovječanstvu. Radislav Krstić je proglašen krivim za pomaganje i podržavanje genocida. Gospodin Krstić je znao da time što dozvoljava da se koriste resursi Drinskog korpusa čini značajan doprinos pogubljenju zatvorenika, bosanskih Muslimana. Iako dokazi sugeriraju da Radislav Krstić nije bio pristaša tog plana, on je kao komandant Drinskog korpusa dozvolio Glavnom štabu da zatraži resurse Drinskog korpusa i njima se posluži. Žalbeno vijeće je jednoglasno osudilo Radislava Krstića na 35 godina zatvora – stoji između ostalog u presudi Žalbenog vijeća od 19. aprila 2004. godine.
Zločinac Krstić u pokajničkom pismu, tvrdi kako će ako ga puste na slobodu živjeti kod kćerke u Beogradu, da se neće baviti politikom, pričati o svom slučaju, negirati zločine niti veličati druge koji su osuđeni.
Osnivanjem Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove i imenovanjem sudije Agiusa na njegovo čelo, uvjeti za puštanje na prijevremenu slobodu zločinaca drastično su se promijenili. Do prije nekoliko godina dovoljno je bilo odležane dvije trećine kazne. Sama činjenica da je 28. marta ove godine Krstiću istekao taj period, kao i pokajničko pismo, ne znači i da će Sud donijeti odluku da narednih osam godina provede na slobodi.
Zločinac Krstić je prvi general tzv. VRS koji je priznao da je u Srebrenici počinjen genocid, koji je priznao svoju odgovornost, koji se izvinjava i moli preživjele za oprost, ali tokom sudskog procesa negirao je krivicu i nije tokom svojih iskaza u Haškom tribunalu, iako je raspolagao svim podacima, dao niti jednu informaciju o masovnim grobnicama, primarnim ili sekundarnim, ko je još odgovoran za genocid, uopće nije sarađivao.
Na haškom suđenju zločincu Mladiću iskaz je davao kao svjedok odbrane Milenko Jevđević, načelnik veze u Drinskom korpusu.
Haško tužilaštvo tada je kao dokaz predočilo presretnuti razgovor oficira tzv. VRS u kojem je Jevđević učestvovao o broju i vrste prikupljene “stoke” s područja Žepe i Srebrenice, od 2. avgusta 1995. godine, nekoliko dana nakon zauzimanja UN-ovih zaštićenih zona i pokolja koji je uslijedio. U razgovoru je oficir Zvorničke brigade Dragan Obrenović upitao Krstića, može li dobiti svjedoka Jevđevića i dobio potvrdni odgovor. Obrenović, osuđen na 17 godina zatvora zbog progona Srebreničana, potom je upitao, gdje treba odvesti još jedan kamion sa stokom.
– Mi tvrdimo da ste to Vi na tom razgovoru – suočila je svjedoka tužiteljica Abeer Hasan pustivši razgovor između Krstića, svjedoka Jevđevića i Obrenovića.
– Je l’ vi radite dolje? – upitao je Krstić.
– Sve ide po planu – obavijestio je Krstića sagovornik Obrenović.
– Ni jednog živog ne smijete ostaviti – poručio je potom general Krstić.
Radislav Krstić je prva osoba koju je Haški tribunal osudio za genocid u Srebrenici. Prvostepenom presudom osuđen je na 46 godina robije, dok je drugostepenom smanjena zatvorska kazna na 35 godina. Generala Krstića uhapsili su pripadnici SFOR-a 2. decembra 1998. godine.
Pravosnažna presuda Krstiću prva je u kojoj je Haški tribunal utvrdio da je tzv. VRS u Srebrenici počinio genocid. Ova presuda bila je osnov da Međunarodni sud pravde proglasi Srbiju odgovornom za nesprečavanje i nekažnjavanje genocida. Ovaj sud je po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid, 2007. donio ovu presudu kojom je Srbija postala prva i jedina država u svijetu presuđena za zločin genocida.
Nakon pravosnažne presude, Krstić je 2004. bio upućen u Veliku Britaniju na izdržavanje kazne. U britanskom zatvoru su ga nožem napali i ranili zatvorenici, nakon čega je 2013. prebačen u Poljsku.
Krstić je u dva navrata tražio da bude prijevremeno pušten na slobodu. Odbijen je njegov zahtjev iz decembra 2016, a potom i 2019. godine kada se pozvao na zakone Poljske. Osoba koja izdržava kaznu od 25 godina, što je odlukom poljskog suda najduže koliko Krstić može izdržavati u ovoj zemlji, ima pravo podnijeti zahtjev za uvjetno prijevremeno puštanje nakon što je izdržala kaznu od 15 godina.
Ovaj zločinac je u ljeto 2013. godine odbio da svjedoči na suđenju ratnom zločincu Radovanu Karadžiću.
Sa Mladićem umarširao u Srebrenicu 11. jula
Zločinac Mladić, u pratnji Krstića, kojeg kako se i čuje doziva “‘ajde Krle, ‘ajde Krstiću” kasno poslijepodne 11. jula ušao je u Srebrenicu.
– Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikoga praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. I napokon došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru – izjavljuje Mladić pred kamerama.
U sjedištu Vlade Federacije BiH u Sarajevu danas će u 14:30 sati biti potpisan Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i radnika u oblasti rudarstva u Federaciji BiH.
Najavljeno je ovo iz Vlade FBiH, što znači da je postignut dogovor sa sindikatom rudara.
Kolektivni ugovor će potpisati federalni ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Džindić, te predstavnici Samostalnog sindikata radnika rudnika u FBiH i Samostalnog sindikata rudara u FBiH.
Podsjećamo da je Vlada FBiH proteklih dana sa Sindikatom radnika rudnika FBiH postigla dogovor o produženju kolektivnog ugovora, kao i povećanju plate svim radnicima u rudnicima za 230 KM.
– Ovo je prvi put da se svima linearno povećava plata a ne procentualno u odnosu na satnicu, tako da se neće desiti da oni koji već imaju velike plate dobiju velika povećanja a oni koji primaju male plate da dobiju mala – rekao je nedavno Džindić.
Dodao je da to novina koju su predložili on i premijer Fadil Novalić na nekom od posljednjih sastanaka.
Također, dogovoreno je da ćemo iskoristiti vrijeme do nove godine da u okviru socijalnog dijaloga između reprezentativnih sindikata, Elektroprivrede BiH i RMU Banovići budu nastavljeni pregovori o novom kolektivnom ugovoru koji bi trebao imati moderniju formu – kazao je Džindić.
Istakao je da je dobro da je sindikat shvatio da restruktuiranje rudnika nema alternativu i da taj proces mora biti završen.
Džindić je naglasio da je zajednički konstatovano da je u proteklih 12 mjeseci veliki broj radnika napustio rudnike, te da će morati biti zaposleni dodatni radnici na najtežim poslovima.
Sastanak predstavnika Vlade Federacije BiH i braniteljskih organizacija u Federaciji BiH bit će upriličen sutra u Sarajevu.
Tema susreta, kojem će prisustvovati premijer FBiH Fadil Novalić i zamjenici premijera i federalni ministri Jelka Milićević i Vesko Drljača, te pomoćnik ministra za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Mirza Terzo, je primjena seta izmjena zakona o pravima braniteljske populacije, kojima su povećane naknade boračkih kategorijama.
Bit će ovo prilika da predstavnici boračke populacije predstave i povratne informacije s terena o provedbi novousvojenih izmjena zakona, saopćeno je iz Ureda Vlade FBiH za odnose s javnošću.
Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini (Misija) poziva osnovne i srednje škole u Bosni i Hercegovini da se prijave s primjerima kreativne inkluzivne prakse koji promovišu inkluzivnost u školama, podstiču dobrobit i učenje svih učenica i učenika, te učešće učenica, učenika i njihovih roditelja u životu i radu škole.
Gledišta, mišljenja, zaključci i druge informacije sadržane u ovom dokumentu ne odražavaju nužno stav Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE), osim ako OSCE nije izričito naveden kao autor ovog dokumenta.
Lijepe vijesti ovog jutra stižu iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.
U prethodna tri dana na Ginekološko-akušerskoj klinici KCUS-a na svijet su pet puta došli blizanci, potvrđeno je za Faktor iz ove zdravstvene ustanove.
Od jutros je naš grad bogatiji za još tri bebe. Mlada Sarajka donijela je na svijet trojke. Čestitamo srećnim roditeljima!
Kozarac – 24. maj 1992.- 24. maj 2022. Nauka je dokazała genocidnu namjeru u Kozarcu.
Sjećaš li se Kozarca? – Da se nikada ne zaboravi zločin u Kozarcu. Sve dok se oni negiraju zločin u Kozarcu mi ćemo ih tući naučnom i sudskom istinom.
Slike užasa u Kozarcu u kome je ljudski život ponižen kao rijetko kad u historiji civilizacije vječno su ostale u pamćenju, ali i trajno trasirale put borbe za istinu i pravdu. Zaista ljudska i civilizacijska budućnost mora biti prinuđena da sebe odredi prema zločinu u Kozarcu.
Zločin u Kozarcu je istina o ponižavanju ljudskog dostojanstva i nacionalnog identiteta bića Bošnjaka, istina o uništavanju svega postojećeg što odražava bošnjački nacionalni identitet, istina o getoizaciji Bošnjaka u cilju stvaranja „Velike Srbije“, istina o pokušaju uništenja Bošnjaka kao nacija i prisvajanju teritorija gdje su živjeli, podjeli njihovih imanja Srbima i instaliranju države svih Srba na tuđoj teritoriji. Zločin u Kozarcu je bio način ostvarivanja ratnih ciljeva. Radi se o namjernim, planiranim, masovnim zločinima nad civilima i o planskom uništavanju svakog osnova njihovog kolektivnog ili individualnog života. Zločin u Kozarcu je sastavni dio agresije na Republiku BiH kao udruženog zločinačkog poduhvata zauzimanja bosansko-hercegovačke teritorije i nasilnog, neustavnog preuzimanja vlasti od strane bosanskih Srba uz pomoć i podršku jedinica Jugoslovenske narodne armije i paravojnih formacija iz Srbije.
Rušenje Kozarca, silovanje, ubijanje, svakojaka poniženja, paljevine, mučenja i logori nisu bili samo plod razmišljanja plitikih barbarskih mozgova, već i dio razrađene osvajačke strategije osvetničkog srpskog pamćenja koje ima samo jedan ishod ponavljanje zla. Dakle, za nauku o genocidu, u kozarcu se dogodio genocid jer se nije se radilo o pojedinačnom incidentu, već o masovnom zločinu širih razmjera koji je imao za posljedicu masovnu povredu proklamiranih univerzalnih ljudskih prava i sloboda. Zločin u Kozarcu je bio usmjeren protiv osnovnih načela humanizma, protiv prava i sloboda čovjeka, protiv međunarodnog humanitarnog prava. To je zapravo vrhunac čovječije nehumanosti prema čovjeku, civilizaciji.
Zašto govorimo o genocidu u Kozarcu? Zato što je u Kozarcu izvršeno svakodnevno organizovano, planirano, masovno, namjerno ubijanje i nasilno protjerivanje Bošnjaka. U Kozarcu je izvršeno uništenje tragova kulture, duhovnosti i vjerskih obilježja Bošnjaka. U Kozarcu je izvršen masovni zločin namjernog i organizovanog mučenja u ubijanja u koncentracionim logorima smrti. U Kozarcu je izvršen masovni zločin silovanja. U Kozarcu je izvršen masovni zločin organizovanog i namjernog ubijanja bošnjačke inteligencije. Nauka o genocidu je sve navedeno naučno istraživački dokazala.
Na zločin koji se dogodio u maju 1992. opominje imena 1.244 nevino ubijenih s područja regije Kozarac, uklesana na Spomen-obilježju u Kozarcu.
Velika vatra je zahvatila fabriku, a crni dim se vidi kilometrima daleko.
– Otišla je vatrogasna jedinica grada Bihaća i policijska patrola. Ne znamo šta se dešava, prvo se mora požar sanirati – rekao je za portal “Avaza” glasnogovornik MUP-a Unsko-sanskog kantona Adnan Beganović.
Trenutno nema informacija o povrijeđenim.
Inače, ova austrijska kompanija koja zapošljava stotine radnika je svoj pogon u Bihaću pustila u rad još 2008. godine. Osnovna djelatnost kompanije je proizvodnja toplotnih izolacija.
Dok jedni gladuju, drugi bacaju hranu. Naime, Bosna i Hercegovina je u vrhu europske liste po količini bačenih namirnica. Dok se hranu baca, sve je veći broj bh. građana koji nemaju ni jedan obrok tokom dana. S druge strane, svakodnevno svjedočimo potresnim pričama o gladi i siromaštvu, poput one o bebama koje umjesto mlijeka piju brašno s vodom, a hranu se u Bosni i Hercegovini, ako je suditi prema statistici, baca i šakom i kapom, piše Večernji list BiH.
U BiH je danas najmanje 60 javnih kuhinja u kojima se hrani najmanje 16.800 osoba. Dodatno, mnogi primaju i dnevne obroke ili mjesečne pakete pomoći u namirnicama kako bi preživjeli. Prije šest mjeseci u Bratuncu je otvorena i prva javna kuhinja za bebe, a u Lukavcu djeluje javna kuhinja za djecu s invaliditetom. Postoje zahtjevi za otvaranje novih javnih kuhinja i u drugim sredinama, a broj korisnika javnih kuhinja, zbog sve teže ekonomske situacije, stalno raste. Prema posljednjem izvješću Ujedinjenih naroda, u BiH se godišnje bace 273.000 tona hrane. To znači da svaki građanin naše zemlje godišnje u prosjeku baci 83 kilograma hrane. Kompanije koje se bave prodajom i distribucijom hrane u BiH, prema ranijim podacima, unište polovinu spomenute hrane (140.000 tona), a drugu polovinu bačene hrane predstavlja otpad iz kućanstava. Veliku količinu uništene hrane moglo bi se donirati kad bi država imala više sluha. Zakonska regulativa otežava proces doniranja. Kompanije na doniranu hranu moraju platiti 17% PDV-a. Iako ne postoje objedinjeni podaci sanitarnih inspekcija koja je količina hrane i u kojoj vrijednosti uništena zbog isteka roka trajanja, na osnovi intervjua s kompanijama procjena je da je u 2020. godini uništena hrana u vrijednosti od 126,6 miliona konvertibilnih maraka. Od 140.000 tona hrane koju se uništi godišnje, može se spremiti 280,000.000 obroka, što predstavlja 767.123 obroka dnevno. Oslobađanje donacija hrane od plaćanja PDV-a omogućilo bi da ta hrana bude donirana javnim kuhinjama koje brinu o ugroženom stanovništvu. Sada je tvrtkama jeftinije uništiti hranu, što ih oslobađa plaćanja PDV-a, nego je donirati te na nju platiti PDV. Ukidanje PDV-a na donacije hrane donijelo bi višestruku korist za socijalno ugrožene kategorije, kompanije – donatore, državu, ali i sve građane BiH. Ako bi hrana koju se sada uništava došla do onih kojima je potrebna, ni jedna osoba u BiH ne bi bila gladna. Došlo bi do smanjenja postotka osoba koje žive ispod linije siromaštva, a to bi smanjilo broj socijalnih problema.
Federalna sanitarna inspekcija na mjestu carinjenja (MC) Tešanj je dana 20.5.2022. godine zabranila uvoz pošiljke 384 komada dječijih lutki „Sweet Fashion” i igračaka – beba porijeklom iz NR Kine.
Naime, prilikom redovnog inspekcijskog nadzora u prekograničnom prometu roba, izuzeti su uzorci proizvoda čijim je laboratorijskim ispitivanjem (analizom i superanalizom) utvrđena povećana količina ftalata, što je u suprotnosti s Odlukom o ograničavanju stavljanja na tržište igračaka i proizvoda za djecu koji sadrže ftalate.
Shodno tome, a u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opće upotrebe uvoz kontrolisane pošiljke je zabranjen.
Više o ftalatima u igračkama na narednom linku, saopćeno je iz Federalne uprave za inspekcijske poslove.
