Category: BiH

Danas u Bosni i Hercegovini pretežno sunčano vrijeme. Vjetar slab istočnog i sjeveroistočnog smjera. Najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 27 i 32°C.

U Sarajevu pretežno sunčano. Najviša dnevna temperatura zraka oko 30°C.

U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice (IZ) Višegrad i udruženja porodica nestalih “Višegrad 92” i “Žena – žrtva rata”, danas je obilježena 30. godišnjica stravičnih zločina nad Bošnjacima ovog grada.

S mosta Mehmed – paše Sokolovića u Drinu je spušteno 3.000 ruža u znak sjećanja na isto toliko nedužno ubijenih civila Višegrada.

Azmir Šabanović imao je 14 godina kada su majka i ostale zatočenice u školi Hasan Veletovac “kupile” njegov život od ratnog zločinca, zlatnim nakitom, a na današnji dan 1992. godine izgubio je oca.

“Danas je punih 30 godina kako živimo bez ljubavi roditelja, kako živimo bez nečeg najmilijeg. Uzeli su nam ga samo zato što smo ga zvali babo. Moji roditelji su me učili da ne mrzim i ja ne mrzim ljude bilo koje vjere i nacije, ali ja halaliti i oprostiti ne mogu”, kazao je Šabanović.

Tokom komemorativnog skupa naglašeno je da su u ovom gradu počinjeni neki od najmonstruoznijih zločina tokom agresije na BiH, a da se još uvijek traga za oko 1.500 osoba.

Samo u živim lomačama u Pionirskoj ulici, u kući Sumbule Zeba te u naselju Bikavac u kući Mehe Aljića, živo je zapaljeno više od 140 civila, žena, djece i staraca, među kojima je i beba od dva dana koja nije uspjela dobiti ni ime. Najmlađa žrtva “žive lomače” na Bikavcu imala je samo godinu dana, a jedina koja je preživjela ovaj zločin je Zehra Turjačanin koja je o strahotama na Bikavcu svjedočila pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

Danas je upriličen i obilazak mjesta zločina, a kući u Pionirskoj ulici otvorena je i spomen-soba kao trajni podsjetnik na jedan od najstravičnijih zločina počinjenih na tlu Evrope.

Predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata Bakira Hasečić ističe kako očekuje da konačno proradi savjest i da neko kaže gdje su posmrtni ostaci živo spaljenih civila, ali i ubijenih na drugim lokacijama u Višegradu

“Prošlo je 30 godina od živog spaljivanja bošnjačkih civila u Višegradu I do danas nije pronađena niti jedna kost, odnosno posmrtni ostaci živo zapaljenih civila iako su osuđeni ratni zločinci neki u Hagu, neki pred Sudom BiH. Ja mislim da treba da proradi savjest i da neko kaže napokon gdje su kako bi porodice ukopale svoje najmilije, pa makar to bila jedna koščica, kao što danas ja kopam od jetrve majku, gdje je ubijena kompletna porodica od moga djevera, jer nema nikog da je spusti u mezar.

Ja krivim vlasti općine Višegrad, one iz 92-95 godine, krivim našu vlast, međunarodnu zajednicu i sve koji su mogli narediti i do sada privesti i procesuirati one koji su planirali, naredili, a posljednji su oni koji su izvršili zločine”, kazala je Hasečić.

Uz godišnjicu zločina u višegradu, danas je klanjana dženaza na mezarju Stražište za dvije žrtve ratnih zločina, Smaila Aljića i Nefu Demir, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz jezera Perućac.

I dok hiljade mladih odlazi iz Bosne i Hercegovine, novinar Srećko Stipović snimio je zanimljivu životnu priču gdje je adresa u Njemačkoj zamijenjena onom u BiH. Susanne Marielle Goepel sa svoje četvero djece došla je iz njemačkog Leipziga i sada živi u Golinjevu kod Livna.

Glavni razlog njezinog dolaska je, kako kaže, sloboda i prelijepa priroda koju joj Bosna i Hercegovina nudi.

Susanne je svoju domovinu napustila prvenstveno zbog djece jer ovdje imaju slobodu koju, kako kaže, u Njemačkoj ne mogu imati.

“Moja djeca sada kada dođu iz škole, uvijek kažu da im je dan odlično prošao. Dolaze vedri i nasmijani dok u Njemačkoj to nije bio slučaj”, tvrdi Sussane.

Drugi razlog je, pak, prelijepa i nesvakidašnja priroda koju joj pruža Golinjevo kod Livna, uz Buško jezero.

Susannin suprug je u Njemačkoj gdje je vlasnik jedne stomatološke ordinacije. Plan je da tu ordinaciju prodaju, a posao nastave u Golinjevu.

Također, Susann je otvorila jednu agenciju koja pomaže ljudima koji žele doći živjeti u BiH. Kroz smijeh kaže da su, kada je odlučila doseliti se u Golinjevo, njezini prijatelji smatrali da je luda, ali kad su vidjeli prirodne ljepote koje ove mjesto pruža – podržali su njezinu odluku.

Kad je došla, Susanne je s djecom živjela u kamp kućici. Sada, uz pomoć dobronamjernih susjeda koji za nju imaju samo riječi hvale, gradi svoju kuću.

Slanje nekoliko stotina pripadnika britanske Padobranske pukovnije u Bosnu i Hercegovinu i na Kosovo otkazano je nakon što su se pojavile snimke na kojima se vidi da su neki vojnici umiješani u seksualne odnose, piše BBC.

Novi čelni čovjek britanske vojske general Sir Patrick Sanders rekao je da je “privremeno izgubio povjerenje u Treći bataljun padobranske pukovnije”. Snimka orgijanja navodno je snimljena u vojarni Merville u Colchesteru u Essexu.

Sir Patrick je napisao da je takvo još uvijek navodno ponašanje “neprihvatljivo, pokvareno i štetno za ugled vojske”, prenosi Jutarnji.

Riječ je o različitim video isječcima koji su kružili naokolo, a na kojima žena stupa u seksualne odnose s vojnicima iz 16. zračno-jurišne brigade o čemu je ugledni londonski Times izvjestio 7. lipnja.

Upravo zbog toga slanje blizu 300 pripadnika Trećeg bataljuna, koji su trebali biti raspoređeni na Balkan početkom rujna, sada je zaustavljeno.

Andrew Harrison, pukovnik Padobranskog puka, napisao je pismo u kojem kaže da će svaki pripadnik bojne “biti shrvan izgubljenom prilikom da ponovno služi u operacijama na Balkanu“, budući da je “privremeno izgubljeno povjerenje” načelnika Glavnog stožera, Sir Patricka Sandersa.

“Oni će razmisliti gdje je potrebno prilagoditi ponašanje i kulturu koja potkopava ugled i operativnu učinkovitost izuzetne bojne”, naveo je, kako piše BBC.

U pismu do kojeg je došao Telegraph, Sir Patrick je istaknuo da je navodno ponašanje na snimci utvrđeno kao dogovorno i da je Kraljevska vojna policija utvrdila da nije počinjeno nikakvo kazneno djelo. Međutim, dodao je da je to “neprihvatljivo i da se također može protumačiti kao degradiranje žena”.

“Znam da će bojna brzo reagirati i vratiti ugled koji zaslužuje”, naveo je.

Sir Patrick je u ponedjeljak preuzeo dužnost od generala Sir Marka Carletona Smitha, nedugo nakon što je ministar oružanih snaga James Heappey rekao da mu je “žao i da mu je neugodno” zbog “sramotnog” videa.

Izvoz oružja i municije iz BiH ide uzlaznom putanjom, pa je samo za pet mjeseci ove godine prema inostranstvu transportovano skoro dva miliona kilograma te vojne opreme, u vrijednosti većoj od 70 miliona maraka.

Da plasman naoružanja raste, potvrđuju i uporedni podaci Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH.- Za pet mjeseci prošle godine izvezeno je 1,69 miliona kilograma naoružanja i municije, za koje je izdvojeno 65,47 miliona maraka – kazali su “Glasu Srpske” u UIO.

Prema statističkim podacima, najviše naoružanja u ovoj godini iz BiH završilo je u Saudijskoj Arabiji, SAD, Egiptu, te Njemačkoj, Austriji, Italiji, Holandiji, Turskoj, Češkoj, ali i Srbiji.

Kada je riječ o uvozu vojne opreme na domaće tržište, tu su brojke neznatne u odnosu na izvoz, jer je za pet mjeseci na domaće tržište stiglo svega 117.937 kilograma naoružanje i municije u vrijednosti od 6,10 miliona maraka. Podaci za isti period lani pokazuju da uvezene količine imaju trend blagog pada, ali da je vrijednost nešto veća.

Direktor Tehničkog remonta Bratunac (TRB) Slavenko Ristić ističe da povećan plasman naoružanja i municije iz BiH odslikava samo dešavanja u svijetu zbog sukoba u Ukrajini.

– Ti podaci su logični. U obzir treba uzeti ono što se dešava u Ukrajini i na neki način svi se spremaju za rat. Ljudi se plaše jedni drugih. Evropska zajednica nema jasno definisanu politiku. Pored toga, sve članice Evropske unije intenzivno pokušavaju da dođu do vojne opreme, naoružanja i drugih sredstava. Sve to se odražava i na namjensku industriju BiH, Srbije i zemalja u regionu – kazao je “Glasu Srpske” Ristić.

Naglasio je da oni kao kompanija nemaju poseban rast proizvodnje, te da su orijentisani prema tržištima Bliskog istoka i Afrike.

Ristić navodi da u ovoj situaciji koja pogađa svijet nastoje da budu nepristrasni.

– Ne dolijevamo ulje na vatru koja zahvata evropsku zajednicu. S druge strane, kao privrednika me raduje svaki uspjeh domaće namjenske industrije – dodao je Ristić.

Prema njegovim prognozama, trend rasta plasmana naoružanja i municije iz BiH biće nastavljen.

– Očekuju se ugovori i potražnja za vojnom opremom sa svih strana – naveo je Ristić i dodao da vlada i velika potražnja za vojnim uniformama, te obućom i svim drugim proizvodima iz namjenske industrije.

– To je odraz svih političkih dešavanja u svijetu – zaključio je Ristić.

Fabrika u Banjaluci

Preduzeće TRB je u jesen prošle godine, zajedno sa zvaničnicima Srpske, najavilo da će graditi fabriku u Banjaluci ili njenoj okolini. Plan je bio da gradnja fabrike počne krajem prošle godine, ali to se nije desilo.

– Riječ je o projektu gradnje fabrike koja bi proizvodila sitnu municiju. Lokacija za fabriku još nije potvrđena. Ostajemo posvećeni tom projektu. Formirali smo kompanije “Pentagon” i “TRB Republika”, koje treba da realizuju tu investiciju. Smatram da ćemo u ovoj godini zajedno sa Vladom RS naći snage i mogućnosti, u odnosu na sve otežavajuće okolnosti koje su nas snašle, da napravimo fabriku koja bi trebalo da zaposli od 200 do 300 ljudi – naveo je Ristić.

Memorijalni centar Srebrenica – Potočari i Medžlis Islamske zajednice Srebrenica u subotu su organizovali akciju čišćenja šehidskih mezara u memorijalnom kompleksu.

Pozivu srebreničkog medžlisa odazvali su se aktivisti iz Živinica, Doboja, Tuzle te građani koji su samoinicijativno došli u Memorijalni centar Srebrenica – Potočari kako bi prije još jedne kolektivne dženaza očistili nišane žrtava genocida.

“Mi smo prije dvije godine imali sličnu akciju i to se pokazalo dobrim. Cilj nam je ne samo očistiti nišane nego na neki način zbližiti se s memorijalnim centrom ili približiti memorijalni centar našoj omladini, našoj djeci. Doduše ovo su počeci, pokušaji, ali u budućnosti želimo sve ovo proširiti, tako da kažem šire organizujemo, kako bi dosta naše omladine, djece, ljudi iz cijele države došlo na ovaj dan”, rekao je Damir ef. Peštalić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica.

Svi prisutni su istakli poseban osjećaj i emocije koje su ih preplavile dok su čistili nišane nedužnih žrtava genocida nad Bošnjacima koji su počinili pripadnici vojske i policije RS u julu 1995. godine. Ističu kako su danas učinili dva dobra djela – proučili Fatihe i očistili nišane. Mnoge nišane i mezarluke nema ko obići jer su u genocidu ubijeni svi srodnici ili su preživjele žrtve daleko van Bosne i Hercegovine.

Iz Živinica su u Memorijalni centar Srebrenica – Potočari stigli aktivisti Eko udruženja “Za naš ljepši grad” koji su vrijedno radili na čišćenju šehidskih nišana.

“Puno nam ovo znači. Podsjeća sve nas. U autobusu smo razgovarali o tome koliko treba neprestano ukazivati, apelovati na savjest i na odgovornost. Znači sve što je aktivizam, sve što je povezano sa ratnim zbivanjima ne smije se zaboraviti i treba se konstantno podsjećati na to. Samim tim prisustvo u Memorijalnom kompleksu budi emocije, dolazila sam ovdje sa svojim mužem, sa svojim unukom, da bi se sjećao svega ovoga. Teško je, osjećaji su teški”, kaže Nizama Tupkušić, aktivistica Eko Udruženja “Za naš ljepši grad” iz Živinica.

Mladi koji su se rado odazvali pozivu za akciju čišćenja šehidskih nišana istakli su kako se o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici veoma malo govori u školama. Smatraju kako bi se to moralo promijeniti jer veliki broj mladih ne zna šta se događalo u našoj bliskoj prošlosti.

“Najgore što i škole u vezi toga ništa ne poduzimaju. Jednostavno danas u školama učimo o nečemu potpuno drugom, a nikako da se sjetimo naših žrtava koji su bili tu i koji su ginuli za nas”, kaže Samira Hodžić, aktivistica Crvenog krsta/križa iz Živinica.

U Medžlisu Islamske zajednice Srebrenica očekuju da će akcija čišćenja nišana biti tradiionalna i masovnija kako godine budu prolazile.

radiosarajevo

I pored poskupljenja statistika pokazuje da se broj prodanih stanova skoro pa i ne smanjuje, a to se posebno odnosi na Sarajevo, Banjaluku, Tuzlu, ali i Neum.

U Sarajevu cijena jednog kvadrata u centru grada iznosi pet do šest tisuća, a na periferiji oko 2.500 KM. Kako kažu iz agencija za nekretnine, traži se stan više i nemaju potrebu za oglašavanjem stanova.

Potražnja je ogromna, ali sve je manja ponuda zbog čega cijene ne prestaju rasti.

“Stanovi u Neumu se traže kao nikad do sada, ali je ponuda vrlo mala, jer jednostavno nema gradnje. Cijena stanova u Neumu zavisi od lokacije, odnosno je li u prvom redu do mora, u blizini mora ili preko magistrale. Uz samo more kvadrat košta 3.000 eura, malo udaljeniji oko 2.200, a oko magistrale 1.500 eura. Naravno, cijena zavisi i od toga u kakvom je stanju nekretnina”, kažu iz agencije za nekretnine Adria Nekretnine u Neumu, prenose Nezavisne novine.

Kako dodaju Neum je poželjan posljednjih godina. Dosta je i luksuznih vila, neke se prodaju, a neke ne.

“Sve su preko milijun KM. Vila Gabriel je jedna od najboljih u Neumu, nalazi se na odličnom mjestu i ima privatnu plažu. Ona je novogradnja i sređena je sa stilom. Vila Gabriel košta više od milijun eura. Ima i drugih dobrih nekretnina za koje postoji veliki interes”, kažu iz agencije.

I iz sarajevske agencije za nekretnine Sigenx ističu da postoji veliki interes za kupovinu u Neumu.

“Prije nekoliko dana prodali smo poslovni prostor u Neumu i to po cijeni od 2.000 eura po kvadratu. Imamo veliku potražnju i za apartmanima. Nova prometnica, koja bi trebala biti uskoro otvorena, još će dodatno podići cijenu. Cijene su otišle naviše zbog potražnje, ali i poskupljenja građevinskog materijala, jer se sada manje gradi. Kvadrat u Neumu, ovisno od lokacije, se kreće od 1.500 eura po kvadratu (iznad magistrale), pa sve do 3.000 – 3.300 eura za stanove koji su u prvom redu i s pogledom na more. Sve to utječe i na cijenu iznajmljivanja apartmana koji su poskupili ove godine. I u budućnosti cijena nekretnina na moru će još više rasti”, kaže Spaho Ljajić iz agencije Sigenx.

Centralna.ba

Pimpek i Lukovac napustili su nas na današnji dan, a iza sebe ostavili legend

Na današnji dan preminuli su Davorin Popović i Adi Lukovac, muzičke legende glavnog grada Bosne i Hercegovine i bh. pioniri muzike koju su svirali i iza sebe ostavili svakoj nadolazećoj generaciji.

Legendarni bh. muzičar i pjevač nezaboravnih Indexa Davorin Popović Pimpek je rođen 23. septembra 1946. u Sarajevu, a preminuo je 18. juna 2001. godine u istom i svom gradu.

Od milja su ga zvali Dačo, a nadimak Pimpek je dobio još u djetinjstvu zbog izrasline kraj lijevog uha, a “Pjevačem” je sam sebe prozvao, obično počinjući svoje priče “Slušaj, da ti pjevač nešto kaže…”.

Muzičku karijeru Davorin Popović je počeo u Lutalicama, a krajem 1964. godine pridružuje se Indexima. Pimpek je bio zaštitni znak grupe sve do njenog kraja, odnosno 2001. godine.

“Pimpek je volio Sarajevo, ali i ono njega”

Davorin Popović je nastupio i na Eurosongu 1995. godine kada je predstavljao Bosnu i Hercegovinu sa pjesmom “21. vijek”. Tada je zauzeo 19. mjesto.

Da je Pimpek volio Sarajevo, a i taj grad njega, dokaz je jedna ratna priča. Naime, dan rije nego će u njegovom rodnom gradu početi rat, Pimpeku i Safetu Sušiću javio se Arkan i rekao im da pobjegnu iz Sarajeva. No, Davorin je o tome nakon toga rekao: “Ja sam ostao. Pa gdje ću bježat’? Šta bi bilo sa Sarajevom da sam ja otišao?“.

Dobitnik je i Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva kao član Indexa, a koja se dodjeljuje najistaknutijim stvaraocima u svim područjima. Godišnja muzička nagrada u BiH, ustanovljena 2002. godine u njegovu čast, nazvana je nagrada “Davorin” koja je kasnije preimenovana u nagradu “Indexi”.

“Indexi i neizbrisiv trag u muzičkoj historiji Sarajeva”

Pimpek je sa Indexima ostavio neizbrisiv trag u muzičkoj historiji Sarajeva, BiH, ali i bivše Jugoslavije.

“Indexi i prijatelji” su koncerti koji se održavaju u znak sjećanja na ovaj legendarni bend već godinama unazad.

Pimpek je u svom rodnom gradu dobio i ulicu, mural u Radićevoj ulici, a iza zgrade Predsjedništva BiH postavljen je spomenik u njegovu i čast Mirze Delilbašića.

“Muzika i pitomi glas ostali prepoznatljivi”

Legendarni Davorin Popović preminuo je 18. juna 2001. godine od raka gušterače i tog dana napustio Sarajevo i BiH, ali ne i srca ljudi koji su voljeli njegov lik i djelo. Njegova muzika i pitomi glas su ostali prepoznatljivi i 21 godinu nakon smrti.

I danas Indexe slušaju i stari i mladi, i tužni i veseli. Davorin je bio emocija. Postao je simbol Sarajeva, ali i simbol jugoslovenskog, bosanskohercegovačkog i prije svega sarajevskog rocka.

“Lukovac i kreativni pristup muzici”

Istog datuma, ali prije 16 godina napustio nas je još jedan legendarni muzičar. Adi Lukovac je rođen 1970. godine, a njegova prva iskustva vežu se za grupu ”Base line”, pionire elektro-eksperimentalne sjene.

Prvi demo ovog benda snimljen je s početkom opsade BiH, što je i uzrok raspada benda.

Nakon što je upoznao ”Ornamente”, nastavlja se njegov muzički rad a ”Na dan naše smrti”, demo materijal smatra se prvim elektronskim poduhvatom, kroz koji je provlačio etno motive.

Etno, elektro i ambijent su tri pojma koja su najviše opisivala rad grupe “Adi Lukovac i Ornamenti’‘, a etiketa Post War Sound bila je upečatljiva vodilja pod kojom su izdani albumi ”Pomjeranja” i ”Fluid”.

Lukovac je otvorio i studio koji je bio vježbaona za dosta sarajevskih bendova, a krenuli su i internacionalni nastupi koji su otvorili put bh. muzičarima u svijetu.

Njegove pjesme su korištene za mnoga kinematografska ostvarenja, a nakon što je izašao film ”Remake” Dine Mustafića, Lukovac je vječno zakucan za nebo muzičke scene ne samo BiH, nego i regije.

Početkom novog stoljeća, Lukovac je otvorio i saradnju sa nekoliko domaćih muzičara, poput Dine Merlina (album “Sredinom”), te sa bendom “Emir & Frozen Camels” na remixu Sarajevo, New York Roma, koji se i dan danas vrti po radio stanicama i klubovima širom BiH.

“Prije 16 godina zavladala je nevjerica i tuga”

Tog 18. juna 2006. godine Sarajevom, cijelom BiH, ali i regijom je zavladala nevjerica i tuga. Adi Lukovac je u saobraćajnoj nesreći izgubio život.

Ni njegova smrt nije izbrisala ono što je iza sebe ostavio pa on tako i danas vrijedi za jednog od najkreativnijih i najoriginalnijih autora sa naših prostora, a ne možemo da se ne zapitamo ”šta bi on još to napravio” da prije 16 godina nije izgubio život.

N1