Radio Donji Vakuf

Category: BiH

  • Konferencija “Heroine Srebrenice”: Odgojile smo 5.500 naše djece koja su ostala iza svojih roditelja bez osvete i mržnje

    Konferencija “Heroine Srebrenice”: Odgojile smo 5.500 naše djece koja su ostala iza svojih roditelja bez osvete i mržnje

    U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari počela je konferencija “Heroine Srebrenice – Majčina marama”, kojoj prisustvuju mnoge predstavnice vladinog i nevladinog sektora.

    Konferenciju organizuju Udruženje Majke Srebrenice i Memorijalni centar Potočari, a otvorena je u nedjelju ujutro.

    Munira Subašić, predsjednica “Pokreta majke enklave Srebrenica i Žepa”, na otvorenju rekla je kako je cilj da ovu konferenciju održe “ovdje, na mjestu zločina, genocida i pošalju poruku svim ženama svijeta”.

    – Ne možemo šutjeti, ne smijemo stajati. Moramo dizati svoj glas, gdje se god nepravda dešava prema ženama, djeci, a i muškarcima – istakla je Subašić.

    Dodala je kako su organizatori željeli konferencijom poručiti da su žene iznijele najveći teret u životu, a posebno u ratu.

    – Mi majke Srebrenice iznijele smo najveći teret u ratu, poslije rata i evo 27 godina borimo se za istinu, čekamo pravdu. Mi smo pokušale na neki način da danas svežemo sve marame koje smo dobili iz čitavog svijeta – rekla je Subašić.

    Preživjele smo genocid, ostale smo uspravno

    Dodala je kako žene ženama trebaju pružiti podršku kako bi bile zastupljenije i u politici.

    – Mi smo žene koje smo izgubile svoje najmilije, preživjele genocid, ostale smo uspravno, odgojile smo 5.500 naše djece koja su ostala iza svojih roditelja, djece koja su se rađala i poslije smrti svoga oca, djeca koja su gledala kada im ubijaju oca, kada im siluju majku, kada im odvode brata. Mi smo uspjele da tu djecu odgojimo bez osvete, bez mržnje – kazala je Subašić, koja smatra da i drugi trebaju slijediti taj primjer.

    Istakla je kako trebaju zajedno raditi i na buđenju svijeta kako bi znali šta se dešava i u drugim krajevima, uključujući Ukrajinu.

    Hamdija Fejzić, predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 27. godišnjice genocida u Srebrenici, kazao je kako su hiljade žena u genocidu nad Bošnjacima počinjenom u Srebrenici, ostale bez muževa, braće, sinova…

    – Ipak, u vremenu nakon genocida, ostale su istrajne u borbi za istinu i pravdu, za žrtvu, za svoje najmilije – rekao je Fejzić.

    Dodao je kako majke ni danas ne odustaju od borbe za istinu i pravdu.

    – One su glas onih koji ne mogu govoriti jer su ubijeni. Sve one su se u prvim godinama nadale da će naći svoje voljene, da će se vratiti i da su živi. Onda su godine provele u nadi da će pronaći kosti svojih voljenih da ih ukopaju dostojanstveno kako zaslužuju, da nađu i one i njihovi voljeni mir – naglasio je Fejzić.

    Podsjetio je kako su majke svjedočile na suđenjima zločincima, obilazile grobnice i spuštale tabute, a mnoge od njih i dalje tragaju za voljenim u nadi da će ih pronaći.

    – Od genocida je prošlo 27 godina. Svih ovih 27 godina, one su na prvoj liniji za istinu i pravdu, za žrtve. Znam da će tako biti sve dok su žive. Sve dok mogu da govore, pričat će o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici – rekao je Fejzić.

    Naglasio je kako su mnoge majke preminule prije nego što su pronašle posmrtne ostatke najmilijih.

    Alice Wairimu Nderitu, specijalna savjetnica Ujedinjenih nacija (UN) za prevenciju genocida, izjavila je kako je nužno govoriti o genocidu koji se dogodio u Srebrenici.

    – Historija nas uči da poricanje genocida i veličanje zločinaca dijeli ljude – kazala je Nderitu dodajući kako to ujedno potkopava i pravdu.

    Istakla je i nužnost zaštite preživjelih svjedoka. Kazala je kako u svakoj prilici, gdje god se nalazila, govori o Srebrenici i zločinu koji se ovdje dogodio. Obećala je nastavak lične podrške, podrške UN-a i njenog ureda.

    Kada bi zidovi mogli pričati…

    Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, kazao je da se konferencija održava u prostoriji u kojoj su se između 11. i 13. jula 1995. godine nalazile hiljade žena, djece i dio muškaraca.

    – Hoću da znate gdje sjedite, da su ovi zidovi upili plač naših beba, strahove naših majki. Kad bi oni mogli da pričaju pretpostavljam da ne bi bilo potrebe da se priča na ovom mjestu – rekao je Suljagić.

    Podsjetio je kako su kosti žrtava nerijetko pronalažene na više lokacija udaljenih i stotinu kilometara jedne od drugih. Poručio je kako se neće šutjeti o zločinima i odgovornim te ukazao na značaj borbe za istinu i pravdu.

    Velma Šarić, predsjednica Centra za postkonfliktna istraživanja (CPI), kazala je kako današnja konferencija i cijeli projekt koji je rađen sa majkama Srebrenice vjerovatno jedan od najodgovornijih projekata koje su ikada radili.

    Predstavila je ličnu kartu udruženja “Pokret majke enklava Srebrenice i Žepe”, te njihovu borbu za istinu i pravdu od osnivanja pa sve do danas. Osvrnula se i na brojne aktivnosti u izgradnji Memorijalnog centra, identifikacije žrtava kako bi našle vječni mir, ali i svjedočanstva protiv zločinaca.

    U toku dana će biti održane panel sesije “Nestale osobe”, “Sudska zaostavština”, “Memorijalizacija i uloga majki” te “Ženski aktivizam u politici”.

    Izvor: Anadolija

  • Nisu uklonjene fotografije poginulih pripadnika Vojske RS-a na putu od Bratunca prema Potočarima, u blizini policija

    Nisu uklonjene fotografije poginulih pripadnika Vojske RS-a na putu od Bratunca prema Potočarima, u blizini policija

    Nisu uklonjene fotografije poginulih Srba na putu od Bratunca prema Memorijalnom centru Potočari koje su jučer osvanule na ovom dijelu puta, a pred obilježavanje godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici koji su počinili pripadnici Vojske i policije RS-a.

    Iako je jučer u popodnevnim satima bilo rečeno iz Policijske uprave Zvornik da je naređeno uklanjanje fotografija, to nije učinjeno.

    Policija naredila uklanjanje fotografija poginulih Srba s puta prema Potočarima, mještani ih stavili na ograde

    Mještani su se pobunili protiv uklanjanja pa su ih samo pomakli na svoje ograde na privatni posjed, međutim jutros se može vidjeti da se veći dio njih nalazi uz sami put, a nedaleko od postavljenih fotografija parkirano je policijsko vozilo. Napolju stoji jedan od policajaca, javlja novinarka Faktora.

    Načelnik bratunačke općine Srđan Rankić jučer je izjavio da su fotografije postavili članovi porodica poginulih uz njegovu saglasnost i podršku s ciljem da se ukaže da su na ovom području stradali i Srbi i da su nad njima počinjeni zločini za koje, kako je kazao, niko nije odgovarao.

    – Prošlo je 30 godina a niko nije odgovarao za 3.267 ubijenih Srba od kojih je skoro polovina bilo civila koji su ubijeni u svojim kućama i dvorištima. Na ovaj način želimo da ukažemo da za ubijene Srbe nema zemaljske pravde – rekao Rankić.

    On je istakao da je uputio pozive svim ambasadama i međunarodnim organizacijama u BiH da njihovi predstavnici dođu na obilježavanje 30 godina od srpskog stradanja, koje je održano 2. jula u Bratuncu, ali da se niko nije odazvao.

    – To govori o diskriminatorskom odnosu, o jednostranom gledanju na rat i žrtve u BiH, o boli koja se nanosi porodicama ubijenih Srba i o nepravdi koju dijeli međunarodno i pravosuđe BiH – rekao je Rankić.

    On kaže da su fotografije poginulih Srba postavljene da ih vide međunarodni predstavnici kada budu dolazili 11. jula na komemoraciju u Potočare.

    Izvor: Faktor

  • Stotine motociklista iz Sarajeva krenulo ka Potočarima

    Stotine motociklista iz Sarajeva krenulo ka Potočarima

    Više stotina motorista krenulo je danas iz Sarajeva put Potočara gdje će 11. jula prisustvovati komemoraciji i dženazi žrtvama genocida u Srebrenici.

    Među učesnicima 11. Moto maratona Srebrenica, koji se i ove godine održava pod motom “Da se ne zaboravi i ne ponovi”, su motoristi iz Bosne i Hercegovine, država regije i šire.

    Motociklisti su krenuli sa Ilidže, a potom su formirali kolonu te uz policijsku pratnju i uz “Srebrenički inferno” napravili defile kroz Sarajevo.

    Učesnici moto-maratona su se zaustavili pred Spomen-obilježjem ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva, a nakon toga nastavili put prema Memorijalnom centru Potočari.

    U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari 11. jula ove godine bit će ukopani posmrtni ostaci još 50 žrtava genocida počinjenog 1995. godine u Srebrenici.

    Izvor: Anadolija/Faktor

  • Dug prema žrtvama genocida u Srebrenici: Biciklisti iz Goražda jutros krenuli prema Potočarima

    Dug prema žrtvama genocida u Srebrenici: Biciklisti iz Goražda jutros krenuli prema Potočarima

    Goraždanski biciklisti krenuli su jutros prema Memorijalnom centru Potočari gdje će prisustvovati obilježavanju 27. godišnjice genocida u Srebrenici, kolektivnoj dženazi i komemoraciji žrtvama genocida.

    Na ovaj način članovi Biciklističkog kluba Goražde njeguju sjećanje na Srebrenicu, a u maratonu dugom 170 kilometara učestvuju i mlađi članovi kluba te građani.

    Foto: E.A./Klix.ba
    Foto: E.A./Klix.ba

    “Već deset godina organizujemo biciklistički marathon, to je naša moralna obaveza, naš dug prema žrtvama genocida i najmanje što možemo uraditi. Idemo rutom Novo Goražde – Rogatica – Sokolac -Han Pijesak – Vlasenica – Konjević Polje – Bratunac – Memorijalni centar Potočari. Put je dug oko 170 kilometara i traje između 11 i 12 sati, uglavnom oko 21 sat stižemo na odredište”, kaže Adnan Efendić, predsjednik Biciklističkog kluba Goražde.

    Efendić naglašava da je srebrenička tragedija posebno bolna za građane Goražda.

    Foto: E.A./Klix.ba
    Foto: E.A./Klix.ba

    “Ovo je suosjećanje sa majkama Srebrenice, sa porodicama koje svakoga dana proživljavaju duboku bol zbog svog nemjerljivog gubitka, nasilno oduzetih života njihovih najmilijih. Ma koliko bio težak i sam maraton, želimo na ovaj način pokazati da smo uz njih, da ne zaboravljamo i da će mlađe generacije nastaviti našu misiju. Mi uvijek položimo cvijeće i prisustvujemo dženazi, čast nam je što smo dio ukupnog programa obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici”, kaže Efendić.

    Goraždanske bicikliste, učesnike memorijalnog biciklističkog maratona Goražde – Srebrenica, na put je ispratio Edin Aganović, ministar za boračka pitanja BPK Goražde, prijatelji i sugrađani.

    Izvor: Klix.ba

  • Umjetnička instalacija “Majčina marama” otvorena u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari

    Umjetnička instalacija “Majčina marama” otvorena u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari

    Umjetnička instalacija “Majčina marama” otvorena je danas u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, a u okviru obilježavanja 27. godišnjice genocida.

    Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa” u svom obraćanju novinarima je istakla da su uvezale sve žene svijeta.

    – Dobile smo marame, poruke od vrlo, vrlo važnih žena iz cijelog svijeta. Političarki, analitičarki, historičarki, glumica… Danas u cijelom svijetu kroz mreže tih žena zna se da se danas ovdje održava ova konferencija. Nama je cilj za ovu konferenciju da kažemo da su žene te koje rađaju i koje donose novi život – rekla je između ostalog Subašić.

    Podsjećamo, Edita Đapo (SBB), federalna ministrica okoliša i turizma dala je svoj doprinos ovoj umjetničkoj instalaciji. Njoj su se pridružile i Ria Šmit (Schmidt), supruga visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita (Christian Schmidt), Angelina Ajhorst (Angelina Eichhorst), direktorica pri Evropskoj službi za vanjske poslove u Evropi i europarlamentarka Tineke Strik.

    – Kad bi marame srebreničkih majki mogle govoriti, svaka bi ispričala jedinstvenu priču o bezuvjetnoj ljubavi, neizrecivoj tragediji i doživotnoj posvećenosti traganju za istinom u nastojanju da za svoje najmilije osiguraju vječni smiraj – istakla je Ria Šmit.

    Otvaranju umjetničke instalacije je prisustvovala i europarlamentarka Tineke Strik, koja je istakla za medije da je najvažnija edukacija mladih ljudi o tome šta se dešavalo u Srebrenici.

  • Izložba “Poljima smrti” će biti prva stalna postavka u Memorijalnom centru, narativ od početka opsade Srebrenice

    Izložba “Poljima smrti” će biti prva stalna postavka u Memorijalnom centru, narativ od početka opsade Srebrenice

    “Životi iza polja smrti”, “Koracima onih koji (ni)su prešli”, “Naša priča” neke su od izložbi koje se nalaze u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari.

    Kašika, tabakera, nož, sveske, crteži djece iz osnovnih školi u Srebrenici, lična karta, čekovna kartica, dnevnik… Samo su neke od ličnih stvari osoba ubijenih u genocidu u ljeto 1995. godine na području Srebrenice, a koje su izložene u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari-

    Memorijalni centar Srebrenica – Potočari je jedinstvena institucija koja se bavi sjećanjem na genocid iz jula 1995. godine u Srebrenici, ali i sjećanjem na ratna dejstva od samog početka pa do kraja rata. Pokušavaju na sve načine skrenuti pažnju i na zločine koji su se desili i u drugim opštinama u Bosni i Hercegovini.

    U julu prošle godine završena je prva faza projekta “Muzeja sjećanja na žrtve genocida” u okviru koje je renoviran krov na bivšoj Fabrici akumulatora, a koji je podržan od strane Turske agencije za saradnju i koordinaciju (TIKA).

    – Na planu fizičke obnove mi smo prošle godine zahvaljujući i uz pomoć TIKA-e završili krov. To nije bio mali posao, to je bio posao površine oko 16.000 kvadratnih metara. To je bilo jako skupo i jako vrijedno za nas jer smo od tada bili u stanju da postavimo nekoliko različitih izložbi koje ne bismo bili u stanju da postavimo”, rekao je direktor Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari Emir Suljagić.

    Treća izložba je “Životi iza polja smrti”

    Tu se nalazi i izložba usmene historije koja se zove “Naša priča”.

    – Organizovana je tako da u 20 različitih tema pokriva iskustvo opsade Srebrenice pod uglom od 360 stepeni. Pruža potpuni uvid u to kako je ovdje bilo do jula 1995. godine, a onda kako je bilo i tokom tog jula. Tu je i izložba koju su radili Azir Osmanović, Elma Hodžić i Semina Tanović, a koja predstavlja mali dio priče o ‘maršu smrti’, jedan do sada neispričani dio o ljudima koji nisu uspjeli proći u julu 1995, a nisu bili ni zarobljeni pa su se vraćali i mjesecima nakon pada Srebrenice živjeli po šumi, pećinama. Imamo čak i dokumente iz bratunačke brigade koji pokazuju da je vojska bosanskih Srba doslovno lovila te ljude i u oktobru i novembru 1995. godine – pojasnio je Suljagić.

    Treća izložba je “Životi iza polja smrti”.

    – To je izložba koja je kombinacija predmeta u vlasništvu žrtava ili preživjelih genocida iz perioda 1992-1995. i njihovih ličnih ispovijesti – rekao je Suljagić.

    Izložba predstavlja zajednički projekat Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari i BIRN-a BiH, koji je finansirala Vlada Kraljevine Holandije. Spomen-soba “Životi iza polja smrti” predstavlja multimedijalni prostor u kojem su izloženi predmeti koji su pripadali ubijenim i preživjelim svjedocima genocida u Srebrenici.

    U okviru projekta, koji se sastoji iz dva dijela, snimljeno je 100 svjedočanstava preživjelih svjedoka genocida (usmena historija) i 100 videosvjedočenja o doniranim predmetima Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari. Snimanja svjedočenja su počela u oktobru 2020. i trajala su tokom 2021. godine u Srebrenici, Sarajevu i Tuzli.

    Stotinu preživjelih i članovi porodica ubijenih dali su na trajno čuvanje predmete koji ih vežu za događaje tokom opsade i genocida u “Zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenica” u julu 1995. godine.

    – Onaj ko želi, hoće i ima vremena da odvoji dan može steći puno, kontekstualizirano iskustvo, odnosno edukovanje iz oblasti ovoga što se događalo od 1992. do 1995. godine – rekao je Suljagić.

    Prva stalna izložba u Memorijalnom centru

    Do kraja ove godine planiraju dva projekta uz pomoć dvije različite institucije, veći dio će da finansira Federalno ministarstvo za raseljene osobe i izbjeglice, odnosno Vlada Federacije BiH.

    – S njima ćemo završiti tri strane vanjske fasade na zgradi bivše Fabrike akumulatora. Četvrtu zgradu će da završi TIKA s kojom radimo i na prvoj, stalnoj izložbi, postavci koja priča cijelu priču o Srebrenici od početka do kraja. Nadam se da ćemo to završiti do kraja godine. Izložbu smo nazvali “Poljima smrti” i ona priča cijeli narativ od početka opsade Srebrenice – od maja 1992. godine do novembra, decembra 1995. I kasnije, kroz priču o majkama, ženama, njihovom aktivizmu koji je i doveo do toga da Memorijalni centar postoji ovdje. Cijela ova stvar je i muzej koji treba da bude posvećen genocidu, ali ovo je istovremeno i istraživački centar, mjesto gdje mi obrazujemo ljude – naglašava je Suljagić.

    Kako je kazao, izložba “Poljima smrti” će biti prva stalna u Memorijalnom centru.

    – Bit će jako vrijedna. Nju radimo s jednom grupom ljudi iz Turske. To za sada ide jako dobro i očekujemo da do kraja godine budemo u stanju da postavimo tu izložbu – istakao je Suljagić.

    Naglasio je da u planu imaju različite projekte u zgradi bivše Fabrike akumulatora.

    Dvije izložbe posvećene Sarajevu

    – Po našem projektu, ovdje je predviđen i veliki arhiv i svašta nešto, ali najveći dio prostora će i dalje biti izložbenog tipa. Voljeli bi da kroz naše izložbe ili izložbe drugih ljudi, osvijetlimo različite aspekte i iskustva Bošnjaka sjeveroistočne Bosne između 1992. i 1995. godine. Ali, isto tako želimo da ovo bude mjesto koje će na izvjesnom nivou biti gravitacioni centar našeg opšteg sjećanja na ’90-e. U tom smislu ćemo imati i dvije izložbe posvećene Sarajevu, odnosno Bosni i Hercegovini, za ovogodišnju komemoraciju – izjavio je Suljagić.

    Memorijalni centar Srebrenica – Potočari posjećuju ne samo građani Bosne i Hercegovine nego i ljudi iz svih dijelova svijeta koji žele odati počast žrtvama genocida, ali i vidjeti i čuti na licu mjesta o dešavanjima na području Srebrenice ’90-ih godina.

    – Prije korone smo godišnje imali oko 150.000 posjetilaca, vjerujem da će se taj broj vrlo brzo vratiti, ako ne ove onda sljedeće godine. Ono što je nama mnogo važnije je da u posljednjih godinu dana imamo organizovane posjete osnovnih i srednjih škola barem kantona u Federaciji BiH. Imamo organizovane posjete fakulteta, univerziteta, imamo ljetnu školu koju radimo sa Centrom za postkonfliktna istraživanja, program za volontere, javne pozive za pripravnike i ko god hoće je dobrodošao jer nama treba svako ko želi da radi – zaključio je Suljagić.

    Izvor: Dnevni avaz

  • Do sada održana 21 dženaza u Potočarima: Vječni smiraj našla 6.671 žrtva genocida

    Do sada održana 21 dženaza u Potočarima: Vječni smiraj našla 6.671 žrtva genocida

    Na obilježavanju 27. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice, zaštićene zone UN-a, na 22. kolektivnoj dženazi 11. jula, u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, pored do sada ukopanih 6.671, vječni smiraj naći će još 50 identificiranih žrtva genocida.

    Sve manje otkrivaju masovne grobnice

    Najviše žrtava ukopano je 2003. godine kada je vječni smiraj našlo 989 žrtava. Te godine 31. marta, na prvoj kolektivnoj dženazi ukopano je 600 identificiranih tijela.

    Na komemoraciji 11. jula iste godine smiraj su dobile 282, a 20. septembra, kada je bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Bil Klinton (Clinton) zvanično otvorio Memorijalni centar Potočari, ukopano je još 107 posmrtnih ostataka.

    Sedam godina poslije, u desetoj i do sada najvećoj kolektivnoj dženazi, 11. jula 2010. godine ukopano je najviše tijela. U prisustvu oko 50.000 posjetilaca, u kabure je spušteno 775 tabuta.

    U posljednje četiri godine broj ukopa je sve manji, a razlog treba tražiti u činjenici da se posljednjih godina sve manje otkrivaju masovne grobnice.

    Posmrtni ostaci žrtava genocida pronađeni su na 150 lokacija. Samo u Podrinju je pronađena 81 grobnica. Uglavnom su to primarne, sekundarne, pa čak i tercijarne masovne grobnice.

    Među identificiranim je 440 maloljetnih osoba, te 22 žene. Osim 6.671 do sada ukopanih žrtava, 225 posmrtnih ostataka je prema želji porodica, ukopano na drugim lokacijama, u mjesnim i porodičnim mezarima.

    Prema podacima Instituta za traženje nestalih BiH, još se traga za više od 1.000 ubijenih Bošnjaka Srebrenice u jedanaest drugih općina, koji su tokom rata izbjegli u Srebrenicu, zaštićenu zonu UN-a.

    21 dženaza

    31. mart 2003. – 600 ukopanih žrtava

    11. juli 2003. – 282 ukopane žrtve

    20. septembar 2003. – 107 ukopanih žrtava

    11. juli 2004. – 338

    11. juli 2005. – 610

    11. juli 2006. – 505

    11. juli 2007. – 465

    11. juli 2008. – 308

    11. juli 2009. – 534

    11. juli 2010. – 775

    11. juli 2011. – 613

    11. juli 2012. – 520

    11. juli 2013. – 409

    11. juli 2014. – 175

    11. juli 2015. – 136

    11. juli  2016. – 127

    11. juli 2017. – 71

    11. juli 2018. – 35

    11. juli 2019. – 33

    11. juli 2020. – 9

    11. juli 2021. – 19 žrtava.

    Izvor: Dnevni avaz

  • Godišnjica masakra u Biljanima: U jami Lanište nađena je četveromjesečna beba Amila u zagrljaju ubijene majke

    Godišnjica masakra u Biljanima: U jami Lanište nađena je četveromjesečna beba Amila u zagrljaju ubijene majke

    Za masakr nad bošnjačkim civilima u Biljanima, općina Ključ, saznalo se tek pred kraj rata kada su pripadnici Armije RBiH oslobodili ovo područje.

    Tadašnja Federalna komisija za traženje nestalih na čijem je čelu bio Amor Mašović otkrila je masovne grobnice Lanište I i II, Crvena zemlja I i II, te grobnicu Biljani. Na ovim lokacijama ekshumirano je 296 tijela Bošnjaka iz Donjih Biljana, Jabukovaca, Mešana, Čehića, Brkića, Domazeta, Osmanovića, Džaferagića…

    Mašović je u jami Lanište pronašao četveromjesečnu bebu Amilu Džaferagić, u zagrljaju ubijene majke. Malena Amila umrla je stiščući ručicama flašicu za mlijeko. Ubijen je i njen četverogodišnji brat Almir. Najstarija pronađena žrtva bio je 85-godišnji Bećo Čehić.

    Malena Amila umrla je stiščući ručicama flašicu za mlijeko

    Tog 10. jula, prije 30 godina pripadnici 17. lake pješadijske brigade srpske vojske u saradnji sa rezervnim i aktivnim policajcima upali su u ranim jutarnjim satima u Biljane kod Ključa, i ubijali sve redom. Među ubicama i Marko Samardžija. Većini koje je ubijao bio je učitelj, učio ih prvim slovima, upravo u školi gdje su zatvarani.

    Napad na civilno stanovništvo bio je posljedica provođenja “Uputstva o organizovanju i djelovanju organa srpskog naroda u BiH u vanrednim okolnostima od 19. decembra 1991. godine”, kojeg je donio Glavni odbor SDS-a, a uključivao je i naredbu Kriznog štaba SO Ključ od 27. i 28. maja 1992. godine, prema kojoj je zabranjeno napuštanje općine Ključ ili ulazak građana sa drugih područja na područje te općine.

    Žene i djeca su tog 10. jula 1992. godine odvajani, a muškarci bez obzira na starosnu dob odvođeni u osnovu školu u Biljanima. U grupama su ih izvodili i strijeljali. Većina ubijenih prošla je stravična mučenja. Neke su potrpali u autobuse i odvezli do logora Omarska i Manjača, ali tamo više nije bilo mjesta, te su ih vratili i zvjerski ubili.

    Za masakr je osuđen Marko Samardžija.

    U presudi Samardžiji iz 2008. godine, koji je, u svojstvu komandira Treće čete Saničkog bataljona u sastavu 17. lake pješadijske brigade, pred Sudom BiH osuđen konačno na sedam godina zatvora za zločine počinjene na području Ključa, navodi se da je naredio da muškarci – bošnjački civili iz zaseoka Brkići i Balagića Brdo izađu iz kuća, zatim da krenu na livadu Jezerine, gdje su dočekani s puškama uperenim u njih. On je prvostepenom presudom bio osuđen na 26 godina.

    – Nakon čega je starije od 18 godina i mlađe od 60 godina, s rukama na leđima, u koloni sproveo u dvorište Osnovne škole u Biljanima (…) kada su vojnici dijela 17. lake pješadijske brigade, te pripadnici policije, jedan dio muškaraca Bošnjaka zatvorili u učionice škole, iz kojih su ih zatim, u grupama od pet do deset izvodili i ubijali, a preostali dio prisilili da kroz špalir i uz udaranje prođu do autobusa, kojima su odvezeni u pravcu Laništa, gdje je većina ubijena – stoji u prvostepenoj presudi, kao i da su tada ubijena najmanje 144 muškarca, koji su 1996. godine ekshumirani iz masovnih grobnica Lanište, Crvena zemlja i Biljani.

    Osim Samardžije, pred Sudom BiH za zločine u Ključu osuđen je i Boško Dević, na deset godina zatvora, dok je predmet protiv Mlađena Kovačevića u fazi mirovanja zbog njegovog zdravstvenog stanja.

    Sud BiH je osudio Marka Adamovića na 20 godina i Boška Lukića na 12 godina zatvora kao učesnike udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio progon nesrpskog stanovništva na području Ključa tokom ljeta 1992.

    Protiv nekoliko osoba postupak je obustavljen zbog njihove smrti ili je u fazi mirovanja zbog nedostupnosti optuženih.

    Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH Goran Sovilj i Petar Galić proglašeni su krivim zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području općine Ključ. Sovilj je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam, dok je Galić osuđen na šest godina, pisao je Birn.

    Apelacioni sud u Beogradu osudio je Dragana Bajića i Marka Paukovića, bivše pripadnike Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS), na po 12 godina zatvora za ubistva civila bošnjačke nacionalnosti počinjena u oktobru 1992. u selu Kamičak u općini Ključ.

    Viši sud u Beogradu je u septembru 2019. godine osudio Željka Budimira nepravosnažno na dvije godine zatvora zbog napada i pljačkanja jednog civila u novembru 1992. u općini Ključ. Budimirova presuda je ukinuta 3. marta 2020. godine i bit će mu obnovljeno suđenje.

    Sud u Beogradu osudio je nepravosnažno Željka Maričića, bivšeg pripadnika VRS, na dvije godine zatvora zbog napada na civilne zatvorenike bošnjačke nacionalnosti privedene iz različitih naselja sa područja općine Ključ u maju 1992. godine.

    U Ključu je ubijeno više od 700 ljudi, a Ključani su, osim u svom gradu, ubijani i ekshumirani u još osam gradova. Kroz logore Manjača i Kamenica prošlo je više od 1.200 Ključana. Do kraja 1992. godine, blizu 17.000 Ključana, odnosno skoro cjelokupno nesrpsko stanovništvo, bilo je prisiljeno napustiti općinu.

    JAMA LANIŠTE

    Zapisnik sa obdukcije: strana 70, leš br. 172.

    Amila Džaferagić, kći Šemse, rođena 29.2.1992. godine u Biljanima – Ključ, prepoznata po ocu Šemsi.

    Odjeća: Dječija benkica bijela na kopčanje sa tri dugmeta, dječije gegice sive, pamučne bijele duge gaće, štramplice dječije bijele, melni gaćice i pamučna bijela pelena unutra…

    Nađeni predmeti: Jedna bijela i jedna plava dječija cucla-duda…

    U zapisniku piše dalje: Likvidirana pucnjem u glavu.

    Izvor: Faktor.ba

  • Historijski muzej 11. jula: Glumci pozivaju građane da zajedno čitaju imena žrtava srebreničkog genocida

    Historijski muzej 11. jula: Glumci pozivaju građane da zajedno čitaju imena žrtava srebreničkog genocida

    Sarajevski ratni teatar SARTR, zadnjih deset godina performansom “Ostavi trag u njihova sjećanja” završava pozorišnu sezonu. I ove godine članovi ansambla u saradnji sa Historijskim muzejom će čitati imena svih žrtava genocida u Srebrenici.

    – Pozivamo građane i građanke da nam se pridruže ispred Historijskog muzeja 11. jula u 17 sati. Performansom čitanja imena čuvamo kulturu sjećanja i podsjećamo na sve žrtve kako se nikada i nigdje ne bi ponovio ovakav zločin – istakli su iz SARTR-a.

    – Prvi put sam bila u Srebrenici 2013. godine kada sam zajedno sa svojim kolegama i prijateljima osjetila da kao umjetnici imamo potrebu ostaviti trag u sjećanjima. Kultura sjećanja i moja lična potreba za opomenom je jedna od mojih obaveza. Za mene i za moje kolege u SARTR-u 11. juli je dan kada se okupimo i zajedno sa građanima Sarajeva izgovorimo 8372 imena, podsjetimo i opomenemo svijet da se više nikada i nigdje zločini ne smiju ponoviti – kazala je glumica Maja Salkić.

    Izvor: Faktor

  • Nekoliko hiljada učesnika Marša mira nastavilo pohod prema Potočarima

    Nekoliko hiljada učesnika Marša mira nastavilo je svoj put iz kampa Mravinjci prema Potočarima.

    Njihov dolazak u Potočare očekuje se danas u večernjim satima.

    Inače, na Maršu mira učestvuju 103 volontera Crvenog križa Tuzlanskog kantona, koja su raspoređena u svojstvu ekipa prve pomoći na trasi, ambulanti, sanitetu, a dio njih pomaže i u logističkim potrebama.

    Podsjećamo, svim učesnici su sinoć u kampu Mravinjci imaju priliku pogledati video prilog o prvoj velikoj egzekuciji Bošnjaka u Kravici u julu 1995. godine.

    Izvor: Dnevni avaz