Category: BiH

“Mi kao da ne postojimo”

– Ja sam 17 godina na evidenciji za nezaposlene. Sve te godine tražim posao, a zavod mi nikada nije posredovao u zapošljavanju. Pa zar nije tuga da sa fakultetom nemam ni pripavnički staž!? Niko neće da mi pruži priliku za pripravnički. Ponovo nas je Vlada Federacije preskočila u pomoći najugroženijima. Mi kao da ne postojimo.

Nama ne treba ni 100 KM, ni 50 KM ni 30 KM. Pa šta radi Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, da li oni znaju da postoje nezaposleni!? Opet će pomoć dobiti oni koji već nešto imaju – kazala nam je ogorčeno 48-godišnja Sarajka koja živi sa roditeljima koji su penzioneri.

Federalnu ministricu finansija i dopremijerku Jelku Milićević smo pitali zašto nijednom vrstom pomoći Vlade FBiH do sada nisu obuhvaćeni nezaposleni. Odnosno, zbog čega pomoć od po 100 KM ili pakete sa hranom nisu dobili barem oni koji su više od 10 godina na biroima za zapošljavanje.

– Trebate se obratiti Vladi Federacije jer je to nadležnost Vlade, a ne Federalnog ministarstva finansija – odgovoreno nam je iz ovog ministarstva.

Drljača se oglušio na pitanja o nezaposlenima

Potom smo slično pitanje postavili federalnom ministru rada i socijalne politike Vesku Drljači i ponovili ga nekoliko puta, međutim Drljača se oglušio o njih.

Nikada nam nije odgovorio zašto nijednom vrstom pomoći do sada nisu obuhvaćeni nezaposleni u Federaciji BiH, barem oni koji su duže od 10 godina na birou. Zašto oni nikada od Ministarstva, Vlade FBiH nisu dobili ni po 50.

Razgovrali smo i sa zastupnikom u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Huseinom Rošićem (SDA).

– Uredbu o pomoći stanovništvu Vlade Federacije BiH nisam dobio. Moje mišljenje je da u ovoj situaciji nije trebalo zaobići nikoga, pogotovo ljude koji su na zavodima za zapošljavanje. Tu se morao pronaći način da se pomogne i tim ljudima. Ako već nije, onda treba to učiniti – mišljenja je Rošić.

Zatražili smo i komentar delegata Senada Ahmetovića (SBB) u Domu naroda Parlamenta FBiH.

– Vlada FBiH je najnovijom Uredbom morala pomoći i nezaposlenima, a nije. Nadam se da će tu nepravdu i diskriminaciju uskoro novom Uredbom ispraviti. Treba i mora se pomoći ljudima koji su nezaposleni gdje automatski skoro većina spadaju u kategoriju ugroženih. Znamo da bi oni bili najsretniji da imaju sistemsko rješenje, a to je da se zaposle – kazuje Ahmetović.

Mustafa Trakić, predsjednik Saveza udruženja penzionera Zeničko-dobojskog kantona, kaže kako je Vlada FBiH trebala pomoći i nezaposlenima.

“Nikada se nisu sjetili tih ljudi”

– Ja samo znam da 70 posto penzionera su hranioci porodica, to znači da im djeca ne rade. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike treba da predloži da se pomogne nezaposlenima, zbog toga i postoji. Nikada se nisu sjetili tih ljudi, a uvijek su svima puna usta nezaposlenih. U praksi tih ljudi nema nigdje – govori Trakić.

– Ja sam sa još pet žena bila osuđena na smrt, ali sam preživjela i danas sam jedina živa od tih žena. Moramo živjeti, dolaziti i pričati, pričati istinu o tome šta se ovdje desilo. Dešavali su se najteži zločini i mučenja – kazala je Sabiha Turkanović iz Kozarca.

– Omarska nije bilo mjesto u kojem se sa logorašima sporadično okrutno postupalo ili u kojem su životni uvjeti naprosto bili teški. Bila je to paklena sredina u kojoj su muškarci i žene bili lišeni najosnovnijih životnih potreba i čovječnosti. Omarska je bila mjesto gdje su ljude tukli svakodnevno i uz upotrebu đavolskih sredstava mučenja. Niko nije mogao biti u zabludi da je Omarska samo loše vođen zatvor – ona je bila zločinački poduhvat koji je smišljeno funkcionisao, na način kojim se uništavao um, tijelo i duh ljudi koji su tu bili zatočeni – stoji u jednoj od presuda Haškog tribunala, u predmetu “Kvočka i drugi”, istaknuto je na današnjem okupljanju u Omarskoj.

Sistemski planirani i provedeni zločini

– Zločini su bili sistemski planirani, organizirani i u djelo provedeni. Ovdje imamo postavljenu imitaciju 432 nadgrobna spomenika za logoraše koji su ovdje ubijeni. A, logoraši iz Omarske odvođeni su i na druge lokacije i ubijani – kazao je Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša Regije Banja Luka.

Nijaz Mujkanović iz Kozarca posljednji je logoraš koji je izašao iz Omarske 22. augusta 1995. godine. Sjećanja i danas, kaže, jednako bole.

– Ne znaš šta nosi svaka noć, prozivka, kad te prozove ponesi stvari i kreni, znači da te nema više. Kao u Aušvicu, imali smo bijelu i crvenu kuću. Bijela za mučenje, a iz crvene se niko nije vratio – ispričao je Nijaz Mujkanović, koji je svoja teška iskustva pretočio u knjigu “Zločin s predumišljajem”, koja je prevedena na engleski, francuski i švedski jezik.

Novinari otkrili prijedorske logore

Početkom augusta 1992. godine poznati američki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams otkrili su prijedorske logore, nakon čega je počelo njihovo raspuštanje. Prvi proces i prva presuda pred Haškim tribunalom bili su upravo za zločine počinjene u ovome logoru. Iz razloga masovnog silovanja u ovom logoru nad zatvorenim logorašicama, silovanje je prvi put u sudskoj praksi okarakterizirano kao ratni zločin. ​​​​​​​

U logoru Omarska je bilo zatočeno oko 6. 000 Prijedorčanina nesrpske nacionalnosti, dok ih je oko 700 ubijeno. U logoru je boravilo i 37 žena, a njih pet nije živo napustilo logor. U logoru je bilo i 28 maloljetnika.

Dio logoraša logora Omaraska ubijen je na Korićanskim stijenama, dio na Hrastovoj glavici, a mnogi su podlegli od mučenja.

Logor Omarska je kao i logori Keraterm i Trnopolje formiran 26. maja 1992. godine po odluci Kriznog štaba tadašnje općine Prijedor, pod vodstvom SDS-a.