Category: BiH

Tržište duhana, kao i duhanskih i nikotinskih proizvoda u Bosni i Hercegovini suočava se s brojnim izazovima.

Istraživanja su pokazala da ilegalna potrošnja duhanskih proizvoda iznosi 35 posto. Pored crnog tržišta, proizvođača duhana je sve manje zbog ogromnih troškova proizvodnje i nedostatka radne snage.

“Prije smo bavili se dosta, e sad smo unazad godinu dvije smanjili, prije smo sadili preko 100, 150 dunuma, sad smo smanjili 30-40 dunuma. Proizvodnja duhana ne može rentabilno da se proizvodi”, rekao je Jovica Savić, uzgajivač duhana.

Da je proizvodnja duhana u našoj zemlji suočena sa brojnim izazovima, potvrđuju i u bijeljinskom preduzeću.

“Od četiri firme koje su nekada radile sad smo ostali mi jedini u proizvodnji organizovanoj. Problemi nastaju i neuređeno stanje u duhanu, mi smo otali bez fabrika iizgubili smo domaće tržište, pojavila se siva ekonomija, i ona doprinosi našim problemima jer nemamo odgovarajući kvalitet duhana, onda imamo probleme u disparitetu cijena“, izjavio je Čedo Gotovčević, direktor preduzeća iz Bijeljine.

“Polako proizvodnja pada jer su veliki problemi u svim segmentima i radnici i nabavka repromaterijala i sve“, izjavio je Milenko Todorović, tehnolog.

Osim nedostatka radne snage, sve većih troškova proizvodnje, a sve manjih podsticaja, tržište duhana u Bosni i Hercegovini susreće se i sa ogromnim problemom ilegalne potrošnje. Prema istraživanjima koje je prošle godine proveo IPSOS, ilegalna potrošnja duhanskih proizvoda u našoj zemji iznosi 35 posto.

Istraživanje pokazuje da je ukupna potrošnja ilegalnog rezanog duhana iznosila preko 2000 tona, što je 11 posto manje nego godinu ranije, ali ipak znatno veća nego prethodnih godina.

Od onih koji koriste rezan duhan, čak 97 posto njih odlučuje se za ilegalni. Osim SIPE i Granične policije, u suzbijanje crnog tržišta uključena je i Uprava za indirektno oporezivanje, odakle ističu da su zabilježeni značajni rezultati kada je riječ o privremenom oduzimanju duhana i duhanskih prerađevina, koji nisu obilježeni njihovom akciznom markicom.

“U toku 2023. godine izdato je čak za 58 posto više akciznih markica u odnosu na 2020. godinu. Ovo je jako bitan pokazatelj pojačanih atkivnosti uprave koje se sprovode na suzbijanju nelegalne prodaje što je u konačnici rezultiralo značajnim zapljenama”, Darjana Maglov, glasnogovornica UNOBiH.

Prosječna cijena nelegalnih cigareta približava se cijeni legalnih i iznosi 4,3 KM. Gubici koje naša zemlja trpi zbog crnog tržišta duhana su ogromni i procjenjuju se na oko 400 miliona KM godišnje, piše BHRT.

Nije samo inflacija problem prosječnom bh. potrošaču, pa ni mala kupovna moć: kupci u trgovinama moraju biti oprezni praktički na svakom koraku. Oglašavanje akcija koje to zapravo nisu apsolvirali smo u nekoliko navrata.

U posljednje vrijeme kupci se masovno žale na drugačije, jednako zanimljive slučajeve. Odu u kupovinu, u trgovini nađu proizvode na kojima piše cijena kojom su zadovoljni, no onda ih na blagajni čeka otrježnjenje u vidu značajno više cijene tog proizvoda te šturog obrazloženja prodavačice kako je “jedina bitna cijena ona na blagajni”. U ovakvim situacijama trgovci se pravdaju pretrpanošću poslom, zbog čega, tvrde, ne stižu promijeniti cijene proizvoda koji poskupljuju, piše Večernji list BiH.

“Je li se i vama ovo dogodilo? Kada dođete u trgovinu, na policama je jedna cijena, a kada dođete na blagajnu, otkucaju vam drugu. Ne radi se tu o razlici u cijeni od nekoliko feninga, već o tome što kupce prave budalama. Hvala vam unaprijed”, stoji u objavi gospođe koja se susrela s ovom neobičnom praksom jednog velikog trgovačkog lanca. Uz objavu stoje i fotografije koje dokazuju takav slučaj u praksi.

Naime, na fotografiji su prikazani proizvodi koje je kupila s cijenama na polici te račun koliko su ti isti proizvodi naplaćeni na blagajni. Pa je tako cijena mozzarelle na polici bila 2,50 KM, a na računu 2,95 KM. Cijena pola litre vrhnja za kuhanje na polici je bila 2,95 KM, a na blagajni 3,60 KM. U ovom slučaju samo dva proizvoda na polici su koštala 5,45 KM, a na blagajni čak 6,60 KM.

Potrošači su ogorčeni ovakvom praksom pa vrlo često putem društvenih mreža dijele svoja iskustva i komentiraju slične situacije. “To mi se dogodilo ne samo jednom nego bezbroj puta. Vraćam artikle na blagajni, napravim gužvu tako da pojedinci ostave punu košaricu i odu… Gotovo svaki drugi artikl ima na blagajni drugu cijenu. Ja ih ostavim ako je na blagajni skuplje pa nek vraćaju sami”, jedan je od komentara ispod spomenute objave.

“Mislim da su neodgovorni s cijenama… Meni se isto dogodilo s maslacem (cijena 5,90 KM, a na blagajni 7,60 KM) prije nekoliko mjeseci. U tom slučaju ostavim na blagajni cijelu košaru i idem dalje”, stoji u jednom od komentara.

Ima i onih koji su stali u odbranu trgovaca, uz obrazloženje da ih je malo, a da imaju puno posla pa ne stižu zamijeniti cijene. Potrošače, međutim, ne zanima je li riječ o preopterećenosti trgovaca koji ne stižu ispratiti poskupljenja zamjenom novih cijena. Također, nije rijetkost da shvate da su prevareni tek kad dođu kući i pogledaju račun, kada se mnogima ne da vraćati.

“Zna se dogoditi da samo jedan proizvod platim i po marku skuplje nego što je bila njegova cijena na polici. Međutim, zbog žurbe rijetko kad gledam račun u trgovini, a kad obmanu uočim kod kuće, tada je već kasno. Izgleda da nema druge nego još u trgovini prekontrolirati račun i reagirati u slučaju nepravilnosti”, jedan je od nekoliko stotina komentara na objavu.

Iz udruge potrošača poručuju da je pravo građana da, ako se nađu u ovakvoj situaciji, proizvod plate po cijeni koju su pronašli na polici. Naglašavaju da im se zbog ove prakse javlja veliki broj građana. Na istu objavu reagirali su i trgovci. Ne pravdaju se da se to događa, ali ukazuju i na probleme s kojim se oni susreću.

“Događa se svugdje, manjak radne snage, ljudi ostavljaju po policama redom, izmiješaju, iskopaju, promjena cijena u sistemu, nekad neki artikl znaju ne povući odmah ako je upravo poslan na blagajne itd. To može shvatiti samo neko ko je radio ili radi taj posao i – ne, ne potkrada vas blagajnica, što mnogi misle, ni fening koji ostaje ne ide njoj, već, jednostavno, ona otkucava to što joj bar-kod daje, a ne može znati cijene napamet pa da vidi razliku na ekranu”, navodi jedna od korisnica interneta.

Druga ukazuje na bezobrazno ponašanje kupaca.

“I mi trgovci počet ćemo fotografirati šta rade kupci. Uzmu sokić koji natoče u dječju bočicu, a ambalažu ostave bilo gdje da ne plate na blagajni. Pileći file ostave među donjim rubljem, hranu s gastroodjela gurnu u igračke, jedu pistacije i košpice pa otpad ubace u hladnjak. Pojedu suho meso i sir, a omot ostave u čokoladama. Samo ako mi počnemo fotografirati, na fotografijama će se vidjeti i njihova lica”, navela je.

Građani BiH, sudeći prema istraživanju “Landgeist Mapa”, jedu gotovo najmanje mesa u regionu. Imajući u vidu izazove u proizvodnji, ali i kontinuirana poskupljenja mesa, u udruženjima potrošača kažu da to nije začuđujuće, jer građani štede na svemu, pa i na hrani.

Istraživanje provedeno prošle godine kaže da se u BiH pojede oko 43 kg mesa godišnje po glavi stanovnika i po tome smo skoro posljednji u regionu. Ispred nas su Srbija, Crna Gora i Hrvatska, a iza nas Makedonija. Sve manje domaće proizvodnje, ali i kontinuirana poskupljenja, samo su neki od razloga, kažu oni koji se bave proizvodnjom mesa.

“Sve manje i manje se jede, naravno uvijek ima ljudi koji vole pojesti, naučili su, kupuju u manjim količinama“, rekao je Tarik Babić, proizvođač mesnih prerađevina iz Visokog.

Ipak, ima i onih koji se ne slažu sa statistikom.

“Jede se meso puno i bez obzira na konstantne i nestašice i oboljenja i pandemije i svakakve nekakve jade, opet se jako puno troši meso i poskupljuje ne utiče na to, jede se”, izjavio je Milenko Zupur, vlasnik mesne industrije iz Bijeljine.

“Kad bi vidjele švabe za prvi maj šta se mesa u bosni pojede za prvi maj oni bi se iznenadili. U nas svaka kuća za dan pojede pola kile, kilo mesa. Svako domaćinstvo”, govori Saudin Plavčić, proizvođač mesnih prerađevina iz Visokog za BHRT.

Iako se građani odriču mnogih stvari, meso nije jedna od njih. Ipak, priznaju da sada kupuju nešto manje. Iako dobar dio domaćinstava, usljed konstantnih poskupljenja, nerijetko moraju stegnuti i kaiš, potražnja za mesom u BiH je i dalje velika. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, 2023. godine u BiH je uvezeno 75,7 miliona kilograma mesa.