Iako iz buduće vladajuće većine najavljuju novi politički ambijent, već sam početak formiranja institucija pokazuje da ostaju stare navike. U novom sazivu institucija već sad je nekoliko funkcionera koji su na američkoj crnoj listi, a posljednji u nizu, Marinko Čavara, imenovan je podrškom “Osmorke” na mjesto dopredsjedavajućeg Predstavničkog doma državnog Parlamenta.
Dok iz “Osmorke” niko nije spreman da pojasni zašto je došlo do odustajanja od ranijih političkih principa, koje su zagovarali dok su bili u opoziciji i tokom izborne kampanje, ozbiljni analitičari upozoravaju da je to izrazito negativna poruka zapadu, u prvom redu Vašingtonu. Domaća javnost stiče još opasniji utisak – biti na američkoj crnoj listi više nije kraj političke karijere, nego najbolja preporuka za napredovanje prema visokim funkcijama.
Trebalo bi nam čitavo popodne da nabrojimo sve visoke funkcionere u Bosni i Hercegovini, koji su se u svojoj karijeri našli na američkoj crnoj listi zbog veza s kriminalom i korupcijom i podrivanja demokratskih procesa. Bilo je tih ljudi svuda u posljednjih nekoliko godina: u državnom Predsjedništvu, u parlamentima, entitetskim vladama, pravosuđu… Galamila je iz sveg glasa opozicija kako je to nedopustivo za državu koja želi članstvo u Evropskoj uniji, kako vladajuće stranačke vrhuške štiteći ljude s crne liste zapravo skrivaju kriminal i korupciju, kako te funkcionere treba ukloniti iz političkog života i sa svih funkcija. I sve tako, iz godine u godinu. Kako je vrijeme prolazilo, javnosti je bilo sve normalnije da funkcioneri, koje je sankcionisala američka vlada, ne samo ostaju na svojim funkcijama, nego još i napreduju…
Vlast nakon oktobarskih izbora još nije ni kompletirana, nove institucije nisu ni zaživjele, što bi rekli političari, u punom kapacitetu, a svima nama postade jasno da su na najviše funkcije u ovoj zemlji opet zasjeli štićenici američke crne liste ili britanskog spiska sankcionisanih. Tako se u Predsjedništvu nađe Željka Cvijanović sa britanske liste sankcija, Milorad Dodik zasjede na poziciju predsjednika Republike Srpske sa duplim preporukama – nalazi se i na američkoj i na britanskoj listi, u skupštinskim klupama opet se nađe Nikola Špirić, veteran američkog spiska sankcionisanih, tu je još nekoliko poslanika istog ranga, a Marinko Čavara, svježe lice na toj listi, postade dopredsjedavajući Predstavničkog doma državnog Parlamenta uz podršku nove koalicije. Protiv bješe samo Sabina Ćudić iz Naše stranke. Nekadašnji bosanskohercegovački ambasador u Briselu Draško Aćimović u ovome prepoznaje vrlo negativnu poruku zapadu, prije svega Sjedinjenim Američkim Državama, u kojoj značajnu ulogu imaju i predstavnici dojučerašnje opozicije, koja će, kako stvari stoje, biti u vladajućoj strukturi.
“Vidim da se optužuje gospodina Predraga Kojovića neprestano. Međutim, od ta 23 glasa koji su glasali u Parlamentu Bosne i Hercegovine, bila su četvorica ljudi koji su se zaklinjali u svojim izbornim kampanjama da nikada neće glasati za nekoga ko je na crnoj listi. Zašto se i njihova imena ne provuku, zašto se samo gospodina Kojovića kritikuje zbog toga što se desilo. Vrlo teško je donijeti bilo kakav odgovor jer vidimo da je sve obavijeno nekim velom šutnje. Mislim da se na taj način ponižavaju te sankcije, da se omalovažavaju. Najveći strateški partner Bosne i Hercegovine su Sjedinjene Američke Države. Moramo se zapitati, moramo pitati i Sjedinjene Američke Države, kako oni na to gledaju i kakvi će biti njihovi sljedeći koraci. Ovo je jedna vrlo, vrlo čudna, na neki način možemo reći i donekle šizofrena situacija “.
Ovaj slučaj pokazuje da će “Osmorka” u svom koaliranju sa HDZ-om BiH biti primorana na brojne političke poteze koje su te stranke dosadašnje opozicije ranije decidno odbijale pozivajući se na principijelnost, smatra dugogodišnji sarajevski novinar, urednik portala politicki.ba Sead Numanović.
“Kad je Marinko Čavara izabran za, faktički, predsjednika državnog Parlamenta, što je u rangu šefa države, Dragan Čović je poslao dvije poruke. Prvo, odgovorio je zapadu na sankcioniranje svog bliskog pouzdanog saradnika,a drugo, pokazao je potpunu dominaciju nad ‘Osmorkom’. Činjenica da je ‘Osmorka’ šaptom pala na tom pitanju samo pokazuje da će taj politički blok imati pred sobom još velikih žaba za progutati u ovoj koaliciji, koju su napravili sa popriličnom brzinom. Principi u koje su se zaklinjali ranije sada su očigledno pod velikim upitnikom”.
Upravo ovaj posljednji, Čavarin slučaj pokazao je sve bosanskohercegovačke apsurde i neprincipijelnosti političkih stranaka. Nije nedosljedna samo dojučerašnja opozicija, nego i Stranka demokratske akcije (SDA). Na prvi pogled sve počinje obrazloženjem poslanika Nermina Mandre zašto je SDA protiv imenovanja Čavare u rukovodstvo doma.
“Izražavam zabrinutost tim prije što se u prijedlozima nalaze imena sa crne liste i plašim se kud će svi ovi procesi u Bosni i Hercegovini krenuti”.
Bio bi to istinski principijelan stav da ga ne narušava jedna pojedinost. Na crnoj listi je i aktuelni ili odlazeći premijer Federacije BiH Fadil Novalić, ali to funkcionerima SDA nije prepreka da ga podržavaju i da ga, u određenim okolnostima koje priželjkuju, i dalje vide na premijerskoj poziciji. Lider SDA Bakir Izetbegović je u Novalićevom slučaju sasvim drugačije tumačio američku crnu listu.
“Bojim se da same sankcije, samo izricanje tih sankcija gubi vjerodostojnost kroz ovakva obrazloženja. Što se mene tiče, Novalić je bio jedan dobar premijer, on je dobar posao uradio, rezultati su tu, a mi o tome odlučujemo, ne odlučuje State Department, pa vidjećemo”.
Ne tako davno, svima u Bosni i Hercegovini, a posebno visokim funkcionerima, američka crna lista bila je noćna mora. Strahovali su i od same pomisli da se nađu na tom spisku jer su bili svjesni da bi to moglo značiti i njihov politički kraj. Uostalom, bilo je vremena kad su mnogi visokopozicionirani politički kapitalci uklonjeni odlukama visokog predstavnika na temelju ovakve vrste sankcija. Međutim, crnu listu je vremenom obesmislio upravo Milorad Dodik, nekadašnja uzdanica međunarodne zajednice, a posebno bivše američke državne sekretarke Medlin Olbrajt. Još 2015. godine ismijao je američki koncept sankcionisanja.
“Amerikanci i njihove crne liste, to se svakome popelo na vrh glave. To su priče u zadnjih dvadeset godina, stalno neke liste. Mi imamo izborni legitimitet, koga će oni staviti na tu listu apsolutno me ne zanima. Ako nisam prvi, onda je to za mene poraz”.
Sve što se događalo posljednjih godina u Bosni i Hercegovini dramatično je uzdrmalo ugled i značaj američke crne liste i, što je još opasnije, postavilo novu paradigmu posmatranja sankcionisanih funkcionera, koju je vremenom prihvatio nimalo zanemariv dio javnosti – da su ljudi s crne liste, ustvari, istinski borci za interese svog naroda i da su upravo zbog toga pod američkim pritiskom. Tako su ti ljudi, umjesto da budu uklonjeni iz političkog života, praktično dobili na ugledu u svojim sredinama i svom glasačkom tijelu, upozorava Sead Numanović.
“Koncept stavljanja na crne liste je u nekoj vrsti ćorsokaka jer on nema nikakvo političko, a da ne govorimo o pravnom dejstvu u Bosni i Hercegovini. Jedini dosadašnji efekat je da su ljudi samo napredovali. Takav narativ, koji se plasira, i takva činjenica, koja se pred nas postavlja, zahtijeva i od Sjedinjenih Američkih Država u prvom redu, ali i drugih država zapada, koje su se uzdale u taj instrument, da nešto urade. Ne mislim da treba preispitati politiku sankcioniranja, ali njihovo djelovanje u regionu, barem tamo gdje mogu, zasigurno mora doći pod lupu”.
Efekti američke crne liste su tako na bosanskohercegovačkim prostorima prerasli u svoju suprotnost, što bi trebalo duboko da zamisli američke zvaničnike, posebno u Ambasadi Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu. Nešto u ovoj priči je u ozbiljnom raskoraku sa zdravim razumom. Prema broju funkcionera koji su se ne samo održali u političkom životu, nego čak i napredovali, ispade da je članstvo na crnoj listi najbolja preporuka za politički uspon u Bosni i Hercegovini i za zauzimanje najviših pozicija u ovoj zemlji. Tako su američke sankcije postale karikatura njihove zamišljene svrhe. Kolumnista Adis Nadarević, uvijek spreman da se ozbiljno našali sa nimalo smiješnim pojavama i društvenim anomalijama i apsurdima, uvjeren je kako je jedna od najvažnijih karakteristika za ozbiljnog političara u Bosni i Hercegovini, posebno mladog, da se plasira na taj prestižni spisak perspektivnih kadrova koji zovemo američkom crnom listom.
“To lagano već postaje preporuka, tako da nijedan ozbiljan političar, koji drži do sebe, ne bi smio sebi priuštiti luksuz da nije na nekakvoj crnoj ili barem sivoj listi. Evo, kako je počelo, čini se, još malo pa će crnu listu i takve preporuke ljudi početi i u CV stavljati”.
Ljudi iz političkog miljea su očigledno i ovdje u prednosti nad nama, običnim građanima. Mi sa svojim skromnim dometima teško možemo doživjeti takvu privilegiju – da nam ime osvane na američkoj crnoj listi, pa da na temelju toga napredujemo k’o ljudi.
BHRT
