Category: BiH

Zakon im omogućio, a oni se ne srame to iskoristiti iako za mnoge vjerovatno niste nikada čuli, ali to je manje važno. Bitno je da će oni na svom računu u narednih godinu dana primati hiljade marake plaće, doduše bez ostalih naknada

Zahtjev za zasnivanje radnog odnosa u Parlamentu Federacije BiH podnijela su 73 od ukupno 98 zastupnika novog saziva Zastupničkog doma. Ovo su podaci iz evidencije Stručne službe zaključno sa današnjim danom, tako da ovaj spisak ne mora biti nužno i konačan.

Oni će u naredne četiri godine, tačnije u mandatnom periodu 2022 – 2026. godina, imati pravo na plaću i ostala primanja čije iznose navodimo u nastavku.

 

PAUŠAL, KIRIJA, ODVOJENI ŽIVOT…

Prema podacima koje je Fokus dobio u Administrativnoj komisiji Zastupničkog doma, osnovna plaća zastupnika utvrđuje se množenjem osnovice od 330 KM i boda za obračun plaće od 0,05 posto sa koeficijentom platnog razreda koji iznosi 7,8. U prevodu, oko 2.600 KM. Tako utvrđeni iznos uvećava se za 0,5 posto za svaku započetu godinu penzijskog staža, a najviše do 20 posto.

Osim osnovne plaće svi zastupnici ostvaruju pravo na paušal u iznosu od dvije osnovice za plaću, odnosno 660 KM, zatim 400 KM za najam stana, 300 KM za odvojeni život od porodice i 100 KM za režijske troškove. Tu je i topli obrok, koji je oko 11 KM po danu, ali i vikend karta, odnosno prevoz na relaciji mjesto prebivališta – mjesto rada.

Pravo na nabrojane naknade ostvaruju svi zastupnici koji su u radnom odnosu. Oni preostali, imaju pravo na paušal na ime povećanih materijalnih troškova u obavljanju svoje dužnosti.

Ove basnoslovne cifre o kojima većina građana može samo sanjati najbolji su pokazatelj da je politika najunosnije zanimanje. U prilog tome govori i činjenica da izabrani zvaničnici i nosioci izvršnih funkcija u FBiH i nakon završetka mandata imaju osigurana primanja čak godinu dana. Dok „stanu na noge“.

 

JEDAN ZAHTJEV ODBIJEN

Prema podacima Administrativne komisije, zahtjeve za „bijeli hljeb“ predalo je 17 zastupnika prethodnog saziva Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH.

To su Zeid Mujić, Elma Đogić, Šemsudin Kavazović, Marijan Klaić, Matea Cakalin, Sanela Prašović – Gadžo, Samila Zejćirović, Boro Krišto, Asim Kamber, Ismet Osmanović, Hasan Muratović, Amer Obradović, Adis Arapović, Husein Topčagić, Nihad Čolpa i Eldin Vrače.

Jedini među njima, Zijat Mušić, nije ispunio uslove, pa je njegov zahtjev odbijen. Zakon im omogućio, a oni se ne srame to iskoristiti iako za mnoge vjerovatno niste nikada čuli, ali to je manje važno. Bitno je da će oni na svom računu u narednih godinu dana primati hiljade marake plaće, doduše bez ostalih naknada.

Slična situacija vjerovatno će biti i u Domu naroda, čiji će novi saziv biti konstituisan sutra.

 

fokus.ba

Izvještaj je pokazao da je moguće da su brojevi niži od stvarnih, jer je za sve zemlje regije utvrđena manja spremnost da se prijavi korištenje droge, između ostalog, zbog društvene stigme.

Najviše mladih na Zapadnom Balkanu koristi kanabis, navodi se u izvještaju Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama, koji je objavljen krajem 2022. godine. Ističe se i kako je Zapadni Balkan postao ključan akter na regionalnom i europskom tržištu drogom, prenosi Radio Slobodna Evropa. Razlog za to je, dijelom, u geografskom položaju na raskrižju glavnih ruta krijumčarenja droga, ponajviše balkanske rute heroina, kanabisa, ali sve više i ruta kokaina i sintetičkih droga.

Iako dostupni podaci pokazuju da je ukupna upotreba droga u zemljama Zapadnog Balkana niska u usporedbi s međunarodnim standardima, mogu se uočiti značajne razlike u obrascima korištenja, različitim dobnim skupinama i vrsti opojnih droga.

Izvještaj je pokazao da je moguće da su brojevi niži od stvarnih, jer je za sve zemlje regije utvrđena manja spremnost da se prijavi korištenje droge, između ostalog, zbog društvene stigme.

Kriminalne mreže na Zapadnom Balkanu, navodi se u izvještaju, usvojile su šifriranu komunikaciju i koriste online tržišta i kriptovalute kako bi pokušali zametnuti novčani trag.

To sugerira da tržište droge u regiji postaje sve više digitalno omogućeno, a ta tehnologija i druge povezane operativne inovacije donose prednosti kriminalnim mrežama uključenim u proizvodnju droge, trgovine i pranja novca.

Još jedan problem regije jeste i korupcija, koja, navodi se, djeluje kao posrednik za učvršćivanje i širenje zapadnobalkanske kriminalne mreže.

 

 

PERCIPIRANA DOSTUPNOST OPOJNIH DROGA

Stručnjaci su izvijestili da se većina nedopuštenih droga doživljava kao lako dostupna u regiji, posebno u velikim gradovima. Dostupni su neki kvantitativni podaci u vezi s percepcijom o dostupnosti tvari iz 2019. godine među učenicima od 15 do 16 godina u četiri zapadnobalkanske zemlje.

U usporedbi s prosjekom prijavljenim u svim zemljama koje sudjeluju u istraživanju, veći udio učenika u Crnoj Gori i Srbiji izvijestio je da su kokain i sintetski stimulansi prilično ili vrlo lako dostupni. Slično nalazima iz EU, čini se da je utjecaj pandemije COVID-a 19 na korištenje droga povezan s drogama koje se obično kupuju i koriste u kontekstu “noćnog života”, koje nisu bile dostupne tokom razdoblja fizičkog distanciranja i karantina.

Stručno mišljenje je sugeriralo i relativnu stabilnost dijelova tržišta lijekova tokom pandemije, što se može objasniti postojanjem kratkih puteva za kanabis i potencijalno velike zalihe kokaina i heroina.

Internetska tržišta, također, su postala važniji izvor opskrbe tokom pandemije COVID-a 19.

 

 

ULOGA I UTJECAJ KRIMINALNIH MREŽA ZAPADNOG BALKANA NA TRŽIŠTE DROGE U EU

Kriminalne mreže sa Zapadnog Balkana su aktivne u EU, koja predstavlja unosno tržište u neposrednoj geografskoj blizini. Aktivnosti u EU, navodi se u izvještaju, potpomognute su prisutnošću dijaspora iz regije. Kriminalne mreže sa Zapadnog Balkana postale su aktivne u EU 1990-ih, zbog rata i nestabilnosti u regiji. Izvještaj navodi da kriminalci iz Zapadnog Balkana gravitiraju mjestima gdje postoji značajna dijaspora.

Primjerice, sjevernomakedonska mreža poznata je kao “Frankfurt mafija” i umiješana je u trgovinu heroina iz Zapadnog Balkana u Frankfurt, ali i Beč.

 

 

KANABIS – DROGA KOJA SE NAJVIŠE KONZUMIRA

Kanabis je najčešće korištena nedopuštena droga u regiji Zapadnog Balkana.

Među mladima u dobi od 15 do 34 godine, procjene godišnjeg broja svih slučajeva pojedinih bolesti kod određenog stanovništva u određenom periodu, kreću se između 1,9 posto za Bosnu i Hercegovinu (2018.), do 12,5 posto u Sjevernoj Makedoniji (2017.). To je niže od procijenjenog EU prosjeka – 15,5 posto mladih u 2020. godini.

Kao što je ranije najavljeno, ovi podaci bi mogli biti drukčiji zbog nedovoljne spremnosti da se govori o upotrebi kanabisa na Balkanu.

Biljni kanabis je najčešći oblik kanabisa koji se koristi u regiji.

Na to ukazuju rezultati iz europskog istraživanja o drogama iz 2021. u pet zemalja regije.

Izvještaj je pokazao da je prosjek od 87 posto onih koji su koristili kanabis u posljednjih 12 mjeseci koristilo biljni kanabis, a 24 posto je izjavilo da je koristilo smolu kanabisa.

Među tim ispitanicima, pronađene su najviše razine prijavljene upotrebe smole kanabisa u Albaniji (54 posto) i na Kosovu (34 posto), dok su najniže bile u Srbiji (7 posto) i Crnoj Gori (9 posto). Ulje ili ekstrakt bili su najpopularniji u Sjevernoj Makedoniji (27 posto).

Razdoblje 2017. – 2020. karakterizira opadajući trend u količinama biljnog kanabisa zaplijenjenog u regiji.

Dok je više od 84 tone bilo zaplijenjeno na regionalnoj razini 2017., uglavnom u Albaniji, količina se značajno smanjila na oko 19,5 tona u 2019. i 14 tona u 2020. godini.

Pregled podataka o zabilježenim zapljenama kokaina u regiji između 2017. i 2020. pokazuje dramatičan porast na gotovo 700 kilograma u 2018. Usporedbe radi, to predstavlja manje od jedan posto kokaina zaplijenjenog u EU u istoj godini, ali ovaj obim zapljena i dalje je izniman za regiju, navodi se u izvještaju. Heroin i drugi opioidi i dalje su glavni uzrok štete povezane s drogama u regiji, dok problemi upotreba opioida su glavni razlog zbog kojeg ljudi ulaze u programe odvikavanja. Predoziranja povezana s heroinom ili drugim opioidima prijavljeni su iz četiri zemlje za koje su dostupni podaci o smrtnosti.

Ovi podaci sugeriraju da je heroin glavni nedopušteni opioid koji se koristi u cijeloj regiji, osim Kosova, gdje većina ljudi koji ulaze u tretman prijavljuje korištenje metadona, te Sjeverna Makedonija gdje se metadon smatra drogom koja se najčešće ubrizgava i također je povezan s većinom prijavljenih smrtonosnih predoziranja drogama, često u kombinaciji s benzodiazepinima. Heroin se obično ubrizgava, ponekad zajedno s drugim tvarima uključujući kokain.

 

 

ZAPLJENE SINTETIČKIH DROGA

Amfetamin je bio najviše zaplijenjena sintetička droga u Hrvatskoj između 2017. i 2020., nakon čega slijedi MDMA ili ecstasy. Zapljene amfetamina u ovom razdoblju bile su, uglavnom, u Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. Podaci o upotrebi novih psihoaktivnih tvari na Zapadnom Balkanu su, navodi se, ipak iznimno ograničeni.

Neki pokazatelj prisutnosti na regionalnom tržištu lijekova može biti izvještaj Europskog internet istraživanja o drogama (EWSD) iz 2021., prema kojem je između devet posto ispitanika u Crnoj Gori i 23 posto u Sjevernoj Makedoniji prijavilo korištenje neke od ovih tvari tokom 2020. godine.

Prema podacima Centralne banke BiH za cijelu 2021. godinu dijaspora je porodicama i prijateljima poslala 3,043 milijarde maraka, dok su godinu ranije u BiH stigle 2,522 milijarde KM po osnovu novčanih doznaka.

Ekonomist Marko Đogo kaže da rast doznaka, bez obzira na globalnu krizu, ne treba čuditi, s obzirom na inflaciju i da novac gubi svoju vrijednost.

“Do kraja četvrtog kvartala 2022. godine taj broj će vjerojatno premašiti tri milijarde maraka, budući da pred kraj godine ciklično stiže najviše tog novca”, kazao je Đogo.

On je dodao da bi se trend rasta mogao prekinuti 2023. godine te da je to poprilično pouzdano očekivanje.

“Ako bude ozbiljna ekonomska kriza, a u najavi jeste i prvi parametri pokazuju da će tako i biti, to će se negativno odraziti na naše ljude koji rade u inozemstvu, tako da će oni slati manje novca”, istakao je Đogo.

I ove doznake koje su stigle za tri kvartala 2022. godine manje su od onih koje su dolazile prije deset godina, što je posljedica demografskih kretanja.

“Sada se u inozemstvo sele čitave porodice i prosto ne šalju novac više ovamo, za razliku od ranije, kada je na rad u inozemstvo odlazio samo muškarac koji je ovdje izdržavao porodicu”, naveo je Đogo, piše Glas Srpske.

Naglasio je da novac koji stiže po osnovu doznaka važan za građane, ali da je i taj značaj sve manji.

“U jednom trenutku smo imali situaciju da su doznake pristigle iz inozemstva činile 20 posto BDP-a, a u 2022. godini to će biti manje od deset posto, s obzirom na to da je BDP premašio 35 milijardi KM, a doznake teško da će, zaključno s četvrtim kvartalom dostići 3,5 milijardi maraka”, zaključio je Đogo.

 

radiosarajevo

Brojna poskupljenja s kojima se bh. građani u posljednje vrijeme susreću sve teže je podnijeti.

Većina njih je zbog enormnog rasta cijena primorana odreći se namirnica i navika bez kojih nekada dan nisu mogli ni zamisliti, piše Večernji list.

Naime, prosječna plaća u Bosni i Hercegovini, prema podacima Agencije za statistiku BiH, je 1.156 KM (posljednji podatak iz oktobra 2022.), a mjesečni troškovi života četveročlane porodice, i to bez stanarine, prema podacima portala Nubeo, najveće svjetske baze podataka o troškovima života, je 3.171 KM.

Ako računamo da su prihodi dva člana obitelji na razini prosječnog mjesečnog iznosa, dolazimo do 2.312 KM – što je i dalje nedovoljno da se pokriju mjesečni troškovi četveročlane porodice. A, prema izračunu kalkulatora, nedostaje im 859 KM.

 

Valja naglasiti kako troškovi života, kao i mjesečni prihodi, variraju od grada do grada u Bosni i Hercegovini.

Naime, četveročlanoj porodica u Mostaru mjesečno je potrebno 3.506 KM, odnosno 302 KM više nego onoj koja živi u Tuzli, čiji su mjesečni troškovi 3.204 KM. Ni život samaca nije ”jeftiniji”. U Mostaru im mjesečno treba 1.014 KM, Sarajevu 1.037, Banjoj Luci 979 KM, Tuzli 957 KM.

Koristeći podatke Numbea, novinari Večernjaka napravili su smo usporedbu cijena u restoranima, hrane, pića, usluga…

 

U restoranu srednje klase u Mostaru, s tri slijeda, za dvije osobe potrebno je izdvojiti 51,25 KM, u Sarajevu 50, jednako kao i u Banjoj Luci, 48 u Tuzli te 30 KM u Zenici, što znači da je ručak za dvije osobe u Mostaru skuplji za 21,25 KM nego u Zenici.

Mostarci najviše novca izdvajaju i za kilogram riže. Prema pokazateljima, za kilogram ovog proizvoda u Mostaru potrebno je izdvojiti 3,31 KM, Sarajevu 2,91 KM, Zenici 2,30 KM, Tuzli 2,70 te 3 KM u Banjoj Luci.

Kada je pak riječ o mesu, za kilogram govedine Mostarci izdvajaju čak 3,76 KM više nego Zeničani. Kilogram ovoga mesa u Mostaru stoji 17,26 KM, Sarajevu 16,74 KM, Zenici 13,50 KM, Tuzli 16,71 KM te 17,09 KM u Banjoj Luci.

Za kilogram lokalnog sira građani Sarajeva izdvajaju 2,44 KM manje nego oni u Mostaru, a u Zenici 6,88 KM manje nego u gradu na Neretvi. Kilogram lokalnog sira u Banjoj Luci stoji 11,54 KM, Tuzli 10,70, Zenici 9,50 KM, Sarajevu 13,94 KM te 16,38 KM u Mostaru.

Cijene kilograma pilećeg filea bitno se ne razlikuju od grada do grada. U Sarajevu kilogram stoji 12,80 KM, Mostaru 12,26 KM, Tuzli 11,79 KM, Banjoj Luci 11,81 KM, dok je u Zenici najjeftiniji i iznosi 9,50 KM.

 

Ni cijena omiljenog međuobroka bh. građana ne varira puno od grada do grada. Naime, kilogram banana u Sarajevu stoji 2,62 KM, Mostaru 2,78 KM, Zenici 2,50, Tuzli 2,42 KM i 2,57 KM u Banjoj Luci.

Provjerili su i kako se kreću cijene prijevoza. Za jednosmjernu kartu lokalnim prijevozom Sarajlije izdvajaju 1,60 KM, Mostarci 2 KM, Zeničani 1,50, Tuzlaci 2 KM te 2,30 KM Banjolučani.

Redovita mjesečna karta lokalnim prijevozom u glavnom bh. gradu iznosi 53 KM, Mostaru 57,50, Zenici 45 KM, Tuzli 52,50 i u gradu na Vrbasu 57 KM.

Kao i većina stvari, u Mostaru je najskuplji i taksi-start, odnosno dvostruko je skuplji nego u Zenici te za 1 KM skuplji nego u ostalim bh. gradovima s kojima smo pravili usporedbu. Svi koji se u Mostaru voze taksi-prijevozom samo za start izdvojit će 3 KM, u Sarajevu 2, jednako kao i u Tuzli i Banjoj Luci, dok u Zenici start iznosi 1,50 KM.

Taksisti nude i usluge čekanja, a cijena čekanja, jasno je, najviša je u Mostaru. Sat vremena čekanja mostarski taksisti naplaćuju 18 KM, sarajevski 12, zenički i tuzlanski 10 KM te 15 banjolučki.

Osnovni režijski troškovi za stan od 85 kvadrata koji, prema podacima Numbea, podrazumijevaju struju, grijanje, hlađenje, vodu i smeće, u glavnom bh. gradu stoje 304,84 KM, Mostaru 242,46, isto kao i u Zenici, Tuzli 307,22 KM te 298,83 KM u Banjoj Luci.

Promatrajući listu najskupljih gradova, glavni grad Bosne i Hercegovine Sarajevo na 206. je mjestu u Europi i skuplji je za život od Podgorice, Novog Sada, Skoplja i Banje Luke, dok je Beograd trenutno najskuplji grad za život u regiji.

 

radiosarajevo

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirovićem sastat će se danas u Briselu sa generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom.

Bećirović je veliki zagovornik NATO integracija Bosne i Hercegovine budući da je i ranije isticao da je to savez koji BiH može pružiti sigurnost u izazovnim vremenima, naglašavajući da je potrebno raditi na implementaciji Programa reformi s ciljem prijema Bosne i Hercegovine u punopravno članstvo.

Potvrdio je u više navrata čvrstu opredijeljenost za intenziviranje NATO integracijskog procesa, u skladu sa Ustavom i Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine.

“Geopolitička dešavanja, uključujući i posljedice ruske agresije na Ukrajinu, imaju direktan odraz i na sigurnosno-političku situaciju u Bosni Hercegovini, zbog čega je nastavak dosljednog procesa euroatlantskih integracija od velike važnosti”, istaknuo je Bećirović ranije.

Iz sjedišta NATO-a je rečeno kako nakon sastanka nisu predviđene izjave za medije.

bhrt

Svake godine u Bosni i Hercegovini registruje se između 50 i 70 osoba, potencijalnih žrtava trgovine ljudima. Djeca su žrtve u oko 90 odsto slučajeva, a trgovci ljudima ih najčešće prisiljavaju na prosjačenje, krađe i prisilne brakove, podaci su Ministarstva bezbjednosti BiH.

Bijeg od surove stvarnosti Jana i Sanela pronalaze u Centru za integrativnu inkluziju Roma i Romkinja “Otaharin” u Bijeljini.

“Ja često dolazim ovdje, već dugo vremena i ovdje čitam, idem u školu i ovdje mi je baš lijepo”, kaže Jana.

“Ovdje svaki dan učimo, na Novu godinu smo kitili jelku, pravili pahuljice…”, priča Sanela.

Svakodnevno se na ulicama Bijeljine mogu vidjeti djeca kоја prosjače. Uglavnom su zloupotrijebljeni od svojih roditelja i rodbine. Vrlo često završavaju u međunarodnim lancima trgovine, kažu u Centru “Otaharin” u Bijeljini.

 

DRAGAN JOKOVIĆ, direktor Centra za integrativnu inkluziju Roma i Romkinja “Otaharin”

“Naš dnevni centar jeste sama usluga koja preventivno djeluje, a koja pruža toj djeci i tim porodicama određene usluge i podršku. Jer, zaista, vrijeme koje svakodnevno provode na ulici je za njih pogubno, za njihove mlade živote, onda mi ovdje pokušavamo malo da im pomognemo, malo da ih vratimo, malo da ima vratimo dostojanstvo i osmijeh”.

Najveći broj slučajeva trgovine ljudima odnosi se na radnu eksploataciju, posebno na eksploataciju djece koja borave i rade na ulici, a u svrhu prisilnog prosjačenja ili činjenja krivičnih djela, kažu u resornom ministarstvu.

 

SAMIR RIZVO, pomoćnik ministra bezbjednosti BiH

“Obzirom na količinu traume koju žrtve trgovine ljudima prođu i na sve patnje koje su doživjeli u tom procesu, nisu rijetki slučajevi da žrtve trgovine ljudima promijene iskaze i da se onda pred sudom ne može dokazati slučaj trgovine ljudima”.

Centri za socijalni rad uspijevaju sistemski pružiti pomoć porodicama koje zatim prestaju sa izvođenjem djece na ulice i sa prosjačenjem.

 

MIRSADA POTURKOVIĆ, JU Kantonalni centar za socijalni rad

“Jedan broj porodica, nažalost, djecu organizirano uvodi u prosječanje i uglavnom se tu radi o porodicama za koje kolege koje rade na terenu, dakle u mobilnom timu negdje prepoznaju elemente koji upućuju na sumnju u organizirano prosjačenje”.

Brojke o potencijalnim žrtvama vjerovatno ne odražavaju stvarni problem zbog nedovoljnog prijavljivanja i relativne nevidljivosti slučajeva.

 

ADISA REDŽIĆ, projektni koordinator “World Visiona BiH”

“Naša organizacija je u protekle dvije godine zajedno sa partnerima radila na pružanju podrške sistemu kroz osnivanje mobilnih timova za identifikaciju potencijalnih žrtava u šest gradova širom Bosne i Hercegovine”.

 

AIDA IVKOVIĆ, programski koordinator “Save the Children”

“Neophodna je prevencija, jačanje institucija sistema, da policija i centri za socijalni rad trebaju imati proaktivniju ulogu u smislu identifikacije i zaštite djece”.

 

ALEKSANDRA MARIN DIKLIĆ, Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH

“Moramo shvatiti da dijete koje prosi na ulici radi to za nekoga drugog, znači to je trgovina ljudima”.

Pored sistemske podrške važno je podizanje svijesti kod šire javnosti, sugerisati i apelovati grđanima da kada primijete djecu koja prosjače na ulici, bez obzira na to da li su sama ili u pratnji odrasle osobe da ne daju novac toj djeci jer na taj način samo podstičemo ugrožavanje njihovih prava.

bhrt

Vlasnik Violete Petar Ćorluka trenutno je najbogatija osoba u Hercegovini, i treća najbogatija u BiH, izvještava BiznisInfo.ba.

Prema istraživanju grupe regionalnih medija, Čorluka je trenutno jedini milijarder u Hercegovini, odnosno osoba sa vrijednošću imovine od preko milijardu KM,

Ove sedmice ponovo je dospio u fokus javnosti kada je objavljeno da dobio građevinsku dozvolu za planirani projekt vezan uz hotel “Hrvatska” u Makarskoj što je investicija vrijedna oko 20 miliona eura.

Iako u posljednje vrijeme sve jače ulazi u sektor turizma i ugostiteljstva, bogatstvo je stekao na “Violeti” s kojom je najprije razvio proizvodnju papira, a onda ušao i u druge sektore.

Ćoruluka je ušao u biznis kojim se bavi tek nekoliko moćnih globalnih korporacija pa je u kratkom razdoblju stvorio prepoznatljivi brend od Slovenije do Makedonije, a jednom prilikom je i ispričao kako je sve krenulo.

– Nismo nikoga kopirali, nastojimo biti drukčiji. Veliki sistemi su tromi, naša prednost su brzina i fleksibilnost. Prvo i osnovno pravilo je: visoka tehnologija i najbolja kvaliteta. Ulažemo u proizvodnju i neprekidno tragamo za inovacijama: želimo novo, bolje i kvalitetnije. To je ključ našeg uspjeha ­- pojasnio je ranije hercegovački poduzetnik razloge snažnog rasta.

On s ponosom ističe da nikad ništa nije kupio u privatizaciji, sve što je stvorio plod je rada, vizije i poslovnih poteza. Kako je pisala Slobodna Dalmacija, potječe iz siromašne porodice, a sklonosti prema poduzetništvu testirao je 1990. godine kad je u bivšoj Jugoslaviji potpuno ozakonjen privatni biznis.

Ostavio je mjesto pravnika u “Putevima” Grude, gdje se vratio nakon završenog fakulteta u Sarajevu, osnovao trgovačku firmu “Prodex” i počeo s uvozom južnog voća s nekoliko saradnika.

Razvio je maloprodaju, otvorio supermarkete i postao zastupnik niza prepoznatljivih prehrambenih proizvoda. Uvidio je da se neke proizvode nepotrebno uvozi pa je odlučio ući u proizvodnju. Po njegovu mišljenju to je logičan slijed jer “prvi novac se zaradi u trgovini, a onda svaki ozbiljan poslovni čovjek želi investirati u proizvodnju, jer proizvodnja stvara novu vrijednost”.

Nije slučajno ušao baš u “higijenski” biznis. Riječ je, objašnjava, o visoko obrtnoj robi koja ne ostaje dugo na zalihama jer se traži i u krizi.

Firma “Violeta” osnovana je 2001. godine, a brend “Violeta” lansiran je godinu dana kasnije. Krenulo se s proizvodnjom toaletnog papira, papirnatih maramica, vlažnih maramica, pelena, a na kraju i deterdženata i omekšivača.

Značajan iskorak učinjen je 2011. godine kada je u Svetoj Heleni, pokraj Zagreba, investicijom od 12 miliona eura pokrenuta proizvodnja toaletnog papira i kuhinjskih ručnika. Ručnici “Violeta” nevjerojatnom su brzinom osvojili kupce.

U međuvremenu, posjeća BiznisInfo.ba, Ćoruka je kupio nekadšnjeg giganta Lastu Čapljina, čiji su proizvodi sada ponovo u svim marketima regiona.

Također, posljednjih godina intenzivno investira u ugostiteljstvo, naročito na Hrvatskoj obali.

Petar Ćorluka ima jednostavan recept za uspjeh – treba raditi ono što čovjek voli i bolje od konkurencije. Za uspješno upravljanje firmom, kaže, najvažnije je izgraditi sistem. Ne prakticira tzv. autokratski, već demokratski stil upravljanja.

– Postavljam se kao da nisam vlasnik, pa čak ni predsjednik Uprave, već samo dio menadžmenta – kazao ja ranije.

Na sastancima razmjenjuju ideje i prijedloge.

– Nastojimo se usuglasiti o svemu. Prihvaćamo prijedlog koji po mišljenju većine ima najjaču argumentaciju. Pri tom je, uvjetno rečeno, manje važno ko je dao prijedlog. Vrlo često se dogodi da prijedlog mojih saradnika bude ‘jači’ od mog i tada sam zapravo najsretniji, jer znam da imam kompetentne i stručne suradnike – istakao je Ćorluka ranije za Slobodnu Dalmaciju.

Stalno investirati, insistirati na najmodernijoj tehnologiji i vrhunskim proizvodima poslovni je kredo Petra Ćorluke. Pri tome traži maksimalnu racionalnost, teži štednji i samofinansiranju što je za konkurentnost naročito važno.

– Morate imati ciljeve koji su realni i morate ići korak po korak. Jasno je da u početku, kada po prirodi stvari nemate iskustvo, morate imati i sreću. U početku vas nosi entuzijazam i volja, ali imate i dosta neznanja. Dakle, u početku vam je potrebna velika sreća, a kada se pozicionirate više se ne smijete oslanjati na sreću, instinkt i na hrabrost, nego na znanje i inovativnost. U haotičnoj tržišnoj situaciji uspijevali su hrabri, a sada je prednost znanje, sistematičnost i iskustvo. Više se ništa ne smije prepustiti slučaju, sve se mora pratiti i analizirati – objasnio je tada Ćorluka.

Izvor: BiznisInfo.ba