Category: BiH

“Istjerali ste nas na ulicu, mi ćemo vas iz institucija i fotelja”, upozorili su poljoprivrednici oba entiteta nadležne, s nedavno održanih protesta u Bijeljini. Došlo je do grla, kažu, a ako nadležni i dalje nastave da ignorišu njihove zahtjeve, ne isključuju masovnije proteste i blokade.

Zaštita domaće proizvodnje, uvođenje plavog dizela te carina i prelevmana (posebnih dažbina), zahtjevi su od kojih neće odustati. Problemi poljoprivrednika ne datiraju od jučer, ali kap koja je prelila čašu je uvozni lobi, protiv kojeg će se zajedno boriti, čime su se obavezali i sporazumom.

“Nema razlike između poljoprivrednika u Tuzli, Banjaluci, Prnjavoru… – isti je problem. Razdvajaju nas, nalaze načine kako će to razdvojiti. Mogu oni pričati koliko god hoće, kao i to da je ove godine izdvojeno 180 miliona za poljoprivredu. To su tzv. politički spinovi”, naveo je Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije Bosne i Hercegovine.

“Moj zahtjev bi bio da ne treba možda ući ni u proljetnu sjetvu, tako ozbiljno. A, nema veze, iako ne posijemo, dok ne sazri svijest u narodu šta se sve radi. Ljudi su bili opstruisani i na protestima da ne dođu. Pozvani su, ucjenjivani, svega tu ima, ali u suštini, moramo sjesti i razgovarati”, mišljenja je Savo Bakajlić iz Udruženja poljoprivrednika “Sela Semberije i Majevice”.

No, nadležnima se, baš i ne razgovara. Godinama uništavaju domaću proizvodnju u svim segmentima. Proizvodnja hrane sve je više pod znakom upita, a država koja nema hrane, nema ni budućnost.

“Kap koja je prelila času. Domaća proizvodnja je gotovo potpuno uništena. Enormni su odlasci ljudi, napuštanja, prazna su imanja, zemlja ostaje neobrađena. Farme ostaju prazne. Politika koja je do sada vođena je dovela do toga da će ovo, vjerovatno, postati zemlja staraca i pustih imanja”, rekao je Muris Mujanović, poljoprivrednik iz Vogošće.

A da bi to bilo spriječeno, na udruživanje entitetskih udruženja ne gleda se blagonaklono. Pritisci koji su obilježili organizovanje posljednjih semberskih protesta, to ilustruju. Dok predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik tvrdi da je njihov izlazak na ulice neopravdan, u godini kada je najviše novca izdvojeno za poljopivredu, poljoprivrednici spočitavaju da razloga za nezadovoljstvo, itekako, ima. Ima i podsticaja, ali kasne.

“Oni to sad prate, ali oko polovine godine će biti veliki problem sa budžetom, zato što 2023. nije kao 2022., gdje su ubrali maksimum PDV-a i svega ostalog, oni su ubrali u bužete svoje, zato sada mogu i da raspolažu time”, naglasio je Savo Bakajlić, iz Udruženja poljoprivrednika “Sela Semberije i Majevice”.

Problemi nisu zaobišli ni proizvođače mesa, ali ni farmere. Već od jeseni bi moglo doći do toga da u mesarama ne nađemo ono što nam treba. Barem ne domaće. A zbog najave da će otkupna cijena mlijeka biti snižena, prekidom proizvodnje prijete i farmeri.

“Mljekari, koji su direktno vezani sa proizvodnjom, ukidaju matična stada. Ljudi nemaju više ni mogućnosti, ni želje da hrane. Sad se ta najkvalitetnija grla kolju, po jeftinim cijenama. Do sljedećeg Bajrama, će se desetkovati, ionako, desetkovana proizvodnja”, naveo je Muris Mujanović, poljoprivrednik iz Vogošće.

U međuvremenu, na zelenim pijacama, još se može naći domaće voće, povrće, mlijeko… No, do kada? Imajući u vidu da na pojedinim tezgama ima i makedonskog paradajza, ali i egipatskog krompira. Mijenja se i ukus mušterija, kažu trgovci.

 

“I u kupovini i u ponašanju. Obično traže egipatski krompir za šta im treba. Ovaj otprilike je sa jagnjetinom da ispržiš, a ovaj ti je za sve. A duga je priča zašto uvozimo ako imamo svoje”, rekao nam je trgovac Muhamed Hamandžić.

Zanimljivo je da smo pored toliko obradive površine u BiH osuđeni na to da uvozimo hranu. Ukoliko nadležni i dalje nastave šutjeti i zatvarati oči pred brojnim problemima poljoprivrednika, u narednom periodu nisu isključene one slike koje su se, nedavno, mogle vidjeti u Semberiji, kada je više od 150 traktora i mašina blokiralo ulice u znak protesta. Moglo bi, kažu, biti i gore i da se ponovi onaj scenarij iz 2014. godine.

Cijene proizvoda na policama mjesecima su već glavna boljka građana Bosne i Hercegovine, a kada se tome dodaju i proizvodi koji su lošijeg kvaliteta u odnosu na zemlje zapadne Europe, činjenica je da nezadovoljstvo potrošača samo raste.

Nije tajna da su razlike u kvaliteti primijećene još i prije ekonomske krize i povećane stope inflacije, pa su tako brojni građani često kupovali “manje zalihe” čokolada, slatkiša, higijenskih proizvoda u zemljama zapadne Europe.

Konkretni primjeri tiču se praška za veš, omekšivača, parfema, zatim čokoladnih namaza, čokolada, bombona, instant-kafa, do odjeće, obuće i šminke.

Nerijetko se dešava da je zastupljeno mišljenje kod ljudi da su gotovo svi proizvodi u npr. Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj, Austriji, Italiji… dosta kvalitetniji, a često jeftiniji nego na bh. tržištu. O tom fenomenu za redakciju portala Radiosarajevo.ba govorila je Hatidža Jahić, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

“Što se tiče BiH i tržišta na kojeg izvozimo i uvozimo najznačajnije su zemlje regije i EU zbog trgovinskih ugovora koje imamo i koji se vežu za CEFTA-u (Central European Free Trade Agreement – Centralnoevropski sporazum o slobodnoj trgovini, op.a.). Bosna i Hercegovina je dio CEFTA-e od 2006. godine. To je jako bitno u kontekstu regulative vezane za standarde, certificiranje proizvoda, a najviše govorimo o prehrambenim proizvodima jer su nam oni najinteresantniji i najznačajniji”, ističe profesorica Jahić.

Usklađivanje propisa koji se tiču različitog kvaliteta proizvoda, veže se za regulativu koja se odnosi na sistem nesigurnosti proizvoda i integracija na tržište Europske unije.

“Posljednja revizija bila je 2020. godine, a koja se odnosila na reviziju institucija BiH. Tada se došlo do zaključka u analizi da se propisi sigurnosti proizvoda ne donose u predviđenim rokovima i da BiH u velikoj mjeri zaostaje u zemljama okruženja kada je riječ o usklađivanju tih propisa. To je slično navedeno i 2022. godine u izvještaju o napretku BiH na putu ka Europskoj uniji. Taj izvještaj govori o gotovo nepostojanju progresa u posljednje dvije godine, a odnosi se na bezbjednost hrane, veterinarsku i fitosanitarnu politiku. Ono što se odnosi na kvalitet hrane, odnosno postojanje različitog kvaliteta hrane na različitim tržištima, proizvođači hrane, Evropska komisija i druge institucije koje vrše certificiranje, uvijek kažu da ti proizvodi zadovoljavaju zakonom predviđene kriterije kada je riječ o sigurnosti i propisima”, navodi Hatidža Jahić.

Činjenica je da je Europska komisija u nekoliko navrata naručivala studije na veoma konkretnim primjerima brendova i tržišta te da su pronašli razlike, čak i kada je riječ o različitim državama unutar Europske unije. Tako se vidi ta tzv. kategorizacija starih članica Europske unije i novih članica kao npr. Bugarske, Rumunije i Hrvatske.

“Ono što se moglo vidjeti iz tih istraživanja u posljednjih pet godina na međunarodnim brendovima koji su dostupni svuda i koji se pridržavaju svih međunarodnih pravila i zakona koji su propisani zakonodavstvom Europske unije, jeste razlika u sastavima npr. veća koncentracija ribe u ribljim štapićima ili veća koncentracija lješnjaka u nekim proizvodima”, ističe profesorica Hatidža.

 

 

Razlika u cijenama u BiH i drugim zemljama

Cijene proizvoda se formiraju na osnovu više faktora – u osnovi je cijena sirovine koja se koristi za proizvodnju, zatim pakovanje i ambalaža i u konačnici cijena trasporta, radne snage i potom troškovi zakonskih propisa koji se moraju ispuniti kako bi se proizvodi uvezi u BiH. To je kada je riječ o uvozu proizvoda. Ono što je važno napomenuti da ne vrijede isti zakonski propisi za BiH i za Federaciju BiH što znači da BiH nije u potpunosti jedinstveno integrisano tržište.

“Primjera radi, jako loša infrastruktura utječe na jako visoku cijenu transporta i to ulazi u konačnu cijenu koju mi kao finalni potrošači plaćamo. Možemo vidjeti da sada u svijetu postoje poremećaji u lancima snadbijevanja, zbog inflacije mijenja se ponašanje potrošača- da se kupuje na sniženju, da se kupuju na akcijama pred istek roka, ne čitaju se deklaracije. Zbog niskih primanja i visoke stope inflacije često se kupuju zamjenski proizvodi”, pojašnjava profesorica.

Sve ovo bi se moglo unaprijediti u kontekstu priče o BiH, a broj jedan bi bila izmjena zakonodavstva. Poslovanje bi u svakom smislu za kompanije koje dolaze u BiH bilo olakšano kada bi regulativa koja je u BiH bila u skladu sa svim onim normama i pravilima koje postoje u razvijenim zapadnoevropskim ekonomijama. Neophodno je da postoje standardi kvaliteta, a ne samo bezbijednosti hrane. To su dva segmenta koja nedostaju u BiH – kvalitet i sigurnost hrane, a to bi se moglo unaprijediti boljim zakonodavstvima.

 

Domaće je bolje. A da li je jeftinije?

“Što se tiče različitih cijena proizvoda u BiH i Njemačkoj, većina tih proizvoda se proizvodi u razvijenim zapadnoevropskim zemljama, što za druga tržišta poput ovog u BiH uključuje troškove transporta, carine i drugih elemenata. Situacija u BiH mogla bi se unaprijediti boljim zakonskim okvirima što bi olakšalo i domaćim kompanijama, ali i stranim kompanijama koje investiraju na našem tržištu. U konačnici bi to za potrošače značilo da će kupovati jeftinije proizvode, a kvalitetnije nego što je slučaj sada”, zaključila je Hatidža Jahić.

Pored toga, na formiranje konačne cijene utječe i razvijenost mreže trgovina, što dovodi do nepovoljnih uslova u smislu troškova logistike, najma i ostalih operativnih troškova.

Cijene se skoro pa duplo, razlikuju u BiH i Njemačkoj, iako je poznato je da je inflacija na obje strane, a pojašnjenje za to jeste da na cijenu bitno utječe da li se proizvod uvozi, odnosno gdje se proizvodi. Tada kupci ponovo dolaze na početnu tačku, a to jeste važnost domaće proizvodnje.

Domaći proizvodi se zbog novonastale ekonomske situacije na policama cjenovno izjednačavaju sa uvoznim proizvodima. Struka za tu pojavu kaže da zbog loših zakonskih okvira i manjka sufinansiranja domaće proizvodnje, domaći proizvođači su prinuđeni podići cijenu proizvoda.

 

radiosrajevo

Ministarstvo prometa je upozorilo da Direkcija za civilno zrakoplovstvo nije u mogućnosti izvršavati svoje nadležnosti zbog odliva kadrova

Bosni i Hercegovini prijeti izricanje sigurnosne mjere koja se odnosi na zabrinutost za sigurnost “Safety concern”, a što u konačnici može dovesti do stavlјanja Bosne i Hercegovine na crnu listu zemalјa koje ugrožavaju opštu sigurnost zračne plovidbe.

Ova konstatacija, kako saznaje Fokus.ba, sročena je u aktu Ministarstva komunikacija i prometa BiH koji je upućen Vijeću ministara BiH.

Riječ je o odluci o formiranju tima koji će pripremiti studiju izvodljivosti za promjenu statusa Direkcije za civilno zrakoplovstvo BiH u nezavisno regulatorno tijelo.

 

UPOZORENJE IZ EU

Naime, zbog odliva kadrova, te hroničnog problema nedostatka kvalificiranog stručnog osoblјa, več duži niz godina Direkcija za civiljno zrakoplovstvo BiH nije u mogućnosti izvršavati svoje nadležnosti na način kako je to predviđeno propisima koje je BiH preuzela u svoje zakonodavstvo, ali i koje je dužna kontinuirano preuzimati.

Naime, BiH je pristupila Međunarodnoj konvenciji o civilnom zrakoplovstvu (tzv. Čikaška konvencija) 1993. godine, kao i njenim dodacima (aneksima uz Konvenciju), te Multilateralnom sporazumu o uspostavlјanju zajedničke evropske zrakoplovne oblasti (tzv. ECAA sporazum).

Također, i u Izvještaju Evropske komisije za 2021. godinu, u dijelu koji se odnosi na zračni saobraćaj, konstatovano je:

„…Bosna i Hercegovina mora hitno riješiti problem hroničnog nedostatka adekvatno obučenog i kvalificiranog osoblјa u Direkciji za civilno zrakoplovstvo Bosne i Hercegovine (BHDCA) kako bi se izbjegao rizik sigurnosnog nadzora.”

 

Zbog svega navedenog BiH prijeti izricanje sigurnosne mjere u ovoj oblasti. Ovakva sigurnosna mjera bi, mišljenja su iz Ministarstva prometa i komunikacija, za sobom bi povukla nebrojene poslјedice, među kojim su: nepriznavanje BHDCA certifikata za pružanje usluga u zračnoj plovidbi, koji je izdat BHANSA-i, nepriznavanje svih drugih certifikata izdatih od BHDCA zračnim operatorima, aerodromima, itd, a što bi za poslјedicu imalo preuzimanje funkcija od BHDCA u korist EASA-e ili neke od njenih članica, te ogromne troškove za Bosnu i Hercegovinu, radi plaćanja za obavlјanje tih funkcija.

Ističu da je su u više navrata o ovom problemu obaviještene su nadležne institucije ali nije iznađen način za realizaciju preporuka međunarodnih zrakoplovnih organizacija, prije svega zbog činjenicnje da je BHDCA organizovana kao upravna organizacija u sastavu Ministarstva.

 

INSPEKTORI NAPUŠTAJU DIREKCIJU

Nadalje, u posljednjih nekoliko godina BHDCA je napustilo čak 10-tak inspektora, najvećim dijelom zbog činjenice da su primanja u BHDCA daleko manja od primanja u zrakoplovnim subjektima koje BHDCA nadzire, a pogotovo u odnosu na primanja u zrakoplovnim vlastima drugih država.

S obzirom da se radi o rijetkom, specijaliziranom visokokvalifikovanom stručnom kadru, te da su zrakoplovne vlasti u Evropi i okruženju većinom nezavisna regulatorna tijela evidentno je da BHDCA, sa postojećim nivoom plata i uvjeta rada, nije u mogućnosti privući takav kadar.

Imajući u vidu sve prethodno navedeno Ministarstvo je izradilo Nacrt odluke o formiranju Tima za pripremu Projekta Studije izvodljivosti. Tim ima zadatak da izvrši analizu postojećeg stanja organizacije i finansiranja BHDCA, istraživanje tržišta konsultantskih usluga, utvrđivanje procijenjene vrijednosti i postupka nabavke, te definiranje konkretnih zahtjeva i sadržaja Studije izvodljivosti.

 

fokus.ba

Pomoćnik federalne ministrice finansija za upravljanje dugom Samir Bakić u razgovoru za Fenu istakao je da je zaduženost Federacije po glavi stanovnika skoro dvostruko manja u odnosu na zaduženost drugog entiteta.

“Na kraju 2022. godine učešće javnog duga Federacije u odnosu na ostvareni BDP iz 2021. godine iznosi 25,66 posto, a u odnosu na procijenjeni BDP za 2022. godinu oko 23,22 posto, što je znatno niže u odnosu na učešće javnog duga RS koje iznosi oko 43 posto. Slijedom navedenog, na kraju 2022. zaduženost Federacije po glavi stanovnika iznosi 2.986 KM, a Republike Srpske 5.633 KM”, kazao je Bakić.

Inače, BDP u Federaciji je dvostruko veći od onog u drugom entitetu. Zvanični podaci govore da je BDP za 2021. godinu u FBiH iznosio 25,2 milijarde KM, a u RS 12,5 milijardi KM. Prema Bakićevim riječima, procjena je da je BDP za 2022. u FBiH iznosio 28,62 milijarde maraka, a u RS 14,24 milijarde maraka.

“U strukturi javnog duga BiH, učešće FBiH iznosi 50 posto, RS 49 posto, a preostalih jedan posto odnosi se na javni dug institucija BiH i Distrikta Brčko. Iako su na kraju 2022. godine FBiH i RS imali skoro identičan nominalni iznos javnog duga, zbog znatno većeg BDP-a u FBiH u odnosu na BDP u drugom entitetu, realna zaduženost FBiH je znatno manja u poređenju sa RS”, pojasnio je Bakić.

On je istakao i da u strukturi javnog duga Federacije BiH dominira vanjski dug koji je zbog dobre ročnosti i povoljnih kamatnih stopa najvećim dijelom ugovoren kod međunarodnih finansijskih institucija. To su Evropska investicijska banka, Međunarodna asocijacija za razvoj, Međunarodna banka za obnovu i razvoj, Evropska banka za obnovu i razvoj, te drugi multilateralni i bilateralni kreditori.

“Izuzev zaduženja kod MMF-a i Evropske komisije, svi vanjski krediti Federacije BiH su namijenjeni za kapitalne investicije u ključnim sektorima kao što su transport, odnosno putna infrastruktura, energija, vodoprivreda i odvodnja otpadnih voda, zaštita okoliša i poljoprivreda, te razvojni projekti kojima je cilj podrška zapošljavanju, malim i srednjim preduzećima, i slično”, rekao je Bakić.

Kazao je i da je Vlada Federacije BiH, zahvaljujući dobrom fiskalnom upravljanju i strogoj kontroli rashoda u proteklim godinama osigurala rezervu likvidnosti na nivou koji joj omogućava da se i u slučaju kratkoročnih poremećaja novčanih tokova, tekuće obaveze uredno izmiruju.

“Stoga nije ni bilo zaduživanja u svrhu izmirenja tekućih obaveza. Također, uzimajući u obzir postojeću strukturu i nizak nivo javnog duga, Federacija BiH ima značajan potencijal i za nova zaduživanja za realizaciju prioritetnih kapitalnih investicija i razvojnih projekata”, istakao je Bakić.

Kada je u pitanju zaduživanje na domaćem tržištu, Bakić kaže da se Vlada FBiH isključivo zadužuje izdavanjem trezorskih zapisa i obveznica.

“Pri tome se posebno vodi računa o potencijalu domaćeg tržišta kapitala, riziku refinansiranja, izloženosti investitora prema Vladi FBiH, likvidnosti trezora i nizu drugih faktora koji se moraju uvažiti s ciljem optimizacije ukupnog portfolija javnog duga FBiH. Ovakva politika zaduživanja davala je dobre rezultate koji se ogledaju u uspješnosti aukcija vrijednosnih papira Federacije i niskih kamatnih stopa, odnosno troškova zaduživanja. Gledajući rezultate dosadašnjih aukcija, RS se zadužuje po duplo većim kamatnim stopama u odnosu na FBiH”, naveo je Bakić.

Također, pojasnio je i da na kreditni rejting Bosne i Hercegovine utiče puno faktora.

“Jedan od njih je svakako stanje javnih finansija, odnosno nivo i struktura javnog duga zemlje. Stabilne javne finansije Federacije BiH, uz nizak nivo, te dobru ročnu i kamatnu strukturu javnog duga pozitivno utiču na očuvanje kreditnog rejtinga BiH”, naglasio je pomoćnik federalne ministrice finansija za upravljanje dugom Samir Bakić u razgovoru za Fenu.

Predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev u četvrtak, 13. aprila stiže u prvu zvaničnu posjetu Bosni i Hercegovini.

Azerbejdžanskom predsjedniku bit će priređen svečani doček uz vojne počasti, a predviđen je susret s članovima Predsjedništva BiH.

Predsjednik Alijev dolazi na čelu brojne delegacije, koja će brojati čak stotinjak članova.

Alijev će posjetiti našu zemlju na poziv predsjedavajuće Predsjedništva BiH Željke Cvijanović, koja je 1. marta boravila u Bakuu.

Cvijanović i Alijev su tom prilikom dogovorili zajednički biznis forum dvije zemlje.

Tokom susreta, Cvijanović je informisala Alijeva da će, na osnovu odluke Predsjedništva BiH, uskoro biti otvorena ambasada BiH u Azerbejdžanu, izrazivši nadu da će time biti stvorene nove perspektive za unapređenje saradnje.

Diplomatski odnosi između Azerbejdžana i Bosne i Hercegovine uspostavljeni su 9. februara 1995. godine.

 

bhrt

Mljekare su najavile vlasnicima farmi u Tuzlanskom kantonu da će otkupna cijena mlijeka biti snižena ukupno za 10 feninga i to po pet feninga u aprilu i maju. Farmeri su nakon ovih najava održali hitan sastanak i traže razgovore s otkupljivačima, a ukoliko namjera o snižavanju cijena budu provedena, mnogi najavljuju radikalne mjere i eliminiranje proizvodnje.

– Mi smo najmanje plaćeni od otkupljivača u cijeloj Federaciji Bosne i Hercegovine, a sada nam najavljuju smanjenje cijene. Ja proizvodim 500 litara mijeka dnevno i otkupna cijena mi je 92 feninga i trebao bih imati smanjenje na 87 pa na 82 feninga – kaže Eldin Glibanović, predsjednik Udruženja proizvođača mlijeka TK.

Otkupna cijena nije ista za sve proizvođače i iznosi od 75 do 95 feninga po litri mlijeka.

 

Preokret na tržištu

Glibanović ističe da su mljekare krajem jeseni otimale za svaki litar mlijeka i svakog farmera, a sada im poručuju da su magacini puni i da ne mogu sve prodati.

– Ja sam u Češkoj, krajem prošle godine, kupio još deset junica i treba da ih telim za nekih mjesec dana, a uz njih imam i pet svojih junica. Dakle još 15 grla uvodim u mužu. Proizvodnju ću povećati za 30 do 45 posto, a čeka me niža cijena. Te junice sada jedu hranu iz 2022. godine, koja je najskuplja u historiji našeg mljekarstva – priča Glibanović, koji na farmi u Živinicama ima 70 grla stoke od čega je 50 muznih grla.

On dodaje da farmeri već odustaju i kaže da je jedan njegov kolega odmah po najavi snižavanja cijene, prodao svu stoku s farme, a imao je između 20 i 30 grla.

– Meso je poskupjelo, stoke na tržištu nema i ukoliko se ostvari ovo što su nam najavili, farmeri će za Kruban-bajram prodavati muzna grla i eliminirati proizvodnju. I ja o tome razmišljam. U mojoj porodici nas šestero živi od farme i ne mogu više da ih lažem da će doći bolji dani – navodi Glibanović.

Suljo Smajić na farmi ima 45 grla stoke i kaže da će na ovaj način povećanje poticaja s nivoa FBiH otići mljekarama.

– Poticaj po litri mlijeka povećan je za 10 feninga i ovako ga farmer neće ni vidjeti nego će ga morati prepustiti mljekari. Ono što je država nama dala uzet će oni, zbog toga je najbolje rješenje za nas zaštitna cijena mlijeka, koju mi sada nemamo – kaže Smajić.

 

Smanjenje stočnog fonda

On ističe da su s povećanjem poticaja farmeri bili na nuli, tako da bi sa nižom otkupnom cijenom mnogi bili prisiljeni da se zadužuju.

– Već imam upite ljudi za Kurban-bajram, jer stočni fond je smanjen i nema grla da se kupi. Sačekat ću još mjesec dana da vidim šta će biti s cijenom mlijeka, ukoliko bude snižena, prodavat ću stoku za kurbane – kaže Smajić.

Smanjit ću fond stoke, ističe Smajić, a samim tim ću manje novca morati ulagati za proizvodnju hrane jer ću i to smanjiti.

– U TK smo 2021. godine imali 1.350 registriranih gazdinstava, a na kraju 2022. godine bilo ih je 1.080. U istom periodu imali smo 8.750 grla, a sada 8.000, dakle 750 krava je manje – kaže Glibanović.

Svako smanjenje stočnog fonda sa sobom nosi i smanjenje obima poljoprivredne proizvodnje jer svi farmeri se bave poljoprivredom i sami proizvode dio hrane za svoju stoku. Sve manje domaćeg mlijeka, ne znači samo manje stoke, nego i manje domaće poljoprivrede, a samim tim i hrane.

 

faktor