Category: BiH

  • U Tomislavgradu održana komemoracija za Dževada Karahasana

    U Tomislavgradu održana komemoracija za Dževada Karahasana

    U kinodvorani Kulturno-informativnog centra (KIC) Tomislavgrad u ponedjeljak je održana komemoracija u čast književnika i akademika Dževada Karahasana.

    Komemoraciji su pored obitelji i prijatelja književnika Karahasana nazočili predstavnici kulturnog, vjerskog i javnog života.

    Na samom početku okupljene su pozdravili ravnateljica KIC-a Danijela Papić, profesor Alija Đugum Dževadov, fra Ante Pranjić, predsjednik Vlade Hercegbosanske županije (HBŽ) Ivan Vukadin te profesorica Snježana Redžepagić.

    U svojim obraćanjima govornici su istaknuli da je Karahasan bio istinski prijatelj svih Duvnjaka, da je gajio europske književne pripovjedačke vrijednosti, cijeneći suprotstavljena razmišljanja i kritike.

    Zbog ljubavi prema književnosti, izučavanja jezika i pisanja, te štokavskog narječja, profesor Đugum nazvao ga je “homo univerzalis”, fra Pranjić velikodušnim, Ćavar je istaknuo Karahasanovu svjetsku veličinu i duvanjsko porijeklo, a profesorica Redžepagić spomenula je da je u svakom djelu koje je napisao utkan dio njega.

    Vukadin je poručio da je Dževad Karahasan graditelj mostova, vjernik, autentični Duvnjak koji je slavio život svojim djelima.

    Dževad Karahasan rođen je u Tomislavgradu 1953. godine. U rodnom je gradu završio osnovno i gimnazijsko školovanje. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne književnosti i teatrologije, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

    Njegove knjige prevedene su na više od petnaest jezika, a dobitnik je više nagrada za književni rad.

    Pisao je drame, romane, pripovijetke, eseje, historiju i kritiku teatra, a bavio se i kazališnom režijom. Njegovi kazališni komadi igraju se širom svijeta.

    Dobitnik je brojnih priznanja, a godine 2020. nagrađen je najprestižnijim njemačkim književnim priznanjem – Goetheovom nagradom, koju dodjeljuje grad Frankfurt, rodni grad Johanna Wolfganga Goethea.

    klix.ba

  • Bećirović zahtijeva uvid u Arhiv bivše SFRJ: BiH mora uzeti ono što joj pripada

    Bećirović zahtijeva uvid u Arhiv bivše SFRJ: BiH mora uzeti ono što joj pripada

    Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović predložio da se na 5. redovnoj sjednici Predsjedništva BiH u srijedu uvrsti i razmotri Prijedlog zaključaka kojim se zadužuje Vijeće ministara BiH da pokrene konkretne aktivnosti s ciljem omogućavanja BiH ostvarivanje uvida u arhive bivše SFRJ i preuzimanje originala i kopija koje pripadaju BiH.

    Kako je u obrazloženju napisao Bećirović, svjesni potrebe da, u interesu svih država sukcesora i njihovih građana, kao i u interesu stabilnosti u regionu i dobrih međusobnih odnosa, riješe pitanja sukcesije država koje su se pojavile poslije raspada bivše SFRJ, BiH, Hrvatska, Republika Makedonija, Slovenija i SR Jugoslavija 29. juna 2001. godine u Beču su potpisale Sporazum o pitanjima sukcesije.

    Pet suverenih ravnopravnih država

    “Pet suverenih ravnopravnih država sukcesora bivše SFRJ, potpisivanjem Sporazuma o pitanjima sukcesije, prihvatile su princip da u svakom trenutku moraju preduzeti neophodne mjere kako bi spriječile gubitak, oštećenje ili uništenje državnih arhiva, državne imovine i sredstava SFRJ za koje su u skladu s odredbama Sporazuma o pitanjima sukcesije, jedna ili više drugih država sukcesora zainteresovane”, naveo je Bećirović u obrazloženju.

    Sporazum o pitanjima sukcesije sadrži i Aneks D kojim se normira pitanje arhive, a odredbama Aneksa D normirano je da “Državna arhiva SFRJ” označava “sva dokumenta, bilo kog datuma ili vrste, bez obzira gdje se nalaze, koja su nastala ili primljena od strane SFRJ (ili bilo koje prethodne konstitutivne strukture jugoslovenske države od 01. decembra 1918. godine) u procesu izvršenja njenih funkcija i koja su 30. juna 1991. godine pripadala SFRJ, u skladu sa njenim unutrašnjim zakonodavstvom, a shodno Saveznom zakonu o arhivskoj građi federacije, čuvani pod posrednom ili neposrednom kontrolom kao arhiva za bilo koje potrebe.“

    “Prema odredbama sadržanim u Aneksu D Sporazuma o pitanjima sukcesije, Republičke i druge arhive označavaju arhive bilo koje od država u njihovom prethodnom svojstvu kao konstitutivnih republika SFRJ, ili njihove teritorijalne ili administrativne jedinice, i označava sva dokumenta, bilo kog datuma ili vrste, bez obzira gdje se nalaze, koja su nastala ili primljena od bilo koje od ovih republika ili teritorijalnih ili administrativnih jedinica u procesu izvršavanja njihovih funkcija i koja su 30. juna 1991. godine pripadala njima u skladu sa važećim zakonom, i koje su ih, u skladu sa Zakonom o arhivskoj građi svake republike, čuvale pod svojom posrednom ili neposrednom kontrolom kao arhive za bilo koje potrebe”, navodi se u saopćenju.

    Članom 2. Aneksa D normirano je da će republička ili druga arhiva, ukoliko je bila izmještena iz republike kojoj je pripadala, ili ako je državna arhiva SFRJ bila premještena sa mjesta nastanka, a u skladu sa međunarodnim principom provenijencije, biti vraćena odnosnoj republici kojoj je pripadala ili njenoj odgovarajućoj lokaciji što je moguće prije, od strane države sukcesora koja ih trenutno nadzire.

    Odredbe Aneksa D

    “Odredbama Aneksa D normirano je i da će dio Državne arhive SFRJ (administrativna, tekuća i arhivska dokumenta) potrebne za normalno upravljanje teritorijom jedne ili više država preći, u skladu sa principom funkcionalne pertinencije, u nadležnost tih država, bez obzira gdje se te arhive trenutno nalaze. Pod terminom ‘dokumenta’ koji se koristi u Aneksu D Sporazuma o pitanjima sukcesije podrazumijeva se filmska, audio, video i druga građa, kao i svaki oblik kompjuterizovanih zapisa, te dokumenta koja predstavljaju kulturnu baštinu”, istaknuto je.

    Članom 4. Aneksa D određeno je da dijelovi državne arhive SFRJ koji predstavljaju grupu koja se direktno odnosi na teritoriju jedne ili više država, ili je nastala ili primljena na teritoriji jedne ili više država, ili se sastoji od ugovora čiji je depozitar bila SFRJ a odnose se samo na pitanja koja se tiču teritorije ili institucija koje su imale sjedište na tim teritorijama, jedne ili više država pripašće tim državama, bez obzira gdje se te arhive trenutno nalaze.

    “Članom 7. Aneksa D Sporazuma određeno je da će se do momenta sprovođenja Sporazuma, omogućiti trenutni slobodan i neometan pristup državnoj arhivi SFRJ, datiranoj sa ili prije 30. juna 1991. godine, predstavnicima zainteresiranih država. Ovaj pristup odnosi se i na republičke i druge arhive (osim tekućih arhiva) koje se sada nalaze u zainteresovanim državama. Ukoliko arhive treba da pripadnu dvjema ili većem broju država, prema odredbama Aneksa D Sporazuma o pitanjima sukcesije, te države će se dogovoriti koja će od njih dobiti originale i omogućiti drugima da naprave kopije”, stoji u saopćenju.

    Zaključeno je da državnoj arhivi SFRJ, koja prema odredbama Aneksa D predstavlja zajedničku baštinu država slobodno i neometano pristupaju sve države potpisnice Sporazuma, pri čemu se svakoj državi treba omogućiti da pravi kopije arhiva na bazi jednakog učešća u troškovima.

    “Država koja omogućava kopiranje arhiva, obezbijediće najbolji mogući dokument za kopiranje, te slobodan i istovjetan pristup svim državama koje vrše kopiranje”, zaključuje se u saopćenju.

    klix.ba

  • Ogromne štete nakon poplava u Bihaću i Novom Gradu

    Ogromne štete nakon poplava u Bihaću i Novom Gradu

    Izvor: BHRT/Zorica Vujmilović

    Život u Novom Gradu i Bihaću se polako vraća u normalne tokove, nakon što se Una povukala u korito. Škola je nastavljena, dok je počelo isušivanje poplavljenih objekata, dezinfekcija i prijava štete lokalnim vlastima.

    Rok za prijavu štete je 10. juni.

    “Ja imam ovamo puno za izbacivati, samo smo sad garažu oslobodili, ima namještaj unutra, kompletan, svi uređaji se moraju bacati”, kaže Šemso Jusufagić iz Novog Grada.

    “Prioritet nam je uklanjanje vreća sa pijeskom koje više nisu potrebne i čišćenje grada i ono što je važno da u džepovima koji su nam ostali u nekim naseljima, nastavimo ispumpavanje vode”, ističe načelnik Opštine Novi Grad Miroslav Drljača.

    U prostorije Fudbalskog kluba Sloboda i na stadion Mlakve članovi su tek juče uspjeli ući. Šteta je milionska i apeluju i na lokalne, ali i na entitetske vlasti za pomoć

    “Visina vode u prostorijama je bila dva i po metra. Kompletan stadion je poplavljen i svi tereni su poplavljeni, šteta je strašna, sad ćemo polako. Ovih dana doći će procjenitelji pa ćeemo vidjeti”, kaže Mladen Bosančić, predsjednik FK “Sloboda”, Novi Grad.

    Čišćenje je sada prioritet i u Bihaću, a nakon toga i sve ostale aktivnosti.

    “Stigao je još jedan kombi sa isušivačima zraka, gdje se dijele sad po terenu i po ostalim opštinama i ide pomoć dalje o zaštiti protiv zaraze”, navodi Elvir Muslić, koordinator Udruženja Pomozi.ba za USK.

    Prema procjenama, šteta u opštinama Unsko-sanskog sliva biće višemilionska, jer su stotine objekata i poljoprivredne površine bile pod vodom.

  • BiH bi do 2050. mogla ostati bez 594.000 stanovnika, među državama s najvećim smanjenjem populacije

    BiH bi do 2050. mogla ostati bez 594.000 stanovnika, među državama s najvećim smanjenjem populacije

    Izgledno je da će Bosna i Hercegovina biti među državama svijeta koje će imati znatno smanjenje broja stanovnika do 2050. godine, objavljeno je na stranici “World of Statistics (Svijet statistike)”.

    Kako su objavili, od 2020. do 2050. to smanjenje će iznositi 18,2 posto. Uvidom u posljednje zvanične statističke izvještaje, trenutno u Bosni i Hercegovini živi 3,3 miliona stanovnika, što je manje za 152.300 ili 4,31 posto u odnosu na popis stanovništva iz 2013. To znači da bi Bosna i Hercegovina u sljedećih 30 godina mogla ostati bez 594.000 stanovnika. Dakle, država bi do 2050. trebala imati između 2,7 i 2, 8 miliona stanovnika.

    Međutim, koliko bi to smanjenje moglo tačno iznositi nije moguće utvrditi zbog toga što Bosna i Hercegovina ove godine nije provela popis stanovništva, iako je statističko pravilo da se popis provodi svakih deset godina. Uopće se ne nazire kada bi sljedeći popis mogao biti.

    Za napomenuti da je utjecajni britanski list Economist u augustu 2020. objavio da će Bosna i Hercegovina biti među državama u kojima će se desiti znatan pad broja stanovnika. Ukazali su da će do 2050. imati upravo 2,7 miliona stanovnika.

    Također ovaj list je početkom ove godine objavio da će Bosna i Hercegovina imati najveći odliv mozgova u svijetu – 51,3 posto mladih je zainteresovano za odlazak iz države.

    Prema podacima koje je objavio “World of Statistics”, države koje će imati veće smanjenje broja stanovnika od Bosne i Hercegovine su Bugarska (22,5 posto), Litvanija (22,1 posto), Latvija (21,6 posto), Ukrajina (19,5 posto) i Srbija (18,9 posto).

    Hrvatska je na ovoj listi odmah iza Bosne i Hercegovine (18 posto), dok bi u Sjevernoj Makedoniji to smanjenje trebalo iznositi 10,9 posto.

    klix.ba

  • Preživjeli genocid, a sada Suad, Bego i Abdulah pješače od Haga do Potočara

    Preživjeli genocid, a sada Suad, Bego i Abdulah pješače od Haga do Potočara

    Trojica ljudi koji su preživjeli genocid u Srebrenici pješače od Haga do Potočara. Poručuju da putovanje nema nikakve veze sa bilo kakvom politikom i da je to samo “Put mira i ljubavi”.

    “Na putu nas ljudi gledaju sa velikim interesovanjem, zaustavljaju nas i pitaju šta to radimo, gdje idemo? Na našim ruksacima nosimo zastave BiH, Europske unije i države kroz koju prolazimo i po tome smo prepoznatljivi. Ljudi nas podržavaju i imaju respekta za to što radimo”, kaže za DW Suad Pašalić koji je 9. aprila 2023. godine iz Nizozemske prvi put krenu na “Put mira” Den Haag – Memorijalni centar Potočari.

    “Rat sam proveo u Srebrenici, preživio genocid i 1997. sam došao u Holandiju sa suprugom i sinom koji se rodio 14. maja 1995. godine u Srebrenici. Moja sestra je 1992. godine bježeći od rata stigla u Nizozemsku i bila mi je velika podrška po dolasku ovamo. Sada u Nizozemskoj živim normalan život poslije teškog psihičkog liječenja od posljedica rata, koje je trajalo više od 10 godina”, počinje svoju priču Suad Pašalić ili Mikan, kako ga zovu prijatelji, a taj nadimak je dobio još davno u njegovim rodnim Potočarima.

    Mikan nam priča da je na ovu ideju o pješačkom pohodu došao još prije tri četiri godine i najprije je mislio da je ostvari 2025. godine na 30-tu godišnjicu od genocida.

    “Zašto sam se odlučio da to uradim ove godine razlog je bojazan da se ne razbolim i da to ne omete moju namjeru, jer već imam 61 godinu”, kaže Mikan.
    “Da se takvo zlo nikada i nikom ne ponovi”

    On je tokom rata u Srebrenici od 1992 do 1995. godine vodio dnevnik po kome je napisao knjigu Zloglasna kamenička Bukva i u njoj je detaljno opisao kako je preživio genocid.

    “Božjom voljom sam preživio da svjedočim i upozoravam kako se to zlo nikada i nikom ne bi ponovilo”, kaže Pašalić.

    Abdulah i Bego Halilović su rođaci. Proveli su rat u Srebrenici, kao i Suad su 1995. godine imali sreću da živi, kroz šume izađu iz enklave i dođu do Tuzle. Abdulah je nakon rata kao policajac radio u Srebreniku i od 2021. je u penziji. Bego Halilović živi u Gradačcu i radi u preduzeću koje se bavi proizvodnjom betonskih elemenata i asfalta. On je uzeo tri mjeseca neplaćenog odmora da bi mogao učestvovati na Putu mira.

    Na pitanje šta je cilj ili misija njihovog putovanja, odgovara Suad: “Smatrao sam da najprije treba nas preživjele genocida da podsjetim da ne smijemo zaboraviti šta nam se desilo u julu 1995. godine u i oko Srebrenice. Da podsjetimo Europu i svijet šta nam se desilo. Europa brzo zaboravlja da su na tlu BiH počinjeni strašni zločini i genocid. Želimo podsjetiti da se moraju poštovati presude Međunarodnog suda pravde za bivšu Jugoslaviju kao i presude svih sudova u BiH i regionu. Kada nam već o svemu odlučuju stranci, jer naši političari ne mogi ili neće da se dogovore, želimo da nam naprave državu po mjeri svih njezinih građana. Da Bosna i Hercegovina bude uređena kao Europska unija i da nas ne dijele po etničkom principu”.

    U svemu ovom što rade ima puno simbolike. Simbolika je najprije što time kako kažu, žele da odaju počast svim žrtvama u Bosni Hercegovini bez obzira na etničku ili vjersku pripadnost.

    “Na ‘Put mira’ smo krenuli ispred zatvora u Scheveningenu iz Den Haaga gdje su zločinci čekali presude za genocid u Srebrenici i zločine u čitavoj BiH. Mi preživjeli smo pošli kao slobodni ljudi, dok su osuđeni zločinci po raznim zatvorima. Željeli smo time pokazati da se nikome ne isplati činiti genocid ni zločin. Želimo da u svijetu vlada ljubav i mir, da prestanu svi sukobi na planeti. Solidarišemo se i sa ukrajinskim narodom”, kaže Suad.

    U samoj tehničkoj organizaciji pohoda nije bilo nikakvih problema. Suadov prijatelj Samir Šišić, rodom iz Cazina koji je rat proveo u tom dijelu BiH a danas kao i Suad živi u Holandiji, saminicijativno se ponudio da će im na putu biti logistika. Drugi prijatelj, takođe Bosanac i biznismen koji je želio ostati anoniman, posudio im je svoj kamper-kamionet u kojem spavaju. Tu im Samir priprema hranu ali uspijeva da sa njima povremeno i pješači. Pješače oko 25 kilometara dnevno. Put prolazi kroz šest država i trajat će tri mjeseca.
    Velika podrška

    “Susrećemo puno ljudi sa naših balkanskih prostora različitih nacionalnosti. Ima tu Hrvata, Albanaca, Srba i svi se interesuju šta to mi radimo i kada im kažemo, oduševljeni su i daju nam podršku. Juče smo na putu sreli Srbina iz Kraljeva koji vozi kamion. Zastao je pozdravio nas i pita kuda i zašto idemo? I on nam je dao podršku da istrajemo. Dugo već pješačimo kroz Njemačku, koja je velika zemlja. Puno Nijemaca nam prilazi i interesuje se gdje idemo i svi nas podržavaju i pokazuju respekt”, kazuje Suad i prepričava jedan interesantan događaj na putu.

    “Prolazili smo kroz neki gradić u Njemačkoj, ne sjećam se više imena, kad neko za nama viče “Bosna, Bosna”. Bio je to jedan Albanac sa Kosova koji se, kada je čuo gdje idemo, oduševio i častio nas vrućim burekom”, kaže Suad.

    Po dolasku u BiH oni se 8. jula planiraju priključiti “Maršu mira” koji tradicionalno kreće iz sela Nezuk kod Tuzle prema Srebrenici, putem kojim su ‘95. godine Srebreničani iz opkoljene enklave izlazili na slobodnu teritoriju. Sa učesnicima marša 10. jula će stići u Potočare.

    “Na putovanju nas finansiraju naše porodice, familija, prijatelji, poznanici, dobri ljudi. Službeno sam, putem e-maila obavjestio nekoliko institucija i udruženja iz BiH koje su u svom radu na neki način povezane sa pričom o genocidu. Nisam tražio od njih novac ili drugu materijalnu pomoć ali nažalost nismo dobili nikakvu podršku niti bilo kakav zvaničan odgovor. Neki pojedinci iz tih organizacija su čak bili protiv ovog projekta. Oni znaju ko su a ja ću ih po završetku puta i javno imenovati. Naše putovanje nema nikakve veze sa bilo kakvom politikom i političarima. Ovo je samo put mira i ljubavi”, kaže na kraju Suad Pašalić.

    https://pressmediabih.com

  • Horor u BiH: Pripadnici GSS-a tokom vježbi u šumi pronašli tijelo

    Horor u BiH: Pripadnici GSS-a tokom vježbi u šumi pronašli tijelo

    Tokom jučerašnjih planiranih aktivnosti vježbe na brdu Butorovica, pripadnici Stanice gorske službe spašavanja Ljubuški uočili su tijelo na nepristupačnom terenu.

    O pronalasku tijela obaviještena je Policijska uprava Ljubuški, nakon čega su policijski službenici OKP-a PU Ljubuški na mjestu događaja obavili uviđajne radnje, te o svemu izvijestili dežurnu Kantonalnu tužiteljicu u Širokom Brijegu.

    Tijelo je prevezeno u mostarsku mrtvačnicu gdje će se izvršiti obdukcija.

    Policijski službenici OKP-a PU Ljubuški poduzimaju sve potrebne mjere i radnje iz svoje nadležnost u cilju razjašnjavanja svih činjenica i okolnosti navedenog događaja, a po kompletiranju predmeta uputit će odgovarajući izvještaj Kantonalnom tužilaštvu ZHK, saopćeno je iz MUP-a ZHK.

    Radiosarajevo.ba

  • Bećirović uputio zahtjev za proglašenje 25. maja Danom žalosti u BiH

    Bećirović uputio zahtjev za proglašenje 25. maja Danom žalosti u BiH

    Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović uputio u proceduru zahtjev za održavanje vanredne sjednice Predsjedništva BiH.

    On traži da se na ovoj sjednici razmatra prijedlog odluke o proglašenju 25. maja 2023. godine (četvrtak) Danom žalosti na teritoriji Bosne i Hercegovine zbog godišnjice masakra tuzlanske mladosti na Tuzlanskoj kapiji 25. maja 1995. godine.

    federalna.ba/AA

  • U dijelu Bosne i Hercegovine nedostaje radnika na poljima krompira: Dnevnica do 150 KM

    U dijelu Bosne i Hercegovine nedostaje radnika na poljima krompira: Dnevnica do 150 KM

    Cijena rada na poljima krompira u mjestima Vojnići i Šipovača, kod Ljubuškog u Bosni i Hercegovini, ove godine obara rekorde.

    Nakon što su prestale obilne kiše, krenulo je vađenje mladih krompira s čijom trenutačnom cijenom na čapljinskoj tržnici poljoprivrednici itekako mogu biti zadovoljni. No, problem s kojim se većina njih sada susreće predstavlja nedostatak radne snage.

    Premda se postupno smanjuje broj obrađenih površina, potražnja za radnicima u Šipovači i Vojnićima, nikad nije bila veća, piše Šipovača portal.

    Ozračje je takvo da radnik za 8 sati može naplatiti 100 KM, a za cjelodnevni rad, što podrazumijeva od jutra do mraka, dnevnice idu od 120 do 150 KM, uz osiguran topli obrok.

    Uz to, zbog nestašice radnika, poljoprivrednici nerijetko i sedmicama unaprijed znaju dogovoriti rad radnika, što još prije desetak godina bilo nezamislivo, kad je radnika bilo i više nego je potrebno, a dnevnica iznosila od 40 do 60 KM.

    Nekad se po radnu snagu išlo najdalje do kružnog toka u Ljubuškom, gdje su se okupljali oni koji su željeli zaradit dnevnicu. Bila je to uglavnom radna snaga iz Bosne.

    Nakon njih, na polja Šipovače i Vojnića posljednjih nekoliko godina pristizale su grupe radnika iz srednje i istočne Hercegovine, dok su danas radnici potrebniji nego ikad, a sve teže ih je naći, stoga poljoprivrednici i po društvenim mrežama oglašavaju potrebu za njima.

    Radiosarajevo.ba

  • Prije 31 godinu ispred zgrade Ujedinjenih nacija zavihorila se bh. zastava s ljiljanima

    Prije 31 godinu ispred zgrade Ujedinjenih nacija zavihorila se bh. zastava s ljiljanima

    Bosna i Hercegovina je na današnji dan, 22. maja 1992. godine postala članicom Ujedinjenih naroda, (Rezolucija 757), čime je, kao sukcesor SFRJ, postala ugovorna strana svih konvencija i sporazuma koje je ratificirala SFRJ.

    U radu Ujedinjenih naroda BiH učestvuje preko stalnih predstavništava u New Yorku, Ženevi, Beču, kao i pri UNESCO-u u Parizu.

    Odnosi Bosne i Hercegovine i Ujedinjenih naroda uvjetovani su aktuelnom međunarodnom političkom i privrednom situacijom koja je dirigirana praćenjem i aktivnim sudjelovanjem u rješavanju međunarodnih kriza, tijela UN-a u kojima je BiH članica, zatim potencijalnim izborom u tijela za koja se BiH kandidira, kao i dinamikom rada u tim tijelima. Politička pitanja uglavnom su u vezi sa praćenjem rada Vijeća sigurnosti te Skupštine i odbora Skupštine.

    22. maja 1992., ispred zgrade UN-a zavihorila se bh. zastava s ljiljanima i ujedno ovaj datum predstavlja jedan od najznačajnijih u historiji BiH.

    Generalnoj skupštini UN-a obratio se tadašnji ministar vanjskih poslova Republike BiH Haris Silajdžić, a prijemu je prisustvovao i predsjedavajući državnog Predsjedništva Alija Izetbegović.

    Istog dana, u UN su primljene i Slovenija i Hrvatska.

  • Dan žalosti u Federaciji BiH 25. maja

    Dan žalosti u Federaciji BiH 25. maja

    Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na  sjednici u Sarajevu donijela Odluku o proglašenju 25. maja 2023. godine Danom žalosti na području Federacije Bosne i Hercegovine zbog godišnjice masakra tuzlanske mladeži na Tuzlanskoj kapiji 25.5.1995. godine.

    Dan žalosti se obilježava obaveznim isticanjem zastave Bosne i Hercegovine na pola koplja, odnosno jarbola, na zgradama Vlade FBiH i institucija Federacije BiH.

    Na Dan žalosti ne mogu se održavati programi kulturno-zabavnog karaktera na javnim mjestima u Federaciji BiH. Medijske kuće na teritoriji Federacije BiH dužne su uskladiti i prilagoditi svoje programske sadržaje Danu žalosti.

    Faktor